Mrsa – uzrok, simptomi i liječenje

MRSA je izraz koji sve češće susrećemo. Ta kratica naziv je za vrstu bakterije koja je zbog nekritične (zlo)uporabe antibiotika šezdesetih godina prošloga stoljeća uspjela razviti otpornost na široku grupu antibiotika dobivenih na bazi penicilina – beta-laktamske antibiotike, uključujući i meticilin i dikloksacilin (Methicilin Resistant Staphylococcus aureus -u prijevodu Staphylococcus aureus otporan na meticilin).

Prilično je često u upotrebi i izraz “superbug” (superbakterija), zbog toga što je stečena otpornost razvijena na nekoliko različitih vrsta antibiotika. Bakterija Staphylococcus aureus (zlatni stafilokok) često je prisutna na koži ili u nosu zdravih ljudi. Tako se procjenjuje da naseljava područje nosnica u oko 25 do 30 posto zdrave populacije (bakterije su prisutne, ali ne izazivaju infekciju, odnosno bolest). Podaci iz SAD-a govore da je trećina populacije prenositelj “običnog” stafilokoka, a da je MRSA prisutan kod jedan posto populacije. Prisutnost zlatnog stafilokoka na neoštećenoj koži kod većine ljudi ne izaziva nikakva oštećenja. Kako te osobe ne moraju imati zdravstvenih problema, smatraju se prenositeljima tog mikroorganizma. S kože na okolinu zlatni stafilokok se može prenijeti običnim fizičkim kontaktom, a iz nosa kapljičnim putem. Put prenošenja na okolinu isti je i kod MRSA, stafilokoka otpornog na meticilin.

MRSA nije samo bolnička infekcija

Od stafilokoka, uključujući i MRSA oblik, najčešće se razbolijevaju osobe s oslabljenim imunološkim sustavom. S obzirom na to da takvih osoba najviše ima u bolnicama, MRSA (ili HA-MRSA – eng. hospital-acquired (bolnički stečena)) je dugo smatrana isključivo bolničkom infekcijom i tretirala se raznim mjerama isključivo u bolnicama.

Međutim, od stafilokoka, pa i njegova MRSA oblika, mogu se razboljeti i osobe izvan bolničkog okruženja. Ako je infekcije MRSA dobivena od osobe koja nije ležala u bolnici posljednjih nekoliko godina, ili nije bila izložena dijalizi, kateterizaciji ili nekom kirurškom zahvatu, taj oblik MRSA infekcije naziva se CA-MRSA (prema engleskom Community Acquired MRSA ili MRSA stečena u zajednici, društvu). Najčešće se manifestira kroz razne oblike akni, gnojnih vrijedova i kožnih apscesa, koji mogu biti različita izgleda i oblika, a običn-o su crveni, bolni i sadrže gnoj. Ako uzročnik na bilo koji način prodre u tijelo, može dovesti do opasne upale pluća koju je teško liječiti.

Rezultati studija iz SAD-a upozoravaju da je od svih klinički tretiranih MRSA, njih 12 posto stečeno u zajednici, iako taj broj varira u različitim populacijama i geografskim područjima. CA MRSA najlakše se prenosi u zajednicama koje podrazumijevaju zajednički boravak i bliske kontakte većeg broja osoba kao što su škole, zatvori, sportski klubovi. Mogućnost dobivanja MRSA u zajednici dodatno pospješuju bliski kontakti “koža na kožu”, različita oštećenja kože (ogrebotine, razderotine, posjekotine), zagađene površine i predmeti, prenapučeni životni uvjeti i loša higijena, što je najvažniji čimbenik.

MRSA – komplikacije

Infekcije MRSA-om mogu se oduprijeti učincima mnogih uobičajenih antibiotika, pa ih je teže liječiti. To može omogućiti širenje infekcija i ponekad postati opasno po život.

