Alopecija (ćelavost)

Alopecija (ćelavost) – uzrok, simptomi i liječenje

Simptomi

Ljekarne i razne web stranice nude brojna rješenja koja obećavaju ponovni rast ili zaustavljanje gubitka kose. Ali prije nego što se posegne za nekim od rješenja važno je znati kako postoje mnogobrojni uzroci ispadanja kose, kao i metode liječenja za svaki pojedini slučaj.

Prvi korak uspješne borbe protiv ćelavosti uvijek mora biti dijagnostika kod liječnika dermatovenerologa, koji će prvo dijagnosticirati uzrok gubitka kose, a tek zatim predložiti najučinkovitije metode za svaki pojedini slučaj.

Pravovremena reakcija i stručna pomoć liječnika dermatovenerologa može zaustaviti opadanje kose ili popraviti njezinu kvalitetu, a ako to nije moguće uvijek preostaje metoda FUE transplantacije kose.

Gubitak kose obično izaziva veliku zabrinutost bolesnika iz estetskih i psiholoških razloga, ali on također može biti važan znak sistemske bolesti.

Uzrok

Ciklus rasta: Kosa raste u ciklusima. Svaki ciklus se sastoji od dugačke faze rasta (anagen), kratke prolazne apoptotične faze (katagen) i kratke faze mirovanja (telogen). Na kraju faze mirovanja vlas ispada (egzogen) a nova vlas raste u folikulu, započinjući opet novi ciklus. Svakoga dana oko 100 vlasi na glavi dospijeva u fazu mirovanja i ispada. Kad značajno veći broj od 100 vlasi/dan prelazi u fazu mirovanja, može doći do kliničkog gubitka kose (telogeni efluvij). Prekid faze rasta koji uzrokuje abnormalni gubitak anagenih vlasi je anageni efluvij.

Podjela: Alopecija se može podijeliti na žarišnu i difuznu, te prema postojanju ili nepostojanju ožiljkavanja.

Ožiljkavajuća alopecija nastaje zbog aktivnog uništenja dlačnog folikula. Folikul se nepopravljivo ošteti i zamijeni vezivnim tkivom. Nekoliko bolesti kose pokazuje bifazičnu sliku kod koje se u ranom stadiju bolesti pojavljuje neožiljkavajuća alopecija, a do trajnog gubitka kose dolazi s napredovanjem bolesti. Ožiljkavajuće alopecije se dalje mogu podijeliti u primarne oblike, kod kojih je cilj upale sam folikul, i sekundarne oblike, kod kojih dolazi do uništenja folikula nepecifičnom upalom.

Neožiljkavajuća alopecija nastaje zbog zbivanja koja smanjuju ili usporavaju rast kose bez nepopravljivog oštećenja folikula. Bolesti koje prvenstveno zahvaćaju vlas također se smatraju neožiljkavajućom alopecijom.

Simptomi, znakovi i dijagnoza

Osim gubitka kose, simptoma često nema, a kad postoje (npr. svrbež, pečenje, bockanje), nisu specifični za uzrok. Osim kod alopecije areate, nekih slučajeva infekcije (kerion, sifilis), lichen planusa i disecirajućeg folikulitisa vlasišta (folliculitis abscedens et suffodiens), znakovi gubitka kose nisu dijagnostički. Ako se opazi ožiljkavanje, pregledom treba obuhvatiti čitavu površinu kože i sluznice kako bi se otkrile promjene povezane sa sistemskom bolešću.

Kod alopecije muškog tipa obično nisu potrebne pretrage. Kad se pojavi u mladih muškaraca bez obiteljske anamneze, liječnik treba upitati bolesnika o uzimanju anaboličkih steroida i drugih lijekova. U žena sa znakovitim gubitkom kose i znakovima virilizacije treba izmjeriti razine testosterona i dehidroepiandrosterin sulfata.

