Dijabetes – uzrok, simptomi i liječenje

Dijabetes ili šećerna bolest se javlja uslijed apsolutnog ili relativnog nedostatka inzulina iz pankreasa ili njegove nedovoljne iskorištenosti. Dijabetes mellitus se odlikuje povišenim vrijednostima šećera u krvi, uz istovremeni poremećaj metabolizma masti, bjelančevina, vode i elektrolita sa razvojem ranih i kasnih komplikacija koje prate ovu bolest. Dramatično se povećava broj oboljelih posljednjih 20-tak godina i može se reći da se radi o „pandemiji“ šećerne bolesti. Razlog za to je loša prehrana bogata ugljikohidratima, brza hrana uz smanjenu fizičku aktivnost.

Što je inzulin?

Inzulin je hormon koji luče beta stanice gušterače. On ima važnu ulogu u metabolizmu glukoze, ali i masti i bjelančevina.Glavna uloga mu je da vezivanjem na inzulinski receptor omogućuje ulazak glukoze u stanice gdje ona služi kao izvor energije ili se pohranjuje.

U šećernoj bolesti gušterača luči manje količine inzulina (ili ga uopče ne luči) ili ne odgovara adekvatno na djelovanje inzulina.

Inzulin smanjuje razgradnju masti u masnom tkivu, a također smanjuje razgradnju proteina (bjelančevina) u mišićima.

Dijabetes (šećerna bolest) – uzroci

Gojaznost, smanjena fizička aktivnost i stres su faktori koji utječu na pojavu šećerne bolesti. Ali sve faktore možemo podijeliti na:

Faktor na koji ne možemo utjecati je naslijeđe. Izraženije je kad je u pitanju dijabetes tip 2 inzulin neovisnom nego u dijabetes tipu 1 inzulin ovisnom.

Faktori na koje nekada možemo, a nekada ne možemo utjecati su: Virusne infekcije (coxakie B, Rubeola, Mumps, Citomegalovirus),
Neki sastojci hrane (veći unos kazeina), značaj dojenja do prve godine dana života,
Neki specifični lijekovi i kemijske supstance oštećuju stanice pankreasa i utječu na proces stvaranja inzulina.

Faktori rizika na koje možemo i moramo utjecati:
Način prehrane,
Nedovoljna fizička aktivnost,
Gojaznost,
Arterijski krvni tlak
Pušenje

Simptomi i klinička slika šećerne bolesti

Dvije glavne i najčešće vrste šećerne bolesti su tip 1 i tip 2. Tip 1 šećerne bolesti nastaje kao posljedica nedostatka hormona inzulina. U tipu 2 šećerne bolesti osnovni mehanizam nastanka je neosjetljivost organizma na djelovanje inzulina. U oba slučaja – ako inzulina nema ili ako je tijelo neosjetljivo na inzulin – glukoza se nakuplja i raste njezina razina u krvi što izaziva pojavu simptoma šećerne bolesti.

Najčešći simptomi šećerne bolesti su:

• žeđanje i suhoća usta,
• učestalo mokrenje,
• neobjašnjivi gubitak težine,
• pojačana glad,
• zamućen vid,
• umor i iscrpljenost,
• trnci u stopalima,
• sporo cijeljenje rana i infekcije.

Rjeđe se u osoba sa šećernom bolesti može iznenada javiti teška dehidracija s vrlo visokim razinama glukoze u krvi koje može pratiti poremećaj svijesti te zadah po acetonu. To po život opasno stanje nazivamo ketoacidoza. Takav način otkrivanja šećerne bolesti je znatno češći u tipu 1 jer se ona obično razvija naglo pa su i svi simptomi jače izraženi.

Simptomi šećerne bolesti tip 2

Tip 2 šećerne bolesti je puno češći i javlja se u više od 90% slučajeva. Šećerna bolest tipa 2 vrlo često ne izaziva neuobičajene tegobe: simptomi mogu biti neprimjetni, osoba se na njih može naviknuti i prepoznat će ih tek kad joj se izmjeri povišena glukoza u krvi. Razlog tome je postupan razvitak tipa 2 šećerne bolesti koja prikrivena može trajati godinama. Nekad se otkrije tek kad se već jave komplikacije šećerne bolesti kao što su srčani ili moždani udar, gubitak vida, bubrežna bolest, trnci ili gubitak osjeta u okrajinama, ponajprije stopalima.

Šećerna bolest tipa 2 jedan je od najčešćih uzroka pobolijevanja i smrtnosti u svijetu. Procjenjuje se da čak oko 10% svjetskog stanovništva ima tu vrstu šećerne bolesti. S obzirom na njezinu važnost i učestalost, jednostavno otkrivanje rutinskim laboratorijskim pretragama krvi te dobre mogućnosti liječenja, preporuča se otkrivanje šećerne bolesti i u osoba bez simptoma.

Koji su rizični čimbenici?

Tip 1: Iako se još uvijek istražuju rizični čimbenici za dijabetes tip 1, neki genetski čimbenici, okolišni čimbenici, starija dob žene u vrijeme porođaja te izlaganje nekim virusnim infekcijama povećavaju rizik za obolijevanje.

