Kalcij – koja je njegova uloga u organizmu?

Minerali su anorganski elementi koje, poput vitamina, tijelo ne može proizvoditi nego ih u dovoljnoj količini moramo unositi u organizam prehranom ili dodacima prehrani. Nema gotovo nijednoga kemijskog procesa u tijelu koji ne ovisi o jednom od vitamina ili minerala, tako da minerali u tijelu nisu ništa manje važni od vitamina, a nedostatak može proizvesti mnoge poremećaje. Uz to što su dijelovi enzima i koenzima potrebnih za biokemijske procese, oni su građevni materijal mnogih tkiva kao što su kosti, zubi, kosa, nokti i mnoga druga.

Kalcij je najzastupljeniji mineral u ljudskom organizmu. Od 1– 1,5 kg kalcija sadržanog u ljudskom organizmu, 99 % se nalazi u kostima i zubima. Neophodan je za izgradnju kostiju i zuba, grušanje krvi, prijenos živčanih impulsa te kontrakciju mišića.

Za razliku od kalcija u kostima, kalcij u zubima se ne obnavlja, pa se zubi ne liječe i ne obnavljaju sami od sebe. No, kosti se mogu obnavljati, što je dobro zapamtiti u slučaju prijeloma i bolesti kostiju kao što je osteoporoza.

Kalcij je neophodan za pravilan rad živčanog i mišićnog sustava, regulira srčani ritam, krvni tlak i zgrušavanje krvi, važan je za hormonsku ravnotežu, a uravnotežuje i želučanu kiselinu. Kalcij pomaže protiv alergija jer u organizmu sprječava prekomjerno stvaranje histamina, tvari koja potiče alergijske reakcije. Blagotvoran je i za probavu, a neka istraživanja pokazala su da štiti od raka crijeva.

Kalcij se ne može proizvesti u tijelu pa ga zato moramo uzimati hranom. Iako je široko zastupljen u namirnicama, u današnje vrijeme mnogima nedostaje kalcija zbog “moderne” prehrane. Apsorpciju kalcija otežava masna hrana, a natrij (sol), kofein i fosfati iz gaziranih pića povećavaju izlučivanje kalcija iz organizma.

Dnevne potrebe kalcija

Dnevne potrebe odrasle osobe iznose 800 mg kalcija. Međutim, određena životna razdoblja, prije svega rast i razvoj, trudnoća i dojenje, starija životna dob te menopauza zahtijevaju povećan unos kalcija, čak i do 1200 mg dnevno.

No, iako se najznačajniji prehrambeni izvori kalcija, mlijeko, mliječni proizvodi i zeleno lisnato povrće često nalaze na jelovniku, velik broj ljudi ipak ne uspijeva svom organizmu osigurati dovoljnu količinu kalcija.

Tako su, primjerice, rezultati jednog nedavno provedenog istraživanja pokazali da u Europi svaka treća žena ne unosi dovoljno kalcija, što je vrlo zabrinjavajući podatak.

Osim nedovoljnog unosa, loša apsorpcija kalcija ili njegovo pojačano izlučivanje također mogu uzrokovati manjak ovog važnog minerala u organizmu.

U slučaju nedostatnog unosa, a kako bi si tijelo osiguralo potreban kalcij, organizam pokreće proces demineralizacije kostiju, odnosno izvlačenja kalcija iz kostiju. Time se, nažalost, povećava rizik od lomova kostiju, što je osobito izraženo kod starije populacije.

Kako uključiti dovoljno kalcija u prehranu?

