Kongestivno zatajenje srca – uzrok, simptomi i liječenje

Zatajenje srca (kongestivno zatajenje srca) je ozbiljno stanje pri kojem je količina istisnute krvi iz srca svake minute (minutni volumen) nedovoljna da zadovolji normalne potrebe tijela za kisikom i hranjivim tvarima.

Premda neki ljudi pogrešno vjeruju da se pod pojmom zatajenja srca misli da je srce stalo, pojam zatajenje srca zapravo označava da je srce oslabilo i izgubilo svoju radnu sposobnost. Zatajenje srca ima mnoge uzroke uključujući brojne bolesti. Zatajenje srca se najčešće javlja u starijih ljudi jer oni mnogo češće obolijevaju od bolesti koje izazivaju zatajenje srca. Premda se s vremenom zatajenje srca sve više pogoršava, ipak ljudi s tim stanjem mogu živjeti godinama. U Sjedinjenim Američkim Državama godišnje obolijeva od zatajenja srca oko 400.000 novih bolesnika, a 70% ljudi sa zatajenjem srca umire u roku od 10 godina.

Kongestivno zatajenje srca – mehanizam nastanka

Glavna funkcija srca je pumpanje krvi u krvne žile. Funkcija srca određena je s četiri čimbenika:

• tlačno opterećenje (arterijski tlak),
• volumno opterećenje (volumen krvi),
• frekvencija (broj otkucaja srca u minuti, srčani puls),
• kontraktilnost srca (svojstvo srčanog mišića – miokarda da se kontrahira, stisne).

Srce nastoji održati stalan minutni volumen kako bi sve stanice u našem tijelu bile opskrbljene kisikom i hranjivim tvarima. Minutni volumen srca je količina krvi koju srce izbaci u jednoj minuti i normalno iznosi oko 5,6 L/min za muškarce i 4,9 L/min za žene. Minutni volumen je određen udarnim volumenom (količina krvi koju srce izbaci prilikom jednog srčanog otkucaja, oko 70mL) i frekvencijom srca (srčani puls, normalno 60 – 100 otkucaja u minuti).

Srce ime različite kompenzacijske mehanizme s kojima uspijeva održati normalan minutni volumen srca prilikom npr. obavljanja fizičkih poslova (povećanje srčanog pulsa).

Tijekom različitih srčanih bolesti, srce koristi svoje kompenzacijske mehanizme (kompenzirano srce) kako bi se dovoljna količina krvi pumpala u krvne žile i opskrbljivala sve stanice kisikom i hranjivim tvarima. Ako bolest potraje i svi kompenzacijski mehanizmi se „istroše“, srce slabi i nastupa klinički manifestna bolest – zatajenje srca sa svim simptomima koje ćemo navesti niže.

Preko 2% stanovništva zapadne civilizacije boluje od zatajenja srca, a u dobi iznad 60 godina taj postotak se penje i preko 10%.

Simptomi kongestivnog zatajenja srca

• osjećaj lupanja srca (palpitacije)
• puls može biti nepravilan ili nagli dobitak na težini (nenamjeran)
• oticanje stopala i gležnjeva
• oticanje trbuha
• izražene vratne vene
• gubitak apetita, probavne smetnje, mučnina i povraćanje
• nedostatak daha, posebno kod aktivnosti, poteškoće kod spavanja, nedostatak daha do kojeg dolazi nakon kraćeg ležanja
• umor, slabost, nesvjestica
• smanjena budnost ili koncentracija
• kašalj
• promjena boje kože, plavkasta (cijanoza) ili žuta (žutica)
• smanjeno izlučivanje mokraće (oligurija)
• potreba za mokrenjem po noći (nokturija)
• dojenčad se može znojiti tijekom hranjenja (ili drugog napora)

Dijagnoza kongestivnog zatajenja srca

Navedeni simptomi sami po sebi obično su dovoljni da liječnik postavi dijagnozu zatajenja srca. Slijedeći nalazi mogu potvrditi liječnikovu početnu dijagnozu: slab i često brzi puls, snižen krvni tlak, određene nenormalnosti u srčanim tonovima, prošireno srce, nabrekle vene na vratu, tekućina u plućima, povećana jetra (hepatomegalija), brzo dobivanje na težini i oticanje trbuha ili nogu. Rendgenska snimka prsnoga koša može pokazati proširenje srčane sjene i tekućinu koja je nakupljena u plućima.

Karakteristike srčanog rada često se procjenjuju daljnjim pretragama, kao što je primjerice ehokardiografija (ultrazvučni pregled), pri kojoj se upotrebljava slikovni prikaz srčanih struktura, te elektrokardiografija (EKG) kojom se analizira električna aktivnost srca. Ostale se pretrage mogu također provesti s ciljem da se odredi osnovni uzrok zatajenja srca.

Kongestivno zatajenje srca – vrste

Zatajenje srca se može podijeliti prema nekoliko načina:

• akutno zatajenje srca (akutni kardiogeni edem pluća i kardiogeni šok) i
• kronično zatajenje srca (o kojem pišemo u ovom članku),
• desnostrano zatajivanje srca (zatajenje desnog dijela srca, dominiraju znakovi kongestije, zastoja krvi) i
• ljevostrano zatajivanje srca (zatajenje lijeve strane srca, dominiraju znakovi smanjenog minutnog volumena). Ova podjela se sve rjeđe koristi jer će zbog zatajenja lijeve strane srca osoba s vremenom razviti i desnostrano zatajenje srca,
• dijastoličko zatajivanje srca (nesposobnost klijetke da se normalno opusti i puni krvlju) i
• sistoličko zatajivanje srca (nesposobnost klijetke da se normalno kontrahira i izbaci dovoljno krvi).

