Žlijezde slinovnice su egzokrini organi odgovorni za produkciju i sekreciju sline. Ljudski organizam sastoji se od velikih i malih salivarnih žlijezda. Tri su para velikih žlijezda slinovnica: podušna, podčeljusna i podjezična. Male žlijezde slinovnice su mnogobrojne i nalaze se u području submukoze usne šupljine i ždrijela, te se dijele na labijalne, lingvalne, bukalne, palatinalne i faringealne. Primarna funkcija svih žlijezda slinovnica je izlučivanje sline, što je ključno u održavanju zdravlja usne šupljine i orofarinksa. One podmazuju i vlaže usnu šupljinu, započinju razgradnju ugljikohidrata i lipida, te sudjeluju u imunološkoj obrani usne šupljine. Bitna uloga sline je i čišćenje usne šupljine, puferiranje, održavanje ravnoteže demineralizacije i remineralizacije i poticanje cijeljenja mekih tkiva.
Posumnjate li na izraslinu u žlijezdi slinovnici, treba se što prije javiti liječniku kako bi se utvrdila narav promjene i odabralo ispravno liječenje.
Do poremećaja u radu žlijezda slinovnica i pojave kliničkih simptoma mogu dovesti opstrukcija istjecanja sline, upala, infekcija i tumori.
Upala žlijezde slinovnice pogađa velike žlijezde slinovnice na području usne šupljine i ždrijela. Može se dogoditi u bilo kojoj životnoj dobi, a potaknuta je različitim uzrocima. Pacijenti često osjećaju bol i oticanje zahvaćenih žlijezda. S pravom terapijom upala žlijezde slinovnice nestaje bez posljedica.
AKUTNI GNOJNI SIJALOADENITIS
Akutni gnojni sijaloadentis je bakterijska infekcija koja se najčešće javlja kod starijih pacijenata, u dobi od 50 i 60 godina, ali se može javiti i kod novorođenčadi i nedonoščadi. Infekcija najčešće zahvaća podušne žlijezde slinovnice, iako može zahvatiti i podčeljusne žlijezde. Primarni uzrok nastanka akutnog gnojnog sijaloadenitisa je smanjena funkcija žlijezda slinovnica, koja može biti uzrokovana određenim bolestima, kao npr. Sjorgen sindrom, dijabetes melitus i hipotireoidizam, ili pak uzimanjem određenih lijekova, poput tricikličkih antidepresiva, antihipertenziva, antihistaminika i antikolinergika. Akutni gnojni sijaloadentis može se javiti kod osoba za vrijeme i nakon radioterapije, jer dolazi do uništavanja žlijezda slinovnica i razvoja kserostomije. Smanjeno lučenje sline uzrokuje povećanje broja bakterija u usnoj šupljini, te posljedičnu ascendentnu infekciju žlijezda. Ovo se stanje može javiti i kod pacijenata nakon težih operativnih zahvata, osobito nakon operacija gastrointestinalnog trakta. Pojavi infekcije predisponiraju post – operativna dehidracija, malnutricija i oslabljena obrana organizma. U povijesti je ova vrsta infekcije nakon operacije bila vrlo česta, no danas se pojavljuje znatno rijeđe, primarno zbog uvođenja profilaktičke primjene antibiotika i rutinske hidracije nakon operativnih zahvata.
Najčešći uzročnik akutnog gnojnog sijaloadenitisa je Staphylococcus aureus. Ostale bakterije zaslužne za ovu infekciju su streptokoki, Escherichia coli, Haemophilus influenzae, Pseudomonas aeruginosa i Moraxella catarrhalis. Klinički se infekcija manifestira iznenadnim unilateralnim ili bilateralnim povećanjem žlijezda slinovnica, najčešće podušne žlijezde. Zahvaćena žlijezda je tvrda, bolna i osjetljiva na palpaciju, a koža iznad otekline crvena i topla. Bol se pojačava za vrijeme jela i govora. Ukoliko je zahvaćena podčeljusna žlijezda, otvaranje usta može biti otežano. Pritiskanjem žlijezde istiskuje se gnojni sadržaj iz izvodnog kanala. Bolest može biti praćena povišenom tjelesnom temperaturom i regionalnim limfadenitisom. Ukoliko se ne lijči, nakon nekog vremena dolazi do formiranja apscesa. Dijagnoza se postavlja na temelju kliničke slike i bakteriološkog nalaza. Zahvaćena žlijezda slinovnica se pritišće, prilikom čega dolazi do istiskivanja gnojnog sadržaja iz izvodnog kanala, koji se prikuplja. Bojenjem eksudata po gramu ili bakterijskom kulturom dokazuju se uzročnici infekcije. Kako bi se diferencijalno dijagnostički isključili ostali uzroci nastanka upale poput kongenitalne stenoze, mehaničke obstrukcije sijalolitima ili infekcije vezane uz neoplazme, potrebno je napraviti ultrazvuk.
