Grlobolja

Grlobolja – uzrok, simptomi i liječenje

Simptomi

Grlobolja je kada osjećamo bol u grlu, pečenje i iritacije pri gutanju. Kad govorimo o grlobolji, mislimo na upalu ždrijela (faringitis), krajnika (tonzilitis) te na upalu grkljana i glasnica (laringitis).

O čemu se, zapravo, radi? U najvećem broju slučajeva riječ je o blagoj virusnoj bolesti ili pak bakterijskoj infekciji koja se učinkovito liječi antibioticima. Osjećaj grebanja ili iritacije može biti jači ili slabiji, a često najviše dolazi do izražaja pri gutanju. Stručni joj je naziv faringitis, a najčešći krivci su virusi poput prehlade ili gripe.
Osim virusa i bakterija, grlobolju mogu uzrokovati i neki drugi čimbenici. Tako su npr. neki od mogućih uzročnika i alergije, suh zrak u prostoriji u kojoj boravite, vanjsko zagađenje zraka, disanje na usta, naprezanje mišića grla (na jako bučnim mjestima), GERB koji je dosta česta bolest, a karakterizira je vraćanje sadržaja iz želuca u jednjak i sl. Virusne i bakterijske infekcije mogu se prepoznati po nekim osnovnim karakteristikama:

Glavne značajke virusne infekcije su postupan početak, subfebrilitet (aksilarna tjelesna temperatura do 38 °C), slabije izraženi opći simptomi, iscjedak iz nosa i očiju, pocrvenjele spojnice i otečena nosna sluznica, grlobolja i promuklost, kihanje i kašalj, kao i otečeni liimfni čvorovi na vratu.

Glavne značajke bakterijske infekcije su nagli i brzi početak, visoka tjelesna temperatura, zimica, tresavica, jako izraženi opći simptomi, kao i izrazito crveno ždrijelo u kojem mogu biti prisutni brojni gnojni čvorići.

Kako nastaje grlobolja?

Grlo, odnosno ždrijelo, je vrlo važan dio našeg tijela u kojem se susreću putovi gutanja i disanja. Ima tri osnovne zadaće, a to je da štiti donje dišne putove i probavni sustav, sudjeluje u procesu gutanja te stvara rezonanciju i omogućava artikulaciju govora. U tome mu pomaže slina koju luče žlijezde slinovnice. Ona vlaži i razmekšava uzetu hranu, mehanički čisti usnu šupljinu te uništava bakterije, jer sadrži baktericid tiocijanat.

Ždrijelo je, nakon usne šupljine, prvo izloženo vanjskim utjecajima, a zbog velike koncentracije limfatičkog tkiva (koje ima zaštitnu ulogu) jako reagira na upalu. Pri akutnim infekcijama riječ je o prevazi patogenih organizama u sluznici nad normalnom (fiziološkom ili komenzalnom) florom. Za to je potreban kontakt osobe s patogenim klicama te imuna prijemčivost osobe kako bi se patogene klice mogle razmnožiti. Od imunosnog odgovora osobe ovisi hoće li se upala razviti, kako će proteći, stoga isti uzročnik može u različitih ljudi prouzročiti vrlo različite kliničke slike.

Upala grla – simptomi

Simptomi su bolno te otežano gutanje, ponekad popraćeno promuklošću i kašljem. Kada se govori o grlobolji, obično se misli na upalu ždrijela (faringitis), upalu krajnika (tonzilitis) i upalu grkljana i glasnica (laringitis). Bol i nelagoda u ždrijelu mogu se javiti i ljeti kao posljedica boravka u prostorima s neodržavanim klima-uređajima.
Grlo, tj. ždrijelo važan je dio ljudskog organizma koji ima višestruke uloge. Sudjeluje u procesu gutanja, omogućava artikulaciju govora i štiti donje dišnje putove. Upala grla manifestira se bolom i peckanjem, otežanim gutanjem, kašljem te često povišenom temperaturom.

Osim otežanog gutanja i suhog kašlja, eventulano praćenih povišenom temperaturom, često se javlja još jedan neugodan simptom – promuklost. To je prevladavajući simptom laringitisa, upale glasnica u grkljanu. Uzročnici ne moraju uvijek biti samo bakterije ili virusi nego i pretjerana uporaba glasnica (govor ili pjevanje), ali i boravak u zadimljenom prostoru.

Liječenje grlobolje

U većini slučajeva akutne grlobolje dovoljno je simptomatsko liječenje i odmaranje. Oboljelom treba objasniti da je uzročnik vjerojatno virus, te da pri takvim infekcijama antibiotici nisu od koristi. Samo kod dokazane streptokokne (ili neke druge bakterijske) etiologije uz simptomatsku terapiju je potrebna i antimikrobna terapija.