Slijede neke jednostavne ideje za uključivanje hrane bogate kalcijem u zdravu, uravnoteženu prehranu:

• Započnite dan sa žitaricama i mlijekom za doručak.
• Probudite se uz voćnu salatu
• Dodajte sir na vaš tost ili u sendvič
• Popijte jogurt kako biste utažili glad do ručka
• Za desert pojedite jogurt ili svježe voće
• Prije spavanja uživajte u toploj šalici mlijeka

Ako ne konzumirate mliječne proizvode, postoje i drugi načini uključivanja kalcija u vašu prehranu:

• Probajte sojino mlijeko obogaćeno kalcijem s mueslima
• Za doručak, uz tost jedite tunu ili rajčicu
• Grickajte orašaste plodove

S obzirom na to da se koštana masa značajno smanjuje već nakon 30. godine, nužno je na vrijeme početi misliti na zdravlje kostiju. Uz dovoljan unos kalcija, od faktora na koje možemo utjecati treba spomenuti dovoljan unos vitamina D i bjelančevina, prestanak pušenja, smanjenje unosa alkohola i kave te povećanje tjelesne aktivnosti.

Zeleno povrće

Mlijeko i mliječni proizvodi tradicionalno se ističu kao najbolji izvori kalcija, no kalcijem obiluje i zeleno povrće, npr. špinat, raštika, brokula, blitva, kupus, kelj… Dobri su izvori kalcija bademi, orasi, naranče, soja, zob i srdele, a ima ga i u komoraču, mahunama, tikvicama, češnjaku, bosiljku, cimetu, sezamu, algama, suhim šljivama…

Ako ne volite mlijeko ili ste preosjetljivi na mliječnu laktozu, pojačajte unos kalcija mineralnom vodom koja ga sadrži u većim količinama, i(li) prirodnim sokom od naranče.

Za ravnotežu kalcija u organizmu ključni su vitamini. O vitaminu K ovisne su bjelančevine koje privlače kalcij i time pospješuju njegovu ugradnju u kosti. Vitamina K ima u već spomenutom zelenom povrću – razlog više da vam se što češće nađe na tanjuru.

Vitaminska ravnoteža

Vitamin C pospješuje iskorištavanje kalcija u crijevima te omogućuje da kalcij izgrađuje kosti. Za izgradnju kostiju i apsorpciju kalcija osobito je važan vitamin D. Nedostatak vitamina D može rezultirati nedostatkom kalcija.

Vitamin D – ključ duljeg života?

Kalcij je jedan od najčešće upotrebljavanih suplemenata, pa se time povećava mogućnost interakcija s lijekovima, ali i sastojcima hrane. Stoga se prije uzimanja kalcija kao prehrambenog dodatka savjetujte s liječnikom. Svakako bi to trebali učiniti bubrežni bolesnici, osobe koje pate od kroničnog zatvora, kolitisa, proljeva te osobe koje imaju povišen krvni tlak i srčane tegobe.

Utjecaj na bolesti i zdravlje

Bubrežni kamenci

Bubrežni kamenci u urinarnom traktu najčešće se sastoje od kalcijeva oksalata ili kalcijeva fosfata, a uzrok nastanka je obično nepoznat. No, abnormalno visoke količine kalcija u urinu (hiperkalciurija) povećavaju rizik od razvoja istih. Drugi čimbenici rizika od razvoja bubrežnih kamenaca su veći unos natrija, oksalata i proteina te niži unos tekućine. Međutim, istraživanja pokazuju da kalcij zapravo može štititi od nastanka bubrežnh kamenaca, pa čak i da su njegove niske razine čimbenik rizika od razvoja istih. Istraživanja su pokazala da veći unos kalcija može smanjiti rizik od razvoja bubrežnih kamenaca, no ova povezanost se nalazi samo u slučaju kalcija unešenog hranom. Naime, pokazalo se da dodatno uzimanje kalcija iz dodataka prehrani u dnevnim dozama od 1 000 mg, s 400 IU vitamina D, može povećati rizik od razvoja bubrežnih kamenaca za oko 20 %. Jedno objašnjenje zaštitne uloge kalcija iz hrane zapravo nema direktne veze s kalcijem, već s njegovom sposobnošću vezanja oksalata iz hrane. Vezanje sprječava apsorpciju oksalata, što smanjuje njihovu prisutnost u bubrezima, što posljedično smanjuje i rizik od stvaranja kamenaca u bubrezima. Navedeno sugerira da je vrijeme unosa kalcija bitno, tj. da kalcij se treba konzumirati zajedno s hranom bogatom oksalatima, da bi se spriječio nastanak bubrežnih kamenaca. Također, zanimljivo je da se kalcij može povezati sa smanjenim rizikom od razvoja bubrežnih kamenaca u muškaraca do 60 godina starosti, dok se povezanost ne nalazi u muškaraca starijih od 60 godina. Potrebna su daljnja istraživanja o povezanosti oksalata i vremena uzimanja kalcija na stvaranje bubrežnih kamenaca te utjecaju kalcija iz dodataka prehrani na isto.

