Meningokokna sepsa je ozbiljno stanje često s vrlo nepovoljnim ishodom. Rana dijagnoza i brzi početak liječenja pogoduju boljem ishodu. Najčešće se epidemije pojavljuju u kolektivima (škole, vojarne, vrtić, domovi, i sl). U Hrvatskoj se zadnjih godina registrira 30-50 bolesnika s meningokoknom sepsom i/ili meningitisom.
Što je meningokokna sepsa?
Uzročnik meningokokne sepse je bakterija službenog naziva Neiserria meningitidis, no poznatija je pod imenom meningokok. Sepsa označava ulazak mikroorganizama u krv i upalnu reakciju našeg organizma na bakterije u krvi. Meningokok nije jedina bakterija koja može uzrokovati sepsu, no meningokokna sepsa je ozbiljno stanje često s vrlo nepovoljnim ishodom. Za meningokoknu sepsu upotrebljavaju se i sljedeći nazivi: meningokokna septikemija, otrovanje krvi meningokokom, meningokokna bakterija/meningokok u krvi, meningokokcemija.
Što je meningokok?
Neisserije su gram-negativni koki, a to označava bakterije okruglog oblika (koki). Ne stvaraju spore što znači da će vrlo teško preživjeti u vanjskom svijetu pa se ne treba bojati prijenosa drugim osim direktnim, kapljičnim putem.
Simptomi meningokokne sepse
Inkubacija bolesti je kratka i iznosi 48 do 72 sata od početka kolonizacije meningokoka na sluznicama nosa i ždrijela. Najčešće kliničke manifestacije meningokokne bolesti jesu sepsa, gnojni meningitis i fulminantna meningokokna sepsa. Sepsu karakterizira prisustvo meningokoka u krvi bez naseljavanja uzročnika u druge organe; gnojni meningitis je zapravo sepsa s naseljavanjem meningokoka u središnji živčani sustav, a fulminantna sepsa je teška forma sepse s razvojem šoka i zatajivanjem životno važnih organa i sustava.
U svim slučajevima meningokokne bolesti tjelesna temperatura je povišena, a u više od 70% bolesnika na koži se nalazi osip, najčešće u obliku manjih i većih krvarenja. Bolesnici s gnojnim meningitisom često povraćaju, imaju glavobolju i različite poremećaje svijesti.
Sliku fulminantne sepse karakterizira dramatično brz razvoj bolesti, u kojem dominiraju visoka temperatura (iznad 39,5 C), očigledno širenje velikih krvarenja po koži, razvoj šoka s teškim poremećajima rada srca, poremećajem disanja i svijesti što dovodi do smrtnog ishoda tijekom prvog dana bolesti.
Meningokokna sepsa se pojavljuje u više skupina koji nisu karakteristični samo za jedno zemljopisno područje, a najčešće se pojavljuju zimi i u rano proljeće. To su:
- skupina B – najčešća u Europi,
- skupina A i C,
- skupine X, Y, Z i W135.
Ostali simptomi uključuju:
Ukočeni vrat
Mučnina
Fotofobija (oči su osjetljivije na svjetlost)
Promijenjen mentalni status (konfuzija)
Novorođenčad i bebe možda neće imati gore navedene klasične simptome ili će biti teško primijetiti te simptome kod beba. Umjesto toga, bebe mogu biti spore ili neaktivne, razdražljive, povraćati, slabo se hraniti ili imati izbočenu prednju fontanelu (meko mjesto na lubanji). U male djece liječnici također mogu pregledati djetetove reflekse tražeći znakove meningitisa.
Meningokokna sepsa – dijagnoza
Meningokoknu bolest može biti teško dijagnosticirati jer su znakovi i simptomi često slični onima kod drugih bolesti. Ako liječnik posumnja na meningokoknu bolest, prikupit će uzorke krvi ili cerebrospinalne tekućine (tekućine u blizini leđne moždine). Liječnici zatim šalju uzorke u laboratorij na testiranje. Ako se u uzorcima nalazi bakterija Neisseria meningitidis, laboratoriji mogu uzgojiti (uzgojiti) bakterije. Uzgoj bakterija u laboratoriju omogućuje liječnicima da saznaju specifičnu vrstu bakterije koja uzrokuje infekciju. Poznavanje toga pomaže liječnicima da odluče koji će antibiotik najbolje djelovati. Drugi testovi ponekad mogu otkriti i identificirati bakterije ako kulture to ne učine.
