Gliste, o kojima govorimo ovom prilikom, maleni su nametnici koji se naseljavaju u ljudskim probavnim organima, a ponekad i u drugim dijelovima tijela.
Trakavice, gliste i crvi parazitski su nametnici čovjeka i životinja. Živeći na domaćinu, nametnici imaju od njega uvijek korist, a čovjek ili životinja od nametnika manju ili veću štetu. Zbog zdravstvenih problema koje parazitarne invazije mogu izazvati kod ljudi i kućnih ljubimaca, bitno je upoznati se s nekima od češćih u našem geografskom području.
Trakavice ili plosnati crvi (crijevne cestode) segmentirani su, člankovite građe, parazitiraju u tankome crijevu čovjeka i životinje. Odrasle trakavice dostižu dužinu od 3-5 m kod svinjske trakavice, a kod goveđe 4-6 m. Sastoje se od glave, vrata i članaka (proglotida). Glavom se trakavica prihvaća za stijenku crijeva domaćina, a u produžetku vrata kontinuirano se stvaraju novi članci, koji se na kraju , nakon postignute zrelosti, otpuštaju.
Zreli članci trakavice, koji se izbacuju izmetom, u sebi sadrže velik broj jajašaca. Razvojni ciklus tih parazita uključuje prijelaznog i konačnog nosioca.
Najčešće trakavice jesu svinjska i goveđa.
Svinjska trakavica i goveđa trakavica
Svinjska trakavica (Taenia solium) i goveđa trakavica (Taenia saginata) prisutne su u onim krajevima svijeta gdje se inače konzumira svinjsko/goveđe meso, pogotovo ako je sirovo, nedovoljno pečeno ili nedovoljno usoljeno i dimljeno.
Svinja i govedo prijelazni su nosioci, zaraze se na ispaši, kada hranom ili vodom unesu u svoj organizam jaja ili gravidne članke koji sadrže jaja. Iz njih se u tankome crijevu svinje/goveda oslobađa ličinka, koja probija stijenku crijeva i krvlju dolazi do poprečno-prugastih mišića svinje/goveda, gdje se razvija u ikricu – cisticerk.
Ako se u svinjskom/goveđem mesu nađe više od deset ikrica prilikom zarezivanja mišića, meso se proglašava neupotrebljivim za čovjeka. Kada čovjek pojede ikričavo meso koje je nedovoljno termički obrađeno, u crijevu se iz ikrice oslobodi glavica i počinje razvoj odrasle trakavice.
Trakavičavost čovjeka prolazi gotovo neopaženo sve dok oboljeli u stolici ne opazi pokretne članke-proglotide. Boravak odrasle trakavice u crijevu, zbog njezine mase, dovodi do crijevnih poremećaja i svrbeža analne regije. Komplikacije su moguće kada zreli članci zalutaju u žučne vodove, gdje dovode do opstrukcije.
Dijagnoza se postavlja otkrivanjem zrelih članaka u stolici, a razlike između svinjske i goveđe trakavice su u građi zreloga članka i dužini trakavice. U terapiji se koriste niklozamid i prazikvantel, koji dovode do povećane peristaltike crijeva i otpuštanja glavice sa sluznice. U prevenciji je najbitnija termička obrada mesa jer izlaganje ikrice terperaturama do 56°C tijekom pet minuta dovodi do njenog uništenja. Čuvanje mesa usoljavanjem na duže vrijeme ili zamrzavanjem na -10oC tijekom devet dana također ubija ikrice u mesu. Važno je kupovati i konzumirati meso koje je prošlo adekvatnu veterinarsko-sanitarnu kontrolu.
Patuljasta trakavica
Patuljasta trakavica(Hymenolepis nana), najmanja je trakavica koja parazitira u čovjeku, duga do 1 cm. To je najraširenija trakavica u populaciji, pogotovo u dječjem uzrastu i u područjima sa sniženim higijenskim uvjetima. Čovjek/dijete može se zaraziti izravnim unosom jaja ili unosom zaraženih insekata: ličinki brašnenog moljca ili ličinki buhe.