Kardiovaskularne bolesti

Kalcij može smanjiti rizik od kardiovaskularnih bolesti tako što smanjuje crijevnu apsorpciju lipida, povećava izlučivanje lipida, što zapravo snižava razine kolesterola u krvi i potiče dotok kalcija u stanice. Pojedina istraživanja pokazuju da veće količine kalcija mogu smanjiti smrtnost od ishemične bolesti srca u postmenopauzalnih žena. Međutim, u slučaju utjecaja većih količina kalcija na moždani udar, istraživanja često imaju oprečne rezultate. Također, rezultati drugih istraživanja ne nalaze značajnu povezanost kalcija i kardiovaskularnih bolesti, sa ili bez vitamina D. Štoviše, pokazalo se da se uzimanje kalcija iz dodataka prehrani, u dnevnim dozama od oko 1 000 mg, može povezati s povećanjem rizika od srčanog udara za 27 %. Međutim, rizik je povećan u žena koje nisu imale praksu uzimati kalcij, pa znanstvenici pretpostavljaju da ovaj negativan učinak je posljedica naglog povećanja koncentracija kalcija u krvi. Potrebna su daljnja istraživanja o utjecaju kalcija na razvoj kardiovaskularnih bolesti, no dosadašnji dokazi ne nalaze značajniju pozitivnu ili negativnu povezanost ovog minerala s istim.

Kontrola tjelesne težine

Pojedina istraživanja povezuju prehranu bogatu kalcijem sa smanjenim tjelesnim težinama ili sa smanjenim dobitkom na težini. Također, veći unos kalcija može se povezati i sa smanjenim rizikom od pretilosti, dok se prehrana s manjim sadržajem kalcija može povezati s povećanim rizkom od pretilosti. Točan mehanizam djelovanja kalcija na tjelesnu težinu još se ne zna, no pretpostavlja se da se povećanje tjelesne težine može povezati s povećanim koncentracijama vitamina D i paratiroidnog hormona, uslijed niskog unosa kalcija i posljedično niskih koncentracija ovog minerala u krvi. Pri visokim razinama vitamina D i paratiroindog hormona, kalcij ulazi u adipocite više nego što je normalno, što rezultira lipogenezom i inhibicijom lipolize. Povećane količine kalcija smanjuju plazma koncentracije vitamina D i paratiroidnog hormona, smanjuju ulaz kalcija u adipocite, što rezultira lipolizom i inhibicijom lipogeneze. Također, kalcij iz hrane ili dodataka prehrani može se vezati za masti u probavnom sustavu i time spriječiti nihovu apsorpciju. Međutim, pojedina istraživanja ne nalaze povezanost kalcija i smanjenja tjelesne težine te su stoga potrebna daljnja istraživanja koja bi objasnila moguć utjecaj kalcija i mliječnih proizvoda na kontrolu tjelesne težine.