Tip 2: Rizični čimbenici za dijabetes tip 2 su starija dob (40 g. i više), pretilost, pozitivna obiteljska anamneza (srodnici prvog stupnja oboljeli od šećerne bolesti), smanjena tolerancija na glukozu, tjelesna neaktivnost, visoki krvni tlak, povišene vrijednosti triglicerida i snižene vrijednosti HDL kolesterola, te žene koje su za vrijeme trudnoće imale šećernu bolest.

Postavljenje dijagnoze šećerne bolesti

Dijagnoza šećerne bolesti može se postaviti na nekoliko jednakovrijednih načina.

Liječnik može zatražiti mjerenje glukoza u krvi ujutro natašte. U tom slučaju na šećernu bolest upućuje razina glukoze veća od 7 mmol/L. Prije tog vađenja krvi ne smije se barem 8 sati ništa jesti i piti osim vode.

Pacijenta se može uputiti na test opterećenja glukozom za koji se koristi kratica OGTT. U njemu se mjeri glukoza u krvi natašte, a nakon toga se popije vrlo slatka tekućina – 75 g glukoze rastopljene u vodi. Mjerenje glukoze u krvi ponavlja se za 2 sata. U tom testu vrijednost glukoze u krvi nakon 2 sata veća od 11.1 mmol/l također potvrđuje dijagnozu šećerne bolesti.

HbA1c je laboratorijska pretraga koja može procijeniti prosječnu vrijednost glukoze u krvi zadnja 2 do 3 mjeseca. Ako je HbA1c veći od 6.5%, osoba ima šećernu bolest. Ta pretraga može se učiniti u bilo koje doba dana i neovisno o obroku.

Ako osoba nema tipične simptome, za potvrdu dijagnoze šećerne bolesti potrebno je imati dva različita pozitivna nalaza među navedenim pretragama koje se mogu učiniti iz istog uzorka ili iz ponovnog vađenja krvi.

U bolesnika s tipičnim simptomima, dijagnoza šećerne bolesti može se postaviti i samo ako je glukoza u krvi u bilo koje vrijeme tijekom dana veća od 11.1 mmol/L.

Ako su vrijednosti glukoze u krvi veće od normalnih, a ipak manje od razina prema kojima se dijagnosticira šećerna bolest (između 6 i 7 mmol/L natašte ili između 7.8 i 11.1 mmol/L nakon 2 sata u OGTT-u), tada se postavlja dijagnoza poremećene tolerancije glukoze odnosno predijabetesa.

Liječenje dijabetesa

Osnovni principi liječenja dijabetesa su edukacija bolesnika, dijabetička prehrana i tjelovježba. Uz ovo neki bolesnici koriste oralne hipoglikemike i inzulin.

Edukacija bolesnika je izuzetno važna jer on sam prati razinu glukoze u krvi te se posebno mora brinuti ima li nekih novih promjena na tijelu ili u razini glukoze. Pacijent se educira o higijeni tijela, važnosti svakodnevne tjelesne aktivnosti te o mijenjanju terapije ako je to potrebno.

Tjelesna aktivnost pozitivno djeluje na organizam i sam metabolizam glukoze. Najčešće se preporuča aeroban oblik vježbe kao što je šetnja, trčanje, plivanje ili vožnja biciklom.

Oralni hipoglikemci se daju pacijentima koji ne odgovaraju na osnovne principe liječenja te onima s dijabetesom tipa 2. Smanjuju koncentraciju glukoze u krvi na različite načine, a ima ih i više vrsta. Nadležni liječnik će odlučiti koji je najbolji za Vas s obzirom na ostale bolesti koje možda imate.

Inzulin se primjenjuje kod osoba koje boluju od dijabetesa tipa 1, osoba koje boluju od dijabetesa tipa 2 i nisu odgovorili na oralne hipoglikemike, gestacijskog dijabetesa i sekundarnih šećernih bolesti. Danas je standard da bolesnici dobivaju humani inzulin, a prema vremenu djelovanja razlikujemo kratkodjelujuće, srednjedjelujuće, dugodjelujuće i bifazične. Najčešće se primjenjuje supkutano pomoću vrlo tanke iglice.

Prehrana osoba s dijabetesom

Prehrana je vrlo bitna stavka kod osoba koje imaju dijabetes. Vrlo je važno da se smanji mogućnost hiperglikemije, a to se može prevenirati pravilnom prehranom. Poželjno je jesti hranu koja je bogata nutrijentima, a niskokalorična. Najčešće su to voće, povrće i cjelovite žitarice. Riba i bijelo meso odličan su izvor proteina jer sadržavaju malo masnoće. Bilo bi dobro rasporediti hranu u 3 do 5 obroka po danu, tako da uvijek budu otprilike u isto vrijeme. Cilj je povećati unos vlakana, a izbjegavati hranu s koncentriranim ugljkohidratima i mastima te alkohol.

Sve je ovo važno jer višak kalorija i masti koji se unesu podižu razinu glukoze u krvi te mogu dovesti do hiperglikemije koja se mora odmah liječiti. Sastavljanje pravilnog plana prehrane je kompleksno te se preporuča konzultacija s nutricionistom.

