Jod

Jod i njegovo djelovanje

Savjeti o prehrani

Jod je element koji je prijeko potreban za sintezu hormona štitnjače, kao i normalno funkcioniranje zdravog organizma.
U tijelu, jod je ponajprije uključen u stvaranje dvaju hormona štitnjače, tiroksina i trijodtironina. U odraslih, oko 80% apsorbiranog joda iskorištava štitna žlijezda.

Većina joda iz okoliša se nalazi u morskoj vodi; mala količina ulazi u atmosferu te kišom dospijeva u kopnene vode i to u blizini mora. Stoga su ljudi koji žive daleko od mora i na velikim nadmorskim visinama u osobitoj opasnosti od manjka. Obogaćivanje jestive soli jodom (tipično u količini od 70 μg/g) omogućuje odgovarajući unos hranom (100 μg/dan).

Njegova rijetkost u tlu, vodi do nedostatka joda u mnogim živim organizmima, pa i kod ljudi, tako da nedostatak joda ugrožava oko 2 milijarde ljudi u svijetu i glavni je uzrok pojave mentalne retardacije.

Morski se plodovi smatraju najboljim izvorom joda, no koncentracije joda u hrani su izrazito varijabilne. Izvor joda u našoj prehrani predstavlja i stolna sol, koja prema zakonu mora sadržavati jod u količini od 15 do 23 mg na kilogram proizvoda.

Jod prvenstveno igra ulogu u radu štitnjače ali je bitan i za druga tkiva kao što je mozak, dojke, kožu, želudac, timus, gušteraču i cerebralnu spinalnu tekućinu.
Nedostatak joda u bilo kojem od tih dijelova tijela dovodi do njegove disfunkcije.

Znakovi manjka joda uključuju:
  • grčeve u mišićima
  • hladne ruke i stopala
  • sklonost debljanju
  • lošu memoriju
  • zatvor
  • depresiju
  • edeme
  • mialgiju
  • slabost
  • suhu kožu
  • lomljive nokte

Manjak joda može dovesti i do hipotireoze, gušavosti, debljanja, mentalne retardacije i nekih vrsta raka.

Štitna žlijezda sadrži visoku koncentraciju joda jer njezino tkivo ima posebnu sposobnost privlačenja, pohranjivanja, koncentriranja i postup­nog otpuštanja joda. Nerijetko, štitna žlijezda slikovito se naziva pumpa za jod jer može koncentrirati ione joda unutar svojih folikula, zbog čega je njihova koncentracija u žlijezdi i do 20 puta veća nego u krvi. Stoga pravilan rad štitne žlijezde izravno povezujemo s uzimanjem i apsorpcijom joda. Njezini hormoni prijeko su potrebni našem organizmu jer imaju funkciju kontrole metaboličkih procesa, što je i razlog da se u slučaju odstranjenja žlijezde ti hormoni moraju doživotno svakodnevno uzimati.
 
Organizam jod prima gotovo isključivo putem vode i hrane. Jod se apsorbira u tankom crijevu kao jodid, koji stiže u stanice štitnjače i njezine folikule gdje pomoću enzima peroksidaze prelazi u elementarni jod (oksidira se), veže za bjelančevinu (tireoglobulin) i akumulira u obliku hormona T3 (trijodtironina) i T4 (tiroksina). Hormoni se zatim otpuštaju u krv i sudjeluju u metabolizmu svih stanica tijela.

Ljekovita svojstva joda

Jod nije samo mineral prijeko potreban našem organizmu – on je i lijek za brojne bolesti.
Ovaj mineral čisti arterije, sprječava infarkt, moždani udar i druge bolesti vezane uz aterosklerozu.
Uravnotežuje hormone i može vas spasiti od odlaska na operaciju štitnjače.
Smanjuje tegobe i potrebu za lijekovima kod dijabetesa.
Primijećeno je da poboljšava mentalne funkcije i sprječava Parkinsonovu i Alzheimerovu bolest.
Ubija parazite, bakterije, viruse i gljivice, a neki ga izvori navode kao stopostotni lijek za infekcije mjehura.
Doktor David Derry – poznati kanadski stručnjak za bolesti štitnjače – jod je smatrao najboljim antibakterijskim i antivirusnim sredstvom svih vremena.

Mnoga istraživanja povezuju manjak joda s pojavom hiperaktivnosti.
Među njima je i jedno desetogodišnje istraživanje kojim je zaključeno da je ADHD češći kod osoba u kojih postoji rizik od manjka joda.
Pozitivna strana mogućnost lakog sprječavanja i liječenja ADHD-a unošenjem adekvatnih količina ovog minerala.

Preporučeni dnevni unos joda
DobPreporučeni dnevni unos (u mikrogramima)
0 – 12 mjeseci50
1 – 6 godina90
7 – 12 godina120
>12 godina i odrasli150
trudnice200
dojilje200

Ispravnim unosom joda može se liječiti rak dojke, prostate i štitnjače, te fibrocistična bolest dojke.
U prvom stadiju raka ili fibrocistične bolesti dojke dovoljno je piti jednu kap Lugolove otopine da bi se spriječio daljnji razvoj bolesti.
Jod potiče samouništenje stanica raka na štitnjači i dojci. U tijelu može djelovati kao antioksidant i oksidant, što ga čini moćnim antikancerogenim spojem.
Stope preživljavanja raka dojke u posljednjih 70 godina nisu se puno mijenjale usprkos modernizaciji liječenja, a ovo može biti jedan od odgovora za rješavanje toga problema.

