Disleksija je specifičan oblik poremećaja čitanja. Disleksične osobe imaju problema s čitanjem, pisanjem te samim time i učenjem. Poremećaj se manifestira u izostavljanju i nadodavanju slova pri čitanju, a pojavljuju se i ostali problemi u perceptivnom, jezičnom te pojmovnom razvoju. Prvi znakovi primjećuju se već u djetinjstvu za vrijeme aktivnosti koje iziskuju rad sa slovima, brojevima i simbolima. Razumijevanje disleksije i njenih obilježja vrlo je važno za sve roditelje i učitelje kako bi djetetu olakšali borbu s ovom poteškoćom.
Koji su simptomi disleksije, kako se s njom nositi te može li se izliječiti, pročitajte u nastavku teksta.
Što se zapravo događa tijekom čitanja?
Proces čitanja uključuje mnoge naše mentalne funkcije. Potpuno analizirati ono što činimo kada čitamo prema riječima američkog istraživača E. B. Hueya, bio bi gotovo vrhunac znanstvenog postignuća, jer bi to značilo opisati mnoge od najzamršenijih radnja ljudskoga mozga. Čitanje nije postupak koji se može objasniti mehaničkim modelom; znamo da se odvija u nekim određenim područjima mozga, ali ta područja nisu jedina koja sudjeluju u toj zamršenoj aktivnosti. Postupak čitanja, kao i mišljenja, ovisi o našoj sposobnosti da odgonetnemo i koristimo se jezikom, instrumentom uma kojim se misli pretaču u riječi i rečenice. Zbog toga je i traženje uzroka disleksiji prilično teško.
Da bismo razumjeli što se događa nekomu tko ima disleksiju, potrebno je ukratko objasniti što se događa tijekom aktivnosti čitanja i pisanja. Ti su procesi iznimno složeni i u njima sudjeluje više međusobno povezanih sustava. Tako u čitanju sudjeluju vizualni dijelovi korteksa (kore velikog mozga) u kojima se odvija vizualno-prostorna analiza slova i njihovih kombinacija, kojom se nizovi simbola prepoznaju, obrađuju točno određenim redoslijedom, razumijevaju i pohranjuju u radnoj memoriji, koja je poput lako dostupnog skladišta gdje pohranjujemo sve ono što trenutno čitamo. Taj slijed: slovo – riječ – rečenica – niz rečenica, istodobno razumijevanje i memoriranje, ovisan je o radu sukcesivnih funkcija (procesi razlikovanja, pamćenja i reproduciranja vremenskog redoslijeda stimulansa, aktivnosti ili simbola). One su odgovorne za razlikovanje, pamćenje i reproduciranje vremenskog i prostornog redoslijeda nekog podražaja, u ovom slučaju riječi. U čitanju sudjeluju analitički jezični procesi kojima se prepoznaju slova, pretvarajući se u glasove i povezujući se sa značenjima, oblicima i rasporedom riječi u rečenici. Mi, zahvaljujući tim analitičkim procesima, točno znamo čitajući riječ “muka” da slovo “m” tu riječ razlikuje od slične riječi “buka”, a da je riječ “šala” drukčija od riječi “sala”. Ono što je isto tako presudno u čitanju je neprestana interakcija slušnog i vidnog primanja i obrade informacija, ili vidnog i slušnog procesiranja. Bilo da je riječ o početnom ili razvijenom čitanju, ono se uvijek odvija pretvaranjem slova u glasove.
Uzroci disleksije
Disleksija je identificirana 1881. te sve do danas liječnici pokušavaju potvrditi neurološke uzroke kao osnovu njenog pojavljivanja. Dokazana je povezanost između funkcionalnih i strukturalnih razlika u mozgovima djece s poteškoćama u čitanju. Određeni broj disleksičara pokazao je smanjenu električnu aktivnosti u lijevoj hemisferi odgovornoj za aktivnosti vezane uz čitanje i pisanje.
