Alzheimerova bolest – uzrok, simptomi i liječenje

Alzheimerova bolest je progresivna bolest mozga karakterizirana gubitkom pamćenja, sposobnosti rasuđivanja i promjenama osobnosti. Osim što se radi o vodećem javnozdravstvenom problemu, ovaj poremećaj predstavlja najčešći oblik demencije koji zahtjeva pravodobno prepoznavanje i liječenje.

Demencija predstavlja sindrom (skupina simptoma koji se pojavljuju zajedno) kod kojeg dolazi do pogoršanja pamćenja, razmišljanja, ponašanja i sposobnosti obavljanja svakodnevnih aktivnosti i jedan je od glavnih uzroka invalidnosti i ovisnosti o tuđoj pomoći kod starijih osoba u svijetu. Svjetska zdravstvena organizacija procjenjuje da u svijetu živi preko 50 milijuna osoba s demencijom i prosječno je svake godine preko 10 milijuna novooboljelih. U Hrvatskoj prema procijenama živi oko 87 tisuća oboljelih.

Alzheimerova bolest je neizlječiva i u zadnjim stadijima dovodi do potpune ovisnosti o drugima.

Uslijed propadanja moždanih stanica, bolesnici gube kognitivne sposobnosti. Naglašen je gubitak pamćenja, gubitak orijentacije u vremenu i prostoru, nemogućnost izvođenja svakodnevnih aktivnosti i radnji. Ovi bolesnici imaju izražen osjećaj bespomoćnosti i izgubljenosti. Briga o oboljelom od Alzheimera u potpunosti mijenja život čitave obitelji, skrbnika i zajednice te ih stavlja u vrlo težak položaj.
Uzrok bolesti je za sada nepoznat. Postoje brojne studije koje su pokušale povezati Alzheimerovu bolest s genetskim naslijeđem, uzimanjem estrogena i progesterona, ali niti jedna nije dokazala uzročno-posljedičnu vezu već samo eventualnu supojavnost. Genetska istraživanja ukazuju na beta-amiloid kao ključni patogenetski čimbenik u nastanku Alzheimerove bolesti.

Epidemiološki su utvrđeni mnogobrojni rizični čimbenici za nastanak bolesti, iako način njihovog utjecaja nije poznat.

dob je najznačajniji rizični činitelj (bolest se najčešće javlja u osoba između 65. i 85. godine života);
pozitivna obiteljska anamneza (naslijeđivanje oba e4 alela za apolipoprotein E);
ženski spol je češće podložan, iako prije 70. godine života češće obolijevaju muškarci (žene u prosjeku žive dulje od muškaraca);
trauma glave (jedna od brojnih pretpostavki je oštećenje mikrocirkulacije uslijed udarca ili čestih trauma glave, s ulaskom beta-amiloida putem krvi u mozak).
Kao posljedica propadanja stanica mozga, u oboljelih dolazi do gubitka tjelesnih, mentalnih i psihičkih funkcija ovisno koji je dio moždanih struktura pogođen bolešću.
Osim progresivnošću, bolest je obilježena ireverzibilnošću (ne može se vratiti na prijašnje stanje) i somatskim (tjelesnim) komplikacijama, a od osobe do osobe se razvija različitom brzinom i intenzitetom. Prosječno razdoblje razvoja Alzheimerove bolesti je osam do dvanaest godina (iako se može razviti kroz tri, odnosno dvadeset godina).

Alzheimer – simptomi

Prvi znakovi bolesti često se javljaju u 5. i 6. desetljeću života.

Broj oboljelih po dobnim skupinama naglo raste nakon 60. godine života i udvostručuje se svakih 5 godina.

Rizične skupine:

• dob: 10% starijih od 65 godina i čak 50% starijih od 85 godina boluje od Alzheimerove bolesti;
• spol: žene su dvostruko izloženije od muškaraca;
• ozljeda glave: neke studije pokazuju povezanost nastanka bolesti i ozljeda glave;
• izloženost toksinima: neke studije pokazuju da pojačana izloženost toksinima kao npr. aluminiju pojačava rizik;
• manji stupanj obrazovanja: nije poznato zašto, ali osobe niže stručne spreme su izloženije bolesti od onih s visokom stručnom spremom.

