Gonoreja je spolno prenosiva bolest (SPB) koju uzrokuje bakterija Neisseria gonorrhoeae. Može zaraziti sluznicu urogenitalnog, rektalnog i ždrijelnog područja. Gonoreja je jedna od najčešćih SPB u svijetu, s procjenom od 87 milijuna novih slučajeva godišnje. Ako se ne liječi, gonoreja može uzrokovati ozbiljne komplikacije, kao što su upala zdjeličnih organa, ektopična trudnoća, neplodnost, epididimitis, prostatitis, artritis i endokarditis.
Uzroci gonoreje
Neisseria gonorrhoeae pripada skupini gram-negativnih diplokokusa, što znači da ima dva okrugla oblika i da se ne oboji plavom bojom kada se podvrgne Gramovoj metodi bojenja. Bakterija Neisseria gonorrhoeae je vrlo prilagodljiva i može razviti otpornost na različite antibiotike. Također je sposobna mijenjati svoju površinu i izbjegavati imunološki sustav domaćina.
Bakterija Neisseria gonorrhoeae se prenosi spolnim kontaktom s osobom koja ima infekciju. Što uključuje vaginalni, analni i oralni seks. Bakterija može zaraziti sluznicu urogenitalnog, rektalnog i ždrijelnog područja. Bakterija se također može prenijeti s majke na dijete tijekom poroda, što može uzrokovati ozbiljne posljedice za novorođenče, kao što su konjunktivitis, upala pluća, sepsa i meningitis.
Kada bakterija Neisseria gonorrhoeae dođe u kontakt sa sluznicom, ona se veže na specifične receptore na površini stanica. Zatim, bakterija proizvodi posebne strukture zvane pilije, koje su tanki i dugi izdanci koji omogućuju bakteriji da se prianja na stanicu i da se kreće po njoj. Pilije također služe kao sredstvo za razmjenu genetskog materijala između bakterija, što može dovesti do stvaranja novih sojeva bakterije. Bakterija također proizvodi druge faktore virulencije, kao što su porini, opa proteini, lipooligosaharidi i endotoksin, koji mogu oštetiti staničnu membranu, izazvati upalu i aktivirati imunološki odgovor.
Kada bakterija Neisseria gonorrhoeae prodre u stanicu, ona se umnožava u citoplazmi ili u vakuolama. Bakterija može izbjeći fagocitozu, što je proces kojim imunološke stanice uništavaju strane mikroorganizme. Bakterija može također inhibirati apoptozu, što je programirana smrt stanice. Bakterija se može širiti kroz krvotok na druge dijelove tijela i uzrokovati sistemske simptome, kao što su groznica, osip, artritis i endokarditis.
Faktori koji mogu povećati rizik od zaraze gonorejom su:
- Mlađa dob (15-24 godina)
- Više spolnih partnera ili promjena partnera
- Nezaštićeni spolni odnosi ili nepravilna upotreba kondoma
- Prethodna ili istodobna infekcija drugom SPB
- Smanjeni imunitet zbog bolesti, lijekova ili droga
- Prisutnost drugih upalnih stanja u genitalnom području, kao što su bakterijska vaginoza, kandidijaza ili trihomonijaza
Koji su simptomi gonoreje?
Simptomi gonoreje se mogu razlikovati ovisno o mjestu infekcije i spolu osobe. Neki ljudi mogu biti asimptomatski, što znači da nemaju nikakvih znakova infekcije, ali mogu i dalje prenositi bolest. Simptomi se obično javljaju unutar 2 do 14 dana nakon izlaganja, ali mogu se pojaviti i kasnije.
Simptomi gonoreje u urogenitalnom području
Urogenitalno područje obuhvaća organe koji su uključeni u stvaranje i izlučivanje urina te spolnih stanica. To su bubreg, mokraćni mjehur, uretra, maternica, jajnici, jajovodi, vagina, penis, testisi i prostata. Gonoreja može zaraziti bilo koji od ovih organa i uzrokovati različite simptome.