Točni uzroci disleksije još uvijek nisu u potpunosti istraženi, ali različite anatomske studije pokazale su kako postoji razlika u funkcioniranju i razvoju mozga kod osobe koja pati od disleksije. Disleksija ni u kojem slučaju nije povezana niti utječe na inteligenciju djeteta, dapače, velik broj natprosječno inteligentne djece pati od ove poteškoće.
Mogući uzroci disleksije mogu biti i:
- genetička predispozicija – povijest disleksije ili druge poteškoće učenja u obitelji (vjerojatnost pojave je 40%)
- izlaganje bebe utjecaju nikotina, droge ili alkohola u trudnoći
- oštećenje određenih dijelova mozga povezanih s čitanjem (najčešće u području lijeve hemisfere) prijevremeni porod ili mala porođajna težina
- smetnje u razvoju govora
- traume
Rani “signali” mogućeg razvoja disleksije – predškolska djeca
Jadranka Bjelica, prof.logoped
Većina istraživanja na području disleksije bavi se pokušajem da se otkrije uzrok nastanku disleksije, što je bez sumnje, vrlo važno. Potvrđeno je da je disleksija uglavnom konstitucionalno uvjetovana, sa sve većom sigurnošću možemo tvrditi da može biti genetski uvjetovana, ali zna se dogoditi da bude i stečena tijekom života kao posljedica fizičke traume u određenim područjima mozga. Važno je reći da svi rizični faktori tijekom trudnoće, prije, za vrijeme i neposredno nakon poroda, mogu, ali i ne moraju biti uzrocima pojavi disleksije. Zbog toga se takvi anamnestički podaci ne mogu uzimati kao kriterij rizika nastanka disleksije. Ali važno je znati i da je, ako se u djeteta pojave simptomi disleksije, jako bitno proučiti sve anamnestičke podatke koji nam mogu dati smjernice za tretman i terapiju. Posebno ako je riječ o tzv. rizičnoj djeci, koja se i inače longitudinalno prate. Pritom je dobro napraviti još neke dodatne preglede i pretrage (EEG npr.).
Najvažnije je, ipak, promijeniti uobičajeno mišljenje i zabludu prema kojoj osoba mora prvo biti neuspješna kako bismo je prepoznali kao osobu s disleksijom.
Upitnik za roditelje
- Obiteljska anamneza – je li netko u obitelji imao slične teškoće?
- Je li bilo većih problema tijekom trudnoće?
- Je li bilo većih problema neposredno prije, za vrijeme i neposredno nakon porođaja?
- Je li kod djeteta kasnio razvoj motorike?
- Je li kod djeteta kasnio razvoj govora?
- Je li dijete dulje upotrebljavalo fraze koje zamjenjuju riječi?
- Ima li dijete teškoće pri pravoj uporabi neke riječi?
- Je li dijete “konfuzno” u prostoru i vremenu?
- Ima li dijete teškoće u verbalnom izražavanju svojih misli?
- Pokazuje li dijete “čudnu” motoričku nespretnost u nekim područjima (spoticanje, preskakanje), a neočekivanu spretnost u drugim ( npr. manipulacije Lego – kockama)?
- Je li dijete nesigurno u tomu koju ruku upotrijebiti u uobičajenim i inače automatskim postupcima?
- Ima li dijete i dalje teškoće s oblačenjem, obuvanjem, vezivanjem ?
- Pokazuje li dijete “čudne” teškoće u učenju pjesmica s rimom?
- Ima li dijete teškoće pri ponavljanju i oponašanju ritma?
- Ima li dijete neuobičajene teškoće pamćenja (zaboravlja vremenski bliske događaje, a pamti vremenski puno zahtjevnije)?
- Pokazuje li dijete posebno zanimanje za slušanje priča?
- Ima li dijete teškoće pri praćenju i ponavljanju slijeda riječi u rečenici ( teško igra igre riječima gdje treba ponavljati što je čulo)?