Alzheimer – test

Ovo su neki od znakova upozorenja – ako na nekoliko njih odgovorite s “DA”, trebate potražiti liječničku pomoć.

• Poremećaj pamćenja – razvija se polako, promjene su uočljive kroz više mjeseci i godina. Gubitak kratkotrajnog pamćenja najčešći je rani simptom Alzheimerove bolesti. Imate li poteškoća prisjetiti se nedavnog razgovora?
• Teškoće u obavljanju svakodnevnih aktivnosti – kuhanje, spremanje, održavanje osobne higijene, itd. Imate li poteškoća u obavljanju svakodnevnih aktivnosti poput pranja zubi, obavljanja telefonskog poziva i sl.?
• Dezorijentacija – gubitak prostorne i vremenske orijentacije. Gubite li se u prostoru koji vam je inače poznat, npr. u vlastitom kvartu? Događa li vam se da odlažete predmete tamo gdje ne pripadaju, npr. knjigu u hladnjak?
• Problemi u planiranju – pogrešne procjene i odluke (neprimjereno odijevanje prema vremenskim prilikama ili situacijama). Imate li poteškoća kod npr. plaćanja računa, sastavljanja lista za kupovinu?
• Poteškoće u razgovoru, čitanju ili pisanju – zaboravljaju se riječi koje se pokušavaju nadomjestiti neuobičajenim, rečenice se teško razumiju ili nemaju svrhu. Zaboravljate li određene riječi? Npr. auto vam postaje “ona naprava što se vozi” i sl.?
• Nagle promjene raspoloženja, promjene osobnosti – ljubomora, sumnjičavost, bezrazložno plakanje ili smijanje, česte izmjene osjećaja nervoze i smirenosti. Mijenjate li raspoloženja češće nego prije, postajete li naglo tužni i sretni bez posebnog razloga?
• Nedostatak motivacije – osjećaj napuštenosti, izoliranje od drugih osoba, nezainteresiranost. Jeste li izgubili želju za aktivnostima koje su vas prije uveseljavale?
• Promjene u spavanju. Spavate li više nego prije?

Dijagnostika Alzheimerove bolesti

U postavljanju dijagnoze služimo se osim anamnestičkim podacima (u početku bolesti podatke o prisutnim tegobama možemo dobiti od samog bolesnika a kasnije od ukućana ili pratnje) neurološkim i psihološkim testovima (najpoznatiji test je MMS = tzv. mini mental score, odnosno test procjene mentalnog stanja).

Procjena mentalnog stanja pomaže preciznom opisu mentalne disfunkcije, a testiraju se slijedeće funkcije; pažnja, orijentacija, budnost, govor, razumijevanje, memorija, imenovanje, ponavljanje, čitanje, pisanje, računanje, diskriminacija desno-lijevo. Testom se boduje svaki odgovor, ukupno je moguće dobiti od 0-30 bodova, a rezultatom se procjenjuje težina demencije i moguće je praćenje progresije bolesti. Kompletna procjena gubitka pamćenja može uključivati prikupljanje informacija o prijašnjim bolestima, obiteljskim bolestima, lijekovima koje bolesnik uzima, informacije o prehrani.

Dijagnozu potvrđujemo neuroradiološkim metodama; CT-om tj. kompjutoriziranom tomografijom mozga ili MRI magnetskom rezonancom mozga, na kojima je vidljiva jaka atrofija moždane kore difuzno i hipokampalne regije. Analizom likvora koja se iznimno radi može se ustanoviti povećanje proteinske komponente. U postavljanju dijagnoze može pomoći i EEG (elektroencefalografija) te PET (pozitronska emisiona tomografija).

