Gljivice na stopalima i prstima

Gljivice na stopalima i prstima – uzrok, simptomi i liječenje

Objave

Prema statističkim podacima, u prosjeku 1 od 5 osoba pati od gljivične infekcije stopala i noktiju. Uzroci mogu biti slab imunitet ili neodgovarajuća obuća.

Gljivice na noktima

Gljivice na noktima, odnosno onihomikoza, vrlo je nelagodna tegoba. Problematična je ne toliko jer izaziva bol ili nelagodu, koliko zbog toga što je dugotrajna i zahtjeva mnogo truda i vremena da je se otkloni. U početku ne izaziva nikakve tegobe, osim vidljive promjene na noktu, ali ako se ne liječi, može izazvati upalu kože ispod nokatne ploče, pa i cijeloga prsta, a na kožu se može proširiti i sama infekcija. Drugi problem kod ove bolesti je što je često recidivirajuća i čak ako se nokat izliječi i naraste novi, postoji mogućnost da i on oboli. Upravo zbog toga liječenje ne uspijeva samo tretiranjem nokta antimikotičnim lakovima, nego je često potrebno i uzimati terapiju antimikotika oralno, također kroz duži period.

Iako ova tegoba može pogoditi bilo koga, skloniji su joj stariji muškarci i osobe koje imaju lošu cirkulaciju ili povišeni šećer. Kao i svaka gljivična infekcija, može se dobiti i izravnim kontaktom, u ovom slučaju, ako primjerice koristimo iste grickalice ili turpijice za nokte kao i zaražena osoba. Ljudi skloni ovoj tegobi (a i svi ostali koji je žele spriječiti), trebali bi voditi računa od svojim noktima i općenito higijeni ruku i stopala. Pa bi stoga trebalo redovito ih prati, brisati čistim ručnicima, često mijenjati čarape, a obuću provjetravati. I čarape i obuća trebali bi biti od prirodnih, prozračnim materijala. Ljudi koji pate od gljivica na noktima trebali bi izbjegavati javne bazene i kupalište i svakako nositi zaštitu za stopala.

Glavni uzročnici bolesti

Najčešći uzročnici gljivične infekcije noktiju (poznate još kao onihomikoza ili tinea unguium) su dermatofiti. U najvećem broju slučajeva uzročnik je Trichophyton rubrum, ali često se se pronalazi i Trichophytom mentagrophytes var. interdigitale, te u manjoj mjeri Epidermophyton floccosum. Većina infekcija započinje kao gljivična infekcija stopala (tinea pedis), koja se potom proširi te zahvati i nokte. Uzročnici koji ne pripadaju skupini dermatofita su kvasci roda Candida (Candida albicans i Candida tropicalis), te plijesni Scopulariopsis brevicaulis, Aspergillus niger i Hendersonula toruloidea.

Simptomi i vrste gljivičnih infekcija noktiju

Najčešći simptom gljivične infekcije nokta je zadebljanje i promjena boje nokta. Obično nema bolova niti drugih tjelesnih simptoma. Međutim, ako se ne liječi, može doći do upale kože ispod i oko nokta što dovodi do pojave bolova. Sama klinička slika je slična bez obzira na rod uzročnika, a razlikujemo nekoliko karakterističnih oblika.

Distalna subungvalna onihomikoza je najčešći oblik gljivične infekcije nokta. Svi prethodno navedeni uzročnici mogu biti odgovorni za njen nastanak. Gljiva ulazi u nokat s njegovog donjeg (distalnog) ili postraničnog (lateralnog) ruba, te polako raste prema ležištu i matriksu nokta. Klinički je vidljivo odvajanje nokta od podloge, kao i promjena boje nokta koja je obično prljavo-žuta.

Bijela površinska onihomikoza stvara promjene vidljive isključivo na noktima nogu, a kao uzrok se obično pojavljuju T. mentagrophytes var. interdigitale, Trichophyton spp. te neke dermatomikotične plijesni. Vide se male diskretne bijele mrlje na noktu (leukonychia trichophytica) koje se lako previde, a moguće ih je izljuštiti.

Proksimalna subungvalna onihomikoza obično je uzrokovana gljivom Trichophyton spp. Ovakav oblik gljivične infekcije nokta uglavnom se viđa u HIV/AIDS bolesnika. Uzročnik prodire kroz kožicu nokta te uzrokuje infekciju matriksa nokta i nokatne ploče, s nastankom bijelog nokta koji se mrvi u predjelu nokatnog nabora. Nokat kasnije otpadne, ali je ponovni rast otežan zbog oštećenja matriksa nokta.