Test “izvlačenja” pomaže pri određivanju difuznog gubitka kose; nježnim povlačenjem se izvuče 40–60 vlasi na barem 3 područja vlasišta a broj izvučenih vlasi se prebroji i mikroskopski se pregledaju. Normalno bi se trebalo iščupati <6 vlasi u razdoblju telogena. Izvlačenje >6 vlasi u razdoblju telogena nije normalno i ukazuje na telogeno ispadanje.

Test “čupanja” je sličan, osim što se vlasi počupaju naglo, uz bol. Test čupanja pomaže pri razlučivanju telogenog od anagenog poremećaja ili od skrivene sistemske bolesti.

Gotovo je uvijek korisna mikroskopska pretraga vlasi dobivenih bilo kojim od ovih testova. Anagene vlasi imaju ovojnice povezane s korijenima; telogene vlasi imaju male bulbuse bez ovojnica na korijenima. Normalno je 85–90% vlasi u razdoblju anagena; ~10–15% u razdoblju telogena, a <1% u katagenom razdoblju. Kod telogenog ispadanja nalazi se povećani postotak vlasi u telogenu, dok se kod anagenog ispadanja nalazi smanjen broj telogenih vlasi i lako lomljenje. Veliki postotak vlasi u katagenom razdoblju (prijelaznom razdoblju između rasta i mirovanja) i trihomalacija su patognomonični za trihotilomaniju. Primarne abnormalnosti vlasi, poput trichorrhexis invaginata i moniletrix, su obično očite prilikom mikroskopske pretrage vlasi.

Kad alopecija ne prolazi a dijagnoza je dvojbena, indicirana je biopsija vlasišta; biopsijom se ožiljkasti oblici mogu razlikovati od neožiljkastih. Uzorke treba uzeti iz područja aktivne upale, najbolje s ruba ćelavog područja. Korisne mogu biti kulture za uzgoj gljivica i bakterija; imunofluorescentne pretrage mogu pomoći pri otkrivanju lupusa eritematodesa, lichen planopilarisa i sistemske skleroze.

Kad je test izvlačenja negativan, oboljelom treba svakodnevno prebrojiti broj ispalih vlasi. Broj ispalih vlasi >100 je abnormalan, osim nakon pranja kose kad i broj od 250 ispalih vlasi može biti normalan. Bolesnik može donijeti ispalu kosu na mikroskopsku analizu bulbusa i vlasi.

Liječenje

Iako je gubitak kose većim djelom nasljednog tipa, adekvatna prehrana može, bar djelomično, umanjiti intenzitet njena opadanja te ubrzati njen rast. Ako znamo da je kosa prilično složeno tkivo te da se sastoji od više tipova diferencijalnih stanica i izvjesnog broja organskih i anorganskih komponenata, uz oko 4,5 % vode, logično je da i ona ima svoje prehrambene potrebe. Najveći dio organskih tvari kose čine proteini, odnosno keratin, dok je od aminokiselina najzastupljeniji cistin.

U samom metabolizmu stvaranja kose najvažniju ulogu svakako imaju mineralne tvari: bakar, cink, željezo i silicij, koji često nedostaju u našoj prehrani. Nedostatak željeza, kao i deficit cinka u organizmu, neosporan su uzrok difuznog ispadanja kose. Deficit bakra uzrokuje pak lošu strukturu kose čime se ona lakše lomi.

Pri početnoj fazi rasta kose (dioba stanica), troše se znatne količine energije, pri čemu važnu ulogu igra pantotenska kiselina i ostali vitamini iz B-skupine. Pantotenska kiselina kao sastavni dio koenzima A ima bitan utjecaj, a osobito na početak stvaranja dlake. Biotin, poznat kao i vitamin H, esencijalan je za produkciju zdrave i lijepe kose. Jaja (termički obrađena), cjelovita zrna žita, riba i mliječni proizvodi, dobar su izvor biotina.

Inositol i PABA štite folikule dlaka, sprječavajući gubitak kose i često prerano sijeđenje.