Test procjene mentalnog stanja (MMS)

1. Orijentacija (1 bod za svaki točan odgovor)

• koliko je sati?
• koji je datum?
• koji je dan?
• koji je mjesec?
• koja je godina?

ukupno 5 bodova

• koji je naziv? – odjela, bolnice, okruga, grada, države

ukupno 5 bodova

2. Prepoznavanje

• imenovati tri predmeta koja se pokažu (npr. olovka, sat, ključ). Ocjena 1 do 3 boda ovisno o točnosti ponavljanja. Ponoviti nazive dok ih bolesnik ne ponovi točno, zbog kasnijeg utvrđivanja pamćenja. Ocjenjuje se samo prvi pokušaj.

ukupno 3 boda

3. Pozornost i računanje

od bolesnika se traži da oduzima 7 od 100, te da od dobivenog rezultata ponovo oduzima 7, ukupno 5 puta do brojke 65. Svaki točan odgovor ocjenjuje se 1 bodom. Moguće je da se od bolesnika traži i da unatrag čita zamišljenu riječ od pet slova, npr. MOZAK – KAZOM , i za svako točno slovo ocjenjuje se 1 bod

ukupno 5 bodova

4. Pamćenje

• ponoviti ranije imenovana tri predmeta koja su korištena u ispitivanju prepoznavanja. Jedan bod za svaki točan odgovor.

ukupno 3 boda

5. Govor

• jedan bod za točno imenovanje svakog od dva objekta (npr. čekić i stol)

ukupno 2 boda

• jedan bod za točno ponavljanje, npr. “ne tako ili ako”

ukupno 1 bod

• tri boda ako su točno izvedena tri stupnja zapovijedi, npr. “uzmite komad papira u desnu ruku, presavinite ga na polovicu i stavite na stol!”

ukupno 3 boda

• jedan bod ako je točno izvedena pisana zapovijed: “Zatvorite oči!”

ukupno 1 bod

• zatražiti bolesnika da napiše rečenicu. Ocjenjuje se 1 bodom ako rečenica ima značenje, glagol i subjekt.

ukupno 1 bod

• vidnoprostorni test – tražiti bolesnika da prekopira jednostavan lik od dva križajuća pentagona.

ukupno 1 bod

Sveukupno 30 bodova

Za diferencijalnu dijagnozu, tj. procjenu da li se radi o demenciji Alzheimerovog tipa ili demenciji vaskularnog uzroka, klinički se koristi skala tj. ishemijska ocjena Hachinskoga.

Ishemijska ocjena – ljestvica Hachinskoga

• nagao početak – 2
• stupnjevito pogoršanje – 1
• promjenjiv tok – 2
• noćna smetenost – 1
• relativno sačuvana ličnost – 1
• depresija – 1
• tjelesne smetnje – 1
• emocionalna inkontinencija – 1
• podaci o ili prisutna hipertenzija – 1
• podaci o prethodnom cerebrovaskularnom inzultu – 2
• znaci pridružene arterioskleroze – 1
• žarišni neurološki simptomi – 2
• žarišni neurološki znaci – 2
• Najveća ocjena – 18

Najmanja ocjena multiinfarktne demencije – 7

Najveća ocjena Alzheimerove demencije – 4

Liječenje Alzheimera

Trenutno ne postoji lijek koji bi zaustavio napredovanje Alzheimerove bolesti. Ipak, liječenjem simptoma i pružanjem podrške porodici bolesnika mogu se postići znatni rezultati. Razni lijekovi ublažavaju simptome bolesti. Oni odgađaju pojavu simptoma bolesti i upravo zato je važno započeti s liječenjem što ranije. Lijekovi koje danas koristimo u liječenju Alzheimerove bolesti nazivamo antidementivima. Oni utječu na što duže održavanje intelektualnih sposobnosti i opće stanje bolesnika. Promjene u mozgu ne zaustavljaju se primjenom ovih lijekova, ali se pospješuje prijenos informacija između živčanih stanica. Djelovanje, doziranje i neželjene reakcije razlikuju se među pojedinačnim lijekovima, a djelotvornost terapije nije ista kod svih pacijenata.

