Monoartikularna bol (jedan zglob) može potjecati iz samog zgloba ili iz okolnih tkiva. Može se raditi o boli (artralgija) ili također o upali (artritis) praćenoj crvenilom, toplinom i edemom. Bol se može pojavljivati samo pri pokretima, što ukazuje na mehaničku tegobu (npr. osteoartritis, tendinitis) ili i u mirovanju, što ukazuje na upalu (npr. bolest uslijed odlaganja kristala, septični artritis). U zglobu može i ne mora biti tekućine (izljeva). Važno je zapamtiti da je akutni monartikularni artritis ponekad početni znak nekih oblika poliartikularnog artritisa (npr. psorijatičnog artritisa, RA).
Bolovi u gležnjevima na nogama se mogu pojaviti kod bilo koga, neovisno o životnoj dobi.
Zglobovi stopala sa svojim spojem za kosti potkoljenice djeluju kao jedna funkcionalna cjelina (zglob), čime omogućuju vrlo složenu mehaniku gibanja stopala.
Gležanj je donji, prošireni dio potkoljenice. Oblikuju ga dva koštana izbočenja. Sastoji se od mreže kostiju, ligamenata, tetiva i mišića.
Izuzetno je važan zglob, a riječ je o zglobu koji nosi težinu cijelog tijela, odnosno prenosi ju na zglobove i svodove stopala.
Ako osjećate blagu bol u unutarnjem ili vanjskom dijelu gležnja, nema razloga za brigu. Kućna njega može biti sasvim dovoljna, ali treba znati da za otklanjanje boli treba više vremena za zglob gležnja, nego kod nekih drugih zglobova u tijelu.
Bolovi u zglobovima nogu nisu neobična pojava, pogotovo ako se osoba bavi poslom koji zahtijeva dugotrajno stajanje ili hodanje.
Nakon radnog vremena je (neovisno o kilaži osobe) moguće uočiti otečene zglobove uz popratnu bol.
Koji su dijelovi gležnja?
Vaši su gležnjevi dio mišićno-koštanog sustava. Podupiru težinu vašeg tijela i pomažu vam da stojite, održavate ravnotežu i krećete se. Fleksibilni skočni zglob omogućuje vam usmjeravanje, savijanje, rotiranje i pomicanje stopala s jedne na drugu stranu.
Kosti potkoljenice (tibija i fibula) spajaju se u kost stopala (talus) i formiraju gležanj. Ligamenti drže ove kosti zajedno. Složena struktura tetiva, mišića i drugih mekih tkiva omogućuje kretanje stopala i gležnja. Gležanj je zbog ove složenosti posebno sklon ozljedama.
Uzrok boli u gležnju
Ozljeda bilo koje kosti gležnja, ligamenata ili tetiva te nekoliko vrsta artritisa mogu uzrokovati bol u gležnju. Uobičajeni uzroci boli u gležnju uključuju:
- Tendinitis Ahilove tetive
- Ruptura Ahilove tetive
- Avulzijski prijelom
- Slomljeno stopalo
- Burzitis (upala zglobova)
- Giht (artritis povezan s viškom mokraćne kiseline)
- Osteoartritis (bolest koja uzrokuje oštećenje zglobova)
- Osteochondritis dissecans
- Plantarni fasciitis
- Pseudogiht
- Psorijatični artritis
- Reaktivni artritis
- Reumatoidni artritis (upalna bolest zglobova)
- Septični artritis
- Uganuti gležanj
- Sindrom tarzalnog tunela
Najopasniji uzrok u svim životnim dobima je akutni infektivni artritis, jer se liječi hitnim kirurškim zahvatom (ispiranjem zgloba fiziološkom otopinom) i antibioticima, kako bi se umanjilo trajno oštećenje zgloba i spriječilo sepsu i smrtni ishod.
Ovdje prikazani uzroci obično su povezani s ovim simptomom. Napravite sa svojim liječnikom ili drugim zdravstvenim djelatnikom točnu dijagnozu.
Dijagnoza boli u gležnju
Akutnu monoartikularnu zglobnu bol je potrebno brzo dijagnosticirati jer neke njezine uzroke, osobito infekciju (septični artritis) i odlaganje kristala treba brzo liječiti.
