Prije svega, ukratko, sredstva za zaštitu poljoprivrednih usjeva od korova, bolesti i štetnika samo su dio zajedničke skupine pesticida koji imaju imaju vrlo široku primjenu. Npr. u komunalnoj higijeni biocidima (pesticidima) suzbijaju se glodavci, muhe, žohari, komarci i sl. U veterini se biocidima ili lijekovima (istim aktivnim tvarima pesticida) na životinjama (i kućnim ljubimcima) suzbijaju bolesti ili češće nametnici (krpelji i druge zoonoze). Čak što više, i neki lijekovi u humanoj medicini potječu iz istih kemijskih skupina kao i pesticidi. Unatoč navedenom, javnost pesticidima smatra samo sredstva za zaštitu bilja (SZB) u proizvodnji poljoprivrednih kultura, dok druge namjene pesticida uglavnom prihvaća kao korisne.
Primjena glifosata
Što se tiče konkretno glifosata, nedvojbeno je da je primjena glifosata trenutno najefikasniji i ekološki najprihvatljiviji herbicid u svijetu. To i jest razlog da ga je biotehnologija odabrala za genetičke preinake. U mnogim zemljama svijeta uzgajaju se stotine milijuna hektara soje, kukuruza, uljane repice, pamuka i drugih kultura genetički preinačenih (GMO op.urednika) na glifosat. Za informaciju čitateljima, „u Republici Hrvatskoj zabranjen je uvoz genetički modificiranog poljoprivrednog reprodukcijskog materijala, kao i proizvodnja istog, bilo u komercijalne svrhe, bilo u obliku poljskih pokusa, a na snazi je »nulta tolerancija« na uvođenje u okoliš živih genetički modificiranih organizama“.
Zbog činjenice da je glifosat totalnog spektra djelovanja, ne prska se izravno po usjevima poljoprivrednih kultura. Čak što više, svojevremeno je bio dopušten za primjenu u ekološkoj proizvodnji vinove loze.
Uz navedeno, relevantna Europska agencija za sigurnost hrane (EFSA) ocijenila je glifosat sigurnim za zdravlje ljudi i životinja i za okoliš, ako se sredstvo pravilno primjenjuje. Sastavni dio postupka produljenja odobrenja svakom pesticidu pa tako i glifosatu, jest toksikološka ocjena i izvješće Europske Agencije za kemikalije (ECHA) koja je u svom Izvješću ocijenila da glifosat nije kancerogen. Stoga je struka zaštite bilja iznenađena glasovanjem hrvatskih predstavnika u Europskoj komisiji o produljenju glifosata koji su se izjasnili protiv produljenja na 10 godina. Naime, glifosat po utrošenim količinama predstavlja četvrtinu svih utrošenih herbicida u Hrvatskoj. To dovoljno govori o potrebi primjene glifosata (nitko korisnike ne prisiljava na potrošnju). Treba uvažiti i činjenicu da je u Hrvatskoj oko 700 000 ha neobrađenog poljoprivrednog zemljišta koje se teško može privesti kulturi bez glifosata. Jednom ili u dva navrata godišnje primjenjuje se u gotovo svakom vinogradu (i drugim trajnim nasadima) za suzbijanje korova unutar reda. Također su važne primjene glifosata na željezničkim prugama i u šumarstvu gdje je općenito ograničen izbor herbicida. Također važna namjena glifosata jest tretiranje strništa koju, na žalost, naši poljoprivrednici ne prakticiraju. Takva primjena bi smanjivala, odnosno odgađala problem rezistentnosti korova na herbicide. Vjerujemo da će naši zastupnici u Komisiji i Parlamentu kod budućih glasovanja u ime Hrvatske uzimati u obzir mišljenje struke i stvarne potrebe naših poljoprivrednih proizvođača. Zabranom glifosata ili nekog drugog važnog pesticida oduzimaju „alat“ svojim proizvođačima hrane i time stvaraju uvjete za još veći uvoz hrane i to iz zemalja gdje su propisi o pesticidima znatno blaži a zaštita od štetnih organizama obavlja i sa sredstvima koja kod nas nemaju nemaju odobrenje za uporabu. Zaključno, u skladu s naslovom članka, naravno da smo svi protiv pesticida, ali za razliku od nekompetentnih osoba, struka i znanost znaju da se na današnjoj razini načina života (sve je veći broj stanovnika koji ne proizvodi hranu) ne može proizvesti hrana bez primjene pesticida. I naravno, umjerenost prije svega.