U muškaraca
U muškaraca, gonoreja najčešće zahvaća uretru, što je cijev koja prenosi urin i sjeme iz tijela. Simptomi gonoreje u uretri su:
- Bolno ili otežano mokrenje
- Ispuštanje žućkaste ili zelene boje iz penisa
- Crvenilo ili oticanje na otvoru penisa
Gonoreja se može proširiti i na druge organe u urogenitalnom području, kao što su testisi, epididimis, prostata i sjemeni mjehurići. Simptomi gonoreje u tim organima su:
- Oticanje ili bol u testisima
- Groznica ili zimica
- Krv u urinu ili sjemenu
- Bol u donjem dijelu trbuha ili leđima
U žena
U žena, gonoreja najčešće zahvaća cerviks, što je donji dio maternice koji se otvara u vaginu. Simptomi gonoreje u cerviksu su:
- Ispuštanje bjelkaste, žućkaste ili zelene boje iz vagine
- Krvarenje između menstruacija ili nakon spolnog odnosa
- Bol u donjem dijelu trbuha ili zdjelici
Gonoreja se može proširiti i na druge organe u urogenitalnom području, kao što su maternica, jajovodi, jajnici i mokraćni mjehur. Simptomi gonoreje u tim organima su:
- Groznica ili zimica
- Mučnina ili povraćanje
- Bol pri mokrenju ili učestalo mokrenje
- Bol pri spolnom odnosu ili duboko u zdjelici
Simptomi gonoreje u rektalnom području
Rektalno područje obuhvaća debelo crijevo i anus. Gonoreja može zaraziti rektalno područje ako se prakticira analni seks ili ako se bakterija prenese s urogenitalnog područja. Simptomi gonoreje u rektalnom području su:
- Analni iscjedak, svrbež, bol ili krvarenje
- Bol pri pražnjenju crijeva ili zatvor
- Osjećaj nepotpunog pražnjenja crijeva ili nadutost
Simptomi gonoreje u ždrijelnom području
Ždrijelno područje obuhvaća grlo, tonzile i ždrijelnu sluznicu. Gonoreja može zaraziti ždrijelno područje ako se prakticira oralni seks ili ako se bakterija prenese s urogenitalnog ili rektalnog područja. Simptomi gonoreje u ždrijelnom području su:
- Grlobolja, poteškoće s gutanjem ili promuklost
- Otečeni limfni čvorovi u vratu
- Bijele ili žute naslage na tonzilama ili ždrijelnoj sluznici
Simptomi gonoreje u očima
Oči mogu biti zaražene gonorejom ako se bakterija prenese s urogenitalnog, rektalnog ili ždrijelnog područja prljavim rukama ili predmetima. Simptomi gonoreje u očima su:
- Crvene, bolne ili gnojne oči (konjunktivitis)
- Osjetljivost na svjetlo ili zamagljen vid
- Otečeni kapci ili trepavice
Simptomi gonoreje u drugim dijelovima tijela
Gonoreja se može proširiti kroz krvotok na druge dijelove tijela i uzrokovati sistemske simptome, kao što su:
- Bolni zglobovi, mišići ili kožni osip
- Groznica, zimica, glavobolja ili malaksalost
- Upala srčanih zalistaka, srčanog mišića ili srčane ovojnice (endokarditis, miokarditis ili perikarditis)
- Upala mozga, leđne moždine ili njihovih ovojnica (meningitis, encefalitis ili mijelitis)
- Upala jetre, slezene ili bubrega (hepatitis, splenitis ili nefritis)
Gonoreja – dijagnoza
Dijagnoza gonoreje se postavlja na temelju anamneze, kliničkog pregleda i laboratorijskih testova. Anamneza uključuje pitanja o spolnim partnerima, spolnim praksama, simptomima i prethodnim spolno prenosivim bolestima (SPB). Klinički pregled uključuje pregled genitalija, rektuma i grla, te uzimanje uzoraka sluzi ili urina za mikroskopsku, kulturološku ili molekularnu analizu. Laboratorijski testovi mogu potvrditi prisutnost bakterije Neisseria gonorrhoeae i odrediti njezinu osjetljivost na antibiotike. Također se preporučuje testiranje na druge SPB, kao što su klamidija, sifilis, HIV i hepatitis B i C.
Anamneza
Anamneza je razgovor između liječnika i pacijenta, u kojem liječnik postavlja pitanja o pacijentovom zdravstvenom stanju, povijesti bolesti i životnim navikama. Anamneza je važna za postavljanje sumnje na gonoreju i procjenu rizika od infekcije. Neka od pitanja koja liječnik može postaviti su:
- Imate li bilo kakvih simptoma koji bi mogli ukazivati na gonoreju, kao što su iscjedak, bol, peckanje, krvarenje, oticanje ili groznica?
- Kada ste primijetili prve simptome i koliko dugo traju?
