Cjepivo protiv Covid-19

Cjepivo protiv Covid-19 – sastav i njegovo djelovanje

Korisni savjeti Objave

Dolaskom cjepiva protiv COVID-19 pandemije uzrokovane novim Sars-CoV2 koronavirusom postavljaju se pitanja o učinkovitosti samog cjepiva, potencijalnim nuspojavama i kako je moguće da se cjepivo tako brzo razvilo, dok su za već postojeća cjepiva bile potrebne godine istraživanja prije puštanja na samo tržište.

Po pitanju brzine nastanka samog cjepiva u obzir treba uzeti više faktora. Do sada niti jedna bolest nije uzrokovala mobilizaciju znanstvene zajednice kao što je to bio slučaj sa COVID-19 pandemijom. Navedeno je sa sobom donijelo i veliku financijsku potporu u istraživanju samog cjepiva i njegove učinkovitosti te su se na taj način određeni koraci u istraživanju mogli brže i kvalitetnije napraviti nego što je to bio slučaj s prijašnjim cjepivima kada je financijska potpora bila manja ili prekinuta ukoliko se epidemija neke bolesti uspjela dovesti pod kontrolu. Takav je slučaj bio s cjepivom za SARS (Severe Acute Respiratory Syndrome), ebolu i zika virus, gdje su epidemije završile prije nego je cjepivo uspješno razvijeno te je financijska potpora prekinuta što je unazadilo i druge programe razvoja cjepiva kao i uzrokovalo financijske gubitke samim proizvođačima. Brzinu razvoja cjepiva za COVID-19 možemo isto zahvaliti inicijalnom istraživanju cjepiva za SARS i MERS koji su također uzrokovani koronavirusom, iz razloga što su SARS i SARS-CoV2 virusi skoro 80% identični i oba koriste tzv. spike proteine kako bi se uhvatili na specifične receptore stanica plućnog parenhima.

Kakve vrste cjepiva protiv COVID-19 imamo?

Četiri su vrste cjepiva o kojima puno slušamo ovih dana.

mRNK cjepiva su najnoviji pristup proizvodnji cjepiva. Koriste genetski materijal koji se naziva glasnička RNK (mRNK), a koji upućuje stanice da naprave dio proteina koronavirusa, na koji će onda reagirati naš imunološki sustav i stvoriti protutijela. Kad nakon toga dođemo u kontakt s koronavirusom, naš imunološki sustav će ga dočekati spreman. Tvrtke Pfizer i Moderna razvijaju mRNK cjepiva protiv COVID-19.

Vektorska cjepiva koriste posrednika (vektor) pomoću kojega se u tijelo čovjeka unose genetske upute za stvaranje proteina koji sliče šiljku (engl. spike), koji se nalaze na površini koronavirusa. Taj vektor koji nosi genetsku uputu je drugi virus, koji je bezopasan. Za cjepiva protiv COVID-19 koriste se adenovirusi, vrsta virusa koji uzrokuje prehlade. Adenovirusi se prije ubrizgavanja u tijelo čovjeka mijenjaju, odnosno onesposobljavaju, tako da samo služe kao nosač; ne mogu se umnažati u našem tijelu. Adenovirus zarazi stanice i upućuje ih da stvaraju velike količine virusnog proteina, koji zatim pokreću imunološki odgovor. Na taj način cjepivo oponaša ono što se događa tijekom prirodne infekcije određenim patogenima – posebno virusima. Tvrtke AstraZeneca i Janssen koriste vektorska cjepiva protiv COVID-19, a takav je i ruski Sputnik.

Cjepiva s proteinskim podjedinicama sadrže samo male dijelove ciljnog virusa koji cirkuliraju u našem tijelu kako bi ih imunološki sustav mogao pronaći i prepoznati. Takvo cjepivo protiv COVID-19 razvijaju Novavax i Sanofi.

Cjelovita cjepiva s inaktiviranim virusom: izrada takvih cjepiva traje dulje, jer se najprije moraju uzgojiti serije koronavirusa, zatim kemikalijama ili toplinom učiniti bezopasnima, i tek onda napraviti cjepivo koje se može ubrizgati u čovjeka kako bi se izazvao odgovor imunološkog sustava. Takvo cjepivo protiv COVID-19 razvija Sinovac.