Kako glifosat dospjeva u našu hranu- tamna strana priče
Kako je moguća prisutnost glifosata u kruhu i ostalim proizvodima na području gdje se ne uzgaja GMO?
Roundup je popularan herbicid koji se koristi i na non-GMO usjevima.
Poljoprivrednici koji obrađuju non-GMO polja nerijetko koriste Roundup herbicid prije sadnje kako bi spriječili pojavu korova.
Koriste ga i neposredno prije berbe kako bi se olakšao sam proces berbe usjeva.
Tako se on može pojaviti u hrani koja ne potječe od GMO usjeva, što znači da su jedino i isključivo organski usjevi sigurni od pesticida.
U većini europskih zemalja GMO soja i kukuruz dopušteni su za ishranu stoke.
Smatra se da je upravo ova činjenica rezultirala velikom popularnošću Monsantovog Roundup herbicida.
Krajnji rezultat djelovanja ovoga herbicida su višestruke negativne posljedice na farmama životinja.
Nizozemski uzgajivač životinja potvrdio je veliku razliku u njihovom zdravlju i razmnožavanju.
Koristeći hranu za stoku bez GMO-a, na svojoj farmi primijetio je daleko bolje zdravlje životinja.
Svjedočio je manjoj potrebi za antibioticima te manjem broju spontanih pobačaja i deformacija kod mladunčadi.
Američki stočari imaju slično iskustvo.
I oni, hraneći svoje životinje GMO hranom, susreli su se s problemima poput neplodnosti, spontanih pobačaja i deformiteta mladunčadi.
Farmeri su o svemu izvijestili umirovljenog profesora biljne patologije, vodećeg svjetskog stručnjaka za GMO doktora Don Hubera.
Otkrio je da je Roundup djelovao na zemlju i biljke tako da su biljke ostale nutritivno osiromašene i potpuno neotporne na bolesti.
“Biljka može biti bogata mineralima, ali ako je tretirana s glifosatima, ona neće biti fiziološki vrijedna za korištenje, u tom slučaju biti će kao da jedete komad šljunka,” – tvrdi dr. Huber.
Također smatra da glifosat stimulira razvoj više od 40 bolesti, uključujući gljivična oboljenja biljaka.
Huber je o svom istraživanju i saznanjima redovito obavještavao sve vodeće institucije, ali njegova upozorenja su ignorirana.
Opasnosti glifosata
Ekstremna toksičnost herbicida Roundup uzrokovana je međusobnim pojačanim djelovanjem glifosata i određenih kemijskih sastojaka, čija je uloga brza apsorpcija glifosata u biljkama.
Glifosat se u tom slučaju smatra aktivnim, a kemijska sredstva inertnim sastojcima.
Sastojci Roundup-a nisu dovoljno istraženi, a Monsato grčevito zadržava vlasnička prava kako bi se izbjeglo otkrivanje “inertnih” sastojaka.
Grupa Seralini, na čelu s profesorom Gillesom-Ericom Séralinijem, profesorom sveučilišta u Caenu, dvije godine je provodila istraživanja na štakorima.
Otkriveno je da je GMO hrana uzrokovala prijevremeno ugibanje štakora i pojavu strašnih tumora.
Tijekom istraživanja uspjeli su odgonetnuti koji su to sastojci koji izazivaju takve strašne posljedice.
Koristeći znanstvene metode, grupa Seralini je izolirala inertne sastojke GMO-a i primijetila njihovu toksičnost.
Kod pesticida Roundup, glifosat u kombinaciji s takvim «inertnim» sastojcima stvara toksični kancerogeni koktel, koji na kraju pronalazi put do prehrambenog lanca.
