Bjesnoća

Bjesnoća – uzroci, simptomi i liječenje

Simptomi

Bjesnoća je smrtonosna bolest koja se prenosi zaraženim životinjama na ljude ili druge životinje. Bjesnoća utječe na središnji živčani sustav i uzrokuje upalu mozga i kičmene moždine. Bjesnoća se može spriječiti cijepljenjem i pravovremenim liječenjem nakon ugriza ili ogrebotine zaražene životinje. Međutim, ako se simptomi pojave, bjesnoća je gotovo uvijek fatalna.

Što uzrokuje bjesnoću?

Bjesnoću uzrokuje virus koji pripada obitelji Rhabdoviridae. Virus se nalazi u slini i živčanom tkivu zaraženih životinja i prenosi se na ljude ili druge životinje kada ih ugrizu ili ogrebu. Najčešći izvori zaraze su psi, mačke, šišmiši, lisice, čagljevi, rakuni, tvorovi i majmuni. Virus se može prenijeti i putem transplantacije organa ili kontakta sa slinom zaražene osobe.

Koji su simptomi bjesnoće?

Simptomi bjesnoće se mogu podijeliti u tri faze: prodomalnu, neurološku i terminalnu. Svaka faza ima svoje karakteristične znakove i trajanje.

Prodomalna faza

Prodomalna faza je prva faza bjesnoće, koja se obično javlja 2 do 10 dana nakon ugriza ili ogrebotine zaražene životinje. U ovoj fazi, simptomi su nespecifični i slični gripi, kao što su:

  • Groznica
  • Glavobolja
  • Slabost
  • Mučnina
  • Povraćanje
  • Nervoza
  • Tjeskoba
  • Depresija
  • Nesanica
  • Gubitak apetita

Osim toga, može se javiti i bol, svrbež ili trnci na mjestu ugriza, koji ukazuju na širenje virusa kroz živčani sustav. Također, može se primijetiti i povećana osjetljivost na svjetlo, zvuk i dodir.

Prodomalna faza može trajati od nekoliko sati do nekoliko dana, ovisno o vrsti virusa, mjestu ugriza i imunitetu osobe.

Neurološka faza

Neurološka faza je druga faza bjesnoće, koja se obično javlja nakon prodomalne faze i traje 2 do 10 dana. U ovoj fazi, simptomi su ozbiljniji i povezani s oštećenjem mozga i kičmene moždine. Postoje dva glavna oblika neurološke faze: furiozna i paralitična.

Furiozna bjesnoća je češći oblik, koji se javlja u oko 80% slučajeva. Ovaj oblik se karakterizira agresivnim i delirantnim ponašanjem, halucinacijama, strahom od vode (hidrofobijom) i strahom od zraka (aerofobijom), koji uzrokuju grčeve grla i mišića pri pokušaju gutanja ili disanja. Osobe s furioznom bjesnoćom mogu biti nasilne prema sebi ili drugima, gristi ili grebati predmete ili ljude, vrištati ili režati. Između napada, osobe mogu biti mirne i svjesne, ali zbunjene i dezorijentirane. Furiozna bjesnoća obično završava komom i smrću zbog zatajenja srca ili pluća.

Paralitična bjesnoća je rjeđi oblik, koji se javlja u oko 20% slučajeva. Ovaj oblik se karakterizira postupnom paralizom mišića, koja počinje od mjesta ugriza i širi se prema ostatku tijela. Osobe s paralitičnom bjesnoćom mogu imati otežano gutanje i disanje, gubitak kontrole nad mokrenjem i stolicom, gubitak osjeta i refleksa. Osobe s paralitičnom bjesnoćom obično ne pokazuju agresivnost ili strah od vode ili zraka, ali mogu biti depresivne i apatetične. Paralitična bjesnoća također obično završava komom i smrću zbog zatajenja dišnog sustava.

Terminalna faza

Terminalna faza je zadnja faza bjesnoće, koja se obično javlja nakon neurološke faze i traje nekoliko sati do nekoliko dana. U ovoj fazi, osoba je u komatoznom stanju, bez svijesti, refleksa i reakcije na podražaje. Terminalna faza završava smrću zbog zatajenja više organa, najčešće srca i pluća.

Kako se dijagnosticira bjesnoća?