Osteoporoza

Potrebno je unositi adekvatne količine kalcija tijekom djetinjstva, adolescencije i rane odrasle dobi da bi se smanjio rizik od razvoja osteoporoze. Osteoporoza je poremećaj koji se karakterizira poroznim i lomljivim kostima te može uzrokovati povećanje učestalosti lomova kostiju, posebno kukova. Pri nižim unosima kalcija, kosti se razgrađuju, s obzirom da su glavno mjesto skladištenja ovog minerala, a s namjerom nadomjestka manjka istog. Gubitak koštane mase se također povećava s godinama, posebno u postmenopauzalnih žena zbog smanjenih količina estrogena. Postoje i drugi čimbenici rizika od razvoja osteoporoze, a uključuju mršavost, neaktivan način života, pušenje, alkoholizam i obiteljsku povijest osteoporoze. Adekvatne količine kalcija, tijekom cijelog života, mogu smanjiti rizik od osteoporoze, a vitamin D i fizička aktivnost također igraju bitnu ulogu u smanjenju rizika od ovog poremećaja. Istraživanja pokazuju da dnevne doze kalcija veće od 1 000 mg, uz fizičku aktivnost, imaju povoljan učinak na koštani sustav. Samo dodatno uzimanje kalcija obično ne može obnoviti izgubljenu koštanu masu u oboljelih od osteoporoze, no optimalno liječenje osteoporoze uključuje i dnevne doze kalcija od 1 200 mg i 600 IU vitamina D.

Rak debelog crijeva

Istraživanja pokazuju da se veći unos kalcija može povezati sa smanjenim rizikom od razvoja raka debelog crijeva. Pokazalo se da se dnevne doze kalcija između 700 i 800 mg mogu povezati s 40 % do 50 % manjim rizikom od razvoja raka lijeve polovine debelog crijeva. Također, dnevne doze kalcija između 1 200 i 2 000 mg mogu se povezati s modest smanjenjem vraćanja (recidiva) kolorektalnih adenoma (prekanceroznih polipa) te čak da zaštitni učinak kalcija traje i pet godina nakon prestanka uzimanja navedenih doza. Prehrana bogata kalcijem (prosječni dnevni unos između 732 i 1 087 mg) se također može povezati sa smanjenjem rizika od raka debelog crijeva i to za 22 %. Pojedina istraživanja daju naslutiti da je nedostatak kalcija, odnosno prehrana siromašna kalcijem, čimbenik rizika od razvoja raka debelog crijeva. Točan mehanizam djelovanja se ne zna, no pretpostavlja se da kalcij sudjeluje u smanjenju rizika od razvoja raka debelog crijeva zbog njegove sposobnosti da veže žučne i slobodne masne kiseline te potiče njihovo izlučivanje. Navedene kiseline djeluju kao promicatelji raka tako što potiču hiperproliferaciju stanica debelog crijeva. Međutim, druga istraživanja ne nalaze značajnu povezanost kalcija i smanjenog rizika od razvoja raka debelog crijeva, odnosno, nalaze slabu povezanost. Na primjer, rezultati jednog istraživanja pokazuju da se dnevne doze kalcija od 1 000 mg u kombinaciji s 400 IU vitamina D kroz period od 7 godina ne mogu povezati sa značajnijim smanjenjem rizika od razvoja raka debelog crijeva. Potrebna su daljnja istraživanja koja bi razjasnila da li je određene grupe ljudi imaju različite potrebe za kalcijem u svrhu sprječavanja razvoja raka debelog crijeva. Smatra se da adekvatan unos kalcija (>800 mg na dan) ima zaštitnu ulogu, no nema još dovoljno dokaza da bi se kalcij mogao preporučiti za sprječavanje raka od debelog crijeva.

Rak prostate

Pojedina istraživanja povezuju visok unos kalcija i mliječnih proizvoda s povećanim rizikom od razvoja raka prostate. Točnije, pokazuju da dnevni unos kalcija u dozama većim od 2 000 mg može povezati s povećanim rizikom od razvoja raka prostate za čak 3 do 4 puta u odnosu na doze manje od 500 mg. Drugo istraživanje pokazuje da se sa svakim povećanjem doze kalcija za 500 mg povećava i rizik od razvoja raka prostate za 16 %, dok neka istraživanja povezuju i manje doze (1 000 mg) s rizikom od ove bolesti. Međutim, ne nalaze sva istraživanja značajniju ili ikakvu povezanost kalcija i povećanog rizika od raka prostate. Točan mehanizam djelovanja kalcija na razvoj raka prostate se još ne zna, no pretpostavlja se da ima veze s vitaminom D. Naime, visoke razine kalcija u organizmu uzrokuju smanjenje razina kalcitriola, aktivnog oblika vitamina D, koji ima zaštitnu ulogu u procesu razvoja raka. Iz svega navedenog, može se zaključiti da se visoke razine kalcija i prehrana bogata mliječnim proizvodima mogu povezati s neznatnim povećanjem rizika od razvoja raka prostate, no potrebna su dodatna istraživanja.

