Medun ili med medljikovac

Medun (šumski med) ili med medljikovac

Savjeti o prehrani

Znate li što je medun?

Pčelinji proizvod koji ne potječe od cvjetnog nektara već od biljnih sokova iz dubljih slojeva biljaka nazivamo med medljikovac, medun ili šumski med. Medljika ili medna rosa javlja se u bjelogoričnim i crnogoričnim šumama i to u vrijeme ljetorasta, a moguća je pojava i na travama i žitaricama. Na bjelogoričnom drveću najviše je se može naći na hrastovim šumama Slavonije, u Turopolju i okolici Siska. Javlja se još i na vrbi, lipi, klenu i trešnji. Medljika s crnogorice najčešća je u Gorskom kotaru i Lici i to na jeli, smreci, boru i arišu. Riječ medun potječe iz staroslavenskog i označava uš.

Proizvodnji medljike pogoduje toplo i vlažno vrijeme. Kiša je uništi, a za suhog vremena skrutne se još na stablu. Za prezimljivanje ušiju važne su blage zime. Tijekom ljeta mednu rosu često možemo primijetiti na automobilima koji su parkirani ispod krošnje stabla.

Ako nam nedostaje željeza, tada je najbolje koristiti medun, medljikovac ili kako ga još zovu šumski med jer on sadrži najviše mineralnih tvari pa i željeza. Pomaže kod slabokrvnosti i iscrpljenosti organizma. Trudnice ga mogu uzimati tijekom cijele trudnoće.
Podiže razinu energije i poboljšava vitalnost.

Također, mediljkovac pomaže kod grlobolje, prehlade i kašlja, a uz to povećava snagu srca i izdržljivost krvnih žila te otpornost imunološkog sustava.

Vrlo je koristan u prehrani, jer sadrži daleko više minerala od ostalih vrsta meda.

Hrastova medljika

Medljika s hrasta uglavnom je proizvod štitastih uši. Odrasla uš može dostići veličinu do 3 mm, a nalazi se po grančicama drveća. Ona izleže mnoštvo jajašaca koja prezime pod njenim štitom sve do slijedećeg proljeća kada se izlegu mlade uši. One rilcem sišu sokove drveta i posebnim žlijezdama proizvode medljiku tako da ona nije proizvod probavnih organa, kao što se ponekad opisuje. Medljiku na hrastu mogu proizvesti i lisne uši iako one proizvode medljiku većinom na vrbi i crnogorici.

Jelina medljika

Ova medljika u najvećoj mjeri je proizvod zelene jelinje uši. Na jelovim iglica ma je prilično teško uočljiva jer je zelena s srebrnobijelom crtom poput većine iglica. Nalazimo je svugdje gdje rastu jele, a ciklički svake sedme godine. Najlakše je možemo uočiti kada granu jele otresemo na bijelu podlogu. Tada možemo vidjeti i nekoliko razvojnih stadije ove uši od kojih nisu svi jednako značajni za proizvodnju medljike. Prva generacija javlja se u ožujku. Oko sredine svibnja javljaju se mnogobrojne krilate ženke koje masovno šire uši od kojih se u srpnju razvije dovoljan broj da započne vidljivo medenje koje privlači pčele. Kada uđemo u gustu jelovu šumu u krošnjama čujemo zujanje mnogobrojnih kukaca koji sakupljaju mednu rosu. Medenje, uz povoljne uvjete kada se razvije više generacija uši, traje od srpnja do kraja rujna, a dnevni unosi mogu biti i više kilograma. Medljika s jele daje tamnozeleni med mirisa na crnogoricu i ugodnog okusa.