Inicijalna terapija podrazumijeva empirijsko davanje antibiotika širokog spektra. Primjenjuju se antistafilokokni antibiotici otporni na penicilazu, sve do nalaza antibiograma, nakon čega se, ukoliko je potrebno, terapija mijenja i daje ciljana terapija koja pouzdano djeluje na uzročnike infekcije. Zahvaćenu žlijezdu potrebno je masirati nekoliko puta dnevno zbog istiskivanja gnojnog sadržaja. Vrlo je važna hidracija pacijenta, kao i dobro provođenje oralne higijene. Usnu šupljinu potrebno je ispirati blagim antisepticima, te se preporuča korištenje preparata umjetne sline, kao i stimulacija salivacije blagim limunadama i bombonima bez šećera. Ukoliko nema poboljšanja kroz 24- 48 sati od početka terapije, ili dođe do formiranja apscesa, potrebno je učiniti inciziju i drenažu.
KRONIČNI RECIDIVIRAJUĆI SIJALOADENITIS
Može se javiti kod djece i odraslih. Ukoliko se javlja kod djece, nazivamo ga i kronični juvenilni sijaloadenitis. Iako se kronični juvenilni sijaloadenitis smatra rijetkom pojavom, to je druga infektivna bolest po učestalosti kod djece, odmah nakon zaušnjaka. Najveća incidencija bolesti pojavljuje se u dobi od 3 do 6 godina djetetovog života. Simptomi se najčešće ublažavaju za vrijeme puberteta, a kod većine pacijenata bolest regredira do 22. godine života. Usprkos brojnim istraživanjima, etiologija kroničnog rekurentnog sijaloadenitisa ostaje nepoznata. U većini slučajeva nema nalaza obstruktivnih elemenata izvodnih kanala. Jedna od pretpostavki glasi da najprije dolazi do primarne infekcije žlijezde uslijed dehidracije. Upala rezultira suženjem duktusa i metaplazijom duktalnog epitela, što dovodi do povećanog stvaranja mukoznog sadržaja. Mukozna slina i njen smanjeni protok pogoduju nastanku rekurentnog sijaloadenitisa. U moguće etiološke čimbenike još se ubrajaju i nasljeđe, kongenitalna stenoza, alergija i autoimuni uzroci. Najčešći uzročnici su Streptococcus viridans, Escherichia coli, Proteus i pneumokoki. Klinički se stanje manifestira periodičnim bolnim oticanjem podušne žlijezde. Bolest može biti praćena blago povišenom tjelesnom temperaturom i slabošću. Uvećanje žlijezde se uglavnom pojavljuje unilateralno, a ukoliko se javlja bilateralno, jedna strana je više otečena od druge. Otok je obično prisutan u trajanju od nekoliko dana do dva tjedna, nakon čega spontano regredira. Nema istjecanja gnojnog sadržaja iz izvodnog kanala. Za vrijeme remisije, ne dolazi do pojave simptoma. Dijagnoza se postavlja na temelju kliničke slike, nalaza ultrazvuk i sijalografskog nalaza. Kliničkim pregledom vidi se jednostrano ili obostrano uvećanje žlijezda slinovnica, blago bolno na palpaciju. Pritiskanjem ne dolazi do istjecanja gnojnog sadržaja iz izvodnog kanala. Može biti prisutna blago povišena temperatura. Primarno je potrebno učiniti ultrazvuk. Ukoliko se na ultrazvuku otkrije prisutnost kamenaca, cista, dilatacije duktusa ili uvećanje žlijezde, potrebno je napraviti sijalografiju, kako bi se isključilo postojanje stenoze i obstrukcije kanala. Ako se ultrazvukom pokaže postojanje tvrde solidne mase, indicirana je kompjuterizirana tomografija (CT) ili magnetska rezonanca (MR). Ukoliko je nalaz ultrazvuka normalan, sijalografija se izvodi samo ako se simptomi vrate. Sijalografski nalaz pokazuje postojanje proširenja i suženja izvodnog kanala, koja daju izgled ” biserne ogrlice”. Klasificirano je šest oblika lezije prema sijalografskom nalazu: sustav kanalića poput ogoljelog drveta, točkaste sijalektazije, globularne sijalektazije, kavitirane sijalektazije, destruktivne i kombinacije spomenutih.
