Encefalitis (upala mozga) – uzrok, simptomi i liječenje

Encefalitis je upala mozga kojoj je najčešći uzrok virusna infekcija, iako ga može izazvati i bakterija ili parazit. Javlja se relativno rijetko, a najčešće kod djece i starijih osoba te osoba oslabljenog imunološkog sustava. Najčešći virusi koji mogu dovesti do encefalitisa su herpes simplex virus (koji se inače najčešće manifestira u obliku krastica u području lica), Epstein-Barr virus, varicella herpes zoster virus (koji inače uzrokuje vodene kozice), enterovirusi, virusi koje prenose komarci.

Encefalitis se pojavljuje u dva oblika, primarni i sekundarni oblik. Primarni encefalitis uključuje izravnu virusnu infekciju vašeg mozga i leđne moždine. Kod sekundarnog oblika, virusna infekcija se prvo javlja svugdje po tijelu, a zatim putuje u mozak.

Uzroci

Točni uzroci encefalitisa još nisu u potpunosti poznati, ali poznato je da se velika većina slučajeva bolesti događa putem virusne infekcije. Međutim, postoje i slučajevi infekcije bakterijama, parazitima, gljivicama i neinfektivnim upalnim stanjima koja mogu biti i iza encefalitisa.

Mnoge vrste virusa mogu uzrokovati encefalitis, a izloženost virusima uzročnika može se dogoditi kroz:

• Udisanje respiratornih kapljica od zaražene osobe
• Kontaminirana hrana ili piće
• Ujedi komaraca, krpelja ili drugih insekata
• Kontakt s kožom

Encefalitis nastao kao rezultat virusa herpes simpleksa glavni je razlog za pojavu teških slučajeva u svim dobnim skupinama, uključujući novorođenčad. Ali nekoliko virusa, za koje već postoji cjepivo, također može uzrokovati encefalitis. To uključuje:

• Ospice
• Zaušnjaci
• hidrofobija
• rubeola
• Piletina (kozica)

Ostali virusi koji uzrokuju encefalitis su:

• adenovirus
• Coxsackie
• citomegalovirus
• Istočni konjski encefalitis
• Echo virus
• Virus zapadnog Nila

Virusi mogu uzrokovati upalu moždanog tkiva, uzrokujući oticanje (moždani edem). To može dovesti do uništavanja živčanih stanica, što rezultira krvarenjem (intracerebralno krvarenje) i oštećenjem mozga – ponekad trajnim.

Ostali uzroci encefalitisa mogu uključivati:

• Alergijska reakcija na cjepiva
• Autoimune bolesti
• Bakterije, poput lajmske bolesti, sifilisa i tuberkuloze
• Paraziti poput nematoda, cistierkoze i toksoplazmoze u bolesnika sa AIDS-om i drugih koji pate od bolesti koje oslabe imunološki sustav
• Nuspojave liječenja raka

Encefalitis (upala mozga) – simptomi

Upala mozga (encefalitis) razlikuje se stupnjem ozbiljnosti upale.

U blagim slučajevima simptomi su nalik na simptome bilo koje druge virusne infekcije (gubitak apetita, umor, povišena tjelesna temperatura).

Kod težih slučajeva moždana je funkcija očitije pogođena. U najtežim slučajevima može doći do gubitka snage u mišićima, dvostrukog vida, pogoršanja govora i sluha te konačno do kome.

Većina ljudi s virusnim encefalitisom nema simptome ili pak ima blage simptome nalik gripi.

Ozbiljniji slučajevi zahtijevaju brzu liječničku skrb.

Znakovi i simptomi su:

• zbunjenost, uznemirenost i halucinacije – u težim slučajevima, rijetko,
• umor,
• glavobolja,
• povišena tjelesna temperatura,
• mučnina i moguće povraćanje,
• napadaji,
• gubitak osjeta ili paralize u određenim područjima lica ili tijela,
• opća slabost i slabost mišića,
• dupla slika – u težim slučajevima,
• problemi s govorom ili sluhom,
• gubitak svijesti – u težim slučajevima, rijetko.

Kod dojenčadi i male djece treba biti oprezan jer se sekundarni encefalitis može razviti u tijeku većine dječjih bolesti, npr. vodenih kozica ili ospica.

Znakovi i simptomi kod dojenčadi i male djece mogu biti:

• ispupčenje na mekim dijelovima lubanje,
• mučnina i povraćanje,
• neumoran plač i razdražljivost,
• smanjen apetit.

Autoimuni encefalitis (autoimuna encefalopatija) manifestira se:

• glavoboljom,
• epileptičkim napadima,
• poremećajem kretanja,
• poremećajima pamćenja,
• poremećajima ponašanja,
• psihozama.

Kod ove vrste encefalitisa vlastiti imunološki sustav počinje napadati zdrave stanice mozga te tako uzrokuje upalu mozga.