Visok krvni tlak

Nekoliko je istraživanja pokazalo da se povećani unos kalcija može povezati sa smanjenjem krvnog tlaka, ali i sa smanjenjem rizika od hipertenzije. Pokazalo se da kalcij smanjuje sistolički krvni tlak za 2 do 4 mmHg u osoba oboljelih od hipertenzije, dok u osoba s normalnim krvnim tlakom kalcij nema značajan učinak na krvni tlak. Također, istraživanja pokazuju da s povećanjem unosa kalcija za 100 mg dolazi do smanjenja sistoličkog krvnog tlaka za 0,34 mm Hg, a dijastoličkog za 0,15 mm Hg. Dnevne doze kalcija koje su se koristile u istraživanjima bile su između 500 i 2 000 mg, a najčešće između 1 000 i 1 500 mg. Prehrana bogata voćem, povrćem i mliječnim proizvodima također može imati utjecaja na regulaciju krvnog tlaka, iako neka istraživanja ne nalaze značajnu povezanost kalcija sa smanjenjem rizika od hipertenzije i smanjenjem već povišenog krvnog tlaka. Pretpostavlja se da bi kalcij mogao imati pozitivan učinak u osoba čija je prehrana bogata solju. Općenito se smatra da unos kalcija u dnevnim dozama između 1 000 i 1 200 može pomoći u liječenju blage hipertenzije.

Zdravlje žene

Hipertenzija uzrokovana trudnoćom (preeklampsija i ekampsija) se javlja u 10 % trudnoća i predstavlja velik rizik za zdravlje. Čimbenici rizika uključuju prvu trudnoću, višestruku trudnoću, kronično visok krvni tlak, dijabetes i neke autoimune bolesti. Istraživanja su pokazala da kalcij može imati važnu ulogu u smanjenju pojavnosti hipertenzije uzrokovane trudnoćom. Točnije, kalcij ima utjecaj na smanjenje rizika od hipertenzije u trudnoći u žena koje pripadaju visokorizičnoj skupini i u žena s niskim razinama kalcija. Međutim, kalcij ima skoro pa neznajačan učinak u žena koje nisu u rizičnoj skupini i imaju adekvatne razine kalcija u krvi. Potrebna su daljnja istraživanja o utjecaju kalcija na hipertenziju uzrokovanu trudnoćom, no ženama u rizičnoj skupini bi bilo od koristi da svoju prehranu obogate hranom bogatom kalcijem. Također, kalcij ima i drugu ulogu u zdravlju žena. Naime, istraživanja ga povezuju s premenstrualnim sindromom. Premenstrualni sindrom (PMS) se odnosi na skup simptoma, koji uključuju umor, razdraženost, zadržavanje tekućine i osjetljivost dojki, a koji započinju nakon ovulacije i povlače se početkom menstruacije. Istraživanja pokazuju da se niske razine kalcija mogu povezati s premenstrualnim sindromom te da dodatno uzimanje kalcija može smanjiti ozbiljnost simptoma. Pokazalo se da se dnevne doze kalcija od 1 200 mg uzimane tijekom tri menstrualna ciklusa mogu povezati sa smanjenjem ukupnih simptoma PMS-a za 48 %. Slični rezultati su dobiveni i sa dnevnim dozama od 1 000 mg kalcija. Također se veći unos kalcija hranom (prosječno 1 283 mg dnevno) može povezati sa smanjenjem pojavnosti PMS-a za 30 %, dok u tom istom istraživanju kalcij iz dodataka prehrani nije imao utjecaja na PMS. Potrebna su veća i opsežnija istraživanja o mogućem utjecaju povećanih doza kalcija na smanjenje simptoma i samu pojavnost premenstrualnog sindroma.

