Kolorektalni karcinom, poznat i kao rak debelog crijeva i rektuma, jedan je od najčešćih oblika raka u svijetu. Prema globalnim podacima, ovaj tip karcinoma predstavlja značajan javnozdravstveni problem, posebno u razvijenim zemljama. No, pravovremenom dijagnozom i adekvatnim liječenjem, ishodi mogu biti vrlo povoljni.
Što uzrokuje kolorektalni karcinom?
Kolorektalni karcinom nastaje kao rezultat složenih interakcija između genetskih čimbenika, načina života i okolišnih utjecaja. Iako točan uzrok bolesti često nije potpuno jasan, znanstvena istraživanja pružaju uvid u ključne rizike koji doprinose razvoju ove bolesti. Kombinacija nasljednih i stečenih faktora može uzrokovati promjene u stanicama debelog crijeva, što postupno dovodi do razvoja raka.
1. Nasljedni čimbenici i genetske mutacije
Nasljedne genetske mutacije igraju važnu ulogu u razvoju kolorektalnog karcinoma kod manjeg postotka oboljelih. Dvije najpoznatije nasljedne bolesti povezane s povećanim rizikom od kolorektalnog karcinoma su:
- Lynchov sindrom (poznat i kao nasljedni nepolipozni kolorektalni karcinom, HNPCC): Ovo je najčešća nasljedna predispozicija za kolorektalni karcinom. Osobe s Lynchovim sindromom imaju mutaciju u genima odgovornih za popravak DNA, što dovodi do bržeg nakupljanja genetskih pogrešaka u stanicama debelog crijeva. Osobe s ovom mutacijom imaju znatno veći rizik za razvoj kolorektalnog karcinoma, obično prije 50. godine života. Pored toga, mogu razviti i druge tipove raka, poput raka maternice i jajnika.
- Familijarna adenomatozna polipoza (FAP): Ova rijetka nasljedna bolest uzrokuje stvaranje stotina do tisuća polipa u debelom crijevu tijekom adolescencije. Ako se ne liječi, gotovo je sigurno da će jedan ili više tih polipa postati karcinogen. FAP je uzrokovan mutacijom u genu APC, koja ometa normalnu regulaciju rasta stanica.
Nasljedne mutacije poput ovih čine otprilike 5-10% svih slučajeva kolorektalnog karcinoma, dok većina oboljelih nema poznatu nasljednu predispoziciju. Ipak, čak i u slučajevima bez jasne obiteljske povijesti, može postojati genetska osjetljivost zbog kombinacije manjih, često multifaktorijalnih genetskih varijacija.
2. Dob kao značajan čimbenik rizika
Dob je jedan od najvažnijih čimbenika rizika za kolorektalni karcinom. Prema istraživanjima, rizik od razvoja ove vrste raka značajno raste nakon 50. godine života, s većinom dijagnoza postavljenih između 60. i 70. godine. To se djelomično pripisuje nakupljanju genetskih mutacija i promjena u stanicama tijekom vremena, kao i dužem izlaganju štetnim okolišnim čimbenicima. Unatoč tome, u posljednjih nekoliko desetljeća, zabilježen je porast incidencije kolorektalnog karcinoma kod mlađih osoba, što upućuje na moguće promjene u prehrambenim navikama, životnom stilu i okolišnim čimbenicima.
3. Prehrana i životni stil
Prehrana bogata crvenim mesom, posebno prerađenim mesnim proizvodima poput slanine, kobasica i salama, povezana je s povećanim rizikom od kolorektalnog karcinoma. Prema istraživanjima, učestala konzumacija ovih namirnica može pridonijeti upalnim procesima i oksidativnom stresu u crijevima, čime se povećava rizik za mutacije u stanicama crijeva. Nadalje, metode pripreme hrane, kao što je prženje ili roštiljanje na visokim temperaturama, proizvode kemijske spojeve poput heterocikličkih amina i policikličkih aromatskih ugljikovodika, za koje se smatra da su karcinogeni.