Dijagnoza bjesnoće se temelji na anamnezi, kliničkoj slici i laboratorijskim testovima. Anamneza uključuje pitanja o mogućem izlaganju zaraženim životinjama, datumu i mjestu ugriza, vrsti životinje, njezinom ponašanju i statusu cijepljenja. Klinička slika uključuje procjenu simptoma i neurološkog stanja osobe. Laboratorijski testovi uključuju:

  • Direktni imunofluorescentni test (DFA) – test koji otkriva prisutnost virusa u uzorku tkiva sa mjesta ugriza ili sa sluznice usta, nosa ili očiju. Ovo je najpouzdaniji test za potvrdu bjesnoće.
  • Test lančane reakcije polimeraze (PCR) – test koji otkriva genetski materijal virusa u uzorku krvi, sluzi, urina, kože ili živčanog tkiva . Ovo je brz i osjetljiv test za otkrivanje bjesnoće.
  • Serološki test – test koji mjeri razinu antitijela na virus u uzorku krvi. Ovo je koristan test za praćenje imunološkog odgovora na cijepljenje ili liječenje bjesnoće.
  • Test izolacije virusa – test koji uzgaja virus u uzorku tkiva ili kulture stanica. Ovo je skup i vremenski zahtjevan test za identifikaciju vrste virusa.

Kako se liječi bjesnoća?

Liječenje bjesnoće se sastoji od prevencije i post-ekspozicijske profilakse (PEP). Prevencija uključuje:

  • Izbjegavanje kontakta sa zaraženim ili sumnjivim životinjama
  • Cijepljenje životinja protiv bjesnoće
  • Cijepljenje ljudi koji su izloženi visokom riziku zaraze, kao što su veterinari, lovci, špiljarci, putnici u endemična područja i osobe koje rade sa životinjskim tkivima . Cijepljenje se sastoji od pet doza cjepiva koje se daju u roku od 28 dana.
  • Edukacija javnosti o opasnostima i simptomima bjesnoće

PEP je hitan medicinski postupak koji se provodi nakon potencijalne izloženosti virusu bjesnoće. PEP uključuje:

  • Čišćenje rane vodom i sapunom ili jodom, kako bi se uklonio virus i spriječila infekcija.
  • Primjena humanog imunoglobulina protiv bjesnoće (HRIG) na mjesto ugriza ili ogrebotine, kako bi se neutralizirao virus i pružila pasivna imunizacija. HRIG se daje samo jednom, što prije moguće nakon izloženosti, u dozi od 20 IU/kg tjelesne težine.
  • Primjena cjepiva protiv bjesnoće, kako bi se potaknuo aktivni imunološki odgovor i spriječila bolest. Cjepivo se daje u četiri doze, u razmacima od 0, 3, 7 i 14 dana nakon izloženosti, u dozi od 1 ml.
  • Praćenje stanja i simptoma osobe koja je bila izložena virusu bjesnoće.

PEP je učinkovit ako se započne prije pojave simptoma bjesnoće. Ako se simptomi pojave, liječenje je palijativno i usmjereno na ublažavanje boli i nelagode, te održavanje vitalnih funkcija. Nema specifičnog lijeka za bjesnoću, iako se neki eksperimentalni tretmani, kao što su milanski protokol i Wisconsin protokol, pokušavaju primijeniti u rijetkim slučajevima.

Milanski protokol je metoda liječenja bjesnoće koja se temelji na induciranoj komi i antivirusnim lijekovima. Ovaj protokol je prvi put uspješno primijenjen na 15-godišnjoj djevojci iz SAD-a koja je preživjela bjesnoću nakon ugriza šišmiša 2004. godine. Međutim, ovaj protokol je imao ograničenu učinkovitost i visoku stopu smrtnosti u drugim slučajevima.

Wisconsin protokol je sličan milanskom protokolu, ali uključuje i imunomodulatorne lijekove koji pojačavaju obrambeni sustav tijela protiv virusa. Ovaj protokol je prvi put uspješno primijenjen na 8-godišnjem dječaku iz SAD-a koji je preživio bjesnoću nakon ugriza šišmiša 2011. godine. Međutim, ovaj protokol je također imao nisku učinkovitost i visoku stopu smrtnosti u drugim slučajevima.

Prirodno liječenje bjesnoće

Prirodno liječenje bjesnoće se temelji na korištenju biljaka, začina i drugih prirodnih sastojaka koji imaju antivirusna, antibakterijska, protuupalna i imunostimulirajuća svojstva. Prirodno liječenje bjesnoće ne može zamijeniti medicinsko liječenje, ali može pomoći u ublažavanju simptoma i jačanju obrambenog sustava. Neki od prirodnih lijekova za bjesnoću su:

