HIV (SIDA ili AIDS)

HIV (SIDA ili AIDS) – uzrok, simptomi i liječenje

Simptomi

Kratica HIV dolazi iz engleskog jezika i označava Human Immunodeficiency Virus, odnosno virus koji uzrokuje sindrom stečenog gubitka imuniteta, bolest poznatu pod nazivom AIDS (engl. Acquired Immunodeficiency Syndrome).

HIV (virus stanične imunodeficijencije) je virus koji spada u spolno i krvlju prenosive infekcije, te napada imunološki sustav i uzrokuje cjeloživotnu kroničnu bolest koja najčešće nema simptoma dugi niz godina.

Osobe kojima je dijagnosticirana HIV-infekcija se još nazivaju i “HIV-pozitivne”, što znači da učinjene pretrage krvi pokazuju prisutnost tipa 1 (HIV-1) virusa koji je najčešći u Europi i SAD-u, ili tipa 2 (HIV-2) virusa. Oba tipa virusa mogu uzrokovati kroničnu bolest – AIDS. Akutna HIV-infekcija može, ali ne mora nužno napredovati preko simptomatske HIV-infekcije do uznapredovale bolesti, odnosno AIDS-a. Studija koja je obuhvatila osobe zaražene HIV-om između 1977. i 1980. godine, pokazuje kako danas neki ispitanici nemaju uopće simptoma, a kod nekih je prisutno jedino povećanje limfnih čvorova (generalizirana limfadenopatija). To znači da se neće kod svih osoba zaraženih HIV-om razviti AIDS.

Prijenos i rizične skupine

HIV se prenosi na više načina:

  • Nezaštićenim spolnim odnosomvisoki rizik imaju osobe (heteroseksualne i homoseksualne) koje često mijenjaju spolne partnere i prakticiraju nezaštićeni spolni odnos (najrizičniji je analni zbog najosjetljivije sluznice, zatim vaginalni te, rijetko, oralni).
  • Putem krvi i krvnih derivata – višekratno primanje transfuzije krvi i drugih krvnih pripravaka (danas rijetko zbog uvođenja obveznog testiranja krvnih pripravaka).
  • Putem pribora intravenskih ovisnika – visoki rizik imaju osobe koje dijele drogu i pribor za ubrizgavanje s drugim osobama.
  • Preko zaražene majke na dijete – tijekom trudnoće, poroda i dojenja.

Putevi kojima se HIV NE prenosi :

  • Zrak.
  • Uobičajeni kontakti – rukovanje, grljenje, poljubac u obraz.
  • Intimni kontakt bez spolnog odnosa – ljubljenje, milovanje.
  • Kontakt s predmetima – u autobusu, vlaku, školi.
  • Uporaba javnih zahoda, sauna, bazena, tuševa.
  • Kašljanje, kihanje, kontakt kože sa suzama ili slinom.
  • Liječenje u bolnicama, medicinskim i stomatološkim ambulantama ako su provedene standardne higijenske mjere.
  • Pružanje prve pomoći ako se primjenjuju standardne higijenske mjere.
  • Masaže, fizioterapija, bušenje ušiju, piercing ako se primjenjuju standardne higijenske mjere.
  • Ogrebotine i ugrizi domaćih životinja (pas, mačka).
  • Ubodi insekata.
  • Skrb za zaražene HIV-om i oboljele od AIDS-a ako se primjenjuju standardne higijenske mjere.

Tijek HIV infekcije

HIV-infekcija je kronična infekcija virusom HIV-a koja započinje ulaskom virusa u krvotok i traje doživotno. Prodire u tijelo kroz sluznice ili izravnim unošenjem i napada specifičnu stanicu imunološkog sustava – T limfocit.

Kada unutar T-limfocita nastane veliki broj novih virusa, on prsne, oslobađa mnoštvo virusa u krvotok te propada. Virusi ulaze u nove T-limfocite i proces se ponavlja. Time HIV postupno uništava sve veći broj T-limfocita, što dovodi do slabljenja imuniteta i rezultira pojavom oportunističkih infekcija i određenih malignih bolesti.

Iako HIV primarno napada specifične stanice imunološkog sustava, T-limfocite, on može izravno oštetiti i neke druge stanice u tijelu (živčane stanice, stanice sluznice probavnog sustava…).

