Klamidija – uzrok, simptomi i liječenje

Uzročnik ove bolesti je bakterija Chlamydia trachomatis (endocelularna je bakterija, što znači da živi u drugim stanicama), i to je najčešća spolno prenosiva bolest i po ljudsku plodnost najpogubnija. Najčešće ne izaziva nikakve zdravstvene tegobe zbog kojih bi se potražila liječnička pomoć, zato se i naziva i „tihom upalom“. To je razlog zašto je često neprepoznata i neliječena.

Klamidijska genitalna infekcija – Kako se prenosi?

Klamidija, uzročnik genitalne infekcije, prenosi se spolnim odnosom. Rizični čimbenici su mnogi i vrlo slični kao i za ostale spolno prenosive bolesti. Rano stupanje u spolne odnose povećava mogućnost spolno prenosivih infekcija, kao i promiskuitetno ponašanje ili promiskuitetni partner. Redovita i pravilna upotreba kondoma jedino je sredstvo koja nas štiti od spolno prenosivih bolesti, a vrlo su važni i redoviti liječnički pregledi.

Prema spolu, klamidijska je infekcija češća u žena nego u muškaraca i to najčešće u mladih žena. Ova skupina osobita je ugrožena i zbog bioloških karakteristika nezrelog cerviksa, ali i zbog načina spolnog ponašanja. Učestalost klamidijske transmisije s inficirane žene i muškarca na njihove spolne partnere je podjednaka. Zaraznost se kreće u rasponu između 50% i 70% za one koji su izloženi klamidijskoj infekciji kroz višestruke nezaštićene spolne odnose. Međutim na rizik izloženosti utječe i broj potencijalnih inficiranih spolnih partnera u socijalnom okruženju.

Čini se da je zadnjih godina u Hrvatskoj više zaraženih s Ureaplasmom nego s Klamidijom, dok npr. u Italiji je situacija obrnuta, više ima zaraženih s Klamidijom nego s Ureaplasmom i to muškaraca. Klamidijska infekcija često je asimptomatska što joj je i jedna od glavnih karakteristika i razloga njezine široke rasprostranjenosti. Asimptomatska manifestacija bolesti je nešto češća u žena nego u muškaraca, iako je karakteristična za oba spola i iz tog razloga puno je onih koji se ne liječe, jer nisu svjesni svoje zaraze.

Također, kontaminacija prstiju s genitalnim iscjetkom može dovesti do infekcije oka (klamidija u oku), kada nastupa klamidijski konjunktivitis. U ovom slučaju se radi o autoinfekciji.

Simptomi koje možete primjetiti

• bol pri mokrenju
• neobičan vaginalni isjedak (bjelkasto-žućkasti), često praćen neugodnim mirisom
• bol u donjem trbuhu, zdjelici ili ledjima
• bol i krvarenje tijekom spolnog odnosa
• krvarenje nakon spolnog odnosa
• krvarenja između menstruacijskih krvarenja
• obilnija krvarenja nego obično
• povišena tjelesna temperatura

Svi ovi simptomi, zahtjevaju odlazak ginekologu, kao i detaljniju pretragu.

Malo opširnije…

Muškarci

Kod muškaraca Chlamydia trachomatis najčešće uzrokuje nespecifični uretritis (upalu vanjskog, izvodnog dijela mokraćnog sustava). Put prijenosa najčešće je spolni i inkubacija (vrijeme od ulaska uzročnika u organizam do pojave prvih znakova bolesti) traje od 1 do 3 tjedna. Posebnost nespecifičnih (u medicinskoj terminologiji “nespecifičan” u ovom kontekstu znači “negonoroičan”) uretritisa uopće, pa tako i klamidijskih genitalnih infekcija, jest relativno blaga klinička slika koja se manifestira svijetlim (ponekad oskudnim) iscjetkom iz uretre, uz mogućnost blagih dizuričkih tegoba (smetnje mokrenja u vidu “pečenja”, učestalijeg nagona za mokrenjem, ili osjećaja otežanog ili isprekidanog izlaska mokraće) i eventualno crvenilom i vlaženjem vanjskog ušća uretre na samom vrhu glavića spolovila. Simptomi bolesti mogu biti blagi, jedva primjetni, a ponekad mogu i potpuno izostati. Zbog toga infekcija može prijeći u kroničnu fazu kod koje se može primijetiti povremeni svijetli iscjedak ili pokoja, ili niti jedna od navedenih smetnji mokrenja.

