Jod je element koji je prijeko potreban za sintezu hormona štitnjače, kao i normalno funkcioniranje zdravog organizma.
U tijelu, jod je ponajprije uključen u stvaranje dvaju hormona štitnjače, tiroksina i trijodtironina. U odraslih, oko 80% apsorbiranog joda iskorištava štitna žlijezda.
Većina joda iz okoliša se nalazi u morskoj vodi; mala količina ulazi u atmosferu te kišom dospijeva u kopnene vode i to u blizini mora. Stoga su ljudi koji žive daleko od mora i na velikim nadmorskim visinama u osobitoj opasnosti od manjka. Obogaćivanje jestive soli jodom (tipično u količini od 70 μg/g) omogućuje odgovarajući unos hranom (100 μg/dan).
Njegova rijetkost u tlu, vodi do nedostatka joda u mnogim živim organizmima, pa i kod ljudi, tako da nedostatak joda ugrožava oko 2 milijarde ljudi u svijetu i glavni je uzrok pojave mentalne retardacije.
Namirnice bogate jodom
Neke od namirnica koje sadrže najveće koncentracije joda su:
- bakalar – 120 grama sadrži 230 mikrograma joda,
- list – 130 grama sadrži 30 mikrograma joda,
- losos – 100 grama sadrži 14 mikrograma joda,
- konzervirana tuna – 100 grama sadrži 12 mikrograma joda,
- kravlje mlijeko – 200 mL sadrži 50 – 100 mikrograma joda,
- jogurt – 150 grama nemasnog jogurta sadrži 50 – 100 mikrograma joda,
- škampi – 170 grama sadrži 60 mikrograma joda,
- jaje – jedno jaje sadrži oko 25 mikrograma joda,
- meso – oko 100 grama mesa u prosjeku sadrži 10 mikrograma joda,
- bijeli pšenični kruh – 2 šnite sadrže oko 45 mikrograma joda,
- jodirana sol – 1.5 gram soli sadrži oko 71 mikrogram joda,
- voće i povrće – 80 grama voća i povrća obično sadrži oko 3 mikrograma joda.
Jod u raznim jodnim pripravcima je prisutan u koncentracijama koje su i nekoliko tisuća puta veće od uobičajeno prisutne u prirodi. No, postoje i nadomjesci joda koji su se desetljećima davali za prevenciju jodnog deficita u svrhu suzbijanja mentalne retardacije. Jod se daje u sredinama s nedostatnim unosom joda u obliku tableta, jodiziranog ulja ili čak injekcija, zatim putem jodizirane vode, jodizirane soli, u hrani za životinje, čak se proizvode i jodizirani keksi koji su davani djevojčicama u školi u Indiji. Međutim, zamijećeno je nakon više desetljeća jodne profilakse u populacijama koje su radi toga izložene višim koncentracijama joda da se češće javlja autoimuna bolest štitnjače, a isto tako učestalije je pojavljivanje i papilarnog karcinoma štitnjače.
Dakle, umjerenost prije svega.
Jod koji uđe u organizam se pretvara u kalijev ili natrijev jodid te apsorbira iz želuca ili tankog crijeva. 50% joda stvara kompleksne spojeve koji se jako teško apsorbiraju u organizmu.
Dnevne doze unosa joda koje su ljudskom organizmu potrebne su:
- do 6 mjeseci – 110 mikrograma,
- 7 – 12 mjeseci – 130 mikrograma,
- 1 – 8 godina – 90 mikrograma,
- 9 – 13 mikrograma – 130 mikrograma,
- 14 – 18 godina – 150 mikrograma, a za trudnice 220 i dojilje 290 mikrograma,
- više od 19 godina – 150 mikrograma, a za trudnice 220 i dojilje 290 mikrograma.
Mjere opreza
Zbog mogućnih nuspojava i interakcija s drugim lijekovima, dodaci prehrani trebaju se uzimati uz liječnički nadzor.
Visoke doze joda mogu blokirati rad štitnjače uzrokujući hipotireoidizam, Hashimotovu bolest, Graveovu bolest, karcinome štitnjače i tirotoksikozu. Doze od 160-600 mg mogu biti štetne, a one veće od 2000 mg toksične osobito kod ljudi s bolešću bubrega ili tuberkulozom.
Mjerenja količine joda moraju biti provedena na djeci koja su ga dobivala preko kože.
Interakcije
Ako trenutačno uzimate bilo koji od navedenih lijekova, prije uzimanja joda obavezno se konzultirajte s liječnikom: antitiroidni lijekovi (propiltiouracil i jodid), litij, varfarin.
U svakom slučaju narodne mudrosti nikad dosta, stoga ću ponoviti Paracelziusovu izreku: „Sve tvari su otrovne; ne postoji niti jedna da nije otrov. Ispravna doza čini razliku između otrova i lijeka“.
Ako želite saznati još više o jodu, pročitajte na ovom linku.
