Lajmsku bolest uzrokuje Borrelia burgdorferi, a prenose je krpelji. Simptomi bolesti su promjena na koži—eritema migrans, a tjednima ili mjesecima poslije mogu se pojaviti neurološka oštećenja, te znakovi zahvaćenosti srca i zglobova. Dijagnosticira se primarno klinički, no dinamika titra protutijela između akutnog i rekonvalescentnog seruma može pri tome pomoći. Bolest se liječi antibioticima kao što je doksiciklin, a teži oblici ceftriaksonom.
U najvećoj su opasnosti ljudi koji žive ili rade u područjima okruženima šumom ili preraslim grmljem te oni koji posjećuju prirodna staništa u rekreacijske svrhe. Boravak u prirodi za vrijeme toplih mjeseci povećava opasnost od dobivanja bolesti. Krpelji vole vlažnu, sjenovitu okolinu koju pruža otpadno lišće ili polegnuta vegetacija u šumovitim, grmolikim predjelima ili staništima visoke trave.
Upravo zbog toga je iznimno važno biti na oprezu kada se nalazite u prirodi. Nakon izleta se uvijek dobro pregledajte kako biste krpelja otklonili na vrijeme.
Lajmska bolest (borelioza) – uzroci
Kao što je već rečeno, lajmska bolest uzrokovana je bakterijom Borrelijom burgdorferi, a prenosi se ugrizom krpelja. Krpelji su smeđe boje, a kada su mladi, često nisu veći od glave pribadače, što ih može činiti gotovo neuočljivima.
Nakon ugriza zaraženog krpelja, bakterija pronalazi put do krvotoka. U većini slučajeva za to je potrebno od 24 do 48 sati. Uklanjanje krpelja čim se uoči može spriječiti infekciju.
Simptomi lajmske bolesti
Lajmsku bolest nazivaju “velikim imitatorom” budući da njeni simptomi vrlo često podsjećaju na simptome drugih bolesti.
Lajmskom bolešću se danas naziva svaki oblik bolesti uzrokovan borelijama koje su izazvale kronično oštećenja organa. Najčešće su to promjene na centralnom i perifernom živčanom sistemu (u 10-15% slučajeva), te se mogu manifestirati u obliku encefalitisa (upale mozga), neuritisa, kroničnog hepatitisa, kronične lezije srca itd.
Ovo su neki od najčešćih simptoma lajmske bolesti:
- ravan, kružni osip koji nalikuje crvenom ovalnom oku bilo gdje na tijelu
- umor
- bolovi u zglobovima i oticanje
- bolovi u mišićima
- glavobolja
- groznica
- otok limfnih čvorova
- poremećaji spavanja
- poteškoće u koncentraciji
Ako imate bilo koji od ovih simptoma, odmah se obratite svom liječniku.
Dijagnoza
Lajmska bolest se generalno dijagnosticira kombinacijom klasične kliničke prezentacije i pozitivnog titra protutijela, što se potvrđuje odgovarajućim mikrobiološkim serološkim testovima. Naime, protutijela koja stvara ljudski organizam mogu ukazati na akutnu infekciju (uglavnom IgM protutijela), ili njihov profil reflektira prethodnu infekciju uzročnikom bolesti (mahom IgG protutijela). Za dokaz neuroborelioze (dakle zahvaćanja mozga i živaca) potrebno je dokazati intratekalno stvaranje specifičnih protutijela, dok se u dijagnostici lajmskog artritisa najčešće koristi lančana reakcija polimerazom (PCR), što spada u molekularnu dijagnostiku.
No treba naglasiti kako u dijagnostici lajmske bolesti postoje određene kontroverze. Nedostatak velikog broja seroloških testova jest mogućnost lažno pozitivne reakcije u osoba kod kojih se u krvi nalazi pozitivan biljeg na još jednu spirohetu, Treponema pallidum (uzročnik sifilisa), ali i kod osoba s određenim autoimunim bolestima. Zbog toga se uvijek treba napraviti potvrdni, tj. konfirmacijski test na lajmsku boreliozu, za što se danas uglavnom rabi Western blot.
Nadalje, u područjima gdje je lajmska borelioza endemski prisutna, velikom broju pacijenata s artralgijama, poremećajima koncentracije, kroničnim umorom i velikim brojem nespecifičnih simptoma postavlja se dijagnoza kasnog stadija lajmske bolesti. No, bez podatka o erythema migrans ili drugim značajkama prvog i drugog stadija bolesti tek za mali broj bolesnika se može reći da je uistinu inficiran borelijom. Osim toga, u određenom postotku bolesnika povišeni titar IgG protutijela prisutan je zbog prethodne izloženosti uzročniku, a ne uslijed perzistentne infekcije, premda se unatoč tome nerijetko provodi produljeno i neučinkovito antimikrobno liječenje. Shodno tome, termin “kronična lajmska bolest” je danas kontroverzan te nije prihvaćen od službene medicine, a većina stručnjaka je oštro protiv dugotrajne antibiotske terapije.
Lajmska bolest – prevencija i liječenje
Lajmsku bolest se može izbjeći prevencijom. Tijekom toplijeg dijela godine potrebno je izbjegavati područja na kojima se nalaze krpelji. Krpelji se većinom nalaze u šumovitim predjelima te u blizini travnatih površina koje su u sjeni. Krpelji većinom žive na granici travnatih i šumovitih površina.
Međutim, to ne znači da trebate izbjegavati izlete u prirodi, već samo da se trebate dobro obući i opremiti te zaštiti mekana i topla mjesta na tijelu koja krpelji posebno vole.
Uvijek u prirodi nosite duge hlače, košulje ili majice dugih rukava odnosno bilo koji tip odjeće koji pristaje usko uz ruke i noge. Hlače uvijek stavite u čarape (za muškarce su odličan izbor muške tajice preko kojih se mogu odjenuti duže ili kraće hlače).
Na izlet u prirodi nemojte niti pomišljati odlaziti bez repelenta. Uvijek nakon izleta prije kupanja temeljito pregledajte svoje tijelo na ogledalu te zamolite nekoga da vam pregleda kosu. Ako vidite krpelja, te niste sigurni kako ga izvaditi, otiđite u najbliži dom zdravlja i zamolite medicinskog tehničara da vam ukloni krpelja.
U liječenju lajmske bolesti koriste se antibiotici. Što se ranije započne s liječenjem, veće su šanse da će oporavak biti brži, uspješniji i potpuniji.
Oralni antibiotici – standardni su za liječenje u ranom stadiju. Oni obično uključuju doksiciklin za odrasle i djecu stariju od 8 godina, ili amoksicilin i cefuroksim za odrasle.
Intravenski antibiotici – ako bolest uključuje središnji živčani sustav, liječnik vam može preporučiti tretman intravenskim antibioticima kroz 14- 28 dana. Takav tretman je učinkovit u uklanjanju infekcije, međutim intravenski antibiotici mogu izazvati različite nuspojave, uključujući smanjenje razine bijelih krvnih stanica te blagog do teškog proljeva.
Nakon tretmana, mali broj ljudi još uvijek ima neke simptome poput bolova u mišićima te umora. Uzrok tih stalnih simptoma je nepoznat, a liječenje s više antibiotika ne pomaže. U otprilike 20% slučajeva, simptomi se mogu vratiti čak i nakon liječenja antibioticima.