Dijagnoza

Na encefalitis treba posumnjati u bolesnika s neobjašnjivim promjenama u mentalnom statusu. Klinička slika i diferencijalna dijagnoza nalažu koje dijagnostičke pretrage treba uraditi, ali obično se radi MR mozga i analiza likvora (uključujući PCR za HSV), ponekad zajedno s drugim pretragama da se ustanovi uzročnik bolesti. MR je osjetljiv za rani HSV encefalitis, pokazuje edem u orbitofrontalnoj i temporalnoj regiji, koje HSV tipično zahvaća. MR također može isključiti lezije koje sliče virusnom encefalitisu (npr. apsces mozga, trombozu sagitalnog sinusa). CT je mnogo manje osjetljiv nego MR za HSV ali može pomoći jer je brzo dostupan i može isključiti stanja zbog kojih lumbalna punkcija može biti riskantna (npr. lezije mase, hidrocefalus, edem mozga). Ako postoji encefalitis, u likvoru se nalazi limfocitna pleocitoza, razina GUK–a je normalna, proteini su blago povišeni a patogeni se ne mogu dokazati bojanjem po Gramu i u kulturi stanica (slično nalazu likvora kod aseptičnog meningitisa). Patološki nalaz likvora se ne mora razviti 8 do 24 sata nakon pojave simptoma. Hemoragična nekroza se može očitovati mnoštvom eritrocita i s nešto neutrofila u likvoru, te može povisiti razinu proteina i umjereno sniziti glukozu.

PCR za HSV u likvoru je osjetljiv i specifičan. Međutim, nalaz ne mora biti brzo gotov. U virusnim kulturama likvora mogu rasti enterovirusi ali ne i većina drugih virusa. Serološki testovi likvora i krvi (parni akutni uzorci i uzorci iz stadija rekonvalescencije) moraju se uzeti u razmaku od nekoliko tjedana; virusni titar može specifično porasti na određene virusne infekcije. Unatoč opsežnim pretragama, uzrok većine encefalitisa ostaje nepoznat. Biopsija mozga može biti indicirana u bolesnica čije se stanje pogoršava, koji slabo odgovaraju na liječenje aciklovirom ili drugim antimikrobnim lijekovima ili imaju leziju koja je još nedijagnosticirana.

Encefalitis (upala mozga) – liječenje

U blagim slučajevima encefalitisa, liječenje se uglavnom sastoji od mirovanja, unošenja puno tekućine, antiupalnih lijekova poput paracetamola, ibuprofena i naproksen natrija – za ublažavanje glavobolje i groznice.

Budući da virusi ne reagiraju na antibiotike, liječenje je u osnovi usredotočeno na olakšanje simptoma te omogućavanje imunološkom sustavu organizma da “pobijedi” infekciju.

Slučajevi encefalitisa uzrokovanih virusima obično zahtijeva liječenje antivirusnim lijekovima, a obično se koriste:

• Aciklovir (Zovirax),
• Ganciclovir (Cytovene),
• Foskarnet (Foscavir).

Nuspojave antivirusnih lijekova mogu biti mučnina, povraćanje, proljev i bol u mišićima i zglobovima.

Encefalitis uzrokovan herpes simplex virusom mora se što prije liječiti aciklovirom, a bez liječenja je smrtonosan u više od 70% slučajeva.

Dodatna podrška, koja je također potrebna za osobe s teškim encefalitisom, može uključivati:

• Pomoć pri disanju, kao i pažljivo praćenje disanja i srčane funkcije.
• Intravenske tekućine kako bi se osigurala odgovarajuća hidratacija i potrebna razina esencijalnih minerala.
• Protuupalni lijekovi – poput kortikosteroida, kako bi se smanjila oteklina i tlak unutar lubanje.
• Antikonvulzivni lijekovi – mogu zaustaviti ili spriječiti napadaje.

Ponekad je potrebno osigurati i dodatnu terapiju, ovisno o vrsti i težini komplikacija, a ona može uključivati fizikalnu terapiju za poboljšanje snage, fleksibilnosti, ravnoteže, pokretljivosti i motoričke koordinacije.

Također, radna terapija pomaže u razvijanju svakodnevnih vještina, a terapija s logopedom pomaže u ponovnom učenju kontroliranja mišića zaduženih za govor.

Psihoterapija može pomoći u suočavanju s bolešću i novim vještinama ponašanja za ublažavanje poremećaja raspoloženja ili promjena u osobnosti, ponekad u kombinaciji s lijekovima.

U sprečavanju encefalitisa se ne može preventivno djelovati, osim što se može pokušati spriječiti nastanak bolesti koje mogu dovesti do upale – prevenirati zarazu virusima koji mogu dovesti do encefalitisa.
Stoga se prevencija sastoji u dobrim higijenskim navikama – treba redovito i pravilno prati ruke te ne dijeliti higijenski pribor s drugim ljudima.

Cijepljenjem se može spriječiti onaj encefalitis koji prati dječje zarazne bolesti.

One vrste encefalitisa čiji se uzročnici prenose komarcima, preveniraju se suzbijanjem komaraca.

Kod većine encefalitisa, akutna faza bolesti (kada su simptomi najteži) traje oko jednog tjedna. Potpuni oporavak traje mnogo duže, često nekoliko tjedana ili duže.

Kada potražiti medicinsku pomoć

Posavjetujte se s liječnikom ako osjetite simptome koji bi mogli ukazivati na mogućnost encefalitisa, čak i ako je blag.

Odmah potražite medicinsku pomoć ako osjetite bilo koji od slijedećih simptoma encefalitisa:

• Gubitak svijesti, usporena reakcija, uspavanost,
• Mišićna slabost ili paraliza,
• Jaka glavobolja,
• Apatija, odsutnost humora ili neprikladno raspoloženje u određenim situacijama,
• Oslabljeno prosuđivanje,
• Nefleksibilnost, ekstremna egocentričnost, nemogućnost donošenja odluka ili povlačenje iz društvene interakcije,
• Manjak zanimanja za svakodnevne aktivnosti,
• Gubitak pamćenja (amnezija).