Hiperkinetički poremećaj, često nazivan poremećajem pažnje i hiperaktivnosti (ADHD), neurološki je poremećaj koji utječe na osobe svih dobnih skupina. Karakterizira ga trajni obrazac nepažnje, impulzivnosti i hiperaktivnosti, što može značajno utjecati na svakodnevni život pojedinca.
Koja je razlika između Hiperkineze i ADHD-a?
Hiperkineza i ADHD su dva stanja koja su često povezana, ali nisu ista. Hiperkineza je simptom ADHD-a, ali ADHD može imati i druge simptome, kao što su poteškoće s koncentracijom i kontrolom impulsa.
Hiperkineza je stanje koje se karakterizira prekomjernom tjelesnom aktivnošću i nemirom. Osobe s hiperkinezom mogu imati poteškoća u mirovanju, često skaču ili trče, i mogu biti nemirne i teško sjediti na jednom mjestu.
ADHD je poremećaj koji se karakterizira poteškoćama s pažnjom, kontrolom impulsa i hiperaktivnošću. Osobe s ADHD-om mogu imati poteškoća u koncentraciji na zadatke, mogu biti impulsivne i lako se odvratiti, ali mogu imati i prekomjernu tjelesnu aktivnost te nemir.
Uzroci hiperkineze
Točan uzrok hiperkinetičkog poremećaja još uvijek nije potpuno shvaćen. Vjeruje se da proizlazi iz kombinacije genetskih, okolišnih i neuroloških čimbenika. Istraživanja su pokazala da geni igraju značajnu ulogu u predispoziciji osoba za ADHD. Djeca s obiteljskom poviješću ADHD-a vjerojatnije će razviti poremećaj.
Neurološki, mozgovi osoba s hiperkinetičkim poremećajem često pokazuju razlike u strukturi i funkciji. Područja odgovorna za pažnju, kontrolu impulzivnosti i izvršne funkcije mogu biti manje aktivna ili manjih dimenzija, doprinoseći poremećaju.
Okolišni čimbenici, poput prenatalne izloženosti toksinima poput olova ili alkohola, preranog rođenja i pušenja majke, također su povezani s većim rizikom razvoja hiperkinetičkog poremećaja.
Ostali uzroci:
- Izloženost toksinima tijekom trudnoće ili dojenja
- Pušenje majke tijekom trudnoće
- Niska porođajna težina
- Nedostatak kisika tijekom poroda
- Povrede glave
- Kronične bolesti
Simptomi hiperkineze
Koncentracija:
- Poteškoće s usmjeravanjem pažnje na zadatke ili razgovore.
- Česte nepažljivosti i pogreške.
- Poteškoće u izvršenju uputa ili završetku zadataka.
- Često zaboravljanje ili gubljenje važnih predmeta.
- Izbjegavanje zadataka koji zahtijevaju dulji mentalni napor.
Hiperaktivnost:
- Nervoza, tapkanje nogom ili rukom.
- Nemogućnost mirnog sjedenja, posebno u situacijama koje zahtijevaju tišinu.
- Neprestano kretanje, čak i u neprikladnim situacijama.
- Pretjerano pričanje.
- Poteškoće u igranju ili sudjelovanju u tihim aktivnostima.
Impulzivnost:
- Poteškoće čekanja svojeg reda.
- Prekidanje tuđih razgovora ili aktivnosti.
- Brzo odgovaranje prije nego što su pitanja dovršena.
- Impulzivno donošenje odluka, često s negativnim posljedicama.
- Slaba kontrola impulzivnosti u emocionalnim situacijama.
Dijagnoza hiperkineze
Dijagnosticiranje hiperkinetičkog poremećaja uključuje sveobuhvatan pregled od strane liječnika, obično pedijatra ili psihijatra. Dijagnostički postupak može uključivati:
- Detaljnu povijest bolesti: Liječnik će prikupiti informacije o simptomima pojedinca, medicinskoj povijesti i obiteljskoj povijesti.
- Procjenu ponašanja: Roditelji, učitelji ili skrbnici mogu biti zamoljeni da prate ponašanje pojedinca kod kuće i u školi.
- Fizički i neurološki pregled: Ovo se radi da bi se isključili drugi potencijalni uzroci simptoma.
- Psihološki testovi: Standardizirani testovi mogu se provesti kako bi se procijenila pažnja, impulzivnost i hiperaktivnost.
Liječenje hiperkineze
Hiperkinetički poremećaj je tretabilno stanje, a mogu se koristiti različiti pristupi za učinkovitou kontrolu simptoma.
- Terapija ponašanja: Terapije ponašanja poput kognitivno-bihevioralne terapije ili programa za obuku roditelja mogu pomoći pojedincima i njihovim obiteljima razviti strategije za suočavanje s određenim izazovima povezanim s hiperkinetičkim poremećajem.
- Medicinska terapija: Stimulansi kao što su metilfenidat i lijekovi na bazi amfetamina često se propisuju za upravljanje simptomima hiperkinetičkog poremećaja. Razmatraju se i lijekovi koji nisu stimulansi, posebice ako stimulansi nisu učinkoviti ili imaju nuspojave.
- Podrška u obrazovanju: Djeca s hiperkinetičkim poremećajem često imaju koristi od posebnih obrazovnih usluga, uključujući individualne planove obrazovanja ili 504 planove kako bi se prilagodile njihove specifične potrebe u učionici.
- Prilagodbe u načinu života: Poticanje strukturirane rutine, dovoljnog sna, redovite tjelesne aktivnosti i uravnotežene prehrane može pomoći u kontroli simptoma.
- Skupne podrške: Pridruživanje skupinama za podršku.
Kako živjeti s hiperkinezom?
Ako imate hiperkinezu (ili netko vaš), postoje stvari koje možete učiniti kako biste poboljšali svoje funkcioniranje u svakodnevnom životu. Evo nekoliko savjeta:
Redovito vježbajte. Vježbanje može pomoći u smanjenju simptoma hiperkineze.
Dovoljno sna. Nedostatak sna može pogoršati simptome hiperkineze.
Izbjegavajte kofein i alkohol. Kofein i alkohol mogu pogoršati simptome hiperkinezije.
Učite vještine za suočavanje. Postoje mnoge vještine za suočavanje koje mogu pomoći osobama s hiperkinezom da upravljaju svojim simptomima.
Ako imate hiperkinezu, važno je zapamtiti da niste sami. Postoji mnogo resursa koji vam mogu pomoći da živite s ovim poremećajem.
Reference:
https://www.sciencedirect.com/topics/medicine-and-dentistry/hyperkinesia
https://www.ncbi.nlm.nih.gov/pmc/articles/PMC8671871/
https://practicalneurology.com/articles/2018-may/hyperkinetic-movement-disorders
Slika preuzeta sa https://www.pexels.com/photo/excited-girl-jumping-on-couch-in-living-room-4740509/