Prevencija i liječenje bolesti

Terapijski, kalcij se primjenjuje u liječenju osteoporoze, predeklampsije i nekih drugih oboljenja, ponajprije srčanih, jer povećava kontraktibilnost srčanog mišića. Kalcijeve soli primjenjuju se intravenozno u liječenju infarkta srca povezanog s visokom razinom kalija i magnezija, a niskim razinama kalcija u tijelu. Kalcij se također primjenjuje u liječenju i prevenciji alergija, depresije, artritisa, hipoglikemije, bolova i grčeva u mišićima i zglobovima, čestih napada panike i predmenstrualnog sindroma. Često pomaže i u liječenju nesanice i razdražljivosti. Sve su to poremećaji s kojima se danas često susrećemo, pa kalcij spada u važna preventivna sredstva.

Kalcijeva uloga kod alergija

Potrebno je reći nekoliko riječi i o alergijama, jer je kalcij jedan od elemenata koji mnoge od njih može učinkovito otkloniti. Osobito je koristan kod alergije na sunce (fotosenzitivnost) i nekih alergijskih reakcija na hranu. Takve alergije manifestiraju se velikim crvenim plikovima na koži koji svrbe i oticanjem nekih dijelova tijela, osobito udova, vrata i lica. Ako su akutne i teške, kalcij se daje u intravenoznim injekcijama. Može se davati i oralno u obliku tableta ili šumećih tableta u smislu prevencije, ali i lijeka protiv takvih alergija. U proljeće su aktualne alergije na pelud. Uz kalcij je dobro uzimati vitamin C te bioflavonoid kvercetin jer oni vrlo učinkovito smanjuju razinu histamina što ga tijelo proizvodi kao odgovor na alergiju, a odgovoran je za oticanje, kihanje, suzenje očiju, začepljenost nosa i slične reakcije.

Moguće interakcije s lijekovima

Ako koristite bilo koji od dolje navedenih lijekova/pripravaka, ne preporuča se da uzimate dodatne mineralne pripravke s kalcijem bez dozvole liječnika.

Aluminijev hidroksid – Antacidi s aluminijem mogu povećati gubitak kalcija urinom i fecesom. Također, kalcijev citrat može povećati apsorpciju aluminija iz antacida, što je posebno opasno za one oboljele od bolesti bubrega.

Aminoglikozidi – Istraživanja pokazuju da oštećenje bubrega uzrokovano uzimanjem aminoglikozida, kao što je gentamicin i neomicin, može uzrokovati hipokalcemiju s hipokalemijom i hipomagnezemijom. Gentamicin može uzrokovati povećano izlučivanje kalcija urinom, dok neomicin ometa apsorpciju kalcija.

Antikonvulzivi – Dugotrajna uporaba mnogih antikonvulziva, uključujući fenobarbital i fenitoin, može smanjiti apsorpciju kalcija. Fenitoin ometa metabolizam vitamina D, a time i kalcija. Kalcij i fenitoin se ne bi trebali uzimati u isto vrijeme.

Blokatori kalcijevih kanala – Istraživanja pokazuju da postoji mogućnost da kalcij ometa djelovanje blokatora kalcijevih kanala, lijekova koji se koriste u liječenju hipertenzije, kao što je verapamil. No, učinak kalcija ovisi o razlozima uzimanja istih. Ne preporuča se dodatno uzimanje kalcija ako se ovi lijekovi uzimaju za liječenje hipertenzije, čak ni u malim doazama. Međutim, ako se ovi lijekovi uzimaju za liječenje angine i aritmije, bez hipertenzije, kalcij se može uzimati u manjim dozama da bi se smanjio moguć hipotenzivni učinak, bez da sam kalcij utječe na terapeutsku učinkovitost lijeka.

Digoksin – Digoksin može povećati izlučivanje kalcija. Također, povećane količine kalcija mogu povećati opasnost od toksičnosti ovog lijeka koji se koristi u liječenju aritmije.

