Cistinurija je rijedak, nasljedni poremećaj koji uzrokuje nakupljanje cistina u mokraći, što može dovesti do stvaranja kamenaca u bubrezima.
Cistinurija je metabolički poremećaj koji se javlja zbog genetskog defekta u sustavu za transport aminokiselina. Točnije, genetika cistinurije uzrokuje da tijelo ne uspijeva apsorbirati četiri aminokiseline iz crijeva u krvotok: cistin, lizin, arginin i ornitin. Kao rezultat, ove aminokiseline se izlučuju u mokraći u visokim koncentracijama.
Uzroci cistinurije
Cistinurija je genetski poremećaj uzrokovan mutacijama u genima SLC3A1 i SLC7A9, koji su odgovorni za transport cistina i drugih dibazičnih aminokiselina kroz stanične membrane bubrežnih tubula. Da bismo razumjeli kako ove mutacije dovode do cistinurije, potrebno je detaljnije razmotriti funkciju ovih gena i njihov utjecaj na metabolizam aminokiselina.
Genetski aspekti
Geni SLC3A1 i SLC7A9
- SLC3A1: Ovaj gen kodira protein rBAT (bubrežno-specifični transportni protein), koji je sastavni dio aminokiselinskog transportnog sustava u bubrežnim tubulima. Mutacije u ovom genu mogu dovesti do nefunkcionalnog ili manjka rBAT proteina, što ometa reapsorpciju cistina.
- SLC7A9: Ovaj gen kodira protein b0,+ AT (neutralni i bazični aminokiselinski transporter), koji također igra ključnu ulogu u transportu cistina u bubrezima. Mutacije u SLC7A9 genu mogu uzrokovati neadekvatnu funkciju ovog transportera, što rezultira akumulacijom cistina u urinu.
Autosomalno recesivno nasljeđivanje
- Cistinurija se nasljeđuje autosomalno recesivno, što znači da osoba mora naslijediti dvije kopije mutiranog gena (jednu od svakog roditelja) kako bi razvila poremećaj. Osobe s jednom kopijom mutiranog gena (heterozigoti) obično nemaju simptome, ali mogu prenijeti mutaciju na svoju djecu.
Mehanizam nastanka poremećaja
U zdravim bubrezima, cistin se reapsorbira iz primarnog urina natrag u krvotok putem specifičnih transportnih proteina. Kod osoba s cistinurijom, mutacije u genima SLC3A1 i SLC7A9 ometaju funkciju ovih transportnih proteina, što rezultira smanjenom reapsorpcijom cistina. Kao posljedica toga, cistin ostaje u urinu u visokim koncentracijama.
Cistin i stvaranje kamenaca
Cistin je slabo topljiva aminokiselina, što znači da se lako kristalizira u uvjetima visoke koncentracije. Kada je koncentracija cistina u urinu previsoka, cistin počinje stvarati kristale koji se mogu grupirati i formirati bubrežne kamence. Ovi kamenci mogu uzrokovati bol, opstrukciju mokraćnog sustava i druge komplikacije.
Dodatni čimbenici
Osim genetskih mutacija, nekoliko dodatnih čimbenika može utjecati na ozbiljnost cistinurije i rizik od stvaranja kamenaca:
- pH urina: Kiselost urina igra značajnu ulogu u topljivosti cistina. Kiseli urin potiče kristalizaciju cistina, dok alkalni urin pomaže u njegovoj otopljenosti.
- Hidratacija: Niska razina unosa tekućine može dovesti do koncentriranog urina, povećavajući rizik od kristalizacije cistina.
- Dijeta: Unos hrane bogate metioninom, pretečom cistina, može povećati količinu cistina u urinu.
Simptomi cistinurije
Simptomi cistinurije uglavnom proizlaze iz stvaranja bubrežnih kamenaca. Ovi kamenci, formirani od kristala cistina, mogu uzrokovati niz problema unutar mokraćnog sustava. Različite manifestacije simptoma ovise o veličini, broju i položaju kamenaca, kao i o tome izazivaju li opstrukciju mokraćnog sustava.
Glavni simptomi
Bol u boku i leđima
- Jedan od najčešćih simptoma je intenzivna bol koja se javlja u boku ili donjem dijelu leđa, obično na strani gdje se nalazi kamen. Ova bol, poznata kao bubrežna kolika, može biti vrlo jaka i iznenadna, često se širi prema donjem dijelu trbuha i preponama.
Krv u urinu (hematurija)
- Prisustvo krvi u urinu (hematurija) može biti makroskopska, kada je krv vidljiva golim okom, ili mikroskopska, kada se krv otkriva samo laboratorijskim testiranjem. Krv u urinu često je rezultat iritacije ili ozljede mokraćnog sustava uzrokovane prolaskom kamenaca.
