Anoreksija – uzrok, simptomi i liječenje

Anoreksija nervoza (u narodu često nazivana samo anoreksija) je poremećaj jedenja potencijalno opasan po život, kojeg karakterizira nesposobnost za održavanje minimalno normalne težine, razorni strah od debljanja, neumorne prehrambene navike koje sprječavaju debljanje, kao i poremećaj u načinu na koji se tjelesna težina i izgled percipiraju.

U ovakvim slučajevima i mala količina hrane postaje opsesija, stoga se unos kalorija ograničava na minimum.

Kako prepoznati anoreksiju?

Anoreksiju je ponekad teško prepoznati s obzirom na to da gubitak kilograma može imati više uzroka, a također može biti prakticiran i na zdrav način.

Međutim, postoji nekoliko znakova koji upućuju na to da bi osoba mogla imati ovaj poremećaj prehrane:

• pothranjenost i nagli gubitak kilograma,
• opsesija hranom i kontrolom tjelesne težine,
• učestalo provjeravanje tjelesne težine vaganjem, ponekad i po nekoliko puta,
• kompulzivno kontroliranje nutritivnih i kalorijskih vrijednosti namirnica,
• izbjegavanja određenih namirnica kao što su meso, pšenica, itd.,
• pretjerana tjelovježba,
• isticanje prekomjerne težine, čak i kad to nije slučaj,
• povlačenje iz društvenih aktivnosti, posebno onih koje uključuju hranu,
• česta depresija te osjećaj letargičnosti (nedostatka energije) i osjetljivost na hladnoću,
• konzumiranje velikih količina vode prije odlaska liječniku kako bi se dobilo na težini.

Postavljanje dijagnoze

Anoreksični bolesnik nikada neće sam zatražiti pomoć zbog već navedenog negativnog mišljenja o sebi i mišljenja kako on pomoć ne zaslužuje. Jedini je način da to roditelji i prijatelji primijete i što prije zatraže stručnu pomoć. Bolesnik će uvijek poricati svoju bolest, tvrdeći kako je on dobro i kako mu pomoć nije potrebna. Dijagnoza se postavlja klinički. Ne postoje nikakvi specifični testovi, već se pregledom fizičkih simptoma i osobne povijesti bolesti brzo potvrđuje poremećaj. Dijagnoza je sigurna ako su prisutni sljedeći elementi: anamneza o gubljenju tjelesne težine, nepostojanje drugih bolesti koje bi mogle opravdati gubitak težine, velika restrikcija unošenja hrane, ritualno vježbanje te nijekanje gladi, umora i iscrpljenja.
U svim slučajevima treba isključiti ostale medicinske probleme (razne bolesti) koji bi mogli uzrokovati anoreksiju nervozu. Potrebno je, također, napraviti kompletne krvne pretrage, pretrage neravnoteže elektrolita i razine bjelančevina, rendgenski snimak prsnog koša, pretrage jetara i bubrega te štitnjače. Nakon postavljanja dijagnoze, pristupa se određenom liječenju. Tijek liječenja obično je dug i mukotrpan, no (osim u rijetkim slučajevima) učinkovit.

Liječenje anoreksije

Svi bolesnici zahtijevaju dugotrajno liječenje kako bi popravili psihičke funkcije i spriječili recidive. Kao prvo, najvažnije je vratiti bolesnikovu tjelesnu težinu na normalnu razinu. Vrlo je važna raznolikost hrane te adekvatan unos kalorija. Psihoterapija, redovito medicinsko praćenje i vođenje prehrane trebali bi biti dijelom svakog programa liječenja anoreksije. Liječenje anoreksije će se razlikovati ovisno o stadiju u kojem se bolest prepozna, kao i bolesnikovoj spremnosti na suradnju. Hospitalizacija je obično nužna u slučajevima kad je pacijent izgubio više od 25% svoje uobičajene tjelesne težine.

U središtu liječenja se nalazi prvenstveno individualna psihoterapija kako bi se otkrili emocionalni problemi i teškoće međuljudskih odnosa koji se možda nalaze u pozadini bolesti. Obiteljska terapija je također važna kod mlađih bolesnika. Od preparata se često propisuju cinkov sulfat, dodatne količine ostalih hranjivih tvari, sredstva za pojačavanje apetita, antidepresivi, kao i sredstva protiv tjeskobe. Bez liječenja, smrtnost je blizu 10% kod težih oblika, ali uz adekvatnu terapiju čak polovica bolesnika većinom vraća svu izgubljenu težinu te dolazi do povlačenja svih endokrinih i drugih komplikacija.