- Imate li jednog ili više spolnih partnera i koliko često mijenjate partnere?
- Koristite li kondome ili druge barijerne metode zaštite pri spolnom odnosu i koliko su pouzdane?
- Prakticirate li vaginalni, analni ili oralni seks i s kojim partnerima?
- Jeste li ikada imali ili imate li sada neku drugu SPB, kao što su klamidija, sifilis, HIV ili hepatitis B i C?
- Jeste li alergični na neki lijek, posebno na antibiotike?
- Uzimate li neke lijekove, dodatke, biljke ili droge koje bi mogle utjecati na vaš imunološki sustav ili rezultate testova?
Klinički pregled
Klinički pregled je fizički pregled pacijenta, u kojem liječnik pregledava pacijentove organe i tkiva, te uzima uzorke za laboratorijsku analizu. Klinički pregled je važan za potvrđivanje dijagnoze gonoreje i isključivanje drugih mogućih uzroka simptoma. Neki od koraka koje liječnik može poduzeti su:
- Pregled genitalija, u kojem liječnik traži znakove infekcije, kao što su iscjedak, crvenilo, oticanje, čirevi ili bradavice. Liječnik također može napipati limfne čvorove u preponama i provjeriti postoji li bol ili osjetljivost.
- Uzimanje uzorka sluzi iz uretre, cerviksa, rektuma ili grla, ovisno o mjestu infekcije. Uzorak se uzima pomoću sterilne pamučne krpice ili štapića, koji se umetne u zahvaćeno područje i lagano okrene. Uzorak se zatim stavlja u posebnu epruvetu ili spremnik i šalje u laboratorij na analizu.
- Uzimanje uzorka urina, u kojem pacijent mokri u čistu posudu i daje dio urina za analizu. Uzorak urina se može koristiti za detekciju bakterije Neisseria gonorrhoeae ili drugih SPB, kao što su klamidija ili trihomonijaza.
- Pregled grla, u kojem liječnik gleda u pacijentovo grlo i traži znakove infekcije, kao što su crvenilo, oticanje, gnoj ili naslage. Liječnik također može napipati limfne čvorove u vratu i provjeriti postoji li bol ili osjetljivost.
- Pregled očiju, u kojem liječnik gleda u pacijentove oči i traži znakove infekcije, kao što su crvenilo, oticanje, gnoj ili suzenje. Liječnik također može provjeriti vid, osjetljivost na svjetlo i pokrete očiju.
Laboratorijski testovi
Laboratorijski testovi su analize uzoraka koje se vrše u laboratoriju, u kojem se koriste različite metode za detekciju i identifikaciju bakterije Neisseria gonorrhoeae i drugih SPB. Laboratorijski testovi su važni za potvrdu dijagnoze gonoreje i određivanje osjetljivosti bakterije na antibiotike. Neki od laboratorijskih testova koji se mogu koristiti su:
- Mikroskopska analiza, u kojoj se uzorak sluzi stavlja na stakalce i boji posebnom bojom koja se veže na bakteriju. Zatim se uzorak promatra pod mikroskopom i traže se bakterije Neisseria gonorrhoeae, koje imaju karakterističan oblik i raspored. Ova metoda je brza i jednostavna, ali nije vrlo osjetljiva i specifična, jer može propustiti neke bakterije ili zamijeniti ih s drugim sličnim bakterijama.
- Kulturološka analiza, u kojoj se uzorak sluzi stavlja na hranjivu podlogu koja pogoduje rastu bakterije. Zatim se podloga inkubira na određenoj temperaturi i vremenu, i promatra se rast bakterijskih kolonija. Ova metoda je vrlo osjetljiva i specifična, jer može izolirati i identificirati bakteriju Neisseria gonorrhoeae, kao i odrediti njezinu osjetljivost na antibiotike. Međutim, ova metoda je skupa i spora, jer može trajati nekoliko dana do tjedana da se dobiju rezultati.
- Molekularna analiza, u kojoj se uzorak sluzi ili urina podvrgava posebnom postupku koji izdvaja i umnožava DNA ili RNA bakterije. Zatim se koriste različite tehnike, kao što su lančana reakcija polimeraze (PCR), hibridizacija ili sekvenciranje, koje mogu detektirati i identificirati bakteriju Neisseria gonorrhoeae, kao i otkriti njezine genetske varijacije ili mutacije. Ova metoda je vrlo osjetljiva i specifična, jer može prepoznati bakteriju na temelju njezine jedinstvene genetske šifre. Ova metoda je također brza i jednostavna, jer može dati rezultate u roku od nekoliko sati do dana.