Liječenje kongestivnog zatajenja srca

Ciljevi liječenja uključuju smanjenje radnog opterećenja srca, kontrolu suvišnog zadržavanja soli i vode (otekline) i poboljšanje rada srca. Zatajenje srca zahtijeva praćenje od strane liječnika. Može biti potrebno bolničko liječenje ako su simptomi jaki ili nestabilni; ako se poteškoće kod disanja pojavljuju u odmaranju ili kod minimalne aktivnosti; ako nema odgovora na početno liječenje. Treba liječiti poremećaje koji ga uzrokuju te ujedno i precipitirajuće faktore. To može zahtijevati uzimanje lijekova, operativno liječenje i druge načine liječenja.

U uznapredovalim slučajevima, može se preporučiti ležanje ili smanjena fizička aktivnost kako bi radno opterećenje srca bilo što manje. Vazodilatatorni lijekovi se koriste za smanjenje radnog opterećenja, posebno ako simptomi uključuju teško disanje, pretjerani umor i smanjenu toleranciju na aktivnost. ACE inhibitori se koriste u terapiji zatajenja srca u svim stupnjevima. Ako je otečenost jaka ili postoje znakovi kongestije u sistemskoj (tjelesnoj) ili pulmonarnoj (plućnoj) cirkulaciji, potrebno je utjecati na nakupljanje soli i vode. Stoga se preporučuje prehrana s malo soli, ograničen unos tekućine, a od lijekova diuretici. Digoksin se može dati ako vazodilatatori i diuretici ne uklone simptome u potpunosti. Može se preporučiti smanjenje težine. Prekinite pušenje i konzumiranje alkohola (oba smanjuju djelotvornost pumpanja srca). Intravenska primjena lijekova se može koristiti kako bi se postigao brži odgovor, a uključuje inotropne lijekove, vazodilatatore i diuretike. U nekih bolesnika potrebno je mehanički ukloniti tekućinu (torakocenteza ili paracenteza.)

U teškim slučajevima, može se provesti dijaliza radi uklanjanja suvišne tekućine. Uređaji za potpomaganje cirkulacije kao što je intra-aortna balonska pumpa ili pomoćni uređaj za lijevu klijetku mogu biti preporučeni za stabiliziranje stanja. Transplantacija srca je također moguća metoda liječenja.

Zatajenje srca – prognoza

Zatajenje srca je ozbiljan poremećaj koji smanjuje očekivano trajanje života. S obzirom na to da se uglavnom radi o starijim bolesnicima koji boluju i od drugih kroničnih bolesti, prognoza bolesnika sa zatajivanjem srca je loša. Lošiju prognozu imat će bolesnici kojima se kasnije postavi dijagnoza (NYHA IV) i kasnije počnu uzimati terapiju.

Polovica bolesnika umire unutar četiri godine nakon postavljanja dijagnoze. Svaki drugi bolesnik s teškim zatajenjem srca umire unutar jedne godine. Smrt može biti nagla kad nastupi zatajenje srca u snu, ali može biti i dugotrajna borba s teškim pogoršanjem koje je nastalo npr. zbog infekcije.

Bolesnici kojima se uzrok zatajenja srca može kirurški popraviti imaju bolju prognozu i dulje preživljenje. Najbolju prognozu imaju mlađe odrasle osobe koje su bili kandidati za transplantaciju i koje su dobile novo srce.

Komplikacije

• plućni edem
• potpuno zatajenje rada srca (cirkulatorni kolaps)
• aritmije uključujući letalne aritmije
• nuspojave lijekova
• niski krvni tlak (hipotenzija)
• slabost, nesvijest
• lupusna reakcija
• glavobolja
• gastrointestinalne smetnje (kao što su mučnina, žgaravica, proljev)
• toksičnost digitalisa

Palijativna njega – njega na kraju života

Zatajenje srca napreduje postupno, uz povremene epizode izrazito teškog popuštanja srca i konačno dovodi do smrti.

Palijativna njega za bolesnike sa zatajenjem srca je izrazito važna. Bitno je pripremiti se kao obitelj o napredovanju bolesti i sigurnom ishodu. Poboljšanje kvalitete života za te pacijente je od presudne važnosti. Nužno je osigurati dostojan život do zadnjeg daha, rješavajući sve moguće tegobe koje pacijent ima (bol, teško disanje, oticanje nogu, problemi s mokrenjem, problemi s probavom).

Razgovarajte s Vašim bolesnikom o njegovoj želji u pitanju oživljavanja (npr. endotrahealna intubacija, reanimacija) pri pogoršanju teškog srčanog zatajenja. Razgovarajte o tome gdje bi radije bolesnik želio preminuti, u bolnici ili kod kuće. Iako su ove teme izrazito bolne i nepodnošljive, dostojanstvo smrti jednako je važno kao i dostojanstvo života. Smrt bez boli kod kuće u krugu obitelji i zatajenje srca u snu u visokoj životnoj dobi je nešto čemu se većina ljudi nada.

Prevencija

Iz dosadašnjeg iskustva i znanja mogu reći da se promjenom životnog stila i prehrane jako može utjecati na duljinu i kvalitetu života.
Prestanak pušenja, pijenja alkohola (dopušteno 1-2 dcl vina iza ručka), izbjegavanje stresa koliko je to god moguće, tjelesna aktivnost, …

Prehrana se treba sastojati uglavnom od biljne prehrane (po mogućnosti žive biljne prehrane), a ako baš ne možete onda slijedite mediterasku prehranu.