S druge strane, prehrana bogata vlaknima, voćem, povrćem i cjelovitim žitaricama povezana je sa smanjenim rizikom. Vlakna ubrzavaju prolazak hrane kroz crijeva i smanjuju vrijeme izlaganja sluznice potencijalnim karcinogenima.
Uz prehranu, sjedilački način života također povećava rizik od kolorektalnog karcinoma. Nedostatak tjelesne aktivnosti može doprinijeti pretilosti, koja je također povezana s povećanim rizikom, posebno kod muškaraca. Pretilost može dovesti do inzulinske rezistencije i kroničnih upalnih procesa, što stvara pogodno okruženje za razvoj raka.
4. Pušenje i alkohol
Konzumacija alkohola i pušenje povezani su s povećanim rizikom za nekoliko vrsta raka, uključujući kolorektalni karcinom. Prekomjerna konzumacija alkohola, posebno više od jednog pića dnevno kod žena i dva pića dnevno kod muškaraca, povećava rizik za razvoj ove bolesti. Alkohol može oštetiti DNA stanica u crijevima, dok pušenje doprinosi stvaranju toksičnih tvari koje potiču karcinogene promjene u stanicama crijeva.
5. Upalne bolesti crijeva
Kronične upalne bolesti crijeva, poput ulceroznog kolitisa i Crohnove bolesti, također povećavaju rizik za kolorektalni karcinom. Kod tih stanja dolazi do dugotrajne upale sluznice crijeva, što dovodi do oštećenja stanica i povećava šanse za razvoj mutacija koje uzrokuju rak. Što je dulje trajanje bolesti i što je veća zahvaćenost crijeva, to je veći rizik od razvoja kolorektalnog karcinoma.
6. Polipi i adenomatozni polipi
Polipi u debelom crijevu, posebno adenomatozni polipi, smatraju se prekanceroznim lezijama. Iako mnogi polipi ostaju benigni, neki se s vremenom mogu razviti u kolorektalni karcinom. Rizik od maligne transformacije povećava se s veličinom polipa i brojem adenoma prisutnih u crijevu. Redovita kolonoskopija i uklanjanje polipa tijekom pregleda ključne su preventivne mjere u smanjenju rizika od kolorektalnog karcinoma.
Simptomi kolorektalnog karcinoma
Simptomi kolorektalnog karcinoma mogu biti suptilni i nespecifični, osobito u ranim fazama bolesti. Ovo je jedan od razloga zašto mnogi slučajevi ostaju neotkriveni sve dok rak ne napreduje u kasniji stadij, kada liječenje postaje složenije. Rano prepoznavanje simptoma i njihovo pravilno tumačenje ključno je za pravodobnu dijagnozu i uspješnije liječenje. U nastavku su opisani najčešći simptomi kolorektalnog karcinoma.
Promjene u navikama pražnjenja crijeva
Jedan od prvih i najčešćih znakova kolorektalnog karcinoma su dugotrajne promjene u pražnjenju crijeva. Ove promjene mogu uključivati:
- Proljev: Proljev može biti posljedica djelomične opstrukcije crijeva zbog tumora, posebno ako je tumor smješten u lijevom dijelu debelog crijeva ili rektumu.
- Zatvor: Zatvor, ili poteškoće s pražnjenjem crijeva, također su česti simptomi, posebno ako tumor djelomično ili potpuno blokira prolaz kroz crijeva. Pacijenti mogu osjećati napetost i nelagodu, uz učestale, ali neuspješne pokušaje pražnjenja.
- Osjećaj nepotpunog pražnjenja crijeva: Ovaj osjećaj može nastati zbog tumora u rektumu koji uzrokuje osjećaj zaostale stolice, čak i nakon pražnjenja.
- Izmjene između proljeva i zatvora: Pacijenti mogu primijetiti izmjene između proljeva i zatvora, što može ukazivati na prisutnost tumora koji povremeno blokira crijeva.
Ove promjene u pražnjenju crijeva mogu trajati nekoliko tjedana, a njihovo zanemarivanje može dovesti do progresije bolesti.
