Dispepsija ili loša probava je jedan od vrlo čestih razloga zbog kojih se pojedinci odlučuju na samoliječenje. Radi se o grupi simptoma, a ne dijagnozi ili bolesti.
Simptomi mogu biti: nelagoda u gornjem dijelu abdomena, žgaravica, bol iza prsne kosti, bol u gornjem dijelu trbuha, mučnina, povraćanje, nadutost, rana sitost (osjećaj punoće), obilno podrigivanje, regurgitacija (vraćanje hrane) ili anoreksija (gubitak apetita).
Dispepsija – uzroci
U posljednjih nekoliko godina liječnici su primijetili kako simptomi dispepsije mogu biti rezultat disfunkcije živčanog sustava ili mišićne aktivnosti želuca i tankog crijeva.
Također, do pojave dispepsije može dovesti i neadekvatna prehrana te nedostatak tjelesne aktivnosti.
Osim toga, dispepsija može biti i posljedica nekih bolesti, kao što su gastroezofagealna refluksna bolest (GERB), peptički ulkus (želučani ili duodenalni) te bolesti žučnog sustava i gušterače. U najgorem mogućem scenariju, karcinoma želuca.
Neke osobe simptome dispepsije povezuju sa stresom i nervozom. Međutim, ovi čimbenici najčešće ne izazivaju dispepsiju, premda mogu znatno utjecati na njezin intenzitet.
Neulkusna dispepsija kod djece javlja se gotovo isključivo kao funkcionalna dispepsija, dakle bol u trbuhu koja se javlja nakon obroka. Najčešći je uzrok učestalih abdominalnih bolova kod djece.
Simptomi dispepsije?
Da se samo nastavim na već gore spomenuto, glavna karakteristika dispepsije je “dosadna” i užarena bol najčešće smještena u želucu. Bol može biti neprekidna i nemilosrdna, no može se pojaviti pa nestati. Nerijetko se kao popratni simptomi mogu javiti nadimanje, slabost, mučnina i žgaravica. U rijetkim slučajevima, dispepsija može biti znak mnogo ozbiljnijeg problema. Gubitak tjelesne mase, poteškoće s gutanjem, neprekidno povraćanje, crna stolica (često može biti znak intestinalnog krvarenja), neprekidna bol u gornjem desnom dijelu abdomena ili prisustvo kvržica i oteklina na abdomenu – simptomi su radi kojih treba potražiti liječničku pomoć.
Dijagnoza
Budući da dispepsija može biti rani znak upozorenja na ozbiljnu bolest, u nekim se slučajevima rade pretrage. Ako se dispepsija nastavlja više od nekoliko tjedana, ne odgovara na liječenje ili je praćena gubitkom težine ili drugim neuobičajenim simptomima, osobu treba podvrgnuti pretragama. Laboratorijske pretrage obično uključuju kompletnu krvnu sliku (KKS) i test na krv u stolici. Ako osoba ima poteškoće pri gutanju ili povraća, gubitak na težini ili ima bol koja se ili poboljšava ili pogoršava nakon uzimanja jela, može se napraviti rendgenski pregled s barijem jednjaka, želuca ili tankog crijeva. U cilju pregleda unutrašnjosti jednjaka, želuca ili crijeva i dobivanja uzorka želučane sluznice za biopsiju može se upotrijebiti endoskop (fiberoptička cijev kroz koju se promatra) . Tada se uzorak ispita mikroskopski da se otkrije je li inficiran s Helicobacter pylori. Ponekad su korisne druge pretrage, kao što su one koje mjere stezanje jednjaka ili reakciju jednjaka na kiselinu.
Samoliječenje
Samoliječenje se najčešće provodi lijekovima koje je moguće dobiti kao OTC proizvod (over the counter), odnosno bez liječničkog recepta, i koji su predviđeni za kratkoročno liječenje. Budući da je mehanizam nastanka funkcionalne dispepsije djelomično još nerazjašnjen, do sada nije pronađena u potpunosti adekvatna terapija same bolesti, iako postoje brojne studije o učinkovitoj primjeni lijekova koji smanjuju lučenje želučane kiseline, odnosno aciditet želuca. Najčešće se upotrebljavaju antacidi, alginat, sukralfat i H2-antagonisti.
Antacidi su spojevi koji neutraliziraju želučanu kiselinu. Koriste se za prevenciju i olakšanje boli kod gastritisa, peptičkog ulkusa, dispepsije i refluksne bolesti. Obično se uzimaju između jela ili prije spavanja kada se očekuje pojava boli u želucu.
