Genitalne bradavice su jedna od najčešćih spolno prenosivih bolesti (SPB) u svijetu, koja pogađa oko 1% seksualno aktivnih odraslih osoba. Radi se o malim, mekanim, ružičastim ili sivim izraslinama koje se pojavljuju na genitalijama, anusu ili usnoj šupljini, a koje mogu uzrokovati neugodu, bol, svrbež ili krvarenje. Genitalne bradavice nisu opasne po život, ali mogu utjecati na samopouzdanje, seksualni život i kvalitetu života osobe koja ih ima. U ovom članku ću vam objasniti što su genitalne bradavice, kako se prenose, kako se liječe i kako se mogu spriječiti.
Što su genitalne bradavice i što ih uzrokuje?
Genitalne bradavice su uzrokovane humanim papiloma virusom (HPV), koji ima više od 100 različitih tipova. Većina njih je bezopasna i ne uzrokuje nikakve simptome, ali neki mogu izazvati genitalne bradavice ili čak rak grlića maternice, penisa, anusa ili usne šupljine. Najčešći tipovi HPV-a koji uzrokuju genitalne bradavice su 6 i 11, koji se nazivaju i niskorizičnim, jer rijetko dovode do raka. Međutim, to ne znači da su potpuno sigurni, jer mogu povećati rizik od drugih SPB, kao što su klamidija, gonoreja ili HIV.
HPV se prenosi seksualnim kontaktom, oralnim, analnim ili vaginalnim, s osobom koja je zaražena. To može biti i osoba koja nema nikakve simptome ili znakove infekcije, jer HPV može biti prisutan u koži ili sluznici bez da izazove bradavice. Također, HPV može preživjeti na predmetima koji su bili u dodiru s genitalijama, kao što su ručnici, rublje ili seksualne igračke. Zato je važno koristiti kondome i druge barijerne metode zaštite prilikom seksualnog odnosa, iako oni ne mogu u potpunosti spriječiti prijenos HPV-a, jer ne pokrivaju cijelu površinu kože koja može biti zaražena.
Koji su simptomi i znakovi genitalnih bradavica?
Genitalne bradavice se obično pojavljuju od 2 do 6 mjeseci nakon izlaganja HPV-u, ali mogu se pojaviti i ranije ili kasnije, ovisno o imunološkom sustavu osobe. Neki ljudi nikada ne dobiju genitalne bradavice, iako su zaraženi HPV-om, jer njihov imunološki sustav uspijeva suzbiti virus i spriječiti njegovo razmnožavanje. Drugi ljudi mogu imati genitalne bradavice koje se povlače same od sebe nakon nekog vremena, bez ikakvog liječenja. Međutim, to ne znači da su se oslobodili HPV-a, jer virus može ostati u tijelu u latentnom stanju i ponovno se aktivirati pod utjecajem stresa, bolesti, trudnoće ili drugih čimbenika.
Genitalne bradavice se mogu prepoznati po sljedećim karakteristikama:
- Male, mekane, ružičaste ili sive izrasline na genitalijama, anusu ili usnoj šupljini
- Mogu biti pojedinačne ili grupirane, ravne ili kupolaste, velike ili male
- Mogu uzrokovati svrbež, peckanje, bol ili krvarenje
- Mogu se širiti na druge dijelove tijela ili na druge osobe
- Mogu se mijenjati u veličini, obliku ili boji
Genitalne bradavice se mogu pojaviti na sljedećim mjestima:
- Kod žena: na stidnim usnama, klitorisu, vagini, grliću maternice, anusu ili usnoj šupljini
- Kod muškaraca: na penisu, skrotumu, anusu ili usnoj šupljini
- Kod oba spola: na preponama, bedrima, stražnjici ili perineumu
Kako se dijagnosticiraju i liječe genitalne bradavice?
Genitalne bradavice se mogu dijagnosticirati pregledom genitalija, anusa ili usne šupljine od strane liječnika, koji može koristiti i posebnu otopinu octa koja mijenja boju bradavica i čini ih vidljivijima. Ponekad se može napraviti i biopsija, odnosno uzimanje uzorka tkiva za mikroskopsku analizu, kako bi se utvrdio tip HPV-a i mogući rizik od raka. Također, žene bi trebale redovito raditi Papa test, koji otkriva promjene na stanicama grlića maternice koje mogu biti uzrokovane HPV-om.
Genitalne bradavice se mogu liječiti različitim metodama, koje imaju za cilj ukloniti vidljive izrasline i smanjiti simptome. Međutim, nijedna metoda ne može u potpunosti izliječiti HPV infekciju, jer virus može ostati u tijelu i ponovno uzrokovati bradavice u budućnosti. Zato je potrebno pratiti stanje genitalija i redovito odlaziti na preglede kod liječnika, koji će odrediti najbolju metodu liječenja za svaki slučaj. Neki od načina liječenja genitalnih bradavica su:
- Lokalni lijekovi: To su kreme, gelovi ili tekućine koje se nanose na bradavice, a sadrže tvari koje uništavaju virusne stanice ili potiču imunološki sustav da se bori protiv njih. Neki od tih lijekova su podofilotoksin, imikvimod, sinekatehin ili trikloroctena kiselina. Ovi lijekovi se obično koriste kod manjih i rjeđih bradavica, a mogu uzrokovati iritaciju, crvenilo, peckanje ili bol na mjestu primjene. Također, treba ih koristiti samo pod nadzorom liječnika i prema uputama, jer mogu biti štetni ako se nanose na zdravu kožu ili sluznicu.