Obradom treba utvrditi da li je uzrok simptoma zglob ili periartikularna tkiva i da li postoji upala. Ako postoji upala ili ako dijagnoza nije jasna, treba tražiti simptome i znakove poliartikularnih i sistemskih bolesti te treba pregledati sve zglobove.
Anamneza
Sadašnja anamneza se treba usmjeriti na brzinu nastanka (npr. iznenadni, postupni), na to je li tegoba novonastala ili recidivirajuća te je li u prošlosti postojala bolnost drugih zglobova. Također treba zabilježiti vremenski raspored (npr. razlike tijekom dana, trajnost ili povremenost), egzacerbirajuće i ublažujuće čimbenike (npr. hladno vrijeme, aktivnost) te sve nedavne i stare ozljede zgloba. Bolesnika treba ciljano pitati o spolnim odnosima bez zaštite (moguća gonokokna infekcija) te o ubodima krpelja ili stanovanju u području endemskom za Lymesku bolest.
Osvrtom na druge organske sustave treba tražiti simptome uzročnih poremećaja, uključujući vrućicu (infekcija), uretritis (gonokokni artritis) i prethodno neobjašnjenu bolest praćenu kožnim osipom (Lymeski artritis).
Ranija anamneza treba pronaći poznate bolesti zglobova (osobito giht, osteoartritis) i sve bolesti koje mogu izazvati bol samo u jednom zglobu (npr. koagulopatija, burzitis, tendinitis, hemoglobinopatija). Kod uzimanja anamneze o lijekovima treba obratiti pažnju na antikoagulanse, diuretike ili kroničnu primjenu kortikosteroida. Također treba uzeti i obiteljsku anamnezu.
Fizikalni pregled
Među vitalnim znakovima se traži vrućica.
Opći pregled: Pregledom glave, vrata i kože treba uočiti znakove konjunktivitisa, psorijatičnih plakova, promjena na sluznicama, ekhimoza ili osipa na licu. Pregledom spolovila treba uočiti iscjedak i druge nalaze koji ukazuju na spolnu bolest.
Pregled zglobova: Na zglobovima se traže deformacije, crvenilo i edem.
Procjenjuje se opseg pokreta, isprva aktivno, a potom pasivno; bilježi se svaki znak krepitacije prilikom pokreta zgloba.
Palpacijom se otkriva toplina, izljev i područje bolnosti. Osobito je važno da li se bolno područje nalazi neposredno iznad zgloba ili u njegovoj blizini (što pomaže pri razlikovanju da li se radi o intraartikularnoj ili periartikularnoj bolesti). Ponekad pri razlikovanju intraartikularne od periartikularne bolesti pomaže i pritisak na zglob, bez fleksije ili ekstenzije (npr. pritisak na vrh nožnog palca kad se pacijent tuži na bol u prvom metatarzofalangealnom zglobu), ponekad uz blagu rotaciju; ovaj postupak nije osobito bolan u osoba s tendinitisom ili burzitisom, ali je prilično bolan u osoba s artritisom. Ako to bolesnik može podnijeti, izvode se razni zglobni pokreti kako bi se pronašlo prekid hrskavice ili ligamenata (npr. u koljenu, valgus i varus testovi, test prednje i stražnje ladice, Lachmanov i McMurrayev test). Usporedba sa zdravim zglobom na suprotnoj strani tijela često pomaže pri otkrivanju neupadljivijih promjena.
Obilni izljevi u koljenu su tipično jasno vidljivi. Liječnik može provjeriti manje izljeve guranjem patele prema dolje i pritiskanjem lateralne strane patele prema medijalno dok je koljeno ispruženo. Ovim postupkom se edem pojavljuje na medijalnoj strani.
Periartikularna tkiva također treba pregledati kako bi se pronašlo neupadljivi mekani edem na mjestu burze (burzitis), bolnu točku na mjestu hvatišta tetive (tendinitis) i bolnu točku u području iznad tetive uz sitne krepitacije (tenosinovitis).
Tumačenje nalaza
Prethodna ozljeda ukazuje na prijelom, razdor meniska ili hemartrozu. Ako ozljede nije bilo, na uzrok ukazuju anamnestički podaci i fizikalni pregled, no često su potrebne pretrage zbog isključivanja ozbiljnih uzroka.