Liječenje gonoreje
Liječenje gonoreje se sastoji od primjene antibiotika koji mogu ubiti bakteriju i spriječiti daljnje širenje infekcije. Važno je uzimati propisanu dozu i trajanje antibiotika, te se suzdržati od spolnog odnosa dok se infekcija ne izliječi. Također je važno obavijestiti sve spolne partnere o infekciji i savjetovati im da se testiraju i liječe. Ako se gonoreja ne liječi pravilno, može doći do razvoja otpornosti na antibiotike, što otežava liječenje i povećava rizik od komplikacija.
Antibiotici
Antibiotici su lijekovi koji mogu uništiti ili spriječiti rast bakterija. Postoje različite vrste antibiotika, koji djeluju na različite načine i imaju različite spektre djelovanja. Neki od antibiotika koji se koriste za liječenje gonoreje su:
- Ceftriakson, koji je cefalosporin treće generacije, koji djeluje tako da ometa sintezu stanične stijenke bakterije. Ceftriakson se daje intramuskularno, obično u dozi od 250 mg jednom.
- Azitromicin, koji je makrolid, koji djeluje tako da ometa sintezu proteina bakterije. Azitromicin se daje oralno, obično u dozi od 1 g jednom.
- Doksiciklin, koji je tetraciklin, koji djeluje tako da ometa sintezu proteina bakterije. Doksiciklin se daje oralno, obično u dozi od 100 mg dva puta dnevno tijekom 7 dana.
- Gentamicin, koji je aminoglikozid, koji djeluje tako da ometa sintezu proteina bakterije. Gentamicin se daje intramuskularno, obično u dozi od 240 mg jednom.
Ovi antibiotici se mogu koristiti samostalno ili u kombinaciji, ovisno o soju bakterije, osjetljivosti na antibiotike, dostupnosti lijekova i preporukama liječnika. Neki od čimbenika koji mogu utjecati na izbor antibiotika su:
- Rezultati laboratorijskih testova, koji mogu pokazati prisutnost i vrstu bakterije, kao i njezinu osjetljivost na antibiotike. Ako je bakterija otporna na neki antibiotik, on se neće koristiti za liječenje.
- Mjesto infekcije, koje može odrediti koji antibiotik će biti učinkovitiji. Na primjer, ceftriakson je bolji za liječenje infekcije u rektumu, dok je azitromicin bolji za liječenje infekcije u grlu.
- Prisutnost drugih SPB, koje mogu zahtijevati dodatne ili drukčije antibiotike. Na primjer, ako je pacijent zaražen i klamidijom, on će dobiti i doksiciklin ili azitromicin, koji mogu liječiti i tu infekciju.
- Alergija na neki antibiotik, koja može spriječiti njegovu upotrebu. Na primjer, ako je pacijent alergičan na penicilin, on neće dobiti ceftriakson, koji je sličan penicilinu.
- Trudnoća ili dojenje, koje mogu ograničiti upotrebu nekih antibiotika. Na primjer, ako je pacijentica trudna ili doji, ona neće dobiti doksiciklin ili gentamicin, koji mogu biti štetni za fetus ili dijete.
Nuspojave
Nuspojave su neželjeni učinci koji se mogu javiti kao posljedica uzimanja antibiotika. Nuspojave se mogu razlikovati ovisno o vrsti, dozi i trajanju antibiotika, kao i o individualnoj osjetljivosti pacijenta. Neki od mogućih nuspojava su:
- Mučnina, povraćanje, proljev, bol u trbuhu ili nadutost, koji mogu biti uzrokovani iritacijom želuca ili crijeva, ili poremećajem crijevne flore. Ove nuspojave se mogu spriječiti ili ublažiti uzimanjem antibiotika s hranom ili mlijekom, pijenjem puno tekućine, uzimanjem probiotika ili antidiaroičnih lijekova.
- Glavobolja, vrtoglavica, umor, nesanica ili nervoza, koji mogu biti uzrokovani utjecajem antibiotika na živčani sustav. Ove nuspojave se mogu spriječiti ili ublažiti izbjegavanjem alkohola, kofeina, duhana i drugih stimulansa, odmaranjem i opuštanjem, uzimanjem analgetika ili sedativa.