Pripadnici skupine antacida su magnezijeve, natrijeve, kalcijeve i aluminijeve soli karbonata, silikata ili hidroksidi. Kod nekih pripravaka antacidi se kombiniraju s simetikonom ili alginatima što uzrokuje stvaranje pjenastih gelova koji apsorbiraju višak plinova i sprječavaju vraćanje želučanog sadržaja u jednjak. Nuspojave mogu biti opstipacija ili pak mogu imati laksativno djelovanje (suprotno aluminijevim solima). Kalcijev karbonat i natrijev hidrogen karbonat su antacidi brzog učinka, ali se mogu samo kratko koristiti, jer mogu izazvati opstipacije pa čak i pojačano lučenje želučane kiseline.
H2-antagonisti su lijekovi iz skupine inhibitora histaminskih receptora, u ovom slučaju H2-receptora koji se, između ostalog, nalaze i u sluznici želuca gdje potiču želučane žlijezde na lučenje želučane kiseline. Njihovom primjenom blokira se lučenje želučane kiseline noću, natašte te nakon uzimanja hrane, kofeina i inzulina, a primjenjuju se kod ulkusne bolesti želuca i dvanaesnika, krvarenja iz gornjeg dijela probavnog sustava i prije operacija u kojima postoji mogućnost dospijevanja kiselog želučanog sadržaja u dišne putove. Pripadnici te skupine su cimetidin, ranitidin, famotidin i nizatidin.
Sukralfat je lijek s lokalnim djelovanjem koji se koristi kod liječenja želučanog ulkusa. Zajedno s bjelančevinama na dnu ulkusa, oljuštenim stanicama i sluznicom oblaže ulkus i tako ga štiti od daljnjeg razornog djelovanja želučane kiseline i na taj način pomaže u njegovom izlječenju. Koristi se i kod bolesnika koji često uzimaju acetisalicilnu kiselinu, da bi im obložio želučanu sluznicu i tako umanjio štetno, nagrizajuće djelovanje lijeka. Veže na sebe pepsin, soli žučnih kiselina te smanjuje ulazak fosfata iz probavnog sustava u krvotok. Povećava izlučivanje sluzi, hidrogenkarbonata i nekih imunoloških čimbenika koji su zaštitni faktori sluznice probavnih organa. Za izlječenje ulkusa potrebno ga je redovito uzimati, kroz osam tjedana, četiri puta dnevno, na prazan želudac (sat vremena prije obroka i prije spavanja).
Savjetuje se prestanak pušenja, pijenja crne kave i alkohola u većima količinama, smanjenje prekomjerne tjelesne težine i dnevnog unosa hrane s naglaskom na konzumaciju nemasne i ne suviše začinjene hrane te raspodjelu dnevnog unosa u više manjih obroka.
Preporučuje se redovito konzumiranje fermentiranih mliječnih proizvoda (jogurt, acidofil, kefir…). Uputno je izbjegavati učestalu uporabu nesteroidnih antireumatika u liječenju boli te stresne situacije.
Dispepsija – liječenje
Dispepsija je kronična bolest koja može trajati godinama ako se ne primjeni adekvatna terapija.
Njezini simptomi u pravilu se javljaju periodično, a njihov intenzitet i učestalost mogu varirati. Koja terapija će biti primijenjena kod liječenja dispepsije ovisit će o uzroku njezina nastanka.
U slučaju da je dispepsija posljedica neke bolesti, liječnik će započeti liječenje specifičnih poremećaja.
U ostalim slučajevima najčešće će pri liječenju biti naglasak na promjeni prehrambenih navika te redovitoj tjelesnoj aktivnosti. Naime, ova dva čimbenika u velikoj mjeri utječu na intenzitet simptoma dispepsije stoga se u terapiji preporučuje umjerena tjelesna aktivnost te izbjegavanje masne hrane, alkohola, kave, nesteroidnih i anti-upalnih lijekova, kao i laktoze ako je dispepsija posljedica netolerancije na nju.
Budući da stres, anksioznost i depresija pogoršavaju simptome dispepsije, psihoterapijska intervencija također može biti efikasna, a primjena antidepresiva ublažiti intenzitet simptoma.
Usmjerenost na ublažavanje specifičnog simptoma naziva se simptomatska terapija. Problem leži u tome da oboljeli nerijetko pate od više simptoma u isto vrijeme.
U idealnom slučaju, liječenje dispepsije bi trebalo biti usmjereno na uzrok te tako otkloniti veći broj simptoma odjednom. U praksi, međutim, pokušaji da se otkrije toliko učinkovit lijek za dispepsiju nisu još urodili plodom.
Prehrana za ublažavanje dispepsije
Prehrambene navike i odabir hrane mogu igrati značajnu ulogu u pojavi, terapiji i prevenciji brojnih gastrointestinalnih smetnji. U velikom broju slučajeva, pravilna prehrana pomaže uspostavljanju bolje probave, a time i kvalitete života jer smanjuje bol i nelagodu, te nerijetko utječe na smanjenje troškova vezanih uz bolesti gastrointestinalnog sustava.