Distrofična onihomikoza dovodi do opsežnog oštećenja nokta koje se obično vidi u bolesnika što pate od kronične mukokutane kandidijaze. Nokat je zadebljao, promijenjene boje i mrvi se. Često je pridružena upala kožice ili postraničnog nabora nokta (paronihija) kandidom, s posljedičnim oštećenjem nokta. Uzročnik je Candida albicans, ali i ostali pripadnici vrste Candida. Često se na pritisak dobije gnojni sadržaj za kultivaciju. Kada je prisutna paronihija, rijetko se radi o infekciji dermatofitima.

Suvremene metode liječenja

U novije vrijeme došlo je do promjene u smjernicama za liječenje gljivičnih infekcija noktiju. Naime, dok se ranije jedinim racionalnim oblikom liječenja smatrala sustavna primjena terapije, danas su prisutni noviji terapijski pristupi koji uključuju i primjenu lokalne terapije. Navedeno je osobito važno zbog duljine primjene antimikotika u liječenju, što može rezultirati brojnim nuspojavama i interakcijama s drugim lijekovima koje bolesnik eventualno uzima.

Kombinirano liječenje obuhvaća uklanjanje bolesnog dijela nokta primjenom paste koja sadrži visoki postotak ureje, a potom nanošenje lokalnog antimikotika tijekom više mjeseci. Ovakvi preparati dostupni su i na našem tržištu. Američka agencija za hranu i lijekove također je odobrila je uporabu lasera (Nd: YAG, diodni laser) za liječenje gljivične infekcije noktiju.

Što se tiče sustavnog liječenja, tu se koristi nekoliko lijekova u različitim shemama. Terbinafin u dozi od 250 mg na dan tijekom 3 mjeseca dovodi do izlječenja u većini slučajeva. Itrakonazol se može davati u dozi od 200 mg dnevno tijekom 3 mjeseca ili u pulsnoj terapiji kada se 400 mg dnevno primjenjuje tijekom prvih 7 dana u mjesecu, kroz 3 mjeseca. Flukonazol se uobičajeno primjenjuje u dozi od 150 mg jednom tjedno tijekom 6-9 mjeseci (nokti na rukama), odnosno 9-12 mjeseci (nokti na nogama).

Osobito ugrožene skupine bolesnika

Postoji nekoliko osobito ugroženih skupina bolesnika s predispozicijom za razvoj gljivičnih infekcija noktiju. To su prvenstveno:

  • Osobe starije životne dobi (slabija cirkulacija, sporiji rast nokta, dulja ekspozicija)
  • Sportaši (dugotrajni boravak u zatvorenoj obući uz pojačano znojenje kod napora, korištenje zajedničkih prostora za tuširanje)
  • Imunosuprimirani bolesnici
  • Bolesnici sa šećernom bolešću ili psorijazom
  • Određena “vlažna” zanimanja (konobarice, spremačice)
  • Osobe s pojačanim znojenjem nogu te ugroženom perifernom cirkulacijom

Mjere prevencije

U sprječavanju razvoja “gljivica” na nogama, ključno je održavanje adekvatnih higijenskih mjera i izbjegavanje prekomjernog izlaganja vlazi. Nadalje, važno je provođenje liječenja gljivičnih infekcija stopala (kao što je atletsko stopalo), a kod boravka na javnim mjestima poput bazena svakako je potrebno nositi prikladnu obuću. Osobe koje su profesionalno izložene vlažnoj sredini trebaju koristiti zaštitne rukavice na poslu.

Gljivice na stopalima

Gljivična infekcija na stopalima jedna od najčešćih gljivičnih infekcija, a posebno je karakteristična u razvijenim zemljama. Unatoč tome što ne predstavlja teško ili opasno stanje, ipak može rezultirati neugodnim simptomima koji mogu poprimiti kroničan tijek i predstavljati veliki izvor nezadovoljstva za osobu.

Ove infekcije spadaju pod kožne mikoze, dakle gljivične infekcije kože, noktiju i dlaka. Ove vrste infekcije se ne šire u druga tkiva (za razliku od nekih drugih gljivičnih infekcija kao što su infekcije probavnog ili spolno-mokraćnog sustava), već luče enzime koje razgrađuju sastavnice keratiniziranih tkiva, a mogu uzrokovati i alergijsku i upalnu reakciju. Naziv koji se često koristi za ovu vrstu infekcije je Tinea pedis.