Zanima vas prehrana za dijabetičare? Pročitajte više o tome ovdje.

Koje su mjere prevencije?

Trenutno se šećerna bolest tip 1 ne može prevenirati, dok zdrave prehrambene navike, tjelesna aktivnost i održavanje poželjne tjelesne težine mogu smanjiti rizik obolijevanja od šećerne bolesti tip 2. Prema Svjetskoj zdravstvenoj organizaciji za šećernu bolest redovita šetnja najmanje 30 minuta dnevno može smanjiti rizik od šećerne bolesti tip 2 za 35-40%.

Akutne komplikacije dijabetesa

Akutne komplikacije dijabetesa nastaju vrlo naglo te ih ima nekoliko.

Dijabetička ketoacidoza je prva od njih. Ovo stanje se najčešće javlja u bolesnika s dijabetesom tipa 1, a do njega dolazi zbog povećane razgradnje masnih kiselina jer nema potrebne glukoze. Zbog toga se nakupljaju ketoni, a pH krvi pada ispod 7,25. Ovo je hitno stanje koje je potrebno liječiti što prije. Simptomi dijabetičke ketoacidoze su žeđ, učestalo mokrenje, umor, povraćanje, bolovi u trbuhu i mučnina. Kroz neko vrijeme razvija se duboko i čujno disanje te dolazi do poremećaja svijesti. Potrebno je što prije kontaktirati hitnu pomoć kako bi se na vrijeme dala potrebna terapija.

Druga akutna komplikacija šećerne bolesti je hiperosmolarna koma. To je težak poremećaj metabolizma kojeg karakterizira hiperglikemija, dehidracija i hiperosmolarnost. Obično se javlja kod bolesnika s dijabetesom tipa 2, a prati je visoki mortalitet. Ovdje dolazi do izlučivanja dovoljne količine inzulina da ne dođe do stvaranja ketona, ali nedovoljno da spriječi hiperglikemiju. Prvi simptomi su učestalo mokrenje, mučnina i povraćanje, a kroz neko vrijeme se razviju i poremećaji svijesti te kardiovaskularnog sustava. Ovo je također hitno stanje te je potrebno pozvati hitnu pomoć.

Hipoglikemijska koma je posljedica sniženja glukoze ispod 2,5 mmol/L. Do ovog dolazi jer postoji suvišak inzulina te dolazi do pada glukoze u krvi. Najčešće se događa jer se pacijenti ne pridržavaju pravilne prehrane, pretjerano se bave tjelesnom aktivnošću ili zbog drugih bolesti koje imaju. Prvi simptomi su: znojenje, drhtavica, glad, mučnina, smetenost, bljedilo i znojenje. Ako primijetite ovakve simptome preporučljivo je uzeti kockicu čokolade ili žličicu šećera.

Kronične komplikacije dijabetesa

Glukoza je glavno gorivo stanice, zbog čega poremećaj njezinog metabolizma ima značajan utjecaj na razne organske sustave. Glavne komplikacije nastaju jer dolazi do vaskularnih promjena, a to se odražava na brojnim organima.

Dijabetička retinopatija je vrlo česta u starijoj populaciji te je jedan od najčešćih uzroka sljepoće. Zbog oštećenja krvnih žila dolazi do stvaranja novih koje su vrlo krhke te zbog toga pucaju i krvare, mogu odizati strukture oka i narušavati optički aparat. Te promijene s vremenom se povećavaju te dolazi do progresivnog gubitka vida. Dijagnosticira se pregledom fundusa oka, a liječi se regulacijom glukoze i fotokoagulacijom.

Dijabetička nefropatija je glavni uzrok terminalne bubrežne insuficijencije u zapadnim zemljama. Zbog raznih faktora koji djeluju na bubrege te povišenu glukozu dolazi do oštećenja glomerula u bubregu te oni počnu propuštati proteine u mokraću. Najraniji znak ovog stanja je mikroalbuminurija. Prevencija ovog stanja je održavanje glukoze u granicama normale, a ako se razvije, preporuča se smanjiti unos proteina te se provodi standardan terapija za kronično bubrežno zatajenje.

Dijabetička polineuropatija označava oštećenje živčanih vlakana. Ovo stanje se obično povezuje s donjim ekstremitetima te se prezentira kao utrnulost, bol i hiperestezije. Bol je najčešće duboka te je najjača noću. Kod ovih bolesnika se preporuča redovito uzimanje terapije, uzimanje vitamina B te analgetika.

Dijabetičko stopalo je pojam za nastanak ulkusa na stopalima ili potkoljenici. Nastaju kao posljedica neuropatije i vaskularnih promjena. Zbog oštećenih žila i limfnih stanica dolazi do dugotrajnih rana koje vrlo teško zarastaju. Ova komplikacija je vrlo česta, a u velikom broju slučajeva završava amputacijom. Zbog toga je potrebno paziti na udobnost obuće i izbjegavanje ozljeda.

Ako vas zanima više o prehrani, pročitajte ovdje.

Referenca: https://poliklinika-mazalin.hr/blog/dijabetes/