Kalcifikat u ramenu, odnosno kalcificirajući tendinitis, nastaje kada se kalcij prekomjerno nataloži u tetivama ramena. Čest je poremećaj nepoznate etiologije.
Nakuplja se unutar jedne ili više tetiva u okolici ramenog zgloba i navodi se kao jedan od najčešćih uzroka boli u ramenu kod ljudi srednje životne dobi.
Tkivo u blizini kalcifikata se može upaliti i uzrokovati bol.
Kalcifikat se stvara u tkivu ramena, odnosno u rotatornoj manšeti, onom zglobu koji je zaslužan za pokretljivost i rotaciju ramenog zgloba.
Njihova konzistencija nije čvrsta (poput krede ili kamena), već je slična pasti za zube ili siru. Kalcifikati nisu izolirani i ne mogu pomicati, već prožimaju tkivo tetiva.
Bolni kalcifikat obično pogađa ljude u dobi od 40 godina, najčešće u desnom ramenu što možemo povezati s određenim radnim mjestima koja zahtijevaju učestalo ponavljanje određenih kretnji rukom.
Kalcifikati ramena se češće javljaju kod žena i kod dijabetičara.
Do danas nije u potpunosti otkriven uzrok nakupljanja kalcijeva hidroksiapatita (kalcifikata).
Kalcifikati ne moraju uvijek podrazumijevati bolest – ako kalcifikat ne uzrokuje bol ni upalu, nema ga ni potrebe liječiti.
Vrlo rijetko dolazi do potpune rupture rotatorne manšete (tetivno-mišićna ovojnica koja se sastoji od 4 mišića i služi za stabilizaciju glave nadlaktične kosti, odnosno zgloba ramena). Oštećenje jednog od četiri mišića smanjuje funkciju ramena, odnosno ruke.
Ne postoji povezanost između nastajanja kalcifikata i traume.
Kako i zašto nastaju kalcifikati?
Kalcifikati u tetivama mogu nastati na dva načina, te ih tako i dijelimo – na degenerativne i reaktivne.
Degenerativni kalcifikati u osnovi su dio prirodnog procesa cijeljenja tetiva u tijelu. Naime, kako starimo, tako pojedine niti tetiva i ligamenata pucaju. Kako niti pucaju, tijelo ulaže kalcij na mjesta puknuća, smanjujući na taj način štetu. Takvi kalcifikati rijetko uzrokuju bolove ili druge nalagode, te ih nalazimo kao usputni nalaz u RTG snimkama ili ultrazvučnoj pretrazi na gotovo svim tetivama u tijelu.
Reaktivni kalcifikati potpuno su druga priča, te je i njihov sastav drugačiji od degenerativnih, a najčešće se događaju upravo unutar rotatorne manšete na ramenu. Do danas nije razjašnjen uzrok njihova nastanka, iako se struka slaže da nisu uzrokovani traumom, te su vrlo rijetko posljedica sustavnih oboljenja.
Pri odlaganju kalcija u tetive ramena bolesnik uglavnom ne osjeća bolove dok se kalcifikat ne poveća toliko da pritišće tetivu i stvara nelagodu u ramenu s povremenom pojavom boli. Kako je kalcifikat u tetivi ramena strano tijelo koje smeta tijelu, ono ga se pokušava riješiti pokrećući proces razgradnje (resorpcije) kalcija. U okolici kalcija stvaraju se nove krvne žilice i stanice (makrofagi, orijaške stanice) koje uklanjaju kalcij, pri čemu se unutar tetive razvija upala, a s njom i bol.
Ovisno o trajanju simptoma, bolest se manifestira kao akutna (koja traje do dva tjedna), subakutna (tri do osam tjedana) i kronična (tri i više mjeseci). Simptomi u subakutnoj i kroničnoj fazi su bol i osjetljivost na pritisak, a bolesnik može napipati bolnu točku u ramenu. Bol je prisutna s vanjske strane ramena i ponekad se širi u nadlakticu, a mogu se javiti i trnci sa širenjem u podlakticu, sve do šake, pojačava se pri kretnjama, zbog čega kretnje mogu biti ograničene, a noću je izraženija i često je otežano spavanje na boku zahvaćene strane.