“Čekati i vidjeti” je koncepcija liječenja pri kojoj bolesnik nakon pregleda liječnika ne dobije specifičnu terapiju, a u dijagnostičkom postupku se ne poduzimaju druge pretrage, nego se čeka da bolest prođe prirodnim tokom i uz pomoć simptomatske terapije.

Prvi lijek izbora u simptomatskoj terapiji je paracetamol. Paracetamol se uobičajeno dozira četiri puta na dan, a iznimno se može dati i šest puta. Ukupna dnevna doza paracetamola u djece ne smije prijeći 90 mg/kg zbog potencijalne hepatotoksičnosti lijeka. U simptomatskoj terapiji se mogu primijeniti i nesteroidni protuupalni lijekovi. Acetilsalicilna kiselina (ASK) se može primijeniti u odraslih, ali ne i u djece mlađe od 12 godina.

Grgljanje slane vode (jedna četvrtina kuhinjske žlice otopljene u 2 decilitra vode), čaja od kadulje ili antiseptične tekućine (heksetidin) može se preporučiti odraslim bolesnicima. Pastile koje sadrže lokalne anestetike također se mogu preporučiti bolesnicima odrasle dobi, kao i starijoj djeci.

Tradicionalna i vrlo učinkovita je upotreba kadulje. Ona sadrži tujon, koji ima antibakterijsko, antifungicidno i antivirusno djelovanje. Važno je napomenuti da tujon u većoj količini ima toksično djelovanje, pa se sredstva na bazi kadulje (kojima se ispire grlo) treba ispljunuti nakon grgljanja. Budući da je tujon lako hlapiva tvar, iscrpine od kadulje se priprema tako da ju se prelije vrelom vodom i pusti da odstoji.

Značajno je da mikroorganizmi nisu u stanju razviti rezistenciju na ove tvari. Uz antiseptike, u ljekovite pastile dolaze razne tvari koje potpomažu njihovo djelovanje, kao što su mentol, eterična ulja peperminta, eukaliptusa, anisa, timijana i drugo. Primjenjuju se tako da se lagano otapaju u ustima, što omogućava dugotrajnije djelovanje ljekovitih tvari na upaljenu sluznicu. Kašalj, koji je česti simptom kod upale grla, može se učinkovito ublažiti raznim čajevima i sirupima na bazi biljaka kao što su bijeli sljez, crni sljez, trputac i islandski lišaj.

Oprezno s antibioticima

Bol i nelagoda u grlu simptomi su zbog kojih se pacijenti najčešće javljaju liječniku. U svrhu liječenja često se prvo pomisli na antibiotsku terapiju. Budući da su uzročnici upala gornjeg respiratornog sustava najčešće virusi, neopravdana uporaba antibiotika dovodi do razvoja rezistencije bakterija na antibiotike.
Rjeđe, teže upale grla uzrokuju bakterije, i to najčešće beta-hemolitički stafilokok skupine A. Takva se upala mora prepoznati i liječiti. Klasična klinička slika bakterijski uzrokovane upale grla uključuje povišenu temperaturu, višu od 38° C, povećane prednje limfne čvorove i tonzile obložene eksudatom, ali bez kašlja i sekrecije iz nosa kao kod obične prehlade. Liječnik će najčešće pregledom utvrditi da li se radi o bakterijskoj infekciji, a najsigurnija je potvrda mikrobiološka pretraga brisom ždrijela i nosa. U slučaju bakterijske infekcije i kod bolesnika s težom kliničkom slikom, potrebno je provesti antibiotsku terapiju adekvatnim lijekom, dovoljno dugo i u dovoljnoj dozi. Neliječena upala uzrokovana beta-hemolitičkim streptokokom može ostaviti ozbiljne posljedice poput reumatske groznice, kada može doći do oštećenja srca, bubrega i zglobova.

Mjere prevencije

Iako ćemo virusne i bakterijske infekcije teško izbjeći, postoje općenite mjere prevencije koje nam mogu pomoći da se širenje virusa spriječi. Ukratko, preventivne se mjere svode na dobru higijenu koja uključuje:

  • češće pranje ruku, posebice nakon obavljanja nužde, prije jela te nakon kihanja ili kašljanja te nakon ulaska u kuću
  • nekorištenje zajedničkog pribora za jelo
  • kihanje i kašljanje u maramice
  • korištenje papirnih ručnika za brisanje
  • korištenje vlažnih maramica s alkoholom
  • izbjegavanje bliskog druženja s pacijentima
  • zračenje prostorije u kojoj pacijent boravi
  • izbjegavanje velikih skupova i napučenih prostora.

Odgovori

Vaša adresa e-pošte neće biti objavljena. Obavezna polja su označena sa *