Ovaj sindrom opisuje se kao pretjerano čuvanje stvari i stvaranje zaliha te nemogućnost osobe da ih se riješi. Poznat je i pod nazivom Diogenov ili sindrom natrpane kuće, a oni koje pate od njega mogu stvaranje zaliha i čuvanje stvari dovesti do neslućenih razmjera. Osim zdravstvenog, to je i socijalni problem koji oboljele osobe često skrivaju od okoline, koja pak često misli da se radi o nebrizi za higijenu i red u životnom prostoru.
Sindrom nosi ime po poznatom grčkom filozofu Diogenu.
Diogenovi ideali bili su: jednostavan život u skladu sa prirodom, samodostatnost, oslobođenost od emocija i posjedovanja svake vrste, nedostatak srama, otvorenost, odbacivanje društvenih konvencija. Diogen je živio u skladu sa svojom filozofijom: u drvenoj bačvi, bez ikakve druge imovine. Ipak, Diogenov način života ne oslikava u potpunosti sindrom koji je po njemu nazvan, jer koliko znamo, Diogen nije zanemarivao vlastitu higijenu i upuštao se u rasprave i razgovore sa drugim ljudima.
Sindrom može biti primaran i sekundaran
Diogenov sindrom obično se javlja kao poremećaj ponašanja kod starijih osoba. Istraživanja pokazuju da je najčešći među ljudima prosječne inteligencije, starijima od 60 godina koji žive sami. Smatra se rijetkim, ali nedostaju istraživanja o njegovoj prevalenciji. Može biti primaran i sekundaran. Primaran je kada ne postoji niti jedno drugo postojeće zdravstveno stanje koje bi ga izazvalo. Sekundarni se javlja kao posljedica drugog poremećaja mentalnog zdravlja.
Drugi nazivi za Diogenov sindrom su sindrom senilnog ili teškog socijalnog sloma, sindrom samozanemarivanja, sindrom senilnog siromaštva i sindrom neuredne kuće. Simptomi se razlikuju, ali postoji skup zajedničkih značajki.
To uključuje loš uvid ili razumijevanje samohigijene, javnog zdravlja ili sigurnosti, nepovjerenje prema društvu ili strancima, paranoja ili opća sumnjičavost, povučenost i izoliranost, ekstremna socijalna anksioznost, opsesivno kompulzivne sklonosti, prekomjerno gomilanje kućanskih predmeta ili otpada, nehigijenski ili nesigurni životni uvjeti, loša prehrana, nespremnost na prihvaćanje vanjske pomoći ili intervencije, strah i nepovjerenje prema medicinskim stručnjacima i ustanovama, neprijateljstvo i agresija prema drugima, iskrivljen koncept stvarnosti.
Može se javiti kao posljedica traume
Diogenov sindrom često pogađa starije osobe, ali može pogoditi žene i muškarce svake dobi i socioekonomskog statusa. Istraživanja pokazuju da bi demencija mogla biti prisutna u 15 posto ljudi s tim stanjem, ali ona nije jedini uzrok. Znakove i simptome Diogenovog sindroma teško je razlikovati od drugih medicinskih stanja kao šizofrenije, manije, frontotemporalne demencije, depresije, opsesivno-kompulzivnog poremećaja, konzumacije alkohola, bolesti gomilanja. Neki ljudi imaju psihoze ili teške osobine ličnosti koje mogu biti znakovi poremećaja osobnosti.
Diogenov sindrom može se javiti kao posljedica traume, kao što je gubitak voljene osobe ili može proizaći iz problema s mentalnim zdravljem. Istraživanja da bi se poboljšalo razumijevanje Diogenovog sindroma još se uvijek provode. Neki izvori procjenjuju da se barem polovica svih slučajeva javlja kod ljudi bez prethodnih mentalnih problema.
Neki od simptoma koji se ujedno poklapaju i sa OKP:
- Imam više primjeraka istog predmeta. Za svaki slučaj.
- Sramim se nereda u svojoj kući.
- Količina stvari koje posjedujem uzrokuje svađe u mojoj obitelji.
- Zbog svega što imam kroz neke dijelove stana teško se prolazi.
- Neke od prostorija se ne mogu koristiti jer se u njima nalaze stvari koje imam.
- Ponekad bacim nešto i kasnije se predomislim i odem u smeće i ponovno uzmem tu stvar.
- Često zamiješam predmete sa smećem.
- Ne volim da mi dolaze gosti da ne vide kako živim.
- Ponekad kupujem više istih stvari nego što mi treba.
- Osjećam se nelagodno kad želim nešto baciti.
- Čuvam stare novine i časopise da bih mogao pronaći neku informaciju kad mi zatreba.
- Neke stolice ili stol u mom stanu nisu za upotrebu jer su prekriveni predmetima koje imam.
- Ne volim da prijatelji i rodbina koriste moje stvari.
- Volim čuvati sve ono što za mene ima sentimentalnu vrijednost.
- Volim rasprodaje i kupujem predmete koji su jako povoljni iako ih ne trebam.
- Neki ljudi smatraju da je ono što čuvam i volim – smeće.
- Puno vremena razmišljam o stvarima koje imam.
- Kupujem i ono što mi ne treba ako je povoljno.
- Ne mogu kontrolirati svoju potrebu za kupovinom novih stvari
- Zbog suvišnih stvari koje imam ne mogu obaviti ono što želim.
Lijekovi i terapija ne postoji
Trenutno ne postoje lijekovi ili terapijske mogućnosti. Lijekovi za druge bolesti pomoći će ublažavanju simptoma, kao kod paranoje ili manije. Psihološke čimbenike je važno uzeti u obzir jer oni mogu izazvati sindrom ili uzrokovati njegovo trajanje. Nekim ljudima može pomoći intenzivna psihoterapija ili savjetovanje.
Većina ljudi s ovim stanjem odbija pomoć i od obitelji i od bliskih prijatelja. Sklonost izolaciji i socijalna anksioznost znači da je u mnogim slučajevima Diogenovog sindroma potrebno dugo vremena za dijagnosticiranje i liječenje.