- Ima li dijete teškoće u pamćenju i svladavanju dvije i više govornih instrukcija u nizu?
- Ima li dijete razdoblja “blistavosti” i potpunih “blokada”?
- Ima li dijete “dobre” i “loše” dane bez vidljivog razloga?
- Ima li dijete teškoće u organiziranju radnog dana i slobodnog vremena?
Ako je odgovor na većinu ovih pitanja “DA”, bilo bi mudro potražiti savjet stručnjaka.
Simptomi disleksije u školske djece
Jadranka Bjelica, prof.logoped
Prilikom utvrđivanja postojanja disleksije dobro je znati podatke iz prije navedenog upitnika za roditelje – oni mogu dodatno potvrditi sumnju i usmjeriti ispitivanje. Dobro je još usmjeriti pozornost na sljedeće:
Kako prepoznati dijete s disleksijom u razredu – opći pokazatelji za učitelje
- Čini li vam se da vas dijete često zbunjuje, a ne znate razlog?
- Jesu li standardi njegovog rada nepostojani, nepouzdani?
- Ima li teškoće zapamtiti nekoliko instrukcija?
- Pravi li “čudne” pogreške u čitanju i pisanju?
- Ima li problema kod prepisivanja s ploče?
- Ima li teškoće ili radi matematiku na “čudan” način?
- Iznenađuje li vas količinom truda koji ulaže u rad i slabim rezultatima rada?
- Je li nespretno u nekim područjima, a vrlo spretno u nekim drugim?
- Ponaša li se često kao razredni “klaun”, a vama se čini da nije stvarno veselo i sretno?
- Čini li vam se da vas uglavnom ne sluša?
- Čini li vam se da je lijeno i da mu nije stalo?
- Čini li vam se da nije koncentrirano, da je lako otklonjive pažnje?
- Ima li “dobre” i “loše” faze i dane?
- Je li zbunjeno u prostoru i vremenu, posebno u određivanju lijevo – desno?
- Puno je bolje u usmenom izražavanju?
Specifične teškoće povezane s čitanjem
- teškoće u povezivanja grafema s fonemom (slovo – glas),
- teškoće u povezivanju glasova i slogova u riječi,
- strukturalne pogreške – premještanje ili umetanje (vrata-trava, novi-vino),
- zamjene grafički sličnih slova (b-d, b-p, m-n, n-u, a-e, s-z, š-ž, dobar-bodar, bebica-dedica, bili-pili, nema-mene),
- zamjene fonetski sličnih slova (d-t, g-k, b-p, z-s, drži-trž, brati-prati, grije-krije),
- zamjene slogova (on-no, ej-je, mi-im, do-od),
- zamjene riječi – pogađanje (mračni-mačka, dobar-obad),
- dodavanje slova i slogova (brada-barada, mrkva-markva, brod-borod),
- ponavljanje dijelova riječi (nasmijanini, ramemena),
- teškoće u praćenju slovnog ili brojčanog niza (slon-soln, 12-21),
- teškoće u slijedu smjera čitanja (gore-dolje, lijevo-desno),
- vraćanje na već pročitani red,
- zostavljanje riječi i cijelih redaka,
- čitanje jedne riječi na nekoliko pogrešnih načina.
Nespecifične teškoće povezane s čitanjem – mogu ih imati i djeca koja nemaju disleksiju
- sporost, različite blokade i stanke,
- poremećen ritam i izražajnost čitanja,
- nejasna i površna artikulacija,
- čitanje napamet i po prilici,
- slabo razumijevanje pročitanog.
Specifične teškoće povezane s pisanjem
- teškoće u povezivanju fonema s grafemom,
- zamjene grafički ili fonetski sličnih slova,
- produljeno “zrcalno” pisanje slova ili brojki,
- strukturalne pogreške (umetanje, dodavanje, premještanje),
- izostavljanje slova, dijelova riječi ili riječi,
- teškoće u slijedu smjera pisanja.