Kod liječenja dispepsije vrlo je važno promijeniti štetne životne i prehrambene navike, te kontrolirati i liječiti ostale prisutne bolesti. Savjetuje se prestanak pušenja, smanjenje prekomjerne tjelesne mase i dnevnog unosa hrane s naglaskom na konzumaciju nemasne i ne suviše začinjene hrane te raspodjelu dnevnog unosa u više manjih obroka. Preporučljivo je kao izvor masnoća koristiti maslinovo ulje te redovito konzumirati fermentirane mliječne proizvode (jogurt, acidofil, kefir). Od pomoći mogu biti i aloe vera te pčelinji proizvodi i ljekovito bilje.
Prekomjerna konzumacija šećera predstavlja čimbenik rizika za pojavu ulkusne bolesti. Šećer uzrokuje pojačano lučenje želučane kiseline što može isprovocirati simptome bolesti. Povećan unos soli također je povezan s povećanim rizikom peptičkog ulkusa. Napitci koji sadrže kofein (kava, čaj, kola) pa i kava bez kofeina mogu potaknuti lučenje želučane kiseline, no u umjerenim se količinama mogu konzumirati – najbolje nakon jela.
Poznato je da određena hrana i navike smanjuju pritisak u donjem ezofagealnom sfinkteru te stoga pogoduju refluksu. Stoga treba izbjegavati: prženu i masnu hranu, čokoladu, pepermint, češnjak, luk i pušenje. Također, neke namirnice mogu iritirati ili oštetiti jednjak, pa i njih treba izbjegavati. To su: citrusi i sokovi od citrusa, proizvodi od rajčice, crvena paprika, čili i papar.
Osobe koje pate od GERB-a ne bi smjele lijegati nakon obroka, posebice ako je obrok bio obilan i bogat mastima i proteinima. Obilni obroci bogati mastima i proteinima stimuliraju obilno lučenje želučanih sekreta i usporavaju pražnjenje želuca. Stoga se tim bolesnicima savjetuje umjereno konzumiranje mesa, mliječnih proizvoda i jaja 3 sata prije lijeganja.
Znanstvenim studijama utvrđena je povezanost unosa linolne kiseline i sposobnost cijeljenja mukozne sluznice želuca i duodenuma te smanjene učestalosti pojave ulkusa. Linolna kiselina glavni je izvor arahidonske kiseline, prekursora prostaglandina koji imaju citoprotektivno djelovanje u duodenumu. Budući da su najbolji prehrambeni izvor linolne kiseline povrće, sjemenke i ulja od sjemenki, a posebice laneno sjeme, korisno je te namirnice uvrstiti u prehranu.
Omega-3 masne kiseline također su pokazale zaštitno djelovanje, pa stoga u prehrani tih bolesnika treba biti obilno zastupljena riba, posebice riba iz sjevernih mora, poput bakalara, lososa, tune i sabljarke.
Fermentirani mliječni proizvodi sadrže probiotike koji uspostavljaju ravnotežu u crijevnom sustavu i štite od štetnih bakterija i drugih patogenih mikroorganizama. Lactobacillus acidophilus i druge vrste probiotika u in vitro studijama pokazale su baktericidno i bakteriostatsko djelovanje na Helicobacter pylori. Probiotički proizvodi korisni su i zbog toga što smanjuju štetne popratne pojave lijekova koji se koriste za eradikaciju H. pylori, primjerice proljeva izazvanih antibioticima.
Vrlo je važno smanjiti i razinu stresa te prakticirati redovite tehnike relaksacije poput joge, vježbi istezanja ili meditacije.
Dispepsija prirodno liječenje
Od prirodnih lijekova za dispepsiju, aloe vera zauzima posebno mjesto. Zastupljen je i čaj od sljeza, koji prema brojnim istraživanjima nakon konzumacije stvara zaštitni sloj u želucu i duodenumu.
Kamilica je poznata po svom blagotvornom djelovanju na probavu i probavni sustav još od antičkih vremena, a od ostalih biljnih pripravaka najučinkovitiji su čajevi od lana, komorača, stolisnika, iđirota, maslačka, pelina, kičice i metvice.
Ako je dispepsija popraćena infekcijom bakterijom Helicobacter pylori, koja je odgovorna za nastanak čira na želucu, najdjelotvornije su ljekovite biljke sa širokim spektrom djelovanja poput gospine trave, kadulje, majčine dušice, anisa i lavande.
Sve navedene biljke su vrlo bogate eteričnim uljima koja imaju bakteriocidni učinak na H. pylori.
Ukoliko trebate savjete oko prehrane i dodataka prehrani slobodno nam se obratite na info@hipokrat.com.hr ili putem kontakt forme.