Kronična faza ne znači, međutim, nestanak bolesti, već, nasuprot tome, kronični klamidijski uretritis može dovesti do komplikacija u vidu prostatitisa, epididimitisa ili, pak, u određenim slučajevima, može biti uzrok neplodnosti muškarca. Svakako treba napomenuti da muškarci (kao i žene) s neprepoznatom i neliječenom klamidijskom genitalnom infekcijom predstavljaju stalni izvor infekta i rezervoar širenja bolesti. S obzirom da simptomi mogu biti, kao što je navedeno, vrlo oskudni, a komplikacije višestruke, nužna je pouzdana laboratorijska dijagnostika klamidije s obzirom da je to, u većini slučajeva, jedini mogući način dokazivanja klamidijske genitalne infekcije i preduvjet njezina uspješnog liječenja.

Žene

Kod žena, infekcija klamidijom najčešće uzrokuje cervicitis i uretritis. Upala vrata maternice ili cervicitis je najčešća spolno prenosiva bolest u svijetu i kod nas. Pretpostavlja se da je oko 9% spolno aktivnih žena u dobi od 16-40 godine života zaraženo s klamidijom. Učestalost je nešto viša u spolno aktivnih adolescentica gdje iznosi 15-25%. Nerijetko se uz klamidijsku infekciju nađe i infekcija humanim papilomavirusom. Najugroženija skupina su adolescenti. Klamidijska infekcija u većine žena ne izaziva simptome. U 70% slučajeva klamidijski cervicitis nema simptoma, a u 20-30% žena s klamidijskim cervicitisom nema znakova na temelju kojih bi liječnik tijekom ginekološkog pregleda posumnjao na infekciju. Rijetki i blagi su simptomi poput peckanja tijekom mokrenja, pojačanog iscjetka u rodnici i krvarenja nakon spolnog odnosa. Simptomi klamidijske infekcije se pojavljuju nakon 7-14 dana od spolnog odnosa sa zaraženim partnerom. Najčešće se manifestira kao peckanje tijekom mokrenja, pojačanim iscjetkom žućkaste boje iz rodnice. Liječnik će na pregledu posumnjati na klamidijsku infekciju ako primijeti sluzavo gnojan iscjedak iz vrata maternice, edem i crvenilo na cerviksu kao znakove upale, te oskudno krvarenje na dodir. Postoje i asimptomatske klamidijske genitalne infekcije koje se mogu otkriti jedino na temelju laboratorijskih pretraga. Relativno duga inkubacija i slaba izraženost kliničke simptomatologije vrlo često rezultira perzistencijom infekta, što, osobito kod žena, može dovesti do ozbiljnih posljedica u smislu upalne bolesti male zdjelice (PID, engleski pelvic inflammatory disease), izvanmaternične trudnoće i sterilnosti.

Testiranje na klamidiju

Klamidiju je moguće detektirati iz mokraće i brisa vrata maternice ili uretre kod muškaraca. Uzimanje uzorka brisa maternice traje kratko i potpuno je bezbolno. Bol i nelagoda koju izaziva uzimanje brisa iz uretre, mokraćne cijevi, više će zabrinjavati i plašiti muškarce. Srećom, danas je dostupno bezbolno testiranje na klamidiju iz urina (PCR metoda).

Papa test u dijagnostici klamidije nema preveliku vrijednost budući da daje velik broj lažno pozitivnih i lažno negativnih nalaza, no može postaviti osnovanu sumnju na infekciju te vas na osnovu njegovog nalaza liječnik može uputiti na dodatne pretrage.

Spolno aktivnim djevojkama, ali i odraslim ženama s čimbenicima rizika (novi spolni partner, odnos bez zaštite) preporučuje se screening na klamidiju najmanje jednom godišnje. Trudnice i žene koje planiraju trudnoću bi također trebale testiranje na klamidiju provesti kao dio rutinske obrade.

Liječenje klamidije

Važno je u liječenju ove spolno prenosive bolesti, ne liječiti samo pacijenta već i njegovog/njenog partnera.

U liječenju klamidijske infekcije djelotvorni su sljedeći lijekovi: tetraciklini (doksiciklini), makrolidi (eritromicin), azalidi (azitromicin), flukokineloni (ofloksacilin), linkozamidi (klindamicin), aminopenicilin (ampicilin, aminoksicilin).

U trudnoći, vodeći računa o zdravlju majke i djeteta, kod liječenja najčešće koristimo azitromicin, rjeđe i eritromicin.

Tijekom liječenje savjetuje se apstinencija od seksualnih odnosa. Nakon provedene terapije savjetujemo ponovno testiranje na klamidiju, naravno isto je potrebno provesti i kod partnera.

Naravno da uvijek savjetujemo odnos s kondomom, redovite kontrole i testiranja.