- Osip, svrbež, crvenilo, oticanje ili urtikarija, koji mogu biti uzrokovani alergijskom reakcijom na antibiotik. Ove nuspojave se mogu spriječiti ili ublažiti izbjegavanjem kontakta s alergenom, uzimanjem antihistaminika ili kortikosteroida, primjenom hladnih obloga ili masti.
- Kandidijaza, koja je gljivična infekcija koja može zahvatiti usta, grlo, vaginu ili penis. Kandidijaza se može javiti kao posljedica smanjenja normalne flore koja sprječava rast gljivica. Kandidijaza se može spriječiti ili ublažiti uzimanjem antifungalnih lijekova, primjenom antifungalnih krema ili čepića, održavanjem higijene i izbjegavanjem iritirajućih proizvoda.
- Smanjenje učinkovitosti oralnih kontraceptiva, koji mogu biti oslabljeni djelovanjem antibiotika. Ova nuspojava se može spriječiti ili ublažiti korištenjem dodatne metode zaštite, kao što su kondomi ili dijafragma, tijekom i nakon liječenja antibioticima.
Komplikacije
Komplikacije su ozbiljni i dugotrajni učinci koji se mogu javiti kao posljedica nepravilnog ili nedovoljnog liječenja gonoreje. Komplikacije se mogu razlikovati ovisno o mjestu infekcije, spolu i općem zdravstvenom stanju pacijenta. Neki od mogućih komplikacija su:
- Upala zdjeličnih organa (PID), koja je infekcija i upala maternice, jajovoda i jajnika, koja može uzrokovati bol, groznicu, neplodnost, ektopičnu trudnoću ili kroničnu zdjeličnu bol. PID se može spriječiti ili liječiti rano otkrivanjem i liječenjem gonoreje, uzimanjem protuupalnih lijekova, primjenom toplih obloga ili kupki, odmaranjem i izbjegavanjem spolnog odnosa.
- Epididimitis, koji je infekcija i upala epididimisa, koji je cjevčica koja povezuje testis i vas deferens, koja može uzrokovati bol, oticanje, groznicu, neplodnost ili apsces. Epididimitis se može spriječiti ili liječiti rano otkrivanjem i liječenjem gonoreje, uzimanjem protuupalnih lijekova, primjenom hladnih obloga ili leda, podizanjem skrotuma i izbjegavanjem spolnog odnosa.
- Prostatitis, koji je infekcija i upala prostate, koja je žlijezda koja proizvodi dio sjemene tekućine, koja može uzrokovati bol, peckanje, učestalo ili otežano mokrenje, krv u urinu ili sjemenu, bol u donjem dijelu trbuha, leđima ili preponama, groznicu ili zimicu. Prostatitis se može spriječiti ili liječiti rano otkrivanjem i liječenjem gonoreje, uzimanjem protuupalnih lijekova, pijenjem puno tekućine, masažom prostate i izbjegavanjem spolnog odnosa.
- Diseminirana gonokokna infekcija (DGI), koja je rijetka ali ozbiljna komplikacija koja nastaje kada se bakterija Neisseria gonorrhoeae proširi kroz krvotok na druge dijelove tijela, kao što su zglobovi, koža, srce, mozak ili jetra. DGI može uzrokovati bolne i otečene zglobove, kožni osip, groznicu, zimicu, glavobolju, malaksalost, upalu srčanih zalistaka, meningitis, encefalitis, hepatitis ili sepsu. DGI se može spriječiti ili liječiti rano otkrivanjem i liječenjem gonoreje, primjenom intravenskih antibiotika, hospitalizacijom i praćenjem stanja pacijenta.
Prirodno liječenje gonoreje
Prirodno liječenje gonoreje se odnosi na korištenje prirodnih sredstava, kao što su biljke, hrana, vitamini, minerali, eterična ulja, homeopatija ili akupunktura, koji mogu pomoći u liječenju gonoreje ili ublažavanju simptoma. Prirodno liječenje gonoreje nije zamjena za medicinsko liječenje i treba ga koristiti samo uz savjet liječnika. Prirodno liječenje gonoreje može imati prednosti, kao što su manje nuspojava, niža cijena, bolja dostupnost i holistički pristup, ali može imati i nedostatke, kao što su manja učinkovitost, nedovoljna istraženost, interakcije s lijekovima i moguće komplikacije.