- Fizikalne metode: To su postupci koji mehanički uklanjaju bradavice, kao što su kirurško rezanje, elektrokauterizacija, krioterapija, laserska terapija ili radiofrekventna ablacija. Ove metode se obično koriste kod većih i tvrdokornijih bradavica, a mogu zahtijevati lokalnu ili opću anesteziju. Moguće komplikacije ovih metoda su krvarenje, infekcija, ožiljci ili promjene u osjetljivosti ili izgledu genitalija.
- Kirurško rezanje: To je metoda kojom se bradavice odstranjuju skalpelom ili škarama pod lokalnom ili općom anestezijom. Ova metoda je brza i učinkovita, ali može ostaviti ožiljke i zahtijeva vrijeme za zarastanje rane.
- Elektrokauterizacija: To je metoda kojom se bradavice spaljuju električnom strujom pod lokalnom anestezijom. Ova metoda je također brza i učinkovita, ali može uzrokovati bol, opekline i ožiljke.
- Krioterapija: To je metoda kojom se bradavice zamrzavaju tekućim dušikom pod lokalnom anestezijom. Ova metoda je jednostavna i bezbolna, ali može zahtijevati više tretmana i uzrokovati mjehuriće, otekline i promjene u boji kože.
- Laserska terapija: To je metoda kojom se bradavice uklanjaju laserskom zrakom pod lokalnom ili općom anestezijom. Ova metoda je precizna i učinkovita, ali je skupa i može uzrokovati bol, opekline i ožiljke.
- Radiofrekventna ablacija: To je metoda kojom se bradavice uklanjaju radiofrekventnim valovima pod lokalnom anestezijom. Ova metoda je slična elektrokauterizaciji, ali je manje bolna i manje oštećuje okolno tkivo.
Kako se mogu spriječiti genitalne bradavice?
Genitalne bradavice se mogu spriječiti na sljedeće načine:
- Cijepljenjem protiv HPV-a: To je najučinkovitiji način prevencije genitalnih bradavica i raka uzrokovanog HPV-om. Cjepivo se sastoji od dvije ili tri doze koje se daju u razmaku od nekoliko mjeseci, a preporučuje se za djevojčice i dječake u dobi od 9 do 14 godina, prije nego što postanu seksualno aktivni. Cjepivo štiti od najčešćih tipova HPV-a koji uzrokuju genitalne bradavice i rak, ali ne i od svih tipova, pa je i dalje potrebno koristiti kondome i druge metode zaštite.
- Kondomi i druge barijerne metode zaštite: To su metode koje sprječavaju direktan kontakt s kožom ili sluznicom zaražene osobe, kao što su kondomi, ženski kondomi, zubne brane ili rukavice. Ove metode smanjuju rizik od prijenosa HPV-a i drugih SPB, ali ne i potpuno, jer ne pokrivaju cijelu površinu kože koja može biti zaražena. Zato je važno koristiti ih pravilno i dosljedno, i mijenjati ih prije svakog novog partnera ili vrste seksualnog kontakta.
- Redoviti pregledi i testiranja: To su metode koje omogućuju rano otkrivanje i liječenje genitalnih bradavica i drugih SPB, kao i prevenciju mogućih komplikacija. Preporučuje se da se seksualno aktivne osobe redovito pregledavaju kod liječnika, koji će provjeriti prisutnost bradavica ili drugih znakova infekcije, i napraviti potrebne testove, kao što su Papa test, HPV test, test na klamidiju, gonoreju, HIV i druge SPB. Također, preporučuje se da se obavijesti i testira sve seksualne partnere, kako bi se spriječilo širenje infekcije i omogućilo pravovremeno liječenje.
Zaključak
Genitalne bradavice su česta i neugodna spolno prenosiva bolest, koja se može spriječiti, dijagnosticirati i liječiti na različite načine. Važno je biti informiran, odgovoran i oprezan u seksualnom ponašanju, i redovito odlaziti na preglede kod liječnika, koji će vam pomoći da očuvate svoje zdravlje i kvalitetu života. Ako imate bilo kakvih pitanja ili sumnji u vezi s genitalnim bradavicama, ne ustručavajte se potražiti stručnu pomoć i savjet.
Reference:
Workowski, K. A., & Bolan, G. A. (2015). Sexually transmitted diseases treatment guidelines, 2015. MMWR. Recommendations and reports: Morbidity and mortality weekly report. Recommendations and reports, 64(RR-03), 1–137. Retrieved from:
https://www.ncbi.nlm.nih.gov/books/NBK441884/
American Academy of Dermatology. (n.d.). Genital warts: Overview. Retrieved from:
https://www.aad.org/public/diseases/a-z/genital-warts-overview
Cleveland Clinic. (2019, October 15). Genital Warts. Retrieved from:
https://my.clevelandclinic.org/health/diseases/4209-genital-warts
Mayo Clinic. (2020, July 11). Genital warts. Retrieved from:
https://www.mayoclinic.org/diseases-conditions/genital-warts/symptoms-causes/syc-20355234
Healthdirect. (2019, June). Genital warts. Retrieved from:
https://www.healthdirect.gov.au/genital-warts
Medpark International Hospital. (n.d.). Genital Warts. Retrieved from:
https://www.medparkhospital.com/en-US/disease-and-treatment/genital-warts
Healthline. (2018, December 7). Genital Warts. Retrieved from:
https://www.healthline.com/health/std/genital-warts
Medical News Today. (2017, November 13). Genital warts: Causes, symptoms, and treatment. Retrieved from:
https://www.medicalnewstoday.com/articles/155236
NHS. (2018, October 18). Genital warts. Retrieved from:
https://www.nhs.uk/conditions/genital-warts/
Patient. (2019, January 16). Anogenital Warts. Retrieved from:
https://patient.info/sexual-health/sexually-transmitted-infections-leaflet/anogenital-warts
Slika je napravljena pomoću AI.