Akutnost: Akutnost nastanka je vrlo važna osobina. Jaka bol u zglobu koja se razvija u roku od nekoliko sati ukazuje na artritis uslijed odlaganja kristala ili, rjeđe, infektivni artritis. Podatak o prethodnom napadu artritisa uslijed odlaganja kristala praćen razvojem sličnih simptoma ukazuje na recidiv.
Postupni razvoj boli je tipičan za RA ili neinfektivni artritis ali može nastati i zbog nekih infektivnih artritisa (npr. mikobakterijskog, gljivičnog).
Mirovanja naspram aktivnosti: Bol u mirovanju i prilikom početka aktivnosti ukazuje na upalni artritis, dok bol koja se pojačava prilikom kretanja a ublažava mirovanjem ukazuje na mehanički poremećaj (osteoartritis).
Aktivni naspram pasivnom opsegu pokreta: Bol koja je jača kod aktivnog nego kod pasivnog pokretanja zgloba može ukazivati na tendinitis ili burzitis; intrartikularna upala obično jako ograničava aktivni i pasivni opseg pokreta.
Ostali nalazi: Izražena toplina i crvenilo ukazuju na upalu, no crvenilo se tijekom upale često ne vidi.
Bol ili edem sa samo jedne strane zgloba ili izvan njega ukazuje na ekstraartikularno porijeklo (npr. iz ligamenata, tetiva ili burza); nalaz na nekoliko strana zgloba ukazuje na intraartikularni uzrok.
Premda giht može zahvatiti mnoge različite pojedinačne zglobove ili njihove kombinacije, osobito je sugestivan akutni, bolni, monoartikularni artritis metatarzofalangealnog zgloba palca noge (podagra).
Sistemski nalaz pomaže pri sužavanju dijagnostičkih mogućnosti. Uretritis može ukazivati na gonokoknu infekciju (premda se gonokokni artritis često razvija u bolesnika bez simptoma uretritisa). Vrućica ukazuje na septički zglob, kristalima uzrokovanu artropatiju ili osteomijelitis. Simptomi koji ukazuju na zahvaćanje kože, srca ili pluća su češće povezani s poliartikularnom zglobnom boli.
Pretrage
Aspiracija zgloba (artrocenteza) se treba učiniti u bolesnika s izljevom u zglob ili drugim znakovima upale (npr. crvenilom, toplinom, vrućicom). Pretrage zglobne tekućine trebaju obuhvaćati broj L uz diferencijalnu sliku (kako bi se utvrdilo je li izljev krvavi ili upalni), bojenje po Gramu i uzgoj uzročnika u kulturi te mikroskopsku pretragu na kristale. Nalaz kristala u sinovijskoj tekućini potvrđuje dijagnozu artritisa uslijed odlaganja kristala, ali ne isključuje mogućnost istovremene infekcije. Neupalna sinovijska tekućina (npr. ona koja sadrži <2000 L ili <75% neutrofila) treba navesti na razmišljanje o osteoartritisu, ozljedi mekih tkiva ili virusnoj infekciji.
Rendgenska pretraga se obično izvodi, osim ukoliko uzrok nije očiti recidiv poznate bolesti (npr. gihta) ili klinički očiti burzitis ili tendinitis, čija se dijagnoza često može postaviti i bez dodatnih pretraga.
Druge slikovne pretrage (npr. CT, MR, scintigrafija kosti) su dodatne i izvode se ovisno o tome koje dijagnoze dolaze u obzir.
Krvne pretrage (npr. SE, antinuklearna antitijela, reumatoidni faktor, anticiklički citrulinirani peptid [CCP], HLA–B27) mogu poduprijeti rano postavljenu dijagnozu neinfektivnog upalnog artritisa.
Liječenje boli u gležnju kod kuće
Za trenutačno kućno liječenje boli u gležnju preporučuje se metoda RICE. Ovo uključuje:
Odmor. Izbjegavajte opterećenje gležnja. Pokušajte se kretati što je manje moguće prvih nekoliko dana. Koristite štake ili štap ako morate hodati ili se kretati.
Led. Započnite stavljanjem vrećice leda na gležanj najmanje 20 minuta, s 90 minuta između zaleđivanja. Radite to tri do pet puta dnevno tijekom 3 dana nakon ozljede. To pomaže u smanjenju otekline i ublažavanju boli.