AstraZenec AB i Johnson&Johnson proizvode cjepiva koja se baziraju na korištenju adenovirusa (kojemu je uklonjen dio genoma za replikaciju) kao vektora za unos antigena. Kako je dio genoma za replikaciju uklonjen, samo cjepivo ne može uzrokovati bolest protiv koje se s njim cijepimo.

Sanofi u suradnji s GlaxoSmithKline (GSK) proizvode cjepivo koje se temelji na tehnologiji rekombinantne DNK kojom se proizvelo odgovarajuće genetsko podudaranje s proteinima na površini virusa skupa s adjuvantnom tehnologijom kako bi se pojačao imunološki odgovor, smanjila potrebna količina antigena po dozi i time omogućila proizvodnja većeg broja doza.

Pfizer i Moderna proizvode cjepiva bazirana na unosu glasničke RNA (mRNA) koja kodira željeni antigen, u ovom slučaju spike protein. Nakon unosa mRNA cjepiva započinje proces sinteze proteina kodiranog tom mRNA (ovaj proces je identičan onom kojeg stanica koristi za sintezu vlastitih proteina).

CureVac također radi cjepivo bazirano na glasničkoj RNA, ušlo je u 2b/3 fazu kliničkih ispitivanja te bi trebalo biti isporučeno krajem 2021. godine.

Sama učinkovitost mRNA cjepiva je značajno veća od regulatornih zahtijeva agencija u SAD-u i EU gdje je granica za odobrenje postavljena na 50% učinkovitosti cjepiva. Pfizer je proveo treću fazu kliničkih ispitivanja na 43 661 ispitanika od kojih je 41 135 primilo obje doze, te su došli do rezultata od 95% učinkovitosti. Moderna je također došla do sličnih rezultata nakon treće faze kliničkih ispitivanja, gdje su na više od 30 000 ispitanika postigli učinkovitost cjepiva od 94,5%. Od navedenih nuspojava, kod Pfizerovog cjepiva stope težih nuspojava (Grade 3)* su bile niže od 2%, dok su se umor i glavobolja pojavljvali nešto češće.

Moderna je zabilježila nešto viši postotak ozbiljnijih nuspojava poput umora i bolova u mišićima (9-10% cijepljenih) što neki stručnjaci pripisuju razlici u primljenoj dozi kod Pfeizerovog i Moderninog cjepiva (30 µg kod Pfeizera, 100µg kod Moderne).

Iako tzv. „Oxfordsko“ cjepivo prozvođača AstraZenec AB na bazi adenovirusa pokazuje nešto slabije rezultate u smislu učinkovitosti (70-90%, ovisno od režimu doziranja), neki znanstvenici smatraju, prema iskustvima s drugim cjepivima napravljenima oko iste platforme, da bi imunosni odgovor ovog cjepiva mogao trajati 12 i više mjeseci.

Kako su prijavljene i određene vrste alergijskih reakcija na sama cjepiva, u javnosti se pojavilo opravdano pitanje o tome da li se osobe koje pate od alergijskih reakcija na određene stvari ili sastojke uopće smiju cijepiti. Nastavno na istu zabrinutost objavljen je sastav cjepiva koje prvo dolazi u Hrvatsku.

Pfizerovo mRNA cjepivo u pojedinačnoj dozi od 0,3 ml sadrži** :

  • anorganske soli ( 0,36 mg natrij klorida, 0,01 mg kalij klorida, 0,07 mg natrij hidrogenfosfat dihidrata i 0,01 mg kalij dihidrogenfosfata.).
  • šečer (6 mg saharoze)
  • 0.03 mg mRNA
  • lipidne komponente (0,2 mg kolesterola, 0,09 mg 1,2-distearoil-sn-glicero-3-fosfokolin-a / lecitin, 0,45 mg ALC-0315-a, 0,05 mg ALC-0159-a).
  • voda za injekcije (aqua pro inectione).

Cjepivo ne sadrži : konzervanse, proteine jaja, gluten, orašide i sjemenke niti se te tvari koriste u procesu proizvodnje kao ni penicilin, neomicin i drugi antibiotici.

Alergijske reakcije na penicilin, jaja, orašaste plodove, lateks proizvode (čepovi bočica nisu napravljeni do lateksa) i celijakija nisu prepreka cijepljenju.

Zašto regulatorne agencije odobravaju cjepivo protiv COVID-19 tako brzo?