Krv u stolici
Krv u stolici jedan je od najvažnijih simptoma kolorektalnog karcinoma, ali nažalost, često se pripisuje manje ozbiljnim stanjima poput hemoroida. Krvarenje može biti:
- Svijetlocrvena krv: Krv koja je svijetlo crvena obično dolazi iz nižih dijelova crijeva, najčešće rektuma ili anusa. Kod kolorektalnog karcinoma, ovo može ukazivati na tumor u rektumu ili donjem dijelu debelog crijeva.
- Tamna ili crna stolica: Krv koja dolazi iz viših dijelova crijeva, kao što je desni kolon, može se miješati sa stolicom, što uzrokuje tamniju ili katranastu boju stolice.
U nekim slučajevima, krvarenje može biti mikroskopsko i nevidljivo golim okom (okultno krvarenje). Ovakvo krvarenje može se otkriti samo testiranjem stolice na prisutnost krvi. S vremenom, čak i manje, kronično krvarenje može dovesti do anemije, što može izazvati druge simptome poput umora i slabosti.
Bolovi u trbuhu
Bolovi u trbuhu, grčevi ili osjećaj nelagode često su simptomi kolorektalnog karcinoma, osobito u naprednijim fazama kada tumor raste i počinje ometati normalnu funkciju crijeva. Bolovi mogu biti:
- Spastički: Ovi bolovi nalikuju grčevima i često se pojavljuju kao rezultat djelomične opstrukcije crijeva zbog tumora.
- Kronični bolovi u donjem dijelu trbuha: Tumori u lijevom dijelu debelog crijeva ili rektumu mogu uzrokovati osjećaj napetosti i stalne nelagode u donjem dijelu trbuha.
- Osjećaj nadutosti ili pretrpanosti: Kako tumor raste, može doći do blokade u crijevima, što uzrokuje nakupljanje plinova i osjećaj nadutosti.
Bolovi su često praćeni promjenama u pražnjenju crijeva, a njihovo pogoršanje može biti znak da je bolest u poodmakloj fazi.
Neobjašnjiv gubitak težine
Neobjašnjiv gubitak težine, bez promjene u prehrambenim navikama ili povećane tjelesne aktivnosti, može biti znak ozbiljne bolesti, uključujući kolorektalni karcinom. Gubitak težine povezan je s nekoliko čimbenika, uključujući:
- Smanjen unos hrane: Tumor u debelom crijevu može uzrokovati osjećaj nelagode nakon jela ili osjećaj sitosti čak i nakon konzumacije manje količine hrane, što dovodi do smanjenog unosa kalorija.
- Povećana potrošnja energije: Tumor može uzrokovati metaboličke promjene koje dovode do povećane potrošnje energije i, posljedično, gubitka tjelesne mase.
- Opstrukcija crijeva: Ako tumor uzrokuje djelomičnu ili potpunu blokadu crijeva, to može smanjiti apsorpciju hranjivih tvari, što također doprinosi gubitku težine.
Umor i slabost
Kako tumor raste, može uzrokovati gubitak krvi putem stolice, što često prolazi neprimijećeno. Gubitak krvi s vremenom dovodi do anemije, stanja koje karakterizira smanjen broj crvenih krvnih stanica. Anemija uzrokuje umor, slabost, vrtoglavicu i blijedilo, a može značajno smanjiti kvalitetu života.
Umor povezan s kolorektalnim karcinomom također može biti rezultat upalnog procesa koji se javlja u tijelu kao odgovor na prisutnost raka. Ovaj kronični umor često nije proporcionalan razini fizičke aktivnosti i ne prolazi nakon odmora.
Promjene u izgledu stolice
Pacijenti s kolorektalnim karcinomom često primijete promjene u izgledu stolice, koje mogu uključivati:
- Tanka stolica: Tumor u rektumu ili donjem dijelu debelog crijeva može uzrokovati sužavanje prolaza kroz crijevo, što rezultira užom ili trakastom stolicom.