U liječenju Alzheimerove bolesti koriste se dvije skupine lijekova. U prvu skupinu lijekova ubrajamo inhibitore enzima acetil-kolin esteraze. Ovi lijekovi nadoknađuju nedostatak neurotransmitera acetil kolina u određenim dijelovima mozga. Koriste se u ranoj i srednjoj fazi AB. Iz ove skupine lijekova u RH registrirani su donepezil i rivastigmin.
Drugu skupinu lijekova predstavlja NMDA antagonist memantin koji se koriste u srednjoj i kasnoj fazi bolesti. On regulira funkciju neurotrasmitera glutamata koji je u određenim patološkim stanjima odgovoran za razaranje živčanih stanica.

Kako prevenirati Alzheimerovu bolest?

Alzheimerova bolest se ne može prevenirati ali se početak prvih smetnji može odgoditi dijelovanjem na rizične čimbenike njezinog nastanka. Znanstveni radovi ukazuju da promjene u prehrambenim navikama, tjelesna i mentalna aktivnost mogu umanjiti rizik od razvoja Alzheimerove bolesti. Odabir zdravog načina života koji može umanjiti rizik od Alzheimerove bolesti uključuje sljedeće:

• Vježbajte redovito
• Mediteranska prehrana (hrana s malo zasićenih masti)
• Slijedite upute liječnika ukoliko bolujete od visokog krvnog tlaka, šećerne bolesti i visokog kolesterola kako bi ova stanja bila pod kontrolom
• Ako pušite, zamolite svog liječnika za pomoć da prestanete pušiti
• Budite mentalno i socijalno aktivni. Znanstvene studije su pokazale da mentalna aktivnost u vidu sviranja instrumenta, čitanja, učenja stranog jezika te drugih aktivnosti koje zahtijevaju mentalni angažman smanjuju rizik od Alzheimerove bolesti. Također socijalni angažman poput sudjelovanja u društvenim događanjima, ples, društvene igre i drugo povoljno djeluju na smanjenje rizika od Alzheimerove bolesti.

Alzheimerova bolest danas zbog velikog broja bolesnika predstavlja javnozdravstveni prioritet. Kako bi se što bolje moglo pomoći bolesnicima i njihovim obiteljima potrebno je što prije obratiti se liječnicima radi pravodobnog postavljanja dijagnoze i liječenja te Udruzi za Alzheimerovu bolest gdje se mogu dobiti informacije o dostupnoj podršci i savjeti.

Kako brinuti o osobi s Alzheimerovom bolesti

• U dnevni ritam poželjno je uvesti rutinu, jer će to pridonijeti sigurnosti oboljele osobe.
• Nastojte joj postavljati što jednostavnije zadatke i ne ostavljati previše mogućnosti izbora, jer je to za osobu zbunjujuće.
• Prostor u kojem oboljela osoba živi treba učiniti što sigurnijim, ukloniti sve potencijalno opasne predmete.
• Nastojte izbjegavati sukobe i ne obraćati previše pažnje na greške koje oboljela osoba čini. Ako se ipak desi sukob važno je imati na umu da se radi o bolesti, a ne o namjernom ponašanju.
• Dopustite oboljeloj osobi da što je moguće dulje donosi svoje odluke i zadrži neovisnost.
• Od velike koristi je poticanje svakodnevnog vježbanja, jer može pomoći održavanju tjelesnih i mentalnih sposobnosti.
• Ako bolesna osoba postane agresivna, pokušajte ostati smireni i skrenuti joj pažnju na neku smirujuću aktivnost. Ako se takvo ponašanje često ponavlja, potražite pomoć liječnika.
• Ukoliko je osoba depresivna pružite joj što više podrške i ljubavi i posavjetujte se s liječnikom.
• Od velike će pomoći biti ako uspijete zadržati smisao za humor. Sve što možete okrenite na šalu, jer kroz humor se najbolje možemo opustiti od stresa. Humor stvara prostor tamo gdje ga nedostaje.

Reference:
https://www.nia.nih.gov/health/what-alzheimers-disease
https://www.cdc.gov/aging/aginginfo/alzheimers.htm
https://www.mayoclinic.org/diseases-conditions/alzheimers-disease/symptoms-causes/syc-20350447
https://www.nia.nih.gov/health/alzheimers-disease-fact-sheet

Slika preuzeta sa www.favpng.com