Kako se liječi meningokokna sepsa?
Ako se primijeti nešto od gore navedenih simptoma, potrebno se hitno uputiti liječniku (nadležnom liječniku opće/obiteljske medicine ili u dežurnu/hitnu ambulantu nadležnog Doma zdravlja ili hitnu ambulantu nadležne bolnice) koji će pregledom ustanoviti o čemu je riječ i eventualno postaviti sumnju na meningokoknu sepsu. U tom slučaju neophodno je uputiti se u bolnicu, obzirom da meningokokna sepsa brzo napreduje i često ima fatalni ishod. Pacijenti se obično primaju u jedinicu intenzivnog liječenja nadležne bolnice (JIL) jer je potreban intenzivan nadzor i liječenje. Od lijekova se podrazumijevaju intravenski antibiotici širokog spektra kako bi se eliminirala infekcija (primjenjuju se u bolnici). Ako se razvije krvarenje ili dođe do poremećaja zgrušavanja, potrebna je transfuzija trombocita ili faktora zgrušavanja. Drugi tretmani: podrazumijevaju izolaciju pacijenta kroz prvih 24 sata kako bi se spriječila zaraza drugih pacijenata.
Prevencija
Budući da je meningokokna bolest prenosiva infekcija potencijalno epidemijskog pojavljivanja, treba pronaći i zaštititi prijemljive osobe koje su bile u bliskomu i dugotrajnom kontaktu s bolesnikom neposredno prije ili u vrijeme pojave bolesti. Kako bi zaštitili kontakte I. reda primjenjuje se postupak kemoprofilakse. Kemoprofilaksom se prekida prijenos meningokoka na osobe u okolini, a provodi se kratkotrajnim davanjem antibiotika. Mlađoj djeci obično se daje ceftriakson, a starijoj djeci, adolescentima i odraslima rifampicin. Za profilaksu odraslih može se rabiti i ciprofloksacin.
Prijemljive osobe u okolini ili kontakti I. reda su članovi obitelji, druga djeca iz iste grupe u vrtiću ili jaslicama, druga djeca iz istog razreda u školi, drugi vojnici iz iste jedinice u vojarni i sl. te sve druge osobe koje su bile u neposrednom kontaktu sa sekretima usne i nosne šupljine bolesnika, dok u izvore infekcije samoga bolesnika najčešće ubrajamo kliconoše u njegovoj okolini. Bitno je naglasiti da se kemoprofilaksa primjenjuje samo za kontakte I. reda, a to su osobe koje su bile u neposrednom kontaktu s oboljelom osobom iz iste zajednice ili grupe (obitelj, razred, grupa u vrtiću), pružali neposrednu pomoć i liječenje oboljelom. Kemoprofilaksa se neće primijeniti kod drugih osoba koje nisu bile u neposrednom kontaktu kao što su djeca iz drugih grupa, razreda, ljudi iz susjedstva, poznanici i sl.
Na tržištu postoji cjepivo koje je učinkovito za zaštitu od meningokoka serogrupa A,C, W i Y no nije primjenjivo za djecu mlađu od dvije godine. Ovim cjepivom se cijepe osobe koje putuju u endemska područja gdje cirkuliraju navedene serogrupe meningokoka. U našem podneblju cirkulira, nažalost meningokok serogrupe B ( 95%) protiv kojeg nema cjepiva, tako da nema preventivnog cijepljenja za meningokoknu bolest izazvanu navedenim meningokokom.
Reference:
http://zzjzzv.hr/index.php?gid=35&aid=143
https://www.cdc.gov/meningococcal/about/diagnosis-treatment.html
https://www.plivazdravlje.hr/aktualno/clanak/6113/Meningokokna-sepsa.html
https://my.clevelandclinic.org/health/diseases/22442-meningococcal-disease
Slika preuzeta sa https://www.cdc.gov/meningococcal/about/photos.html
2 razmišljanja na “Meningokokna sepsa – uzrok, simptomi i liječenje”