- Masna ili sjajna stolica: U slučaju uznapredovalog raka ili tumora koji blokira crijevni lumen, stolica može biti masna, sjajna ili loše probavljena, što upućuje na problem s apsorpcijom hranjivih tvari.
Osjećaj pritiska ili bol u rektumu
Tumori smješteni u rektumu mogu uzrokovati osjećaj pritiska u području zdjelice ili rektuma. Pacijenti mogu osjećati potrebu za čestim pražnjenjem crijeva, ali bez uspjeha, što je posljedica pritiska koji tumor stvara na rektalno područje. U nekim slučajevima, bol može biti prisutna tijekom pražnjenja crijeva.
Dijagnoza kolorektalnog karcinoma
Dijagnosticiranje kolorektalnog karcinoma uključuje niz postupaka koji omogućuju liječnicima da precizno otkriju prisutnost tumora, odrede njegovu veličinu, stadij i proširenost, te razviju odgovarajući plan liječenja. Pravodobna dijagnoza ključna je za uspješno liječenje, a redoviti preventivni pregledi, poput kolonoskopije, znatno povećavaju šanse za otkrivanje bolesti u ranoj fazi, kada je izlječenje najvjerojatnije.
Preventivni pregledi i probir
Preventivni probir na kolorektalni karcinom preporučuje se za sve osobe starije od 50 godina, a kod onih s povećanim rizikom, kao što su osobe s obiteljskom povijesti kolorektalnog karcinoma ili s genetskim sindromima, probir počinje i ranije. Glavne metode probira uključuju:
- Kolonoskopija: Kolonoskopija je zlatni standard za otkrivanje kolorektalnog karcinoma. Ovaj pregled omogućava liječniku da kamerom pričvršćenom na dugoj fleksibilnoj cijevi pregleda unutrašnjost cijelog debelog crijeva i rektuma. Tijekom kolonoskopije liječnik može izravno vidjeti abnormalnosti, poput polipa ili tumora, te ih ukloniti ili uzeti uzorke za daljnju analizu (biopsiju). Kolonoskopija ne samo da omogućava dijagnozu karcinoma, već je i preventivni alat jer uklanjanje polipa smanjuje rizik od razvoja raka.
- Sigmoidoskopija: Slična kolonoskopiji, sigmoidoskopija je manje invazivna procedura koja se fokusira samo na pregled donjeg dijela debelog crijeva (sigmoidnog kolona i rektuma). Koristi se kada postoji sumnja na tumor u tom dijelu crijeva ili kao dio probirnog postupka. Ako se tijekom sigmoidoskopije otkriju polipi ili sumnjive lezije, preporučuje se potpuna kolonoskopija.
- Testiranje stolice na okultno krvarenje (FOBT): Ovaj test provjerava prisutnost nevidljive (mikroskopske) krvi u stolici, koja može biti znak krvarenja iz tumora u debelom crijevu. FOBT se koristi kao probirna metoda, ali ako test pokaže prisutnost krvi, potrebna je daljnja dijagnostička obrada kolonoskopijom.
- Fecal immunochemical test (FIT): FIT test je modernija varijanta testiranja stolice na krv, ali s većom specifičnošću za ljudski hemoglobin, što smanjuje lažno pozitivne rezultate. Kao i FOBT, FIT se koristi u probiru, a pozitivan rezultat zahtijeva daljnju dijagnostičku kolonoskopiju.
- Stolica na DNA: Ovaj test analizira uzorke stolice na prisutnost abnormalnih DNA mutacija koje mogu biti povezane s rakom ili prekanceroznim promjenama u stanicama debelog crijeva. Ako je test pozitivan, preporučuje se daljnja evaluacija kolonoskopijom.
Radiološke dijagnostičke metode
Ako se tijekom probirnih testova ili pregleda pojavi sumnja na kolorektalni karcinom, koriste se različite radiološke metode kako bi se preciznije odredila lokalizacija i proširenost bolesti.
