Koprolalija dolazi od grčke riječi “kopros”, što znači “izmet” i “lalein”, što znači “brbljati”. To je pojava slična tiku koja uključuje nenamjerne opscene i društveno neprikladne vokalizacije. U 10 do 33% slučajeva može korelirati s poremećajima tikova, posebice s Touretteovim sindromom (također poznat kao Gilles de la Touretteov sindrom). Vjeruje se da se Gilles the la Tourette pojavljuje u otprilike 1% svjetske populacije, u rasponu između 0,4% i 3,8%. Koprolalija se javlja i kod pacijenata s lezijama mozga, “senilnosti” te kod onih s neurodegenerativnim i autoimunim poremećajima. Također se može pojaviti zajedno s poremećajima napadaja, u iktalnom ili post-iktalnom statusu. Ova aktivnost opisuje identifikaciju, procjenu i liječenje koprolalije. Naglašava ulogu međuprofesionalnog zdravstvenog tima u procjeni, liječenju i poboljšanju skrbi za pacijente s ovim stanjem.
Što uzrokuje koprolaliju?
Najčešće prihvaćeno objašnjenje uzroka koprolalije uključuje isto “pogrešno ožičenje” inhibitornog mehanizma mozga koji uzrokuje nevoljne pokrete koji su tipični za TS. Čini se da je urođena sposobnost koju svi imamo da potisnemo neželjene pokrete i nesvjesne misli na neki način oštećena kod osoba s TS-om. Baš kao što ljudi sa TS-om moraju zadovoljiti neodoljivu potrebu za trzanjem, tako moraju “ispuštati” zvukove i riječi koji se nakupljaju i moraju biti izraženi prije nego što se osjeti trenutno olakšanje. Ovisno o težini simptoma, pritisak za izražavanjem tih simptoma će se ponovno pojaviti, jer se neodoljiva, nepodnošljiva želja da se trza, psuje ili viče ne može unedogled suzbijati. Poseban izbor takvog jezika možda ima veze s jačim emocionalnim sadržajem pojedinca u određenim dijelovima mozga. Takvi su simptomi uočeni kod pojedinaca nakon moždanog udara ili druge ozljede dubokog frontalnog dijela mozga. Kao i kod svih tikova, pojačani simptomi mogu se pojaviti s pojačanim emocionalnim stresom, ugodnim uzbuđenjem ili čak umorom. Emocionalno stanje ne uzrokuje simptome tikova, već ih može pojačati.
Koprolalija – simptomi
Iako su opscenosti i psovke uobičajeni u svakodnevnom razgovoru u našoj kulturi, koprolalija se razlikuje od jednostavnog psovanja ili upotrebe ružnog jezika. Obično se ovi vokalni tikovi ne izgovaraju unutar društvenog ili emocionalnog konteksta, a često se izgovore ili ponavljaju kompulzivno glasnijim tonom ili drugačijom ritmom ili visinom tona od normalnog konverzacijskog govora. Osobito neugodni za neke pojedince s koproalijom su nehotični ispadi unutar društvenog konteksta, kao što su rasne ili etničke uvrede u društvu upravo onih ljudi koje bi takve primjedbe najviše uvrijedile. Manji broj ljudi s koproalijom ima ovaj poseban problem. Ključno je razumjeti da ove riječi ili složene fraze ne odražavaju nužno misli, uvjerenja ili mišljenja osobe s koproalijom. Neke fraze mogu biti prilično složene, često besmislene pa čak i komične. Poznato je da jedan mladić sa TS-om viče: “Pomozite mi, moje donje rublje gori!!” Neki ljudi s TS-om zapravo ne izgovaraju neprikladne riječi naglas, ali ih mogu mentalno ponavljati. Iako nije društveno vidljivo, ove osobe smatraju da je njihova subvokalizirana koprolalija uznemirujuća. Riječi su obično izražene na materinjem jeziku osobe, ali nije neuobičajeno da netko sa TS-om psuje na jeziku koji je naučio.
Kako se dijagnosticira koprolalija?
