Amebijaza je infekcija koju uzrokuje Entamoeba histolytica. Često je bez simptoma, no može doći do blagog proljeva pa sve do teške dizenterije. Ekstraintestinalne infekcije obuhvaćaju apscese jetre. Dijagnoza se postavlja otkrivanjem E. histolytice u uzorcima stolice ili serološkim pretragama. Simptomatska bolest se liječi metronidazolom ili tinidazolom, a zatim se daju paromomicin ili drugi lijekovi djelotvorni protiv cista u lumenu.
Dvije vrste Entamoebe se morfološki ne mogu razlikovati: E. histolytica je patogena, no naseljavanje debelog crijeva s E. dispar je bezazleno. One postoje u dva oblika; kao trofozoiti i kao ciste. Pokretni trofozoiti se hrane bakterijama i tkivom, razmnožavaju se i naseljavaju lumen i sluznicu debelog crijeva, te ponekad prodiru u tkiva i organe. Trofozoiti prevladavaju u tekućoj stolici, no izvan tijela brzo ugibaju. Neki trofozoiti u lumenu debelog crijeva postaju ciste koje se izlučuju stolicom. Ciste prevladavaju u formiranoj stolici i otporne su na vanjski okoliš. Mogu se širiti neposredno s čovjeka na čovjeka ili posredno, putem hrane ili vode. Amebijaza se može spolno prenijeti oralno– analnim dodirom.
Trofozoiti E. histolytice se hvataju za epitelne stanice debelog crijeva i PMN i uništavaju ih, te mogu izazvati krvavo–sluzavu dizenteriju. Oni također izlučuju proteaze koje razgrađuju ekstracelularni matriks što omogućuje prodor u stijenku crijeva i izvan nje. Trofozoiti se mogu širiti portalnom cirkulacijom i uzrokovati nekrotizirajuće apscese jetre. Infekcija se može širiti neposredno iz jetre ili krvotokom u pluća, mozak i druge organe.
Što uzrokuje amebijazu?
E. histolytica je jednostanični protozoan koji obično ulazi u ljudsko tijelo kada osoba guta ciste hranom ili vodom. Također može ući u tijelo izravnim kontaktom s fekalijama.
Ciste su relativno neaktivan oblik parazita koji može živjeti nekoliko mjeseci u tlu ili okolišu gdje su se odlagale u izmetu. Mikroskopske ciste prisutne su u tlu, gnojivu ili vodi koja je kontaminirana zaraženim izmetom. Rukovodioci hrane mogu prenijeti ciste tijekom pripreme ili rukovanja hranom. Prijenos je također moguć tijekom analnog seksa, oralno-analnog seksa i navodnjavanja kolonija.
Kad ciste uđu u tijelo, one se prenose u probavni trakt. Tada oslobađaju invazivni, aktivni oblik parazita zvan trophozit. Paraziti se razmnožavaju u probavnom traktu i migriraju u debelo crijevo. Tamo se mogu probiti u crijevnu stijenku ili debelo crijevo. To uzrokuje krvavu proljev, kolitis i uništavanje tkiva. Zaražena osoba tada može širiti bolest puštajući nove ciste u okolinu putem zaraženih izmeta.
Simptomi amebijaze
Većina zaraženih ljudi, naročito oni koji žive u umjerenim klimama, nema simptoma. Katkada su simptomi tako nejasni da ih se jedva primijeti. Simptomi mogu biti: isprekidani (intermitentni) proljev i zatvor stolice, flatulencija (napuhanost) i grčevita bol u trbuhu. Pri dodiru trbuh može biti bolno osjetljiv, a u stolici se može vidjeti krv i sluz. Bolesnik može imati blago povišenu temperaturu. Između napadaja, simptomi se smanjuju pa se još javljaju samo grčevi koji se ponavljaju te rahla i vrlo mekana stolica. Čest je gubitak težine (jako mršavljenje) i anemija.
Prodor trofozoita kroz crijevnu stijenku može uzrokovati veliku nabreklinu (amebom). Amebom može začepiti crijevo pa se može pogrešno smatrati kako se radi o raku. Ponekad trofozoiti probiju crijevnu stijenku. Otpuštanje crijevnog sadržaja u trbušnu šupljinu uzrokuje tešku trbušnu bol i infekciju trbuha (peritonitis) što zahtijeva hitnu medicinsku intervenciju.