- Kompjuterizirana tomografija (CT): CT skeniranje trbuha i zdjelice omogućuje liječnicima da vizualiziraju cijelo debelo crijevo, rektum i okolne strukture. Ova metoda je posebno korisna za određivanje opsega tumora i potencijalno širenje raka na limfne čvorove ili druge organe (npr. jetru ili pluća).
- Magnetska rezonancija (MRI): MRI se često koristi kada je potrebno detaljnije ispitati lokalizaciju tumora, osobito kod rektalnog karcinoma. MRI pruža iznimno precizne slike koje pomažu liječnicima da procijene je li tumor prodro u susjedne organe ili strukture, što je ključno za planiranje kirurškog zahvata.
- Virtualna kolonoskopija (CT kolonografija): Ova metoda koristi CT skener kako bi se stvorila 3D slika debelog crijeva i rektuma. Iako je manje invazivna od standardne kolonoskopije, virtualna kolonoskopija ne omogućava uzimanje biopsije, pa se koristi više kao probirna metoda. Ako virtualna kolonoskopija otkrije sumnjive lezije, potrebna je standardna kolonoskopija radi daljnje procjene.
Laboratorijski testovi
Nakon što se utvrdi prisutnost tumora, laboratorijski testovi pomažu u procjeni općeg zdravstvenog stanja pacijenta te u određivanju faze bolesti:
- Krvna slika i biokemijski testovi: Potpuna krvna slika (CBC) može otkriti anemiju, koja je često prisutna kod kolorektalnog karcinoma zbog kroničnog gubitka krvi putem stolice. Biokemijski testovi, poput jetrenih enzima, koriste se za procjenu funkcije organa i provjeru je li se rak proširio na jetru ili druge dijelove tijela.
- Tumorski biljezi (CEA): Test za tumorski biljeg karcinoembrionalni antigen (CEA) koristi se za praćenje kolorektalnog karcinoma. Iako CEA nije dovoljno specifičan za dijagnozu raka, povišene razine ovog markera mogu ukazivati na uznapredovali rak ili recidiv bolesti nakon liječenja. Redovito praćenje CEA nakon kirurškog zahvata pomaže u otkrivanju povratka bolesti.
Biopsija
Biopsija je ključni korak u postavljanju konačne dijagnoze kolorektalnog karcinoma. Tijekom kolonoskopije, liječnik uzima uzorke tkiva iz sumnjivih lezija (polipi, tumori) kako bi se oni mikroskopski pregledali. Biopsija omogućava patolozima da odrede je li tkivo benigno ili maligno, te ako je maligno, koja vrsta stanica je prisutna (adenokarcinom, karcinoid, itd.).
Mikroskopski pregled biopsije također pomaže u procjeni stupnja diferencijacije tumora (koliko stanice raka izgledaju drugačije od normalnih stanica) i prisutnosti bilo kakvih genetskih mutacija koje mogu utjecati na odabir terapije.
Stadiji karcinoma
Jednom kad je dijagnoza kolorektalnog karcinoma potvrđena, liječnici koriste sustav stadijiranja kako bi odredili proširenost raka. Stadijiranje je ključno za odabir odgovarajućeg liječenja i procjenu prognoze pacijenta. Najčešće se koristi TNM sustav stadijiranja, koji uzima u obzir tri faktora:
- T (Tumor): Veličina primarnog tumora i dubina prodiranja u stijenku crijeva.
- N (Node): Prisutnost karcinoma u limfnim čvorovima.
- M (Metastasis): Prisutnost udaljenih metastaza (rak koji se proširio na druge organe poput jetre ili pluća).
Na temelju TNM klasifikacije, karcinom se svrstava u jedan od četiri stadija, pri čemu je stadij I najraniji i ograničen na crijevnu stijenku, dok je stadij IV uznapredovali rak koji se proširio na udaljene organe.
Liječenje kolorektalnog karcinoma
Liječenje kolorektalnog karcinoma ovisi o više čimbenika, uključujući stadij bolesti, lokalizaciju tumora, opće zdravstveno stanje pacijenta i njegove osobne preferencije. Cilj liječenja može biti uklanjanje tumora, sprječavanje širenja raka ili ublažavanje simptoma i poboljšanje kvalitete života. U nastavku su opisane glavne metode liječenja kolorektalnog karcinoma.