Poznato je da jod iz organizma uklanja teške metale – fluorid, brom, živu, kadmij, arsen, aluminij i olovo.
U svrhu detoksikacije i izbacivanja teških metala iz organizma, neki stručnjaci preporučuju velike doze joda – čak i do 100 miligrama na dan, ali postepeno doziranje.

Nadoknađivanjem joda mogu se riješiti svi problemi s reproduktivnim organima: neplodnost, izostanak ovulacije, manjak libida, nemogućnost iznošenja trudnoće do kraja.
Trudnice imaju 60 posto veću potrebu za jodom jer manjak u trudnoći.
Nažalost, hrvatske studije pokazuju da svaka peta trudnica ima manjak joda u organizmu.

Nedostatak joda može dovesti do teških mentalnih retardacija, depresije, dvarfizma (patuljastog rasta) i kretenizma.

Jod pomaže u liječenju sljedećih tegoba:
  • ADHD
  • akne
  • astma
  • artritis
  • ateroskleroza
  • ciste na jajnicima i neplodnost
  • dijabetes
  • glavobolje
  • hemeroidi
  • hipertenzija
  • hipotireoza
  • mononukleoza
  • rak
  • višak kilograma

Ali… pripazite, kao svako prekomjerno uzimanje nečega može imati i neželjene posljedice…

Toksičnost: Kronična se toksičnost razvija tek kada je unos joda >2 mg/dan. Uzimanje amjodarona također može izazvati toksičnost.

Većina ljudi koji uzimaju pretjerane količine joda ostaje eutiroidna. Neke osobe koje unose pretjerane količine joda, osobito one koje su prethodno patile od manjka, razvijaju hipertireozu (Jod–Basedowljev fenomen). Paradoksalno, preveliko preuzimanje joda od strane štitnjače može spriječiti sintezu njezinih hormona (što se naziva Wolff–Chaikoffljev učinak). Stoga, toksičnost joda može u konačnici uzrokovati jodnu gušu, hipotireozu ili miksedem. Jako velike količine joda mogu uzrokovati metalni okus u ustima, pojačanu salivaciju, nadražaj probavnog sustava i kožne promjene nalik na akne.

Dijagnoza se obično zasniva na pretragama funkcije štitnjače i nalazima slikovnih pretraga. Izlučivanje joda može biti specifičniji nalaz, ali se obično ne mjeri. Liječenje se sastoji od ispravljanja poremećaja štitnjače i, ako je unos prevelik, podešavanja prehrane.

Jod u prehrani

Kuhinjska sol se jodira, što znači da se dodaje mala količina joda. Jod je potreban za proizvodnju hormona štitnjače, a nedostatak joda može usporiti razvoj i rast. Korištenje jodirane soli je važno u područjima gdje su prirodne razine joda u tlu niske i gdje povrće ne prima jod iz tla. Morska sol ne sadrži jod.

U Hrvatskoj se već više od četrdeset godina provodi jodiranje soli u svrhu očuvanja mentalnog zdravlja dojenčadi i sprječavanja pojave gušavosti u odraslih. Britanski University od Dundee na temelju istraživanja utvrdio da 40 % žena u drugom stanju ne unosi niti polovicu potrebnog joda u organizam. Također je objavljeno da su istraživači u Španjolskoj kao i u Italiji utvrdili manji stupanj inteligencije kod školske djece čija prehrana ne sadrže dovoljno joda. Stanje u Hrvatskoj je u tom pogledu mnogo bolje. Ipak malo čudi da je takav problem mogao biti uopće prisutan u zakonodavno i zdravstveno uređenim zemljama Europske unije.

Dostupan bez recepta, kalijev jodid zaustavlja nakupljanje radioaktivnog joda-131 u štitnjači, gdje on može izazvati rak. Nakon Černobilske nesreće 1986., zabilježene su tisuće slučajeva raka štitnjače, prije svega među onima koji su u vrijeme te nuklearne katastrofe bili djeca i pili mlijeko kontaminiranih krava.

Namirnice koje su najbogatije jodom su

morske ribe, alge, jaja, jogurt, sir, jodirana sol.

Pojedine namirnice na neki način brane organizmu pravilno iskorištavanje joda i mogu umanjiti sposobnost organizma da iskoristi jod za sintezu hormona štitnjače.
Dobro je znati da u te namirnice ubrajamo: cvjetača, kelj, prokulice, repa i kikiriki. Najviše su riziku izloženi strogi vegetarijanci (veganisti) koji takve namirnice svakodnevno koriste u prehrani i to u velikim količinama.
U zemljama u razvoju gušavost je vrlo često posljedica jedne autoimune bolesti koja smanjuje funkciju štitnjače, pa nastupa hipotireoza.

Normalne vrijednosti hormona i tireodnih protutijela

PretragaReferentne vrijednosti
TSH0,27 – 4,20 Miu/L
FT412,0 – 22,0 pmol/L
FT33,1 – 6,8 pmol/L
Anti-TG0,0 – 115,0 IU/ml
Anti-TPO0,0 – 34,0 IU/ml
Označeno

Odgovori

Vaša adresa e-pošte neće biti objavljena. Obavezna polja su označena sa *