HPV infekcija je spolno prenosiva bolest koju izaziva humani papiloma virus – HPV. Smatra se ključnim uzročnikom raka vrata maternice kod žena, a sve se češće povezuje i malignim bolestima drugih sijela. Ipak, potrebno je naglasiti kako se zaraziti mogu i žene i muškarci, a vrlo velik broj spolno aktivnih osoba dolazi u kontakt s ovim virusom. Shodno tome, poznavanje odgovora na učestala pitanja oko ove infekcije važni su za zdrav pristup spolnom životu i prevenciju infekcije.
Tko obolijeva?
Smatra se da 60% žena tijekom generativne dobi biva zaraženo jednim ili više od stotinjak poznatih tipova virusa, dok je prevalencija u muškoj populaciji niža i sama prisutnost virusa teže dokaziva. Prevalencija zaraze HPV-om u mlađim dobnim skupinama (18-25 g.) iznosi oko 60%, a samo 4-6% tih žena imat će patološki papa-nalaz, što se tumači prolaznom prirodom HPV-infekcije, jer će 70 % tih žena u sljedećih 12 mjeseci eliminirati virus, a nakon 24 mjeseca samo još 9% žena bit će pozitivno na virus.
Kako se HPV prenosi?
Virus se širi direktnim kontaktom sa zaraženom kožom i sluznicama. Pri tome nije neophodno da postoji oštećenje istih, no ono svakako pogoduje infekciji, jer virus lakše dospijeva do bazalnih slojeva epitela. Genitalni HPV može inficirati i sluznicu gornjeg dijela dišnog sustava, spojnicu oka, no osnovni rezervoar za sve te viruse je definitivno sluznica i koža genitalnog trakta oba spola, pa je HPV-infekcija najčešće posljedica spolnog kontakta sa zaraženom osobom. HPV je pronađen i kod djevica, tako da za njego prijenos nije neophodno potreban spolni odnos u užem smislu obzirom da se virus nalazi i u koži anogenitalne regije. Prosječno vrijeme od izloženosti virusu do nastanka promjene iznosi 3 mjeseca, no vrlo je promjenjivo i može trajati od nekoliko tjedana do nekoliko godina, što najviše ovisi o individualnom imunološkom statusu. Smatra se da je moguća i genitalno-oralni prijenos, obzirom da su pronađeni niskorizični i visokorizični tipovi u promjenama u usnoj šupljini Prijenos s majke na dijete kroz placentu nije opisan. Genitalni kondilomi opisani su i u djece.
Tipovi HPV-a
Prema svojoj sposobnosti da izazovu različite bolesti kod ljudi skupine HPV virusa možemo svrstati u genitalni HPV (uzrokuje promjene u anogenitalnoj regiji), kožni HPV (uzrokuje bradavice na koži) i ostale HPV skupine neodređenog rizika.
Skupine HPV virusa koje uzrokuju promjene u anogenitalnoj regiji dijele se u visokorizične i niskorizične tipove. Najčešći visokorizični tipovi HPV virusa su virusi tipa 16,18, 31, 33, 35, 39, 45,51, 52, 56, 58,68 i 69. Visokorizični tipovi uzrokuju abnormalnosti niskog stupnja, predstadije raka i rak u anogenitalnoj regiji (vrat maternice, čmar, stidnica, rodnica, penis) ali i glave i vrata (usta, grla i kože). Najčešći niskorizični tipovi su 6, 11, 42, 43 i 44, oni uzrokuju abnormalnosti niskog stupnja i spolne bradavice.
Kožni tipovi (1, 2, 4, 26, 27, 29, 41, 57, 3, 10, 27, 28, 41, 49) uzrokuju „obične“ bradavice na koži ruku, stopala, vrata i drugdje na tijelu.
Koji su simptomi i znakovi infekcije HPV-om?