Koje su komplikacije i posljedice neliječene genitalne klamidijske infekcije?

Neliječena genitalna klamidijska infekcija će se ubrzo pretvoriti u zdjeličnu upalnu bolest. Zdjelična upalna bolest predstavlja infekciju maternice i jajovoda te ponekad jajnika nastalu nakon spolno prenosive bolesti. Ona nastaje širenjem bakterijske infekcije na sluznicu maternice (endometritis) i jajovoda (salpingitis). Salpingitis može dovesti do trajnog oštećenja sluznice jajovoda, nastanka priraslica u zdjelici i neprohodnost jajovoda. Posljedica salpingitisa su trudnoća u jajovodu i tubarna (mehanička) neplodnost. Endometritis je nerijetko praćen nepravilnim krvarenjem i neplodnošću.
U trudnoći klamidijska infekcija može dovesti do ozbiljnih komplikacija: infekcije posteljice i plodovih ovoja, spontanog pobačaja, prijevremenog poroda i infekcije novorođenčeta. Kod zdjelične upalne bolesti nalazimo više mikrobioloških uzročnika. Posljedice zdjelične upalne bolesti su gubitak sluznice, stvaranje priraslica i ožiljaka te neprohodnost jajovoda. Na to se nadovezuju vanmaternična trudnoća u jajovodu i neplodnost. Zdjelična upalna bolest može nastati tijekom nekoliko tjedana ili mjeseci od nastupa genitalne klamidijske infekcije. Blagi simptomi zdjelične upalne bolesti su bol u donjem abdomenu, pojačani vaginalni iscjedak ili sukrvica, bolni spolni odnos, mučnina ili povraćanje, povišena tjelesna temperatura. Tijekom zdjelične upalne bolesti simptomi se mogu pogoršati uz naredne simptome poput krvarenja, boli u križima, bolnosti tijekom spolnog odnosa, povećanog i promijenjenog vaginalnog iscjetka, te intenzivne boli u zdjelici. Kod ovakvih pacijentica potrebna je hospitalizacija. Neliječena zdjelična upalna bolest može dovesti do neplodnosti, kronične boli u zdjelici te ektopične trudnoće. Oko 20% žena sa zdjeličnom upalnom bolesti prouzročenom klamidijskom infekcijom bit će neplodno, 18% patit će od kronične boli u zdjelici, a njih oko 9% će imati tubarnu trudnoću. Najčešći mikrobiološki uzročnici zdjelične upalne bolesti su Chlamydia trachomatis i Neisseria gonorrhoeae.
Neliječenje genitalne infekcije dovest će do infekcije spolnog partnera.

Prevencija spolno prenosivih bolesti

Prevencija spolno prenosivih bolesti temelji se na odgovornom spolnom ponašanju koje podrazumijeva suzdržavanje od seksualnih odnosa s nepoznatim ljudima, izbjegavanje čestog mijenjanja partnera i redovitu upotrebu prezervativa prilikom spolnih odnosa. U monogamnim vezama važno je koristiti zaštitu sve dok ne budete sigurni da vaš partner nema neku od spolno prenosivih bolesti, a to se može dokazati jedino testiranjem, odnosno obriskom mokraćne cijevi ili davanjem uzorka ejakulata i/ili urina.

Komunikacija s partnerom također je izuzetno važan dio odgovornog spolnog ponašanja. Prije upuštanja u spolne odnose, bilo bi dobro da zajedno porazgovarate o pitanjima kao što su:

• jesam li ja prva osoba s kojom moj partner stupa u seksualni odnos ili je imao intimnih partnera prije mene?
• u slučaju da je moj partner imao druge seksualne partnere prije ovog odnosa, je li koristio zaštitu i koju?
• ima li moj partner (ili je imao) neku od spolno prenosivih bolesti i je li se ikad testirao na spolno prenosive bolesti?
• koji oblik kontracepcije moj partner želi koristiti?
• kako bi moj partner postupio u slučaju da se dogodi trudnoća?

I za kraj, savjetujemo da ne ignorirate bilo kakve simptome koji bi mogli značiti da imate spolno prenosivu bolest. Javite se svome liječniku što prije jer većina spolno prenosivih infekcija ne ostavlja posljedice ako se na vrijeme prepozna i liječi.

Reference:
https://www.medicalnewstoday.com/articles/8181
https://www.mayoclinic.org/diseases-conditions/chlamydia/symptoms-causes/syc-20355349
https://my.clevelandclinic.org/health/diseases/4023-chlamydia
https://www.cdc.gov/std/chlamydia/stdfact-chlamydia.htm
https://www.webmd.com/sexual-conditions/chlamydia