Kako nastaje medun ili medljikovac

Svi proizvođači meduna imaju odlično građen usni sustav za sisanje. Tim usisnim aparatom lako dolaze pod koru drveća gdje kruže biljni sokovi. Sok u drveću je pod velikim pritiskom što rezultira njegovom većom količinom u organizmu uši od za nj potrebne. Taj višak prolazi i izlazi mimo pravog želuca uši, što naše pčele vješto iskoriste i donesu nam u košnicu. Sastav soka je saharoza. Prolazeći kroz uš ona se pretvara u jednostavnije šećere, a pčele ga kasnije svojim fermentima dodatno obogate.
Svi potrošači koji koriste ovaj med znaju da je riječ o jednom od najkvalitetniji medova s puno minerala. Važno je znati, također, da je medun kapara tamnocrvene boje, a medun ušiju taman i zelenkast.
Medun je moguće prognozirati samo uz stručno praćenje uši i kapara. Primjerice, već se u kolovozu počinje pratiti ličinke kapara koje padaju po tlu. Praćenje se nastavlja od listopada pa sve do ožujka sljedeće godine. Kod ušiju postoji više načina kratkoročnog i dugoročnog prognoziranja medenja. Kratkoročno je ranije spomenuto otresanje grana, dok dugoročno uključuje mjesečno brojenje jajašaca na bijelim podlogama i uvijek ispod istih stabala. Naravno, velik utjecaj u takvom prognoziranju imaju i vremenski uvjeti.

Šumski med pomaže kod:

Zbog bogatog ljekovitog sastava i osebujnog mirisa, medljikovac je ranije bio daleko cjenjeniji nego danas, a najčešće se koristio za liječenje bolesti dišnih puteva.

Na žalost, danas malo tko zna da je šumski med jedna od najkvalitetnijih vrsta meda na svijetu.

Šumski med preporučuje se kod bolesti dišnih puteva

Šumski med svoja impresivna antibakterijska svojstva duguje visokoj razini pH, niskom sadržaju vlage i vodikovom peroksidu – snažnom sredstvu za dezinfekciju koje se prirodno pojavljuje kao rezultat reakcije između glukoze, šećera i enzima koje luče pčele.

Iz tog se razloga, šumski med preporučuje za grlobolju, za ublažavanje kašlja te za brži oporavak nakon teških bolesti i bolesti dišnih puteva. Posebice kod upale pluća.

Protuupalno djelovanje šumskog meda te pomoć kod rana i opeklina

Istina je da su protuupalna i ljekovita svojstva meda brojna. Naime, med se od davnina koristi za liječenje otvorenih rana i opeklina.

To je baktericidni proizvod, sposoban se boriti protiv bakterija i prodrijeti u unutrašnjost rana, pridonoseći tako njihovom zacjeljivanju. No, ne samo da pomaže u lakšem ozdravljenju, već i ubija bakterije i sprječava moguće infekcije.

Šumski med je prirodni probiotik

Oligosaharidi prisutni u mednoj rosi ponašaju se kao probiotici koji potiču rast korisnih bakterija prisutnih u crijevima. Veoma je učinkovit ako se konzumira nakon uzimanja antibiotika za liječenje bakterijskih infekcija.

Poboljšanjem crijevne flore povećava i apetit.

Medun je dobar izvor antioksidansa

Šumski med sadrži niz biljnih kemikalija koje djeluju kao antioksidansi. Antioksidansi pomažu u zaštiti tijela od oštećenja stanica uzrokovanih slobodnim radikalima.

Slobodni radikali pridonose procesu starenja, a također mogu pridonijeti razvoju kroničnih bolesti poput raka i bolesti srca. Istraživanje pokazuje da antioksidativni spojevi u sirovom medu koji se nazivaju polifenoli imaju protuupalne učinke koji bi mogli biti korisni u zaštiti od niza stanja povezanih s oksidativnim stresom.

Šumski med preporučuje se dijabetičarima

Med sam po sebi ima niski glikemijski indeks i poznat je kao zdravija zamjena za šećer. Budući da se šumski med ne dobiva iz slatkog cvjetnog nektara, on sadrži još manje šećera, pa se zato preporučuje dijabetičarima.

Šumski med se preporučuje sportašima

Šumski med je bogat mineralnim solima koje sudjeluju u nizu tjelesnih funkcija. One održavaju rad živčanog sustava, reguliraju probavu i razinu tjelesne tekućine.

Budući da mineralne soli uravnotežuju hidrataciju organizma, šumski med se posebice preporučuje sportašima koji znojenjem gube veliku količinu vode i soli iz organizma. Nakon treninga dovoljno je u čaši vode rastopiti dvije čajne žlice meda.

Šumski med preporučuje se i trudnicama, no oni osjetljivijeg želuca bi trebali pripaziti s njegovom konzumacijom jer zbog svoje aromatičnosti može potaknuti proizvodnju želučane kiseline.

Odgovori

Vaša adresa e-pošte neće biti objavljena. Obavezna polja su označena sa *