Većina ljudi koji su nosioci HPV-a ne znaju da su inficirani; naime, virus živi u stanicama kože ili sluznice te obično ne izaziva simptome. Kod nekih ljudi javljaju se kondilomi ili promjene na vratu maternice, vanjskom spolovilu, anusu ili penisu, a danas, na sreću, sve rjeđe, i genitalni ili analni karcinomi. Kondilomi se obično prezentiraju kao mekane, vlažne, uzdignute, ravne ili papilomatozne, pojedinačne ili multiple tvorbe, ružičaste do crvene boje. Mogu se pojaviti nekoliko tjedana ili mjeseci nakon spolnog kontakta s inficiranom osobom, ali se ne moraju pojaviti uopće. Metode uklanjanja uključuju aplikaciju krema od strane pacijenata ili postupke koje provodi liječnik. Nijedan terapijski postupak nije generalno bolji od drugog, niti je idealan za sve slučajeve i kliničke prezentacije.
Dijagnoza HPV-a
Uključuje klinički (ginekološki ili urološki ) pregled, citološki i histološki pregled te metode molekularne biologije.
Kliničkim pregledom ustanovljuju se vidljive HPV lezije vanjskog spolovila. Subklinički oblici očituju se tek nakon premazivanja 3-5% – tnom octenom kiselinom i kolposkopskim pregledom.
HPV se dokazuje uzimanjem brisa vrata maternice kod žena, odnosno mokraćne cijevi kod muškaraca. Radi se o PAPA testu, kojim se dokazuju promjene koje je HPV izazvao na epitelu – koilociti – morfološki promijenjene stanice koje sadrže HPV.
Danas se za dijagnostiku zaraze HPV-om isključivo upotrebljavaju metode molekularne dijagnostike (Southern-blot, metoda dot-blot, in situ hibridizacija, tekućinska hibridizacija na kojoj se temelji Digene Hybrid Capture test).
KAKO SE LIJEČI HPV-INFEKCIJA?
Nažalost, lijek za HPV ne postoji. Liječiti se mogu vidljive promjene na koži i sluznicama, čime se nastoji spriječiti daljnje širenje tih promjena. Međutim, kao što je već rečeno, u većini slučajeva će se organizam sam izboriti protiv virusa. U slučaju otkrivene infekcije, preporuca se jacanje imuniteta zdravim nacinom zivota te izbjegavanje losih navika kao sto su pusenje i konzumiranje alkohola. Vaš liječnik vam po potrebi može propisati i dodatke za prehranu namijenjene jačanju imunološkog sustava.
Liječenje kondiloma često nije zadovoljavajuće jer se oni uvijek iznova vraćaju. Mogu se ukloniti kirurški, laserom ili krioterapijom (primjenom tekućeg dušika).
Što je moguće napraviti?
Ovisno o nalazu PAPA-testa i eventualnom abnormalnom nalazu, vaš ginekolog će vam preporučiti:
- ponavljanje PAPA-testa za 4-6 mjeseci ukoliko su pronađene blaže stanične promjene,
- kolposkopiju (pretraga kojom se detaljnije promatraju promjene na sluznici),
- biopsiju (uzimanje komadića tkiva za analizu),
- a u slučaju dijagnoze proširenih abnormalnih promjena, kirurške metode (klasičnu konizaciju ili laser) kojima se uklanja promijenjeno tkivo vrata maternice.
Primarna i sekundarna prevencija
U primarnu prevenciju spada cijepljenje djevojaka između 9 i 26 godina, koje još nisu stupile u spolni odnos, odnosno nisu zaražene HPV-om. Postoje dvije vrste cjepiva : dvovalentno ( cjepivo protiv HPV 16 i 18 ) i četverovalentno ( cjepivo protiv HPV 6, 11, 16 i 18 ). Dvovalentno cjepivo predstavlja zaštitu od dva najčešća visokorizična tipa koja imaju glavnu ulogu u nastanku raka vrata maternice, dok četverovalentno cjepivo osim njih suzbija i infekciju niskorizičnim tipovima 6 i 11, koji su glavni uzročnici spolnih bradavica. Treba napomenuti da navedena cjepiva ne štite od ostalih genotipova HPV-a, stoga i kod cijepljenih osoba treba provoditi sekundarnu prevenciju u smislu screeninga za rano otkrivanje raka vrata maternice.
Sekundarna prevencija uključuje PAPA test – citološki pregled VCE obriska ( vagina, cerviks, endocerviks ) koji predstavlja relativno jeftinu, jednostavnu i lako dostupnu metodu kojom se promjene u smislu CIN lezija mogu uhvatiti u ranoj fazi, liječiti i na taj način spriječiti progresija u karcinom vrata maternice.