Istraživanja na životinjama pokazuju da se prilikom konzumacije glifosata 15-30% apsorbira u tijelu. Moguće ga je pronaći u krvi i tkivima, a pokazalo se i da može proći kroz posteljicu tokom trudnoće. U procesu raspada, od manjih količina glifosata može nastati l-aminometilfosfonska kiselina (eng: aminomethyphosphonic acid; skraćeno AMPA). Dokazi sugeriraju da 1% glifosata ostaje u tijelu i tjedan dana nakon izlaganja. S obzirom da se glifosat toliko mnogo koristi ljudi su mu redovito izloženi.
Herbicidni pripravci koji se temelje na glifosatu imaju različite razine toksičnosti, te mogu biti smrtonosni za ljude. Dokazano je da manje količine glifosata mogu biti toksične za ljudske stanične kulture, uključujući stanice embrija i posteljice. Utvrđeno je da AMPA može biti opasnija za ljude nego glifosat.
Postoje, također, i dokazi da glifosat može ometati ljudski endokrini sustav, što u određenim razdobljima života (kao što je trudnoća) može rezultirati nepovratnim posljedicama. Studije na štakorima pokazuju da su mogući poremećaji razine testosterona kod muškog potomstva, dok studije na staničnim kulturama pokazuju da glifosat blokira receptore za muške spolne hormone te inhibira proizvodnju estrogena. Ukoliko glifosat utječe na ljudski hormonalni sustav, izloženost čak i vrlo malim količinama može predstavljati potencijalnu prijetnju zdravlju.
U područjima Južne Amerike gdje se intenzivno uzgaja soja, i gdje su razine izloženosti glifosatu znatno veće nego u Europi, postoje izvještaji o povećanom broju deformacija pri porodu. Jedna studija provedena u Paragvaju pokazuje da žene koje žive na području do 1 kilometar udaljenom od polja koja se tretiraju glifosatom imaju dvostruko veću šansu roditi djecu s deformacijama. Laboratorijske studije pokazale su pojavu malformacija kod embrija žaba i kokoši izloženih herbicidima baziranim na glifosatu.
Pokazalo se da su glifosat i AMPA “genotoksični”. To znači da ometaju sposobnost stanica da točno kopiraju DNA i umnažaju se, što može dovesti do genetskih mutacija i povećanog rizika od raka. U Ekvadoru i Boliviji gdje se glifosat koristio za uništavanje polja koke studije su pokazale genetska oštećenja i povećan broj pobačaja tokom razdoblja prskanja. U argentinskoj regiji Chaco, gdje se uzgaja soja, broj slučajeva raka se učetvorostručio u prošlom desetljeću.
S obzirom na sve brojnije dokaze (bez obzira što razne agencije govore i daju dopuštenja) kako je glifosat razoran i za okoliš i za zdravlje ljudi, mislim da je konačno vrijeme da shvatimo kako ne možemo okoliš tretirati (bilo kakvim) otrovima i očekivati da to neće imati posljedica i za naše zdravlje. Na stranu što ste se lako i jeftino riješili korova, ako ste time dugoročno zagadili okoliš, uništili plodnost tla, smanjili hranjivost biljaka i povećali si izglede za oboljeti od brojnih bolesti. Vrijeme je da ti koji upotrebom otrova uzgajaju jeftinu hranu i sebi uz manje troškove proizvodnje osiguravaju dobru zaradu počnu plaćati naknadu društvu (u obliku poreza ili naknada za konvencionalni uzgoj) za zagađenje tla, voda i biosustava te ugrožavanja zdravlja ljudi i uništenja tla budućim generacijama. Tada bi i cijene poljoprivrednih proizvoda bile realnije – jer ne možemo računati isplativost neke kulture bez da u tu računicu ne dodamo trošak zdravlja nacija i okoliša! A do tog trenutka dok ljudi ne shvate da je čisto ludilo uzgajati hranu s otrovima, na nama koji znamo ostaje da širimo svijest koliko radi čiste komocije i dobre računice ugrožavamo sami sebe i koliko to jednostavno – nije vrijedno toga.