Kirurško liječenje
Kirurgija je osnovni način liječenja kolorektalnog karcinoma, osobito u ranim stadijima bolesti. Postoji nekoliko vrsta kirurških zahvata, ovisno o lokalizaciji i opsegu tumora:
- Polipektomija: Ako se rak nalazi u polipu (mala izraslina u sluznici debelog crijeva ili rektuma) i otkriven je u ranoj fazi, polipektomija se može izvesti tijekom kolonoskopije. Ovaj zahvat omogućava uklanjanje polipa zajedno s tumorom bez potrebe za invazivnom operacijom.
- Lokalna ekscizija: Kod manjih tumora u rektumu, može se izvesti lokalna ekscizija, što podrazumijeva uklanjanje tumora zajedno s malim dijelom okolnog tkiva. Ovaj zahvat obavlja se kroz anus bez potrebe za rezanjem abdomena.
- Resekcija debelog crijeva (kolektomija): Ako je rak uznapredovao i zahvaća veći dio crijeva, preporučuje se resekcija. Ovaj zahvat podrazumijeva uklanjanje dijela debelog crijeva zahvaćenog tumorom, zajedno s okolnim tkivom i limfnim čvorovima. Preostali dijelovi crijeva se zatim spoje (anastomoza), kako bi se ponovno uspostavila normalna funkcija crijeva. Resekcija može biti parcijalna (djelomična kolektomija) ili potpuna (totalna kolektomija), ovisno o veličini i mjestu tumora.
- Resekcija rektuma: Kod rektalnog karcinoma, resekcija rektuma može biti potrebna. Ovaj zahvat uključuje uklanjanje dijela rektuma ili cijelog rektuma, a u nekim slučajevima potrebno je izvesti stalnu ili privremenu kolostomiju, tj. stvaranje otvora na trbušnoj stijenci kroz koji se stolica izbacuje u vrećicu (stoma). Ova metoda koristi se kada nije moguće spojiti preostali dio debelog crijeva s anusom.
- Minimalno invazivna kirurgija (laparoskopska kirurgija): U novije vrijeme, minimalno invazivni kirurški zahvati postaju sve popularniji. Ovi zahvati uključuju upotrebu laparoskopa (tankog, fleksibilnog instrumenta s kamerom), omogućujući kirurzima da uklone tumore kroz male rezove. Laparoskopska kirurgija povezana je s bržim oporavkom, manjom boli i kraćim boravkom u bolnici u usporedbi s otvorenom kirurgijom.
Kemoterapija
Kemoterapija koristi lijekove koji ubijaju stanice raka ili sprječavaju njihov rast i dijeljenje. Ova metoda liječenja koristi se kao dopuna kirurškom zahvatu ili kada kirurško liječenje nije moguće.
- Adjuvantna kemoterapija: Nakon kirurškog zahvata, kemoterapija se često koristi kako bi se uništile preostale stanice raka koje možda nisu uklonjene operacijom. Cilj adjuvantne kemoterapije je smanjiti rizik od povratka raka.
- Neoadjuvantna kemoterapija: U nekim slučajevima, kemoterapija se daje prije operacije kako bi se smanjila veličina tumora i olakšalo njegovo uklanjanje. Ovaj pristup je čest kod rektalnog karcinoma u kombinaciji s radioterapijom.
- Kemoterapija za uznapredovali rak: Kada se rak proširi na druge dijelove tijela (metastazira), kemoterapija može pomoći u smanjenju simptoma i usporavanju napredovanja bolesti. Kemoterapija u ovom slučaju može produljiti život, ali rijetko dovodi do izlječenja metastatskog kolorektalnog karcinoma.
Najčešći lijekovi koji se koriste za liječenje kolorektalnog karcinoma uključuju 5-fluorouracil (5-FU), kapecitabin, irinotekan i oksaliplatin. Ovi lijekovi mogu se koristiti sami ili u kombinaciji kako bi se postigao što bolji učinak.