Himenolepijaza prolazi bez znakova bolesti, a dokazuje se nalazom jaja parazita u stolici. U terapiji se koristi prazikvantel. Prevencija su mjere opće higijene.
Gliste ili obli crvi
Obli crvi (crijevne nematode) nesegmentirani su beskralježnjaci valjkaste, crvolike građe. U svojoj osnovi imaju razvijen probavni sustav i odvojene spolove. Izvana su prekriveni košuljicom/kutikulom, koju razvojni oblici gliste odbacuju i presvlače se prelazeći iz nižeg u viši razvojni stadij. Žive u tlu, morskoj i slatkoj vodi, inficiraju velik broj kralježnjaka, kao prijelazne ili stalne domaćine. Kod prijelaznih domaćina, gliste su u razvojnim stadijima, a u odraslom obliku kod stalnih domaćina.
Najčešće gliste probavnoga sustava prisutne u našim krajevima jesu mala dječja glista, velika dječja glista i crv vlašnjak.
Mala dečja glista
Mala dječja glista (Enterobius vermicularis) od davnina je poznata i proširena u cijelome svijetu, pogotovo u područjima s umjerenom klimom. Širi se u obiteljima ili zatvorenim kolektivima (vrtići i škole) u kojima postoje bliski kontakti među djecom. Čovjek se zarazi unosom infektivnih embrioniranih jaja oralim putem (gutanjem), prljavim rukama. Iz jaja se u tankom crijevu oslobađaju nezrele ličinke. One u debelome crijevu sazrijevaju u odrasle gliste, veličine do 1 cm, bjelkaste boje. Oplođene ženke noću izlaze kroz analni otvor, gdje u naborima kože polažu svoja jaja u ljepljivoj masi i ugibaju. Vrlo brzo jaja postaju infektivna i za daljnji razvoj bitno je da ih čovjek proguta.
Vrlo često je enterobioza neopažena jer mali broj crva ne izaziva crijevne smetnje, a veći broj crva može izazvati svrbež analne regije.
Za dokazivanje male dječje gliste metoda izbora je analni otisak ljepljivom celofanskom trakom, na neokupanoj osobi, odmah nakon ustajanja, a terapija se provodi jednokratnom dozom antihelmintičkog sredstva mebendazola. Za vrijeme terapije redovito se obavlja higijena analne regije i mijenja donje i posteljno rublje, da se izbjegne ponovni unos jaja. Zaostale ženke mogu polagati jaja još osam dana nakon završetka liječenja, jaja se mogu naći na rublju i posteljini te protresanjem ili kontaktom mogu biti unesena u usta.
Velika dječja glista i crv vlašnjak
Velika dječja glista (Ascaris lumbricoides) i crv vlašnjak (Trichuris trichiura) vrlo se često nalaze u populaciji paralelno. Njihov životni ciklus i dokazivanje identični su, pa im je i prevencija takva. U svijetu su to kozmopolitske vrste, poznate od davnina u svim civilizacijama. Najviše su njima zaražena djeca i odrasli u seoskim područima, gdje vlažno tlo i dispozicija ljudske fekalne tvari u vrtovima pogoduju širenju tih parazita. Nakon gutanja, iz infektivnih jaja u želucu se oslobađa ličinka, koja u tankome crijevu sazrijeva u odrasle gliste, duge 20-35 cm. Tijekom sazrijevanja parazit mijenja svoje lokalizacije pa, osim u crijevu, dolazi do pluća, grkljana, usne ili nosne šupljine.