Česte infekcije mokraćnog sustava
- Bubrežni kamenci mogu povećati rizik od razvoja infekcija mokraćnog sustava (IMS). Simptomi IMS uključuju učestalo mokrenje, osjećaj žarenja prilikom mokrenja, zamućen urin i neugodan miris urina. U ozbiljnijim slučajevima, infekcija može dovesti do groznice i bolova u leđima.
Poteškoće s mokrenjem
- Veći kamenci mogu uzrokovati opstrukciju mokraćnog sustava, što može dovesti do poteškoća s mokrenjem, uključujući bolno i učestalo mokrenje. Opstrukcija može dovesti do zadržavanja urina i povećanog rizika od infekcija.
Mučnina i povraćanje
- Intenzivna bol i opstrukcija mogu također izazvati gastrointestinalne simptome kao što su mučnina i povraćanje.
Smanjena funkcija bubrega
- U težim slučajevima, ponavljajuće formiranje kamenaca i kronične infekcije mogu oštetiti bubrežno tkivo, što može dovesti do smanjenja bubrežne funkcije ili kronične bubrežne insuficijencije.
Dijagnostički simptomi
Osim navedenih simptoma, cistinurija se često otkriva kroz laboratorijske analize i radiološke pretrage
Analiza urina
- Urinokultura može pokazati visoke razine cistina. Testovi kao što su cistinsko-metrik testiranje mogu kvantificirati cistin u urinu, pomažući u postavljanju dijagnoze.
Radiološke pretrage
- Slikovne pretrage poput ultrazvuka, CT (kompjuterizirana tomografija) i X-zraka koriste se za vizualizaciju bubrežnih kamenaca. Ove pretrage mogu otkriti veličinu, oblik i lokaciju kamenaca, što je ključno za planiranje liječenja.
Variabilnost simptoma
Simptomi cistinurije mogu varirati od osobe do osobe. Neki ljudi mogu imati velike kamence bez ikakvih simptoma, dok drugi mogu imati manje kamence koji uzrokuju intenzivnu bol i nelagodu. Faktori kao što su genetska predispozicija, prehrambene navike i razina hidratacije mogu utjecati na ozbiljnost i učestalost simptoma.
Dijagnoza cistinurije
Dijagnoza cistinurije temelji se na kombinaciji kliničkih simptoma, laboratorijskih analiza i radioloških pretraga. Pravovremena i točna dijagnoza ključna je za učinkovito liječenje i prevenciju komplikacija povezanih s ovim poremećajem.
Klinička evaluacija
Anamneza i simptomi
- Liječnik će prvo uzeti detaljnu anamnezu pacijenta, uključujući informacije o obiteljskoj povijesti bubrežnih kamenaca i cistinurije. Prisutnost simptoma poput bolova u boku, krvi u urinu, čestih infekcija mokraćnog sustava i poteškoća s mokrenjem može ukazivati na prisutnost bubrežnih kamenaca.
Fizički pregled
- Fizički pregled može pomoći u isključivanju drugih mogućih uzroka simptoma, kao što su infekcije mokraćnog sustava ili druge bubrežne bolesti.
Laboratorijske analize
Analiza urina
- Cistin u urinu: Kvantificiranje razine cistina u urinu ključno je za dijagnozu cistinurije. Testovi kao što su cistinsko-metrik testiranje ili 24-satna zbirka urina koriste se za mjerenje koncentracije cistina. Visoke razine cistina u urinu potvrđuju dijagnozu.
- Test na cijanid-nitroprusid: Ovaj brzi kemijski test koristi se za otkrivanje cistina u urinu. Ako je test pozitivan, cistin će reagirati s nitroprusidom i proizvesti ljubičastu boju.
Kiselost urina (pH urina)
- Mjerenje pH urina može pomoći u procjeni rizika od kristalizacije cistina. Kiseli urin (pH < 7) povećava rizik od formiranja cistinskih kristala, dok alkalni urin (pH > 7) može pomoći u otapanju cistina.
Radiološke pretrage
Ultrazvuk
- Ultrazvuk bubrega i mokraćnog sustava neinvazivna je metoda koja omogućava vizualizaciju bubrežnih kamenaca. Ova tehnika koristi zvučne valove za stvaranje slike bubrega i može otkriti prisutnost kamenaca, njihov broj, veličinu i lokaciju.
Kompjuterizirana tomografija (CT)
- CT skeniranje pruža detaljne slike unutarnjih struktura tijela i vrlo je učinkovito u otkrivanju bubrežnih kamenaca. CT može precizno odrediti veličinu, oblik i lokaciju kamenaca te je posebno korisno u složenijim slučajevima gdje je potrebna detaljna procjena.