Nespecifične teškoće povezane s pisanjem – često ih imaju i djeca bez disleksije
- sporost, neurednost u radu, slabija čitljivost rukopisa,
- teškoće pri uporabi pravopisnih i gramatičkih pravila,
- narušen osjećaj za sintaksu.
Osim simptoma povezanih s čitanjem i pisanjem, često osobe s disleksijom imaju i specifične teškoće u nastavi matematike.
Većina navedenih simptoma može se pojaviti u velikog broja djece koja nemaju disleksiju, što često zbunjuje roditelje i učitelje. Međutim, osnovna je razlika kvantitativna i kvalitativna. Simptomi u osoba s disleksijom su brojniji, jače izraženi i dugo traju.
Simptomi disleksije u odraslih osoba
Jadranka Bjelica, prof. logoped
Opći simptomi
- nerazmjer između općih sposobnosti i jezičnih vještina,
- variranje razine rada – “dobri” i “loši” dani,
- konfuznost, teškoće u organizaciji radnog dana i slobodnog vremena,
- slabija kratkotrajna radna memorija,
- nedovoljna preciznost u prostoru i vremenu ( lijevo-desno, istok-zapad .. ),
- teškoće u sekvencioniranju (abecedni red, mjeseci u godini, tablice, liste instrukcija, rođendani .. ),
- problemi u pamćenju vremena, “gubljenje” vremena,
- teškoće u uočavanju rime,
- teškoće u razumijevanju humora izraženog riječima,
- teškoće u konverzaciji – treba im vremena za procesuiranje, pronalaženje pravog izraza,
- teškoće u koordinaciji prostora, vremena i događaja,
- netočna (uglavnom lošija ) slika o sebi – lijen sam, nedostatno pažljiv…
Simptomi vezani uz učenje i edukaciju
- spori i nesigurni u čitanju, (posebno glasnom),
- teškoće u razumijevanju pročitanog, a time i donošenju zaključaka,
- problemi u dekodiranju novih znanstvenih riječi, terminologije, činjenica,
- brzo zaboravljanje naučenog – teško nalaženje nečeg što su već radili u knjizi,
- siromašne strategije pohranjivanja informacija u dugotrajnu memoriju,
- teškoće u brzom pisanju (hvatanje bilješki) – ne mogu slušati i pisati u isto vrijeme,
- teškoće u samostalnom pismenom izražavanju (slaganje ideje i koncepta, upotreba rječnika, gramatike i sintakse),
- teškoće u organizaciji učenja, projekata, baze podataka,
- problemi povezani s rukopisom (neurednost, nečitljivost),
- moguća “obrtanja” kod služenja kalkulatorom,
- teškoće u generaliziranju i primjenjivanju novih pravila,
- problemi tijekom rada u okolini punoj buke ili drugih podražaja,
- potreba da im se informacija kaže više puta,
- zbog sporog čitanja i slabijeg razumijevanja stalno su u vremenskom “tjesnacu”, obično imaju teškoće i u učenju stranih jezika.
Dijagnoza disleksije
Većina djece s disleksijom se ne otkriva do vrtića ili 1. razreda, kad uče čitanje simbola. Djecu sa zakašnjelim učenjem ili primjenom govora, čije se učenje ne ubrzava krajem 1. razreda, i ona čije čitanje nije na razini koja se očekuje s obzirom na njihove verbalne ili intelektualne sposobnosti, mora se obraditi. Često je najbolji pokazatelj dijagnoze nesposobnost djeteta da odgovori na tradicionalne ili tipične pristupe čitanju tijekom prvog razreda, premda se na toj razini još može vidjeti široki raspon umijeća čitanja. Za dijagnozu je od osnovne važnosti dokazivanje poteškoće pri fonološkoj obradi.