Radioterapija
Radioterapija koristi visokoenergetske zrake (poput X-zraka) za uništavanje stanica raka. U liječenju kolorektalnog karcinoma, radioterapija se najčešće koristi kod rektalnog karcinoma, bilo prije operacije (neoadjuvantna radioterapija) kako bi se smanjila veličina tumora, ili nakon operacije (adjuvantna radioterapija) kako bi se uništile preostale stanice raka. Kod pacijenata s uznapredovalim stadijima bolesti ili kod onih koji nisu kandidati za kirurški zahvat, radioterapija može pomoći u ublažavanju simptoma (palijativna radioterapija).
- Vanjska radioterapija: Najčešći oblik radioterapije, gdje se zrake usmjeravaju na tumor iz izvora izvan tijela. Ovaj tretman provodi se u bolnici tijekom nekoliko tjedana.
- Brahiterapija: Rjeđe korištena metoda koja uključuje postavljanje radioaktivnog izvora unutar ili u blizini tumora. Brahiterapija je posebno korisna kod nekih oblika rektalnog karcinoma.
Ciljana terapija
Ciljana terapija koristi lijekove koji ciljano djeluju na specifične molekularne promjene u stanicama raka koje potiču njihov rast i širenje. Ova vrsta terapije je manje toksična od kemoterapije jer selektivno cilja stanice raka, a ne zdrave stanice. Ciljana terapija koristi se najčešće kod metastatskog kolorektalnog karcinoma, a neki od najčešće korištenih lijekova uključuju:
- Bevacizumab (Avastin): Ovaj lijek blokira angiogenezu, proces kojim tumor stvara nove krvne žile za svoj rast. Bevacizumab se koristi u kombinaciji s kemoterapijom za usporavanje rasta tumora i poboljšanje preživljenja kod pacijenata s metastatskim kolorektalnim karcinomom.
- Cetuksimab (Erbitux) i panitumumab (Vectibix): Ovi lijekovi blokiraju epidermalni faktor rasta (EGFR), protein koji potiče rast stanica raka. Cetuksimab i panitumumab koriste se kod pacijenata s određenim genetskim profilima tumora (npr. bez mutacija u KRAS ili NRAS genima).
Imunoterapija
Imunoterapija je relativno nov pristup u liječenju raka, koji potiče imunološki sustav pacijenta da prepozna i uništi stanice raka. Kod kolorektalnog karcinoma, imunoterapija se primarno koristi kod pacijenata čiji tumori imaju specifične genetske promjene, poput visoke mikrosatelitne nestabilnosti (MSI-H) ili deficijentnosti u popravku neusklađenosti (dMMR).
- Pembrolizumab (Keytruda) i nivolumab (Opdivo): Ovi lijekovi blokiraju proteine koji onemogućuju T-stanicama imunološkog sustava da prepoznaju stanice raka, čime se omogućuje imunološkom sustavu da napadne rak. Imunoterapija pokazala je obećavajuće rezultate kod pacijenata s uznapredovalim kolorektalnim karcinomom s MSI-H ili dMMR tumorima.
Izvori:
American Cancer Society. (n.d.) Signs and symptoms of colorectal cancer.
https://www.cancer.org/cancer/types/colon-rectal-cancer/detection-diagnosis-staging/signs-and-symptoms.html
Cancer Treatment Centers of America. (n.d.) Colorectal cancer symptoms.
https://www.cancercenter.com/cancer-types/colorectal-cancer/symptoms
Cleveland Clinic. (2023) Colorectal (colon) cancer.
https://my.clevelandclinic.org/health/diseases/14501-colorectal-colon-cancer
Mayo Clinic. (2023) Colon cancer – symptoms and causes.
https://www.mayoclinic.org/diseases-conditions/colon-cancer/symptoms-causes/syc-20353669
Medical News Today. (2023) Everything you need to know about colon cancer.
https://www.medicalnewstoday.com/articles/150496
Slike su preuzete sa Shutterstock
