Metabolička acidoza je stanje prekomjerne kiselosti krvi koje se odlikuje neodgovarajuće niskom razinom bikarbonata u krvi.
Ako povećanje kiseline nadjača tjelesni sustav pH pufera, krv može postati stvarno kisela. Kako pH pada, disanje postaje dublje i brže jer tijelo nastoji osloboditi krv viška kiseline smanjivanjem količine ugljikova dioksida. Konačno, bubrezi također nastoje smanjiti kiselost izlučivanjem više kiseline u mokraći. Međutim, oba mehanizma mogu biti nadjačana ako tijelo nastavlja proizvoditi previše kiseline, što dovodi do teške acidoze i konačno kome.
Uzroci metaboličke acidoze
Uzroci metaboličke acidoze mogu se svrstati u tri glavne kategorije.
Prva, količina kiseline u tijelu se može povećati uzimanjem kiseline ili tvari koje se pretvaraju u kiselinu. Većina tvari koje kad se uzmu uzrokuju acidozu smatraju se otrovnima. Primjeri uključuju drvni alkohol (metanol) i antifriz (etilenglikol). Međutim, metaboličku acidozu može uzrokovati čak i prekomjerna doza acetilsalicilne kiseline (aspirina).
Druga, tijelo može stvarati povećane količine kiseline metabolizmom. Tijelo može proizvoditi višak kiseline uslijed nekoliko bolesti; jedna od najznačajnijih je šećerna bolesti tipa I. Kada se šećerna bolest slabo kontrolira, tijelo razgrađuje masne kiseline i stvara kiseline koje se zovu ketoni. Tijelo proizvodi i višak kiseline u uznapredovalim stadijima šoka, kada se mliječna kiselina stvara preko metabolizma šećera.
Treća, metabolička acidoza može nastati kada bubrezi ne mogu izlučiti dovoljno kiseline. Čak i stvaranje normalnih količina kiseline može dovesti do acidoze, kada bubrezi ne funkcioniraju normalno. Taj tip loše funkcije bubrega zove se bubrežna tubularna acidoza (RTA, renalna tubularna acidoza) i može se pojaviti u ljudi sa zatajenjem bubrega ili s nenormalnostima koje utječu na sposobnost bubrega da izlučuje kiselinu.
Simptomi i dijagnoza metaboličke acidoze
Osoba s blagom metaboličkom acidozom ne mora imati simptome, ali obično ima mučninu, povraćanje i umor. Disanje postaje dublje i lagano ubrzano, ali većina ljudi to i ne primjećuje. Kako se acidoza pogoršava, osobe se počinju osjećati izvanredno slabima i pospanima i mogu biti zbunjene i imati još veću mučninu. Ako se acidoza i nadalje pogoršava, može pasti krvni tlak i dovesti do šoka, kome i smrti.
Dijagnoza acidoze u pravilu zahtijeva mjerenje pH krvi u uzorku arterijske krvi koja se obično uzima iz palčane arterije na zapešću. Uzima se arterijska krv, jer pH venske krvi nije točna mjera krvne kiselosti.
Da bi saznali više o uzroku acidoze, liječnici mjere i razine ugljikova dioksida i bikarbonata u krvi. Mogu se napraviti dodatne pretrage krvi da se pomogne utvrditi uzrok. Na primjer, visoke razine šećera u krvi i ketona u mokraći obično ukazuju na nekontroliranu šećernu bolest. Otrovna tvar u krvi upućuje na to da je metaboličku acidozu uzrokovalo otrovanje ili prekomjerno doziranje. Katkada se mokraća ispituje mikroskopski i mjeri se i njen pH.
Liječenje metaboličke acidoze
Liječenje metaboličke acidoze ovisi u prvom redu o uzroku. Kadgod je moguće liječnici liječe temeljni uzrok. Na primjer, moraju nadzirati šećernu bolest inzulinom ili liječiti otrovanje uklanjanjem otrovne tvari iz krvi. Katkada je u liječenju teškog predoziranja ili otrovanja potrebna dijaliza.
Metabolička acidoza može se liječiti i izravno. Ako je acidoza blaga, sve što je potrebno mogu biti intravenske tekućine i liječenje temeljnog uzroka. Kada je acidoza teška, može se intravenski dati bikarbonat; međutim, bikarbonat daje samo prolazno olakšanje i može imati štetni učinak.
Preuzeto sa www.msd-prirucnici.placebo.hr