Diuretici – Tiazidni diuretici, kao što je hidroklortiazid, smanjuju izlučivanje kalcija u bubrezima. Međutim, povećavaju rizik od hiperkalcemije upravo zbog povećane reapsorpcije kalcija u bubrezima. Diuretici Henleove petlje, kao što je furosemid, povećavaju izlučivanje kalcija urinom, što može uzrokovati njegov neodstatak. Diuretici koji čuvaju kalij, kao što je triamteren, mogu također povećati gubitak kalcija urinom.

Glukokortikoidi – Glukokortikoidi mogu smanjiti količine kalcija u organizmu smanjujući njegovu apsorpciju. Poznato je da dugotrajna uporaba ovih lijekova može uzrokovati osteoporozu, pa bi dodatno uzimanje kalcija bilo poželjno.

Heparin – Heparin ometa sposobnost bubrega da aktiviraju vitamin D. Također, istraživanja su pokazala da dugotrajno uzimanje visokih doza ovog antikoagulansa može uzrokovati osteopeniju, a posljedično i osteoporozu. Međutim, pokazalo se da dodatno uzimanje kalcija može smanjiti ovaj negativan učinak heparina.

Hormoni štitnjače – Terapija hormonima štitnjače može povećati izlučivanje kalcija urinom. Pokazalo se da je učinak veći u žena, posebno žena u postmenopauzi, s poviješću oboljenja od hipertiroidizma.

Kolestiramin i kolestipol – Kolestiramin i kolestipol mogu smanjiti apsorpciju vitamina D i time negativno utjecati na metabolizam kalcija. Pojedina istraživanja pokazuju da kolestipol može vezati kalcij i time dodatno smanjiti njegovu apsorpciju.

Kortikosteroidi – Ovi steroidni protuupalni lijekovi mogu ometati aktivaciju vitamina D i uzrokovati osteopeniju. Kortikosteroidi time imaju negativan utjecaj na apsorpciju kalcija, a povećavaju i njegovo urinarno izlučivanje. Većina istraživanja pokazuje da bi dodatno uzimanje kalcija, u dozama od 1 do 1,5 g s 500 IU vitamina D, bilo poželjno.

Kvinoloni – Kalcij može smanjiti apsorpciju kvinolona (antibiotika), kao što je ciprofloksacin. Iz tog razloga, bilo bi poželjno ne uzimati ove antibiotike u isto vrijeme kada i kalcij (razmak od najmanje 2 h).

Oralni kontraceptivi – Istraživanja pokazuju da oralni kontraceptivi mogu povećati apsorpciju kalcija.

Tetraciklini – Kalcij može smanjiti apsorpciju tetraciklina u crijevima. Također, tetraciklini mogu povećati izlučivanje kalcija urinom. Iz navedenih razloga, preporuča se uzimati kalcij i tetracikline u različito vrijeme.

Interakcije kalcija s hranjivim tvarima

Cink – Brojna istraživanja ne nalaze povezanost kalcija i smanjene apsorpcije cinka, no pojedina istraživanja pokazuju da doze kalcija od 600 mg uzimane s hranom mogu smanjiti apsorpciju cinka iz hrane za 50 %. Također, veće količine cinka mogu smanjiti apsorpciju kalcija.

Fosfor – Fosfor može smanjiti izlučivanje kalcija urinom, no može i povećati gubitak kalcija kroz feces.

Kofein – Veće količine kofeina mogu povećati izlučivanje kalcija urinom.

Natrij – Visok unos natrija može rezultirati povećanjem gubitka kalcija kroz urin, vjerojatno zbog natjecanja s kalcijem u procesu resorpcije u bubrezima ili utjecajem natrija na izlučivanje paratiroidnog hormona.

Proteini – Istraživanja su pokazala da se s povećanjem unosa proteina povećava i urinarno izlučivanje kalcija.

Vitamin D – Vitamin D je potreban za uspješnu apsorpciju kalcija, potiče resorpciju kalcija u bubrezima i kostima te mobilizaciju kalcija iz kostiju.