Ukoliko postoje, primarno se uklanjaju obstruktivni elementi koji uzrokuju upalu žlijezde. Kada su slučajevi idiopatski, terapija je simptomatska, te uključuje primjenu analgetika, antipiretika i sijalogoga. Za vrijeme akutnih egzacerbacija potrebno je ordinirati antibiotik penicilinske skupine. Vrlo je važna hidracija pacijenta, lokalno korištenje antiseptika, preparata umjetne sline i sredstava za poticanje salivacije, poput blagih limunada i bombona bez šećera. Masaža aficirane žlijezde zajedno sa primjenom toplih obloga smanjuju učestalost i trajanje akutnih faza bolesti.
Opstrukcija istjecanja sline
Opstrukcija istjecanja sline najčešće nastaje u parotidnoj i submandibularnoj žlijezdi, i to zbog stvaranja kamenaca u izvodnom kanalu žlijezde. Simptomi oticanja žlijezda tipično nastaju za vrijeme jela zbog otežana dreniranja sline – žlijezda otekne, što može uzrokovati bol, a poslije i upalu. Drenaža sline može biti otežana i zbog povećanih limfnih čvorova koji se nalaze u blizini žlijezde, a koji mogu pritiskati na žlijezdu ili izvodne kanale.Kamenci u izvodnim kanalima slinovnica obično nastaju zbog oslabljena protoka sline, što dovodi do otežana ispiranja odumrlih stanica i olakšana taloženja mineralnih soli. Više od 90 posto kamenaca nastaje u submandibularnoj žlijezdi, vjerojatno zbog oblika i dužine izvodnog kanala. U parotidi nastaju rijetko, a u ostalim iznimno. Zbog opstrukcije protoka sline otekne zahvaćena žlijezda, što može biti bolno, a najizraženije je tijekom jela. Većina kamenaca vidljiva je na rtg snimkama, a ostale dokazujemo ultrazvukom i sijalogramom (rtg snimanje uz davanje kontrasta u kanal). Liječenje je moguće odstranjenjem kamenaca, ako su palpabilni i ako nema znakova kronične infekcije žlijezde. Kad se kamenac ne može palpirati i kad je žlijezda kronično upaljena, odstranjuje se cijela žlijezda slinovnica.
Karcinom žlijezde slinovnice
Rak žlijezde slinovnice je vrlo rijedak oblik raka koji počinje u žlijezdama slinovnicama. Rak može početi u bilo kojoj od žlijezda slinovnica u Vašim ustima, vratu ili grlu.
Liječenje raka žlijezde slinovnice često uključuje operaciju. Ostali tretmani mogu biti zračenje i kemoterapija.
Simptomi su slijedeći: oteklina na ili blizu čeljusti, u vratu ili ustima
utrnulost dijela Vašeg lica, slabost mišića na jednoj strani Vašeg lica, otežano gutanje, stalna bol u područjima žlijezda slinovnica, problemi sa širokim otvaranjem usta.
Oteklina blizu Vaše žlijezde slinovnice je vrlo čest znak tumora žlijezde slinovnice, ali to ne znači da imate rak. Većina tumora žlijezde slinovnice su benigni.
Bilo koji od gore navedenih simptoma može ukazivati na pojavu raka žlijezde slinovnice. No, svakako se ne biste trebali uzrujavati prije vremena jer će liječnik najbolje znati procijeniti koji simptomi su ključni kako bi se sa sigurnošću mogla uspostaviti dijagnoza raka žlijezde slinovnice.
Dobroćudni tumori (npr. adenom parotidne žlijezde, Warthinov tumor) se najčešće očituju u obliku bezbolnih nakupina stanica na tijelu, ali se kod zloćudnih tumora često mogu pojaviti bolovi ili utrnulost na određenim dijelovima tijela što liječnicima može biti važan pokazatelj da je riječ o ovoj vrsti raka.
Kada liječnik posumnja na rak žlijezde slinovnice, potrebno je provesti ultrazvuk žlijezde slinovnice te CT ili MR kako bi se utvrdilo postoji li tumor te gdje se točno nalazi. Na taj način se može otkriti i njegova proširenost te odrediti najbolji oblik liječenja. Ponekad je potrebno provesti i biopsiju kako bi se provjerili znakovi raka.