Neki od prirodnih načina koji mogu pomoći u liječenju gonoreje ili ublažavanju simptoma su:
- Pijenje puno tekućine, posebno vode i biljnih čajeva, kako bi se ispralo bakterije i toksine iz tijela. Neki od biljnih čajeva koji mogu imati antibakterijsko, protuupalno, diuretičko ili imunostimulirajuće djelovanje su: zeleni čaj, kamilica, neven, kadulja, ehinacea, brusnica, medvjeđe grožđe, breza, preslica, maslačak ili čičak.
- Konzumiranje hrane bogate vitaminom C, kao što su citrusi, paprike, brokula i jagode, kako bi se ojačao imunološki sustav i spriječila sekundarna infekcija. Vitamin C je snažan antioksidans koji može povećati proizvodnju bijelih krvnih stanica, neutralizirati slobodne radikale i potaknuti zacjeljivanje tkiva. Preporučena dnevna doza vitamina C za odrasle je 75 mg za žene i 90 mg za muškarce, a može se povećati do 1000 mg u slučaju infekcije.
- Primjena jogurta, kefira ili drugih probiotika na vaginu ili penis, kako bi se uspostavila normalna flora i spriječila rast bakterija. Probiotici su korisne bakterije koje mogu uravnotežiti pH, inhibirati patogene mikroorganizme i stimulirati lokalni imunitet. Probiotici se mogu nanositi direktno na zahvaćeno područje pomoću tampona, šprice, gela ili kreme, ili se mogu uzimati oralno u obliku kapsula, tableta ili napitaka.
- Primjena toplih obloga, kupki ili sjedećih kupki s kamilicom, nevenom ili kaduljom, kako bi se smanjila upala i bol u genitalnom ili analnom području. Ove biljke imaju umirujuće, antiseptičko, adstringentno i regenerirajuće djelovanje, koje može ublažiti iritaciju, crvenilo, oticanje i krvarenje. Obloge se mogu napraviti tako da se natopi pamučna krpa ili gaza u toploj otopini biljnog čaja i stavi na zahvaćeno područje. Kupke se mogu napraviti tako da se doda šalica biljnog čaja u kadu s toplom vodom i potopi se cijelo tijelo. Sjedeće kupke se mogu napraviti tako da se doda pola šalice biljnog čaja u zdjelu s toplom vodom i sjedi se u njoj 15 do 20 minuta.
- Korištenje prirodnih antiseptika, kao što su češnjak, đumbir, kurkuma, med ili jabučni ocat, kako bi se uništile bakterije i spriječila infekcija. Ovi prirodni antiseptici imaju antibakterijsko, protuupalno, antioksidativno i imunomodulatorno djelovanje, koje može pomoći u borbi protiv infekcije i ubrzati oporavak. Češnjak, đumbir i kurkuma se mogu jesti sirovi, dodati u hranu ili napraviti u čaj. Med se može jesti, dodati u čaj ili nanijeti na zahvaćeno područje. Jabučni ocat se može piti, dodati u vodu ili napraviti u ispiranje.
Reference:
Mayo Clinic. (2021). Gonorrhea – Symptoms and causes.
https://www.mayoclinic.org/diseases-conditions/gonorrhea/symptoms-causes/syc-20351774
Cleveland Clinic. (2019). Gonorrhea.
https://my.clevelandclinic.org/health/diseases/4217-gonorrhea
Centers for Disease Control and Prevention. (2020). Gonorrhea – CDC Fact Sheet.
https://www.cdc.gov/std/gonorrhea/stdfact-gonorrhea.htm
World Health Organization. (2018). Gonorrhoea (Neisseria gonorrhoeae infection).
https://www.who.int/news-room/fact-sheets/detail/gonorrhoea-(neisseria-gonorrhoeae-infection)
Medical News Today. (2018). Gonorrhea: Symptoms, treatment, and causes.
https://www.medicalnewstoday.com/articles/155653
Healthline. (2019). Gonorrhea: Symptoms, Causes, Diagnosis, Treatment, and Prevention.
https://www.healthline.com/health/gonorrhea
WebMD. (2020). Gonorrhea: Symptoms, Causes, Treatment, and Prevention.
https://www.webmd.com/sexual-conditions/gonorrhea
NHS. (2019). Gonorrhoea.
https://www.nhs.uk/conditions/gonorrhoea/
Medpark Hospital. (n.d.). Gonorrhea.
https://www.medparkhospital.com/en-US/disease-and-treatment/gonorrhea
Slika preuzeta sa https://www.pexels.com/photo/fingers-on-melon-3773665/
1 razmišljanje na “Gonoreja – uzrok, simptomi i liječenje”