Navala trofozoita u crvuljak i okolno crijevo može uzrokovati blagi oblik apendicitisa. Prilikom kirurškog zahvata zbog apendicitisa trofozoiti se mogu proširiti po trbuhu. Zbog toga operaciju treba odgoditi za 48 do 72 sata dok se ne daju lijekovi koji uništavaju trofozoite.
U jetri se može stvoriti apsces ispunjen trofozoitima. Simptomi uključuju bol ili nelagodu u području oko jetre i vrućicu koja se ponavlja, znojenje, tresavice, mučninu, povraćanje, slabost, gubitak težine i ponekad blagu žuticu.
Katkada se trofozoiti prošire krvnom strujom uzrokujući infekciju pluća, mozga i drugih organa. I koža se može zaraziti, naročito oko butina i spolnih organa, a isto se tako mogu zaraziti i kirurške rane ili ozljede.
Dijagnoza amebijaze
Postavlja se na osnovu epidemioloških podataka (postojanje sličnog oboljenja iz okoline bolesnika, boravak u subtropskim i tropskim predjelima), kliničke slike i laboratorijskih i drugih ispitivanja. Laboratorijska dijagnoza je prvenstveno usmjerena na direktnu etiološku potvrdu parazita iz svježe stolice ili aspirata amebnog apscesa.
Liječenje amebijaze
Kod blagih do umjerenih probavnih simptoma preporučuje se metronidazol 7 do 10 dana (500 do 750 mg 3×/dan za odrasle, 12 do 17 mg/kg 3×/dan za djecu). Metronidazol se ne smije primjenjivati u trudnoći. Alkohol se mora izbjegavati zbog učinka lijeka nalik učinku disulfirama. Druga mogućnost može biti tinidazol (2 g PO 1×/dan tijekom 3 dana odraslima, ili 50 mg/kg [najviše 2 g] 1×/dan, 3 dana djeci). Tinidazol se općenito podnosi bolje od metronidazola.
Kod teške crijevne i ekstraintestinalne amebijaze, odraslima se daje metronidazol 750 mg 3×/dan tijekom 7 do 10 dana, a djeci 12 do 17 mg/kg 3×/dan tijekom 7 do 10 dana. Druga je mogućnost primjena tinidazola 2 g 1×/dan tijekom 5 dana odraslima i 50 mg/kg 1×/dan (najviše 2 g) tijekom 5 dana djeci.
Nakon liječenja metronidazolom ili tinidazolom treba nastaviti liječenje drugim oralnim lijekom, kako bi se uništile ostatne ciste u lumenu. Mogućnosti su jodokinol (650 mg PO 3×/dan tijekom 20 dana odraslima, ili 10 do 13 mg/kg 3×/dan tijekom 20 dana djeci [najviše 2 g/dan]); paromomicin (8 do 11 mg/kg 3×/dan tijekom 7 dana); i diloksanid furoat (500 mg 3×/dan tijekom 10 dana odraslima, ili 7 mg/kg 3×/dan tijekom 10 dana djeci).
Liječenje treba uključivati rehidraciju tekućinom i elektrolitima i druge potporne mjere.
Asimptomatske osobe koje izlučuju ciste E. histolytice treba liječiti paromomicinom, jodokinolom ili diloksanid furoatom (za doziranje vidi gore). Metronidazol i tinidazol nisu dovoljno učinkoviti protiv cista E. histolytice da bi se primjenjivali sami.
Infekcije s E. dispar nije potrebno liječiti.
Kako mogu spriječiti amebijazu?
Pravilna sanitarna zaštita ključ je izbjegavanja amebijaze. Kao općenito pravilo, nakon uporabe kupaonice i prije rukovanja hranom temeljito operite ruke sapunom i vodom.
Ako putujete na mjesta gdje je infekcija česta, slijedite ovaj režim pripreme i konzumiranja hrane:
- Prije jela temeljito operite voće i povrće.
- Izbjegavajte jesti voće ili povrće osim ako ih sami ne operete i ogulite.
- Držite se flaširane vode i bezalkoholnih pića.
- Ako morate piti vodu, prokuhajte je ili obradite jodom.
- Izbjegavajte kockice leda ili piće za fontane.
- Izbjegavajte mlijeko, sir ili druge nepasterizirane mliječne proizvode.
- Izbjegavajte hranu koja prodaje ulični prodavači.
Slika preuzeta sa www.favpng.com