Rentgenske snimke (X-zrake)
Konvencionalne rentgenske snimke mogu se koristiti za otkrivanje bubrežnih kamenaca, ali nisu uvijek učinkovite u otkrivanju manjih ili manje gustih kamenaca. Međutim, mogu biti korisne kao početna dijagnostička metoda ili za praćenje poznatih kamenaca tijekom vremena.
Genetsko testiranje
Identifikacija mutacija:
- Genetsko testiranje može potvrditi dijagnozu cistinurije identificiranjem mutacija u genima SLC3A1 i SLC7A9. Ovo testiranje može biti posebno korisno u obiteljima s poviješću cistinurije ili kod pacijenata s nejasnim dijagnostičkim nalazima.
- Prenatalno testiranje: U obiteljima s poznatim mutacijama moguće je provesti prenatalno testiranje kako bi se utvrdilo je li fetus naslijedio mutirane gene.
Genetsko savjetovanje
- Genetsko savjetovanje preporučuje se obiteljima s poviješću cistinurije kako bi se razumjeli rizici za buduće generacije i donijele informirane odluke o planiranju obitelji.
Liječenje cistinurije
Liječenje cistinurije ima za cilj sprječavanje stvaranja novih bubrežnih kamenaca, upravljanje postojećim kamenima i smanjenje simptoma povezanih s ovim poremećajem. Terapijski pristup uključuje promjene u načinu života, farmakološke mjere i kirurške zahvate kad je to potrebno.
Promjene u načinu života
Hidratacija
- Povećani unos tekućine ključan je za prevenciju stvaranja cistinskih kamenaca. Preporučuje se konzumacija najmanje 3 do 4 litre vode dnevno kako bi se postigla dovoljna razrjeđenost urina. Redovito pijenje vode smanjuje koncentraciju cistina u urinu i pomaže u sprječavanju kristalizacije.
Dijetalne promjene
- Smanjen unos natrija: Smanjenje unosa soli u prehrani može pomoći u smanjenju koncentracije cistina u urinu. Visok unos natrija povećava izlučivanje cistina, čime se povećava rizik od stvaranja kamenaca.
- Smanjenje unosa proteina: Prehrana s niskim sadržajem metionina, aminokiseline koja se metabolizira u cistin, može pomoći u smanjenju proizvodnje cistina. To uključuje smanjenje konzumacije crvenog mesa, ribe, mliječnih proizvoda i jaja.
Farmakološko liječenje
Alkalizacija urina
- Kalijev citrat: Alkalizirajući agensi kao što je kalijev citrat koriste se za povećanje pH urina. Alkalni urin (pH > 7.5) povećava topljivost cistina i smanjuje rizik od stvaranja kristala. Kalijev citrat je jedan od najčešće korištenih lijekova za alkalizaciju urina.
Terapija tiolima
- Penicilamin i tiopronin: Ovi lijekovi pomažu u stvaranju topljivih kompleksa s cistinom, smanjujući njegovu koncentraciju u urinu i sprječavajući kristalizaciju. Terapija tiolima može biti povezana s nuspojavama kao što su osip, groznica i poremećaji krvi, stoga je potrebno pažljivo praćenje bolesnika.
Lijekovi za smanjenje izlučivanja cistina
Kaptopril: Ovaj lijek, koji se obično koristi za liječenje hipertenzije, može također smanjiti izlučivanje cistina u urinu. Kaptopril djeluje stvarajući topljive komplekse s cistinom.
Kirurški zahvati
U slučajevima gdje su bubrežni kamenci preveliki ili izazivaju ozbiljne simptome, kirurški zahvati mogu biti potrebni
Ekstrakorporalna litotripsija udarnim valovima (ESWL)
- Ova neinvazivna metoda koristi udarne valove za razbijanje bubrežnih kamenaca u manje fragmente koji se lakše izlučuju putem urina. ESWL je najprikladniji za manje kamence i kamence smještene u gornjem dijelu mokraćnog sustava.
Perkutana nefrolitotomija (PCNL)
- Ovaj zahvat uključuje stvaranje malog reza u koži kroz koji se uvodi nefroskop kako bi se uklonili veliki kamenci iz bubrega. PCNL je učinkovit za veće kamence i one koji se ne mogu ukloniti ESWL-om.
Ureteroskopija
- Ureteroskopija uključuje umetanje tankog instrumenta (ureteroskop) kroz mokraćni mjehur u ureter kako bi se vizualizirali i uklonili kamenci. Ova metoda je prikladna za kamence smještene u ureteru i donjem dijelu mokraćnog sustava.