Gljivične infekcije na nogama mogu se podijeliti na 4 oblika prema tome gdje se javljaju na stopalima:

  • Mokasina tip – kod kojeg su prvi simptomi suha koža koja se peruta, svrab, a kasniji simptomi uključuju zadebljanje kože i pukotine. Ovdje obično stradaju pete na nogama.
  • Interdigitalni tip – koji je najčešći tip gljivične infekcije stopala i čiji simptomi podrazumijevaju gljivice među prstima na nogama. Najčešće su u pitanju dva najmanja prsta. Gljivice između nožnih prstiju izazivaju svrab, peckanje, ljuštenje kože a infekcija se kasnije može proširiti na ostatak stopala.
  • Vezikularni tip – koji počinje izbijanjem sitnih plikova, obično na tabanima, pa se javlja i guljenje kože na stopalima.
  • Kandida na stopalima – je oblik kvasne gljivice. Obično napada djelove oko nokta, bijele naslage su karakteristične za ovaj tip gljivice.

Uzroci gljivica na stopalima

Nedostatna higijena i nepravilne životne navike su najčešći primarni uzročnik gljivične infekcije na stopalima.

  • Nokte je potrebno održavati čistima i kratkima, redovito ih rezati, a za rezanje noktiju koristiti dezinficiran pribor.
  • Higijena stopala – izbjegavanje nošenja pretijesnih cipela, redovito mijenjanje čarapa. Znojenje i udarci u tijesnim cipelama pogoduju infekciji.
  • Izbjegavanje hodanje bosih nogu u prostorima zajedničke namjene, posebno na vlažnim mjestima kao što su bazeni, svlačionice u dvoranama i teretanama i slično.
Rizični faktori
  • Neki ljudi su osjetljiviji na gljivične infekcije od drugih, tako da je genetska predispozicija važan faktor.
  • Oslabljen imunitet također spada pod rizične faktore.
  • Pojedinci koji više vremena provode u otvorenoj obući i njegujući stopala su manje skloni ovoj vrsti infekcije.

Simptomi gljivične infekcije stopala

Sportaši su najpodložniji ovoj vrsti infekcije, jer se njima noge mnogo više znoje, a prostorije za presvlačenje su odlična podloga za razvoj infekcija – vlaga je zapravo pravi raj za gljivice na nogama, koje se vrlo lako prenose. Sve započinje sa iritacijom i svrabežom, i to na mjestu između malog i domalog nožnog prsta, odakle se gljivična infekcija premješta prema noktima, ali i tabanima. Nešto rjeđe javljaju se i pukotine s pratećim sitnim mjehurićima, koji ako prsnu uzrokuju puno veće probleme – javljaju se ranice koje teško zarastaju.

Gljivice na stopalima imaju niz neugodnih simptoma a koji uključuju slijedeće:

  • ispucala koža između prstiju na nogama
  • guljenje kože na stopalima
  • crvenilo na stopalima
  • sitni plikovi na koži stopala
  • svrab, peckanje nogu, a posebno između prstiju i na petama
  • suha koža na petama ili sa strane stopala
  • gljivice na noktima koje stvaraju zadebljan, hrapav nokat promenjene boje
  • neugodan miris nogu

Liječenje gljivica na stopalima

Simptomi su često kronični i dugotrajni, pa je potreban metodičan pristup liječenju koji uključuje:

  • Lokalnu primjenu antimikotika (antifungalnih, protugljivičnih lijekova) – neki od ovih lijekova se mogu dobiti i bezreceptno u ljekarnama, ali se poželjno savjetovati s ljekarnikom o načinu primjene i duljini trajanja terapije.
  • Održavanje higijene stopala – posebno pripaziti da su stopala što manje vlažna uz primjenu svih već navedenih savjeta.
  • Zdrava prehrana i snažan imunitet, izbjegavanje stresa su koraci koji mogu pomoći prilikom liječenja

Prirodno liječenje gljivica na stopalima

Postoje jednostavne metode koje možete uključiti u vaše liječenje, a koji vam mogu pomoći u uklanjanju neugodnih gljivica.

  • Puder – koristite puder da umirite nadraženu kožu i da je održavate suhom, posebno korisno nakon tuširanja.
  • Dezinfekcija kade i tuš kabine.
  • Prokuhavanje i pranje na visokoj temperaturi čarapa, redovito čišćenje cipela – u slučaju infekcije gljivice se nakupljaju na obući i čarapama.
  • Mješavina sode bikarbone i octa – budući da soda bikarbona ima fungistatičko djelovanje (sprječava rast gljivica), a ocat fungicidno djelovanje (ubija gljivice koje su osjetljive na niski pH).

Odgovori

Vaša adresa e-pošte neće biti objavljena. Obavezna polja su označena sa *