Progresija HIV- infekcije se dijeli u 3 stadija:
  1. Akutna HIV-infekcija
    Razvija se 3 – 6 tjedana nakon infekcije. Najčešće se očituje kao blaga virusna bolest (vrućica, glavobolja, grlobolja, bolovi u mišićima i zglobovima, osip, povećani limfni čvorovi) i prolazi nezapaženo. Uobičajeno traje od 1 do 3 tjedna.

Tijekom ove faze velika količina virusa kruži krvotokom i osoba je vrlo zarazna. HIV je u velikim količinama prisutan u spolnim izlučevinama. Virus se aktivno umnaža, napada i ubija stanice imunosnog sustava što se najbolje može vidjeti po opadanju broja CD4 limfocita.

  1. Asimptomatska HIV-infekcija
    Vrlo često osobe koje su HIV+ nemaju nikakve simptome oštećenja imunosnog sustava, što je poznato kao ”asimptomatska” infekcija ili infekcija bez simptoma. To nije indikator da je imunosni sustav neoštećen.

Razina virusa u krvi može pasti vrlo nisko, ali osoba je i dalje inficirana i antitijela se mogu otkriti u krvi. Nedavna istraživanja pokazala su da HIV u ovoj fazi ne miruje, nego je veoma aktivan u limfnim čvorovima.

Veliki je broj CD4-stanica inficiran i umire te se proizvodi velika količina virusa. Ovi faktori mogu se potvrditi mjerenjem razine CD4-stanica i količine virusa u krvi. Traje 7 do 10 godina.

  1. Simptomatska HIV-bolest (AIDS):
    a) Rana – broj CD4 limfocita drastično pada sve dok ne dosegne 200 kada prelazi u drugu fazu. Očituje se općim simptomima kao što su:
  • vrućica i znojenje,
  • gubitak apetita i tjelesne težine (više od 4.5 kg u 2 mjeseca),
  • jak umor (koji traje više tjedana bez vidljivih razloga),
  • dugotrajni proljev,
  • otečeni limfni čvorovi (pogotovo na vratu i pazuhu),
  • gljivične infekcije usta,
  • kratak dah i suhi kašalj,
  • ružičaste ili ljubičaste mrlje na koži, obično tvrde i nalik na modrice.

b) Uznapredovala – broj CD4 limfocita je manji od 200, dolazi do razvoja i održavanja navedenih općih simptoma uz razvoj karakterističnih oportunističnih infekcija, bolesti, tumora, sindroma propadanja i demencije.

c) Kasna – broj CD4 limfocita je manji od 50/ml, javljaju se za ovaj stupanj karakteristične životno ugrožavajuće bolesti, što u neliječenih bolesnika može dovesti do smrtnog ishoda.

Važno je zapamtiti da se virus HIV-a može prenijeti sa zaražene osobe na nezaraženu u bilo kojoj fazi infekcije.

Dijagnostika HIV-a

Dijagnoza HIV-a postavlja se testiranjem na HIV. Postoje neka HIV indikatorska stanja na temelju kojih liječnici mogu preporučiti testiranje na HIV te testiranjem možeš saznati svoj HIV status. Zahvaljujući postojanju brojnih preventivnih i edukacijskih programa u svijetu i kod nas kojima se nastoji smanjiti širenje spolno i krvlju prenosivih zaraznih bolesti, broj dobrovoljnih testiranja u Hrvatskoj, iako i dalje relativno malen, postepeno raste. Osim u brojnim zdravstvenim institucijama (mreža centara zavoda za javno zdravstvo i HZJZ-a, Klinika za infektivne bolesti „Dr. Fran Mihaljević“), dobrovoljno i anonimno savjetovanje i testiranje dostupno je i u zajednici, kao nadogradnja zdravstvenom sustavu. Pravovremeno testiranje omogućuje ranu dijagnozu, uspješnije liječenje, smanjuje rizik od ozbiljnih zdravstvenih komplikacija te pomaže u sprečavanju prijenosa. Prema izvješću ECDC iz 2014., svaka druga osoba u Europi s dijagnosticiranim HIV-om dijagnosticirana je u tzv. kasnoj fazi, odnosno već ozbiljno narušenog imuniteta. To se događa jer infekcija HIV-om najčešće nema jasno vidljivih simptoma, što ima negativan utjecaj i na zdravlje osobe i na uspjeh i troškove liječenja, a također predstavlja i podlogu za širenje epidemije. Proširenje dobrovoljnog savjetovanja i testiranja na HIV u zajednici jedan je od najučinkovitijih načina za omogućavanje saznavanja HIV statusa na vrijeme. Dijagnostika počinje procjenom rizika nakon čega slijedi testiranje iz krvi ili oralne tekućine kojim se otkriva prisutnost antigena i/ili protutijela na HIV te se provodi ostala dijagnostika ukoliko se poslije pokaže potrebnom.