Otvorena kirurgija
- U rijetkim slučajevima, kada druge metode nisu uspješne, može biti potrebna otvorena kirurška intervencija za uklanjanje kamenaca. Ovaj zahvat je invazivniji i koristi se kao posljednja opcija.
Praćenje i prevencija
Redovito praćenje je ključno za osobe s cistinurijom kako bi se spriječilo ponovno stvaranje kamenaca i osiguralo pravovremeno liječenje
Redoviti pregledi urina
- Kontrole razine cistina u urinu i pH urina važan su dio praćenja. Učestali pregledi mogu pomoći u prilagodbi terapije i prehrambenih mjera.
Slikovne pretrage
- Periodične radiološke pretrage poput ultrazvuka ili CT-a mogu pomoći u praćenju stanja bubrega i otkrivanju novih kamenaca u ranom stadiju.
Edukacija pacijenata
- Pacijenti trebaju biti educirani o važnosti hidratacije, prehrambenim prilagodbama i redovitom praćenju kako bi se smanjio rizik od komplikacija. Također je važno da pacijenti prepoznaju rane znakove bubrežnih kamenaca i infekcija mokraćnog sustava.
Prehrana kod cistinurije
Prehrana igra ključnu ulogu u upravljanju cistinurijom. Pravilna dijeta može pomoći u smanjenju koncentracije cistina u urinu, sprječavanju kristalizacije i stvaranju bubrežnih kamenaca. Prehrambene preporuke za osobe s cistinurijom usmjerene su na povećanje hidratacije, kontrolu unosa natrija i proteina te održavanje pH vrijednosti urina.
S obzirom da smo već gore pisali o hidrataciji i soli/natriju, sada ćemo pisati samo o prehrani.
Alternativni začini
- Umjesto soli, preporučuje se korištenje drugih začina i bilja za poboljšanje okusa hrane, poput bosiljka, origana, paprike i limunovog soka.
Kontrola unosa proteina
Smanjenje metionina
- Metionin je aminokiselina koja se metabolizira u cistin, pa smanjenje unosa hrane bogate metioninom može pomoći u smanjenju proizvodnje cistina. Preporučuje se ograničiti unos crvenog mesa, ribe, mliječnih proizvoda i jaja.
Biljni izvori proteina
- Prelazak na biljne izvore proteina, poput mahunarki, orašastih plodova i sjemenki, može biti korisno. Biljni proteini obično sadrže manje metionina u usporedbi s životinjskim proteinima.
Alkalizacija urina
Hrana bogata kalijem
- Namirnice bogate kalijem, poput banana, naranči, dinje, krumpira i rajčica, mogu pomoći u alkalizaciji urina, čime se povećava topljivost cistina. Alkalni urin (pH > 7) smanjuje rizik od kristalizacije cistina.
Dodatci prehrani
- Kalijev citrat može se koristiti kao dodatak prehrani za alkalizaciju urina. Preporučuje se konzultirati liječnika prije početka korištenja dodataka prehrani kako bi se osigurala pravilna doza i spriječile nuspojave.
Specifične dijetalne preporuke
Izbjegavanje oksalata
- Iako se oksalatni kamenci razlikuju od cistinskih, smanjenje unosa oksalata može biti korisno za opće zdravlje bubrega. Namirnice bogate oksalatima uključuju špinat, rabarbaru, repu, orahe i čokoladu.
Izbjegavanje purina
- Hrana bogata purinima, poput crvenog mesa, iznutrica i morskih plodova, može povećati rizik od stvaranja uratnih kamenaca, što može dodatno komplicirati stanje kod osoba s cistinurijom.
Nizak unos šećera
- Smanjenje unosa rafiniranih šećera može pomoći u održavanju optimalnog pH urina i smanjenju rizika od infekcija mokraćnog sustava, koje mogu biti komplikacija kod cistinurije.
Izvori:
National Center for Biotechnology Information (NCBI). 2018. Cystinuria.
https://www.ncbi.nlm.nih.gov/books/NBK470527/
Kirkali, Z., 2022. Cystinuria: Pathophysiology and Management. Journal of Kidney Research and Clinical Practice,
https://www.ncbi.nlm.nih.gov/pmc/articles/PMC9317473/
National Organization for Rare Disorders (NORD). 2024. Cystinuria.
https://rarediseases.org/rare-diseases/cystinuria/
Healthline. 2021. Cystinuria.
https://www.healthline.com/health/cystinuria
WebMD. 2023. What to Know About Cystinuria.
https://www.webmd.com/kidney-stones/what-to-know-about-cystinuria
MSD Manual Professional Edition. 2023. Cystinuria.
https://www.msdmanuals.com/professional/pediatrics/congenital-renal-transport-abnormalities/cystinuria
Slika je napravljena pomoću AI.