Kompresija. Omotajte ozlijeđeni gležanj elastičnim zavojem, poput ACE zavoja. Nemojte ga stezati tako čvrsto da vam gležanj utrne ili da vam nožni prsti pomodre.
Povišeni položaj. Kad god je moguće, držite gležanj podignut iznad razine srca na hrpi jastuka ili drugoj vrsti potporne strukture.
Možete uzimati lijekove bez recepta, poput acetaminofena ili ibuprofena, za ublažavanje boli i otekline. Nakon što bol popusti, nježno vježbajte gležanj rotirajući ga u krug. Okrenite u oba smjera i zaustavite se ako počne boljeti.
Također, možete rukama nježno savijati gležanj gore-dolje. Ove vježbe će vam vratiti opseg pokreta, pomoći u smanjenju oteklina i ubrzati proces oporavka.
Ako je vaš bol u gležnju posljedica artritisa, nećete moći potpuno zaliječiti ozljedu. Međutim, postoje načini na koje možete to riješiti. Može pomoći:
- koristite topikalne lijekove protiv bolova
- uzimajte nesteroidne protuupalne lijekove (NSAID) za smanjenje boli, otekline i upale
- ostanite tjelesno aktivni i pratite neki fitness program s fokusom na umjerenu tjelovježbu
- prakticirajte zdrave prehrambene navike
- istegnite se kako biste održali dobar opseg pokreta u zglobovima
- održavajte svoju tjelesnu težinu unutar zdravog raspona, što će smanjiti stres na zglobove
Kada zvati svog liječnika zbog bolova u gležnju?
Nazovite svog liječnika ako:
- Bol u gležnju je jaka ili ne nestaje nakon dva do tri dana liječenja kod kuće.
- Bol i oteklina se pojavljuju iznenada.
- Područje je crveno ili toplo na dodir ili imate groznicu, što može biti znak infekcije.
- Ne možete se osloniti na gležanj.
Kako se liječi bol u gležnju?
Većina ozljeda gležnja zacjeljuje se liječenjem kod kuće. Teže ozljede mogu zahtijevati operaciju. Liječenje ovisi o tome što uzrokuje bol u gležnju. Uobičajeni tretmani za bol u gležnju uključuju:
- Proteze i udlage: Steznik za gležanj može ublažiti bol i stabilizirati vaš gležanj. Neka druga medicinska rješenja su bolja za određene aktivnosti. Zamolite svog liječnika da vam preporuči onaj koji najbolje odgovara vašem životnom stilu.
- Aspiracija zgloba: tijekom ovog postupka vaš liječnik umeće iglu u zglob i uklanja višak tekućine. Aspiracije zglobova ublažavaju bol i otekline.
- Lijekovi: Nekoliko vrsta lijekova može smanjiti upalu i ublažiti bol u gležnju. Lijekovi za liječenje artritisa i gihta mogu značajno smanjiti bol i oteklinu.
- Ortotski umeci: Ortotski umeci su umeci koji stanu u vaše cipele. Možete ih kupiti u specijaliziranoj trgovini. Ortoze podupiru i stabiliziraju stopalo istovremeno osiguravajući pravilno poravnanje.
- Fizikalna terapija: prilagođeni program pomoći će vam poboljšati fleksibilnost i ojačati mišiće koji podupiru vaš gležanj. Vaš fizioterapeut izradit će plan s vježbama i istezanjima osmišljenim samo za vas. Obavezno redovito radite propisane vježbe i istezanja.
- Injekcije steroida: Vaš liječnik može upotrijebiti metodu za ubrizgavanje protuupalnih lijekova izravno u vaš zglob. Injekcije kortizona smanjuju upalu i bol.
- Kirurgija: Širok raspon kirurških zahvata gležnja može popraviti pokidane ligamente ili tetive. Neke opcije ublažavaju bolove kod artritisa ili ispravljaju ravna stopala.
Reference:
http://www.msd-prirucnici.placebo.hr/msd-simptomi/zglobna-bol-monoartikularna
https://my.clevelandclinic.org/health/symptoms/15295-ankle-pain
https://www.healthline.com/health/ankle-pain