Regulatorne agencije, kao što je Europska agencija za lijekove (EMA) i američka Agencija za hranu i lijekove (FDA), od farmaceutskih tvrtki dobivaju dokaze iz istraživanja u laboratorijima i istraživanja na ljudima, koje stručnjaci procjenjuju i na temelju te procjene donose odluku o tome hoće li neki lijek ili cjepivo dobiti odobrenje za dolazak na tržište.

Za dokazivanje sigurnosti i djelotvornosti lijekova i cjepiva za ljude nužno je provesti istraživanja koja se zovu klinički pokusi. Najviša razina takvih pokusa su randomizirani kontrolirani pokusi, u kojima se ispitanici nasumično raspoređuju u dvije ili više skupina, jedna skupina dobije intervenciju koja se ispituje, a druga skupina dobije placebo, ili neku aktivnu terapiju, uobičajenu skrb ili – ništa. Te skupine se prate neko vrijeme, analiziraju se unaprijed određeni parametri i onda se uspoređuje koja skupina ima bolje rezultate. Svi podatci o djelotvornosti i sigurnosti iz takvih istraživanja podnose se regulatornim agencijama na procjenu. Međutim, procjena lijekova i cjepiva tu ne završava. I nakon što lijekovi i cjepiva dobiju odobrenje za dolazak na tržište nastavljaju se provoditi istraživanja na njima i prikupljaju se prijave nuspojava.

Budući neke nuspojave mogu biti rijetke, za analiziranje nuspojava nužna je suradnja na svjetskoj razini kad je u pitanju sigurnosti lijekova i cjepiva. Svjetska zdravstvena organizacija uspostavila je 1968. istraživački pilot projekt za međunarodni nadzor nad lijekovima; cilj tog projekta bio je razviti međunarodno primjenjiv sustav za otkrivanje prethodno nepoznatih ili nejasnih štetnih učinaka lijekova. Taj je sustav razvijen i aktivan je i danas. U okviru tog međunarodnog sustava zemlje članice omogućuju spontano prijavljivanje nuspojava; informacije o nuspojavama šalju se u elektroničku bazu VigiBase u međunarodnoj središnjici koja se nalazi u Uppsali, u Švedskoj. Analiziranjem podataka o nuspojavama iz cijelog svijeta mogu se rano prepoznati signali o problemima povezanim s lijekovima. Regulatorne agencije trajno nadziru sigurnost lijekova i reagiraju i na te informacije.

U slučaju javnozdravstvenih hitnih situacija kao što je pandemija COVID-19, regulatorne agencije za lijekove nude mogućnost „postupne procjene“ (engl. rolling review) podataka o lijeku ili cjepivu koje se razvija. To znači da se dokazi postupno analiziraju kako postaju dostupni. Inače je uobičajeno čekati da se sva potrebna istraživanja dovrše i regulatornim agencijama dostave cjeloviti podatci iz svih napravljenih istraživanja. Postupna procjena omogućuje regulatorima brže donošenje odluka.

Za odobravanje lijekova u Hrvatskoj nadležne su EMA i Hrvatska agencija za lijekove i medicinske proizvode (HALMED). Kako je moguće vidjeti na mrežnoj stranici EMA-e, trenutno se provode četiri postupne procjene, za četiri različita cjepiva. Postupna procjena cjepiva koje razvijaju AstraZeneca i Sveučilište u Oxfordu započela je 1. listopada 2020., za cjepivo koje razvijaju Pfizer/BioNTech započela je 6. listopada 2020., za cjepivo koje razvija Moderna započela je 16. studenoga 2020., a za cjepivo Ad26.COV2.S koje razvija Janssen-Cilag International N.V. postupna je procjena započela 1. prosinca 2020.

Hoće li cjepivo koje sadrži mRNK promijeniti našu DNK, odnosno genetiku čovjeka?

Što su uopće DNK i RNK? U ljudskom tijelu nalazi se više od 200 različitih vrsta stanica. Svaka stanica ima drugačiji „posao“ – pa tako postoje stanice krvi, stanice kosti, stanice mišića, itd. Kako stanice znaju što trebaju raditi? One dobivaju upute o tome što im je činiti iz molekule koja se zove DNK, koja sadrži naš jedinstveni genetski kod, naš nasljedni materijal.

Naše tijelo neprestano stvara nove stanice dijeljenjem postojećih stanica. Kako bi se stanice mogle podijeliti tako da stanice kćerke budu iste kao stanice majke, stanicama treba mehanizam za kopiranje DNK koji će omogućiti da svaka nova stanica ima iste genetske informacije. Proces kopiranja molekule DNK, u kojem se stvaraju nove molekule DNK, naziva se replikacija DNK ili udvostručenje DNK. Kako bi se stanica mogla podijeliti, DNK se najprije mora udvostručiti.