Djecu, za koju se sumnja da imaju disleksiju, treba podvrgnuti procjeni čitanja, govora, sluha te spoznajnoj i psihološkoj obradi kako bi se utvrdile njihove funkcionalne jake i slabe strane, te omiljeni načini učenja. Takvu obradu od strane školskog osoblja može zatražiti djetetov učitelj ili obitelj na osnovi posebnog zakona o obrazovanju SAD–a, koji se zove Individuals with Disabilities Education Act (IDEA). Najučinkovitiji obrazovni pristup se rukovodi nalazima obrade.
Opsežnim procjenama čitanja se provjerava prepoznavanje i analiza riječi, tečnost, razumijevanje pri čitanju i slušanju te razina razumijevanja vokabulara i procesa čitanja.
Procjenama govora, izražavanja i sluha se procjenjuje govorni jezik i poteškoće u obradi fonema (zvučnih sastavnica) govornog jezika. Također se procjenjuju receptivne i izražajne funkcije. Provjeravaju se spoznajne sposobnosti (npr. pažnja, pamćenje, razmatranje).
Psihološke obrade su usmjerene na emocionalne tegobe koje mogu izazvati egzacerbaciju nesposobnosti čitanja. Uzima se potpuna obiteljska anamneza mentalnih poremećaja i emocionalnih tegoba.
Liječnik mora biti siguran da je vid i sluh djeteta normalan, bilo na osnovi ambulantnih probira ili na osnovi upućivanja na formalne audiološke i vidne pretrage. Neurološka procjena može pomoći pri otkrivanju sekundarnih osobina (npr. neurorazvojne nezrelosti ili manjih neuroloških poremećaja) i isključivanju drugih bolesti (npr. konvulzija).
Disleksija – liječenje
Ne postoji lijek za disleksiju, ali niz pristupa može pomoći da svakodnevni zadaci budu puno lakši.
Disleksija utječe na svaku osobu drugačije, a većina ljudi pronalazi svoje načine da se prilagodi učenju i napreduje.
Dijagnoza i podrška u djetinjstvu može imati dugoročne koristi. Liječenje disleksije kod djece može uključivati:
- Procjena individualnih potreba: Pomaže učiteljima da razviju ciljani program za dijete.
- Prilagođeni alati za učenje: Djeci s disleksijom mogu koristiti alati za učenje koji utječu na njihova osjetila, kao što su dodir, vid i sluh.
- Usmjeravanje i podrška: Savjetovanje može pomoći kod samopuzdanja. Drugi oblici potpore mogu uključivati, na primjer, odobravanje dodatnog vremena za ispite.
- Procjenjivanje: Odraslim osobama s disleksijom može dobro doći pomoć u razvijanju strategija suočavanja s problemom i identificiranju područja u kojima bi im više podrške bilo od koristi.
Također može biti od pomoći prilagođavanje bilo kojeg radnog ili prostora za učenje.
Yaleov centar za disleksiju i kreativnost nudi savjete za učenje s disleksijom. Uključujući:
- korištenje strategija upravljanja vremenom kao što je razbijanje projekata na manje dijelove i izrada nacrta prije početka zadatka
- pomoću alata kao što su flash kartice i tehnologija pretvaranja teksta u glas
- vizualno organiziranje bilješki, korištenjem highlightera ili sustava kodiranja bojama
- rad u tihom, čistom prostoru – s čepićima za uši ili slušalicama za poništavanje buke ako je potrebno (svođenje ometanja na minimum)
Reference:
https://www.mojeoko.hr/savjeti-za-zdrave-oci/bolesti-oka-i-smetnje-vida/disleksija
http://hud.hr/
http://www.msd-prirucnici.placebo.hr/msd-prirucnik/pedijatrija/razvojni-poremecaji-i-poremecaji-ucenja/disleksija
https://www.maminsvijet.hr/briga-o-djeci/skolarci/disleksija-njeni-simptomi-uzroci-lijecenje/
https://www.medicalnewstoday.com/articles/186787
Slika preuzeta sa https://fontsgeek.com/dyslexia-font