Kod akutne faze (kod otapanja kalcija), bol je izrazita i onemogućava kretnje u ramenu. Bolesnik drži ruku uz tijelo i u položaju unutarnje rotacije.
Nakon što završi proces razgradnje i uklanjanja kalcifikata, simptomi nestaju, a zaostaje samo osjećaj povremenog zatezanja u ramenu, što odgovara procesu cijeljenja u oštećenom tkivu.
Četiri faze kalcificiranja tetiva
Kalcifikati se najčešće stvaraju u tetivama rotatora ramena, a znatno rjeđe u drugim tetivama mišića od kojih najčešće Ahilovoj tetivi. Proces “kalcificiranja tetiva” prolazi kroz četiri faza:
- Prva je formativna faza (faza stvaranja) koja nastaje zbog promjena u tetivama, kada zbog nepoznatog uzroka dolazi do nakupljanja soli kalcija.
- Druga faza je faza mirovanja – kalcifikat je najčešće bezbolan, no zbog svoje veličine, oblika ili interakcije s tetivom u kojoj se nalazi može postati i bolan.
- Treća faza, resorptivna faza (faza “otapanja”) – radi se o periodu u kojem dolazi do pojave najjačih bolova, zbog pojave upalnim promjena i okolnog tkiva.
- Četvrta faza ili postkalcifikacijska faza – nakon završene resorpcije, dolazi do cijeljenja tetive.
Dijagnostički protokol
Kod sumnje u kalcifikat u ramenu potrebno je učiniti rendgenske snimke ramena, temeljem kojih procjenjujemo lokalizaciju, veličinu, ograničenost i gustoću kalcifikata: tijekom formativne (kronične) faze kalcifikat je jasno vidljiv, ograničen i jednakomjerne gustoće; tijekom resorptivne (akutne) faze kalcifikat je nejasno ograničen, magličast, nejednake gustoće, dijelom i prozračan.
Ultrazvukom se vide meke struktura kao što su tetive, tetivna hvatišta i zglobna kapsula, ali se vide i kalcifikati u tetivama ramena.
Kompjutorizirana tomografija (CT) pokazuje slične rezultate kao i rendgen, ali zračenje je znatno jače.
Magnetska rezonancija (MR) detaljno prikazuje meke strukture, ali nema posebnog značenja u dijagnostici kalcifikata u tetivama ramena.
Liječenje kalcifikata u ramenu
Kako se kalcifikat samostalno razgrađuje, liječenje obično podrazumijeva načine za ublažavanje simptoma te ubrzavanje resorptivne faze.
Ako je bol i dalje prisutna, liječnik će uputiti pacijenta na fizikalnu terapiju koja može uključivati terapiju laserom, elektroterapiju ili magnetoterapiju.
Kineziterapija, odnosno terapija vježbanjem, pokazala se izrazito učinkovitom ako se vježbe provode dosljedno i s velikim oprezom – nepravilno izvođenje vježbi može uzrokovati još veću bol i komplikacije. Najprije se izvode aktivno potpomognute vježbe, zatim pasivne, vježbe s pomagalima i na kraju aktivne vježbe.
Ako navedene metode liječenja ne pomognu, može se još pokušati s terapijom udarnim valom, koja stimulira reapsorpciju kalcija i ubrzava zacjeljivanje tetiva. Relativno je nova metoda kojom se putem fokusiranih zvučnih valova nastoji pokrenuti prirodni proces cijeljenja u tretiranom području, a time i reapsorpcija kalcifikata u ramenu. Primjenjuje se tek nakon neuspješno provedenih klasičnih metoda (fizioterapije) te nakon neuspjeha ostalih konzervativnih metoda liječenja.
Kod zaista velikih kalcifikata na koje terapije ne djeluju, može biti potrebno odstranjivanje kalcifikata kirurškim putem. Preporučuju se i “blokade”, odnosno injekcije koje sadrže kortikosteroide i lokalni anestetik.
Za smanjenje bolova, nakon dijagnosticiranja kalcifikata liječnici obično prepisuju tablete protiv bolova (analgetike) te protuupalne lijekove. Tijekom faze resorpcije koriste se i mirovanje i ledeni oblozi.