Tretmani liječenja za rak žlijezde slinovnice ovise o vrsti, veličini i stupnju raka kojega imate kao i o općenitom zdravlju i Vašim mogućnostima. Tretman često uključuje operaciju, sa ili bez zračenja.
Operacija
Operacija za rak žlijezde slinovnice može uključivati:
Uklanjanje dijela pogođene žlijezde slinovnice – ukoliko je Vaš rak malen i lociran na mjestu do kojega se lako dolazi, kirurg može ukloniti tumor i mali dio zdravog tkiva koje ga okružuje.
Uklanjanje cijele žlijezde slinovnice – ako imate veći tumor, liječnik može preporučiti uklanjanje cijele žlijezde slinovnice. Ako se Vaš rak proširi na bliže objekte poput živaca lica, oni se također mogu ukloniti.
Uklanjanje limfnih čvorova u vratu – ako postoji dokaz da se rak proširio u limfne čvorove u Vašem vratu, kirurg može ukloniti većinu limfnih čvorova. Ta operacija, zvana disekcija vrata, može uključivati i uklanjanje drugih mišića i živaca u Vašem vratu.
Rekonstruktivna operacija – ako su kost, koža ili živac uklonjeni tijekom operacije, oni se trebaju popraviti ili zamijeniti s rekonstruktivnom operacijom. Tijekom te operacije, plastični kirurg radi popravke koji poboljšavaju Vaše mogućnosti da žvačete, gutate, pričate ili dišete nakon operacije. Možda ćete trebati transplantaciju kože, tkiva ili živaca iz drugih dijelova tijela kako bi obnovili područja u ustima, čeljusti ili grlu.
Operacija žlijezde slinovnice može biti jako teška zbog nekoliko vrlo važnih živaca koji se nalaze oko žlijezde. Na primjer, živac u licu koji kontrolira kretanje lica prolazi kroz parotidnu žlijezdu.
Uklanjanje tumora koji uključuje važne živce može zahtijevati oštećenje živaca što uzrokuje djelomičnu paralizu Vašeg lica. Kirurzi brinu za očuvanje tih živaca kada god je to moguće. U nekoliko slučajeva, oštećeni živci se mogu popraviti sa živcima koji su uzeti iz drugih dijelova Vašega tijela.
Radioterapija (zračenje)
Radioterapija koristi visokoenergetske zrake poput X-raya kako bi uništili stanice raka. Tijekom radioterapije, ležite na stolu dok se stroj miče oko Vas i cilja zrake u određene točke na Vašem tijelu. Noviji tip radioterapije koji koristi čestice zvane neutroni može biti više koristan u liječenju određenih vrsta raka žlijezde slinovnice.
Radioterapija se može koristiti nakon operacija kako bi se uništile bilo koje stanice raka koje mogu preživjeti. Ako operacija nije moguća zbog neprikladne lokacije tumora ili njegove prevelike veličine, koristi se samo radijacija.
Kemoterapija
Kemoterapija je liječenje koje koristi kemikalije koje ubijaju stanice raka. Kemoterapija može biti opcija za ljude s naprednom vrstom raka žlijezde slinovnice koji se proširio na udaljenije dijelove tijela.
Kemoterapija se trenutno ne koristi kao standardni tretman za rak žlijezde slinovnice, ali istraživači detaljno proučavaju njezino korištenje.
Žlijezda slinovnica – prirodno liječenje
Kada je u pitanju bilo kakva upala žlijezde slinovnice, prirodno liječenje zasigurno postoji u različitim oblicima (npr. pravilna oralna higijena, ispiranje usne šupljine), no svakako nije preporučljivo na samom početku.
Naime, žlijezde slinovnice su izrazito kompleksne žlijezde u našem tijelu stoga je potrebna stručna liječnička pomoć u liječenju kako bi se stanje moglo popraviti. Stoga Vam savjetujemo da se svakako odmah odlučite za odlazak liječniku kako biste spriječili komplikacije i reagirali na vrijeme.
Oporavak nakon operacije žlijezde slinovnice ovisi o vrsti i stadiju raka. Ponekad može trajati tjednima, a ponekad su potrebi mjeseci da se osoba potpuno oporavi. Općenito, prognoza raka žlijezde slinovnice ovisi o vrsti raka, odnosno je li u pitanju dobroćudni ili zloćudni rak žlijezde slinovnice te stadiju u kojem se krenulo s liječenjem.