DNK ima dva lanca, i unutar svakog lanca nalazi se skup uputa koji se naziva geni. Gen kaže stanici kako će napraviti određeni protein (bjelančevinu), a proteini se koriste za izvođenje određenih funkcija, kao što su rast i kako preživjeti.

Ribonukleinska kiselina, ili skraćeno RNK, ima zadatak pretvoriti genetske informacije koje se nalaze u DNK u proteine, što je važno jer proteini omogućuju stanici aktivnosti. Kako bi se omogućilo stvaranje proteina, najprije se mora napraviti lanac RNK koji točno odgovara lancu DNK. Razlikujemo tri vrste RNK, a to su prijenosna ili transportna RNK (tRNA), ribosomska RNK (rRNK) i glasnička RNK (mRNK).

Ove se molekule ne nalaze na istom mjestu, a neke od njih se kreću između pojedinih odjeljaka stanice. Stanica se sastoji od jezgre i citoplazme. DNK se nalazi u jezgri i ne napušta jezgru. Proteini koji su nužni za funkcioniranje stanice stvaraju se u citoplazmi, u organelama koje se zovu ribosomi. Da bi DNK poslala uputu ribosomima o tome koji protein treba napraviti, u jezgri se najprije stvara mRNA. Nakon toga mRNK izlazi iz jezgre u citoplazmu, i odlazi na ribosome kojima donosi uputu za sintezu proteina. Ribosomi stvaraju proteine iz aminokiselina. Taj proces stvaranja proteina iz aminokiselina zahtijeva suradnju ostale dvije vrste RNK – prijenosne RNK koja kroz citoplazmu prenosi odgovarajuću aminokiselinu do mRNA na ribosomu, i ribosomske RNK koja omogućuje prenošenje upute iz mRNK u izgradnju proteina.

Dakle, mRNK cjepiva rade tako da daju uputu stanicama našeg tijela da naprave protein koji će onda potaknuti imunološki odgovor. Stoga mRNK koja se ubrizga u naše tijelo neće se „petljati“ s našom DNK i neće ništa raditi našoj DNK. Ljudske stanice razgrađuju i eliminiraju mRNK čim prestanu koristiti njene upute za izgradnju proteina.

KAKO FUNKCIONIRA MRNA CJEPIVO?

mRNA koja se nalazi u cjepivu je – kako smo slikovito rekli – digitalna, tj. uopće ne sadrži dijelove virusa, nego 4284 znaka dugačke molekule RNA koje nose digitalni kôd (poruku, message, od čega i dolazi naziv „mRNA“ – messenger RNA) koji u sebi nosi samo jednu, laserski preciznu informaciju: instrukciju za produkciju molekule spike-proteina iz vanjske ovojnice SARS-CoV-2 virusa. Spike-protein je odabran kao ciljna molekula za djelovanje cjepiva jer predstavlja ključni dio virusa odgovoran za prepoznavanje i pokretanje naše imunološke obrane protiv tog virusa.

Sâm spike-protein SARS-CoV-2 virusa ne uzrokuje Covid, nego je vanjski dio virusa kojega naš organizam koristi za prepoznavanje „neprijatelja“. Cjepivo tu kodiranu informaciju o građi ključnog dijela virusa unosi u naše stanice u obliku mRNA, a naše stanice – „čitajući“ kodiranu poruku iz mRNA – započinju s proizvodnjom čistog spike-proteina u količinama dovoljnim da ga naš imunološki sustav prepozna, pokrene se i snažno aktivira.

Suočen sa spike-proteinima i, što je vrlo važno, lažnim ali stimulativnim signalnim znakovima da su stanice „napadnute“, naš imunološki sustav razvija snažan odgovor na spike-protein. Već desetak dana nakon cijepljenja, imunološki odgovor je toliko spreman, da pri kontaktu sa SARS-CoV-2 virusom prepoznaje spike-protein u njegovoj vanjskoj ovojnici i odgovara uništavanjem cijeloga virusa, žestoko i vrlo učinkovito. Točnije rečeno, kako ste već pročitali, oko 95% učinkovito.

Odgovori

Vaša adresa e-pošte neće biti objavljena. Obavezna polja su označena sa *