U velikom broju slučajeva infekcija ne izaziva zdravstvene poteškoće, ali su one moguće ovisno o lokalizaciji gliste. Plućnu fazu karakteriziraju suhi kašalj, otežano disanje i astmatski napadi. Crijevna faza očituje se nejasnim bolovima u trbuhu zbog nadražaja sluznice i rastezanja crijeva. Odrasli crvi mogu izlaziti kroz usta, nos ili anus djeteta, ili mogu začepiti žučne vodove.
Pregledom stolice nalaze se jaja izgleda karakterističnog za te gliste. U terapiji se koristi mebendazol/albendazol, a prevencija je kontrolirano odlaganje ljudskih fekalija dalje od povrtnjaka i dvorišta gdje se igraju djeca, te pranje povrća i voća prije uporabe i pranje ruku.
Parazitoze su uvijek unesene infekcije, a najuobičajeniji je način ulaska parazita u ljudski organizam oralnim putem ili izravno prolaskom kroz kožu ili sluznicu. Poboljšanim uvjetima života i boljom prosvijećenošću stanovništva smanjuje se njihova učestalost.
Paraziti u tijelu simptomi
Najčešći simptomi prisutnosti parazita uključuju:
- Učestali osjećaj umora, iscrpljenost, loše raspoloženje, osjećaj indiferentnosti ili izražena anksioznost.
- Probavne smetnje, kao što su zatvor, dijareja, plinovi, nadutost, bolovi u želucu, žgaravica, rijetka ili tvrda stolica.
- Učestali osip na koži, uključujući ekcem, čireve ili pak općenito suha koža.
- Poremećaji raspoloženja ili akutni mentalni poremećaji, kao što su bipolarni poremećaj, zaboravljivost ili hiperaktivnost.
- Poteškoće sa spavanjem i san loše kvalitete, škrgutanje zubima tijekom spavanja i učestale noćne more.
- Ponavljano naglo mršavljenje i debljanje, poteškoće u kontroliranju apetita ili pak manjak apetita.
- Bolovi u mišićima i zglobovima, artritis, bolovi na području prsnog koša i utrnulost ruku i nogu.
- Manjak željeza u tijelu.
- Usporen rad metabolizma.
Prirodno liječenje parazita
Ako se odlučite na liječenje ljekovitim biljem, možda ćete se ovom problemu moći suprotstaviti bez neželjenih pratećih učinaka koje izazivaju mnogi klasični lijekovi.
Đumbir (Zingiber officinale). Travar iz Nove Engleske Paul Schulick, autor knjige Đumbir: poznati začin i čudesni lijek, tvrdi da je ovaj opori korijen izvanredno učinkovit protiv nekih najopasnijih svjetskih nametnika. Među tim nametnicima nalazi se i anisakis, japanska glista koja se prenosi preko sirove ribe i sve je češća i u Sjedinjenim Državama. Stoga ne treba čuditi što Japanci uz jela od sirove ribe jedu ukiseljeni đumbir. Naime, jedna je studija pokazala da ekstrakt đumbira u roku od 4 sata imobilizira 90 posto larvi anisakisa, a potpuno ih uništava za 16 sati. Ako ste veliki ljubitelj sušija, japanskog specijaliteta od sirove ribe, vjerojatno ne bi bila loša zamisao usvojiti japanski običaj da uz jelo ili odmah nakon njega pojedete i nešto ukiseljenog đumbira. Time ćete se u određenoj mjeri zaštititi. Ako ga ne serviraju u restoranu u kojem ste naručili suši, možete jedan ili dva komadića pojesti kad se vratite kući. Ukiseljeni đumbir može se dobiti na većini azijskih tržnica i u mnogim specijaliziranim prodavaonicama hrane. Isti savjet vrijedi i kod konzumiranja cevichea, latinoameričke sirove ribe marinirane u limunovu soku, s obiljem pikantnih začina. Za desert, i ovdje pojedite dobar komad ukiseljenog đumbira.