  • Češnjak – Sadrži prirodna antibiotička svojstva, koja su vrlo korisna za liječenje učinaka bjesnoće. Samo žvačite nekoliko češnjeva češnjaka tri puta dnevno da poboljšate stanje.
  • Kumin – Ima sposobnost poništiti toksične učinke ugriza zaraženog psa. Sameljite 2 žlice kumina i 20 crnih papra i pomiješajte s vodom. Popijte ovu smjesu dva puta dnevno da spriječite infekciju.
  • Neem – Ima snažna antivirusna i antibakterijska svojstva, koja mogu uništiti virus bjesnoće i spriječiti njegovo širenje. Napravite pastu od neem lišća i nanesite je na ranu. Također možete popiti sok od neem lišća ili uzimati kapsule neema.
  • Bazga – Ima protuupalna i imunostimulirajuća svojstva, koja mogu smanjiti upalu mozga i kičmene moždine uzrokovanu bjesnoćom. Skuhajte čaj od bazge i popijte ga tri puta dnevno da ublažite simptome.
  • Kurkuma – Ima antivirusna, antibakterijska i antioksidativna svojstva, koja mogu spriječiti oštećenje stanica i tkiva uzrokovano bjesnoćom. Pomiješajte kurkumu s medom i mlijekom i popijte ovaj napitak dva puta dnevno da ojačate imunitet.

Prehrana za bjesnoću

Nema posebnog ograničenja prehrane ako imate bjesnoću. Izbjegavajte alkohol dok ne završite cijepljenje. Neka istraživanja su donijela popis zabranjenih namirnica koje uključuju krumpir, mlijeko, leću, rajčicu. Međutim, ove namirnice nisu dokazano štetne za bjesnoću i mogu se konzumirati u umjerenim količinama. Općenito, preporučuje se jesti zdravu i uravnoteženu prehranu koja sadrži sljedeće:

  • Vitamin C – Pomaže u borbi protiv infekcije i jača imunitet. Namirnice bogate vitaminom C su crvena paprika, guava, svježe bilje, kivi, cvjetača i naranče.
  • Vitamin B – Pomaže u održavanju zdravlja živčanog sustava i sprječava neurološke komplikacije. Namirnice bogate vitaminom B su cjelovite žitarice, mahunarke, orašasti plodovi, sjemenke, jaja, meso i mliječni proizvodi.
  • Omega-3 masne kiseline – Pomažu u smanjenju upale i poboljšavaju funkciju mozga. Namirnice bogate omega-3 masnim kiselinama su riba, laneno sjeme, chia sjemenke, orasi i maslinovo ulje.
  • Antioksidansi – Pomažu u neutraliziranju slobodnih radikala i sprječavaju oksidativni stres. Namirnice bogate antioksidansima su bobičasto voće, zeleno lisnato povrće, mrkva, brokula, češnjak, đumbir, kurkuma i zeleni čaj.
  • Voda – Pomaže u hidrataciji tijela i uklanjanju toksina. Pijte dovoljno vode i drugih zdravih tekućina, kao što su voćni sokovi, biljni čajevi i kokosova voda.

Reference:
National Center for Biotechnology Information. (2019). Rabies. [online] Available at:
https://www.ncbi.nlm.nih.gov/books/NBK448076/

Mayo Clinic. (2020). Rabies. [online] Available at:
https://www.mayoclinic.org/diseases-conditions/rabies/symptoms-causes/syc-20351821

Cleveland Clinic. (2019). Rabies. [online] Available at:
https://my.clevelandclinic.org/health/diseases/13848-rabies

CDC. (2020). Rabies. [online] Available at:
https://www.cdc.gov/rabies/index.html

World Health Organization. (2020). Rabies. [online] Available at:
https://www.who.int/news-room/fact-sheets/detail/rabies

Mount Sinai Health System. (2020). Rabies. [online] Available at:
https://www.mountsinai.org/health-library/diseases-conditions/rabies

MSD Manual Consumer Version. (2020). Rabies – Brain, Spinal Cord, and Nerve Disorders. [online] Available at:
https://www.msdmanuals.com/home/brain,-spinal-cord,-and-nerve-disorders/brain-infections/rabies

Healthdirect. (2020). Rabies. [online] Available at:
https://www.healthdirect.gov.au/rabies

Healthline. (2018). Rabies. [online] Available at:
https://www.healthline.com/health/rabies

Medical News Today. (2019). Rabies: Symptoms, treatment, and causes. [online] Available at:
https://www.medicalnewstoday.com/articles/rabies

MedPark International Hospital. (2020). Rabies. [online] Available at:
https://www.medparkhospital.com/en-US/disease-and-treatment/rabies

Slika je napravljena pomoću AI.

Odgovori

Vaša adresa e-pošte neće biti objavljena. Obavezna polja su označena sa *