Prognoza

Kao što je već rečeno, rizik razvoja AIDS–a i/ili smrtnog ishoda može se kratkoročno predvidjeti na osnovi broja CD4+ limfocita, a dugoročno na osnovi kretanja razine virusne RNK u plazmi. Za svaki trostruki (0,5 log10) porasta viremije, smrtnost u naredne 2 do 3 godine povećava se za oko 50%. Međutim, učinkovitim liječenjem može se znatno povećati broj CD4+ limfocita, a smanjiti razina HIV RNK u krvi. Morbiditet i mortalitet povezan s HIV–om neznatan je kod broja CD4+ limfocita ≥500/μl; nizak je kad je on od 200–499/μl, umjeren kod broja 50–200/μl, a visok kad broj CD4+ limfocita padne ispod 50/μl.

Obzirom da dugoročna primjena učinkovite antiretrovirusne terapije može biti povezana i s pojavom nekih bolesti, ona se ne preporučuje u svim prilikama i za svakog bolesnika. Sadašnje indikacije za početak terapije uključuju bolesnike s brojem CD4+ limfocita <350/ μl i HIV RNK viremijom >55.000 kopija/ml. Cilj je vrlo učinkovite kombinacije antiretrovirusnih lijekova za liječenje infekcije HIV–om (engl. highly active anti– retroviral therapy = HAART) da se smanji razina HIV RNK, a poveća broj CD4+ limfocita (imuni oporavak ili imunorekonstitucija). Što je broj CD4+ limfocita niži a viremija viša prije početka liječenja, to je manja vjerojatnost postizanja uspjeha liječenja. Međutim, uspješno liječenje može se postići i u osoba s uznapredovalom imunosupresijom. Povećanje broja CD4+ limfocita povezano je sa smanjenjem rizika pojave oportunističkih infekcija, drugih komplikacija i smrti. Čak i za stanja za koja ne postoji specifično liječenje (npr. kognitivna disfunkcija povezana s HIV–om) ili koja su se ranije smatrala neizlječivima (npr. progresivna multifokalna leukoencefalopatija), može nastupiti poboljšanje ukoliko se postigne imuni oporavak. Ujedno je uočeno da i neki tumori (npr. limfomi i Kaposijev sarkom) i oportunističke infekcije imaju bolju prognozu ukoliko dođe do imunorekonstitucije. Godinama se istražuju i cjepiva kojima bi se u zaraženih osoba potakla imunost prema HIV–u, ali nam ona još nisu dostupna.

Liječenje HIV-a

Cilj je HAART–a da se gotovo u potpunosti zaustavi replikacija virusa. Potpuna supresija replikacije, koja se očituje nedetektabilnom viremijom u plazmi, može se postići ukoliko bolesnik redovito uzima lijekove tijekom >95% vremena. Međutim, nije lako postići ovoliku suradljivost bolesnika. Djelomična supresija (izostanak postizanja nedetektabilne viremije) dovodi do razvoja rezistencije HIV–a što povećava rizik neuspjeha liječenja. Započinjanjem provođenja HAART–a, u nekih bolesnika može doći do kliničkog pogoršanja usprkos povišenju broja CD4+ limfocita, što je posljedica imune reakcije na neke subkliničke oportunističke infekcije ili na rezidualne antigene uzročnika oportunističkih infekcija nakon njihovog uspješnog izlječenja.

Odgovori

Vaša adresa e-pošte neće biti objavljena.