Bundeva (Cucurbita pepo). Sjemenke i ekstrakti bundeve dokazano suzbijaju crijevne gliste i druge nametnike, te pomažu kod njihovog izbacivanja iz organizma. U SAD je upotreba ekstrakta bundeve u liječenju crijevnih glista patentirana najmanje u jednom slučaju. Praktičari alternativne medicine često ljudima koji imaju crijevne parazite predlažu konzumiranje oko 30 grama sjemenki bundeve dnevno, sve dok se problem ne ukloni. Ako uz grickanje sjemenki bundeve koristite i đumbir, učinak će biti dvostruk.
Mirisna loboda (Chenopodium ambrosioides). Mirisna loboda se ne koristi kao sredstvo za odstranjenje crijevnih nametnika samo u tropskim krajevima. Za gliste, možete pokušati s koncentriranim čajem. Ali, jedno upozorenje: koncentrirano ulje sjemena lobode previše je jako za ljudsku upotrebu. U trgovinama se ova biljka često prodaje pod španjolskim imenom epazote. Iako je domaći naziv ove biljke tako lijep, prodavaonice prirodne hrane kao da ga se srame, pa pribjegavaju stranim nazivima.
Bijeli luk i ovdje služi kao prirodni lijek. Naturopat dr. Chris Deatheridge, travar iz Missourija, bijeli luk upotrebljava za liječenje dječjih bijelih glista, oblica, crijevnih ameba iz porodice Giardia i drugih zaraza nametnicima. On predlaže da se iscijede tri češnja bijelog luka i tako dobiven sok pomiješa sa 120 do 180 mililitara soka od mrkve. Tu mješavinu treba uzimati svaka dva sata.
Ananas (Ananas comosus). Trakavice se možete osloboditi ako tri dana uzastopce jedete samo ananas. On sadrži enzim bromelain, koji razgrađuje proteine.
Kurkuma (Curcuma longa). Indijanski narodni liječnici ovaj ukusni začin preporučuju za oslobađanje od glista, posebno oblica. Kurkuma sadrži četiri sastojka koji djeluju protiv nametnika. Svaki od njih samostalno nije učinkovit, ali kad djeluju združeno, imaju veliku vrijednost kao istrebljivači glista.
Mirisni klinčićevac (Syzygium aromaticum). Dokazano je da klinčićevac djeluje protiv nekoliko vrsta nametnika, uključujući crijevne gliste. Preporučili bih da pijete jaki čaj od klinčićevca ili da ga smrvljenog u prah dodate u sok od ananasa ili papaje. Napokon, kako proteolitički enzimi igraju tako važnu ulogu u uklanjanju glista, preporučili bih vam fini voćni sok koji se dobiva miješanjem soka i mesa voćaka koje su bogate ovim enzimima. U njih spadaju: smokve, papaja i ananas. Taj napitak po ukusu začinite klinčićem, đumbirom i kurkumom. Možete dodati i malo soka od suhih šljiva, kao laksativ za lakše izbacivanje uništenih glista iz organizma.
Paraziti prevencija
Prevencija unosa parazita je zapravo prvi korak u borbi protiv parazita. Izbjegavajte jesti meso sumnjivog porijekla, filtrirajte vodu koju pijete, naročito ako se trenutno nalazite u ruralnim dijelovima zemlje. Smanjite unos rafiniranog šećera i procesuiranih proizvoda.
Parazita se znatno teže riješiti kada je imunološki sustav oslabljen, stoga je vrlo važno voditi brigu o tome da imunološki sustav nikada ne bude oslabljen niti podložan virusnim i bakterijskim infekcijama.
Stres i anksioznost oslabljuju imunološki sustav, potiču prejedanje i žudnju za slatkim. Sve to povećava rizik od nastanka parazita u tijelu. Stručnjaci preporučuju da redovito meditirate i svaki dan izdvojite vrijeme koje ćete posvetiti isključivo sebi.
Slika preuzeta sa www.free3d.com