Kao što je spomenuto, koprolalija se često dijagnosticira uz drugo stanje kao što je Touretteov sindrom. Obično će one koji pate od koprolalije pregledati neurolog i psiholog.
Često se provode mnogi testovi kao što su:
- Empirijski i klinički testovi kao što su intervjui, opisi simptoma, razgovori s rodbinom (ako pacijent ne može zastupati svoje mišljenje) i promatranja.
- Instrumentalna dijagnostika kao što je MRI skeniranje mozga, MR angiografija i PET-CT skeniranje za isključivanje drugih uzroka kao što su lezije. EEG/EMG i neuroimaging metode također se koriste za dijagnosticiranje Touretteovog sindroma. S Kleine-Levinovim sindromom može postojati polisomnografsko praćenje, a s progresivnom paralizom također se često izvode lumbalne punkcije.
- Laboratorijske pretrage uključujući pretrage na neurološke infekcije i metaboličke bolesti, pretrage urina i krvi, pretrage na sifilis, pretrage cerebrospinalne tekućine i po potrebi genetske pretrage.
Liječenje koprolalije
Općenito, odluka o liječenju tikova ili koprolalije ovisi o stupnju oštećenja i o tome koliko boli može prouzročiti djetetu, te zahtijeva suradnju obitelji. Nakon stručne recenzije o stanju, ponekad odluka može biti da se klinički samo prati, bez potrebe za aktivnom intervencijom, koja može biti nefarmakološka ili farmakološka.
Nefarmakološka intervencija
Bihevioralna terapija pokazala je uspjeh u pomaganju pacijentima da upravljaju svojim kompulzivnim ponašanjem i smatra se da pomaže pacijentima s koproalijom.
Liječenje s najsnažnijom empirijskom potporom koja postoji je terapija poništavanja navika, u kojoj pacijent može naučiti prepoznati znakove da nagon dolazi i postati ga svjestan, kao i stvoriti odgovor na te znakove ili tik. Ostali bihevioralni tretmani za koje je u kliničkim ispitivanjima utvrđeno da su učinkoviti uključuju sveobuhvatnu bihevioralnu intervenciju za tikove i prevenciju reakcije na izlaganje.
Farmakološke intervencije
Farmakološko liječenje koprolalije samo po sebi rijetko se izravno obrađuje u literaturi. Gotovo se uvijek nalazi zajedno s liječenjem tikova (motoričkih ili fonatornih), opsesivno-kompulzivnog poremećaja, impulzivnosti i drugih stanja, uključujući Touretteov sindrom.
Utvrđeno je da pimozid smanjuje simptome za 90% nakon godinu dana liječenja u nizu od 34 pacijenta u kojima je 50% imalo koprolaliju, ali koprolalija sama po sebi nije bila adresirani simptom.
Utvrđeno je da haloperidol osigurava 79% poboljšanja simptoma kada govorimo o učestalosti tikova, ali nije specifičan za koprolaliju.
Kod ova dva lijeka, nuspojave (npr. ekstrapiramidalni simptomi) ograničile su njihovu upotrebu kao prve linije liječenja.
Utvrđeno je da klonidin i klomipramin utječu na simptome ponašanja, ali opet bez posebnog spominjanja koprolalije.
Risperidon, a u novije vrijeme i aripiprazol, često se bira prije drugih lijekova zbog sigurnijeg profila i manje nuspojava. Uprava za hranu i lijekove (FDA) ih je odobrila za liječenje tikova.
U slučajevima komorbidnog OCD-a, anksioznosti ili depresivnih poremećaja, čini se da bi djeca s poremećajem tikova mogla imati koristi od selektivnih inhibitora ponovne pohrane serotonina (SSRI).
Bilo je pokušaja s injekcijama botulinum toksina u glasnice, ali dobrobiti su ostale nejasne.
Reference:
https://www.ncbi.nlm.nih.gov/books/NBK549763/
https://tourette.org/resource/understanding-coprolalia/
https://cpdonline.co.uk/knowledge-base/mental-health/coprolalia/
Slika preueta sa https://atelerixcq.medium.com/coprolalia-c35cdb3ca83e