Također važan vitamin je vitamin A, kojeg u većim količinama možemo naći u iznutricama, zelenom i žutom povrću i mliječnim proizvodima. Organizam kojem nedostaje ovaj vitamin nije u stanju pravilno sintetizirati proteinske strukture, pa se stoga deficit može očitovati kao lagana i krhka kosa (paperjasta). Vitamin A je također vrlo važan i za sam proces rasta i razvoja stanica. No međutim, uzimanje visokih doza vitamina A kroz duži vremenski period može uzrokovati suprotan efekt tj. pojačano ispadanje kose.

Važnost vitamina C za zdravlje kose je također značajna jer omogućuje bolju cirkulaciju oko korijena dlaka pa tako i tvari nužne za rast brže i lakše dopiru do njega. Sličan efekt postiže i vitamin E. Osim vitamina i minerala, kako ukazuju novija istraživanja, pojedine tvari također mogu biti od pomoći kad je u pitanju ćelavost.

Prije svega se to odnosi na cistin i metionin, aminokiseline koje poboljšavaju kvalitetu, teksturu i rast kose. Osim toga ojačavaju korijen dlake pa tako umanjuju mogućnost njena ispadanja. Kako bi poboljšali rast i umanjili opadanje kose u svoju prehranu svakako uključite proizvode od soje.

Najnovija istraživanja ukazuju da proteini soje inhibiraju formiranje dihidrotestosterona, spomenutog hormona koji se upliće u proces nastajanja ćelavosti.

U kosi, nadalje, ima mnogo sumpora (oko 5 g na 100 g kose), a s obzirom da njime obiluju sve vrste luka, u svakom slučaju se osobama koje imaju problem s alopecijom preporuča da za takovu vrstu povrća pronađu mjesto u svome hladnjaku.

Kako postupati u slučaju problema s kosom

  • zdravlje vaše kose odraz je vašeg općeg zdravlja, stoga neka vam vaša kosa bude jedan od znakova da s vašim tijelom nešto nije u redu
  • ne štedite na kvalitetnim preparatima za njegu kose
  • redovito posjećujte svojeg frizera te inzistirajte da koristi najmanje štetne kemikalije na tržištu
  • “rep, pletenice i “špangice” nisu u potpunosti zabranjene, ali ih nosite što je rjeđe moguće
  • pazite da prilikom korištenja sušila za kosu postoji dovoljna udaljenost između sušila i vaše glave
  • iako oprečna, postoje istraživanja koja pokazuju da amalgamske plombe mogu otpuštati živu u toksičnim koncentracijama – ako ste u mogućnosti, zamijenite amalgamske plombe bijelim kompozitnim plombama
  • pripremite se na mogućnost pojačanog ispadanja kose nakon poroda i u menopauzi
  • pružite psihološku pomoć članu obitelji koji ima problema s ispadanjem kose. Osim potpore, poznato je da psihički pritisak može dodatno pogoršati ispadanje
  • u većini slučajeva telogeni efluvij i alopecija mogu se izliječiti, stoga je važno na vrijeme otkriti i ukloniti njihov uzrok
  • nemojte na svoju ruku uzimati lijekove za pospješivanje rasta kose – između ostaloga, dlake bi vam mogle početi rasti i na neželjenim mjestima
  • stres je dokazano veliki neprijatelj zdrave kose – smanjite ga na što manju moguću mjeru

Vanjski lijekovi za ćelavost

Gubitak kose ne mora biti izrazit ni brz, ali neće škoditi ako počnete malo više paziti na snagu svojih folikula na tjemenu.

Kako bi bili sigurniji u zadržavanje svoje kose, pokušajte s ovime:

  • maska od maslinova ulja, meda i cimeta
  • ulje jojobe
  • maska s jajima i esencijalnim uljima čička, ricinusa i aloe verom
  • ricinusovo ulje
  • vitaminski dodaci AD
  • šamponi od koprive

Odgovori

Vaša adresa e-pošte neće biti objavljena. Obavezna polja su označena sa *