Hidrocefalus je proširenje moždanih komora viškom cerebrospinalnog likvora. Manifestacije su povećanje glave i atrofija mozga. Povećanje intrakranijalnog tlaka uzrokuje u djece razdražljivost i izbočivanje fontanela. Dijagnoza se u novorođenčadi postavlja ultrazvukom, a u starije djece pomoću CT–a ili MR. Liječi se obično kirurški, trajnom drenažom viška tekućine iz moždanih komora.
Hidrocefalus je najčešći uzrok abnormalno velike glavice u novorođenčeta. On nastaje ili zbog opstrukcije protoka likvora (opstruktivni hidrocefalus) ili poremećene resorpcije (komunicirajući hidrocefalus). Opstrukcija se obično razvija u Silvijevom akveduktu, no ponekad i na razini otvora kroz koje likvor iz 4 komore izlazi u subarahnoidalni prostor (foramina Luschka i Magendie). Poremećena resorpcija u subarahnoidalnom prostoru obično nastaje kao posljedica upale moždanih ovojnica ili krvarenja u subarahnoidalni prostor (npr. kod prijevremeno rođenog novorođenčeta koje je imalo krvarenje u moždane komore).
Opstruktivni hidrocefalus može biti posljedica Dandy–Walker malformacije ili malformacije Chiari tipa II (prije zvanom Arnold– Chiari malformcija). Dandy–Walker malformacija je progresivno cistično proširenje 4. komore. Kod Chiarijeve malformacije tipa II, koja se često pojavljuje uz spinu bifidu i siringomijeliju, izrazito izduljenje tonzila malog mozga uzrokuje da one vire kroz foramen magnum, uz iskrivljenje kolikula i zadebljanje gornjeg cervikalnog dijela kralježnične moždine.
Simptomi hidrocefalusa
Znakovi i simptomi hidrocefalusa variraju ovisno o godinama i razvoju bolesti.
Na početne stadije hidrocefalusa može se posumnjati već pri rođenju ako je opseg glave novorođenčeta značajno veći od prosjeka (350 mm). Ako je tako – glava se često mjeri tijekom prvih tjedana.
Hidrocefalus kod dojenčadi – uobičajeni znakovi i simptomi hidrocefalusa kod dojenčadi su:
- neuobičajeno velika glava (iznad prosjeka – 350 mm opseg),
- nagli porast veličine glave,
- plakanje i vrištanje,
- ispupčena ili napetu fontanelu na vrhu glave,
- mučnina i povraćanje,
- letargija,
- pretjerana razdražljivost,
- slab apetit,
- konvulzije,
- strabizam (greška položaja očiju, koje su normalno paralelne),
- oči koje su uperene prema dolje,
- nedostatak mišićne mase ili snage pri odgovaranju na podražaj i očekivani rast.
Dijagnoza hidrocefalusa
Hidrocefalus se može otkriti već u trudnoći, jer se prate određeni parametri pri svakoj kontroli trudnice ultrazvukom.
U pedijatrijskim ambulantama obavezno je mjerenje opsega glave, veličina i napetost velike fontanele (udubljenje na tjemenu na kojem kosti glave još nisu razvijene) pri svakom sistematskom pregledu.
Nagli porast opsega glave uz još i neke prateće neurološke simptome može upućivati na hidrocefalus.
Da bi se ispitao uzrok moraju se napraviti pretrage, prvenstveno pregled neuropedijatra uz UZ glave-mozga.
Ako postoji sumnja na hidrocefalus dijagnostika se proširi prema indikaciji subspecijaliste neuropedijatra i neurokirurga..
Liječenje hidrocefalusa
Liječenje ovisi o etiologiji, težini te o tome je li hidrocefalus progresivan (odnosno, da li se širina ventrikula s vremenom povećava s obzirom na veličinu mozga). Kod progresivnog hidrocefalusa obično je potrebno učiniti ventrikularni šant. Za privremeno smanjenje tlaka likvora u dojenčadi, mogu se primijeniti ventrikularni čepovi ili serijske lumbalne punkcije (ako se radi o komunicirajućem hidrocefalusu).
Vrsta ventrikularnog šanta ovisi o iskustvu neurokirurga, premda ventrikulo–peritonealni šantovi dovode do manjeg broja komplikacija od ventrikulo–atrijskih šantova. Bilo koja vrsta šanta nosi opasnost od infekcije. Nakon uspostavljanja šanta, provjerava se opseg glave i stupanj razvoja a redovito se izvode slikovne pretrage. Opstrukcija šanta može predstavljati hitno stanje; djeca dolaze sa znakovima i simptomima naglog povišenja intrakranijalnog tlaka poput glavobolje, povraćanja, letargije, razdražljivosti, ezotropije ili paralize prilikom pogleda u vis. Može doći do konvulzija. Ako je opstrukcija postupna, mogu se pojaviti neupadljiviji znakovi i simptomi, kao što je razdražljivost, loš uspjeh u školi i letargija, što se može zamijeniti s depresijom.
Premda neka djeca kad narastu nemaju više potrebe za šantom, teško je odrediti pravo vrijeme za njegovo odstranjivanje (koje može dovesti do krvarenja i ozljede). Stoga se šantovi rijetko uklanjanju. Pokušaji liječenja hidrocefalusa operacijom fetusa in utero nisu se pokazali uspješnima.