Ako se s liječenjem krenulo na vrijeme te ako je u pitanju dobroćudni tumor, osoba se može potpuno oporaviti u skoro 95% situacija. No, ako je rak već uznapredovao te se proširio da ostale i udaljenije dijelove tijela, prognoze za potpuni oporavak i izlječenje iznose oko 50%.
Svakako treba spomenuti da je vjerojatnost smrtnog ishoda zbog pojave metastaza na plućima itekako velika. No, nemojte misliti da oporavak nije moguć. Redovito kontroliranje zdravstvenog stanja i pravovremeno reagiranje na simptome su ključni za potpuni oporavak i uspješnost liječenja raka žlijezde slinovnice.
Bakterijska infekcija
Upala nastaje prilikom oslabljene drenaže sline koja može nastati radi kamenaca, suženja izvodnih kanala i kod dehidracije organizma kod starijih osoba. Radi opstrukcije nastaje množenje bakterija kojima je ovo idealno tlo za razmnožavanje i izazivanje upale. Može se pojaviti i komplikacija stvaranja gnojne upale žlijezde slinovnice. Blokada kanala koja se pogorša upravo prije obroka ili pri konzumiranju kisele hrane će dodatno blokirati kanale. Kiseli okus hrane potiče dotok sline, a ako je kanal zatvoren ona nema kuda oteći. U slučaju bakterijske infekcije slinovnica će biti otečena, bolna, smanjit će se lučenje sline, a umjesto bistre sline će iz izvodnog kanala izlaziti gnojni sadržaj. Bakterijske infekcije se liječe antibioticima, a ako dođe do ponavljanja infekcije, bit će potreban kirurški zahvat.
Infekcija
Najčešća infekcija slinovnica su zaušnjaci (mumps). To je akutna virusna zarazna bolest koja ponajprije zahvaća parotidne žlijezde, a može dovesti i do upale gušterače, spolnih žlijezda i mozga. Najčešće se javlja kod djece. Specifično liječenje ne postoji, a prevencija se provodi cijepljenjem.
Kod virusne infekcije žlijezde slinovnice mogu se liječiti samo simptomi. Pritom liječnik propisuje lijekove protiv bolova koji također imaju protuupalno ili antiseptičko djelovanje (ibuprofen ili paracetamol). Pored toga, bol mogu ublažiti i hladni oblozi.
Autoimune bolesti
Do povećanja ovih žlijezda može doći i kao posljedica neke autoimune bolesti. Primjer za to je Sjögrenov sindrom, u sklopu kojeg osobe imaju problema sa suhoćom sluznice usta i oka. Primjer za nastajanje upale žlijezde slinovnice može biti i sistemska bolest kao reumatoidni artritis ili čak dijabetes (šećerna bolest). Ove promjene nastat će uslijed oštećenja tkiva vlastitog organizma, pa je moguće da će tako zahvatiti i žlijezde slinovnice. To će postupno dovesti do njihova propadanja. Bolest će sporo napredovati, a simptomi će biti relativno izraženi jer se oštećenja nalaze na mikroskopskoj razini. Autoimune bolesti moguće je olakšati i usporiti im tijek, ali nije moguće potpuno ih izliječiti.
Mukokele
Mukokele su tvorbe koje nastaju nakupljanjem sline ispod oralne sluznice, a izgledaju kao mjehurić ispunjen bistrom tekućinom. One nastaju prilikom začepljenja, traume ili ozljede izvodnog kanala male žlijezde slinovnice. Uzrok je najčešće mehaničke prirode. Mukokele se mogu smanjivati i same potpuno nestati, točnije prsnuti nakon čega se više ne pojavljuju. Ako se to ne dogodi samo od sebe, ili se ponavlja, potrebno je zahvatom omogućiti otjecanje sline. Ranula je mukokela koja se pojavljuje u obliku velikog mjehura ispod jezika. Povećava se za vrijeme jela, a smanjuje između obroka. Nju je potrebno rješavati kirurškim putem.
Upala žlijezde slinovnice – prirodno liječenje
Što se prirodnog liječenja tiče, upala žlijezde slinovnice može se prevenirati ili sanirati sljedećim metodama:
-pravilnom i urednom oralnom higijenom,
-ispiranjem usne šupljine razrijeđenom otopinom kalijevog permanganata (antiseptik),
vlaženjem usne šupljine tekućinama, agrumima, žvakaćim gumama, kockicama leda itd.