Infekcije MRSA-om mogu utjecati na:

• Krvotok
• Pluća
• Srce
• Kosti
• Zglobove

Koji su simptomi infekcije MRSA?

Simptomi MRSA mogu varirati ovisno o vrsti infekcije.

Simptomi HA-MRSA

Općenito je vjerojatnije da će HA-MRSA izazvati ozbiljne komplikacije, kao što su upala pluća, infekcije mokraćnog sustava (UTI) i sepsa infekcije krvi. Važno je da odmah posjetite liječnika ako primijetite bilo koji od sljedećih simptoma:

• osip
• glavobolje
• bolovi u mišićima
• zimica
• vrućica
• umor
• kašalj
• otežano disanje
• bol u prsima

Simptomi CA-MRSA

CA-MRSA obično uzrokuje infekcije kože. Područja koja imaju povećanu dlakavost, poput pazuha ili stražnjeg dijela vrata, imaju veću vjerojatnost da će biti zaražena.

Područja koja su posječena, izgrebana ili trljana također su osjetljiva na infekciju jer je vaša najveća prepreka bacilima (vaša koža) oštećena.

Infekcija obično uzrokuje natečenu, bolnu kvrgu na koži. Kvrga može nalikovati ugrizu pauka ili prištiću. Često ima žuto ili bijelo središte i središnju glavu.

Ponekad je zaraženo područje okruženo područjem crvenila i topline, poznatim kao celulitis. Gnoj i druge tekućine mogu otjecati iz zahvaćenog područja. Neki ljudi imaju i groznicu.

Kako se MRSA infekcija dijagnosticira?

Liječnici dijagnosticiraju MRSA provjerom uzorka tkiva ili nosnog sekreta na znakove bakterija otpornih na lijekove. Uzorak se šalje u laboratorij gdje se stavlja u posudu s hranjivim tvarima koje potiču rast bakterija.

Ali budući da je potrebno oko 48 sati da bakterija raste, noviji testovi koji mogu otkriti DNK stafilokoka u roku od nekoliko sati sada postaju dostupniji.

Kako se liječi MRSA?

MRSA se može liječiti. Po definiciji, MRSA je otporna na neke antibiotike. Ali druge vrste antibiotika i dalje djeluju. Ako imate tešku infekciju ili MRSA u krvotoku, trebat će vam intravenski antibiotici. Nažalost, kod nekih od ovih lijekova dolazi do pojave otpornosti na antibiotike.

Međutim, antibiotici nisu uvijek potrebni. Ako imate mali kožni čir uzrokovan MRSA-om, liječnik može samo napraviti rez i drenirati ga.

Ako su vam propisani antibiotici, točno se pridržavajte uputa svog liječnika. Nikada nemojte prestati uzimati lijek, čak i ako se osjećate bolje. Ako ne uzmete sav lijek, neke bakterije stafilokoka mogu preživjeti, pa će biti potrebno ponovno liječenje. Neadekvatno liječenje također povećava razvoj rezistencije na antibiotike u populaciji preživjelih stafilokoka. Ako još uvijek imate stafilokok, možete zaraziti nekog drugog.

Kako se zaštititi od MRSA-e?

Nužno je prakticirati ispravne higijenske navike:

• redovito prati ruke sapunom i toplom vodom ili rabiti maramice s alkoholnim dezinficijensom prije i poslije svakog kontakta s bolesnikom (MRSA je vrlo otporna bakterija i satima može preživjeti na neopranim rukama);
• ogrebotine i posjekotine održavati čistim i prekriti ih zavojem ili flasterom dok ne zacijele;
• izbjegavati fizički kontakt s osobama koje imaju otvorene rane ili zavoje; ako je do kontakta i došlo, obvezno oprati ruke sapunom i toplom vodom ili alkoholnim dezinficijensom;
• izbjegavati zajedničku upotrebu osobnih predmeta (kao što su ručnici ili britvice);
• održavati okolinu čistom i suhom (prašina i površine mogu biti pravi spremnik mikroorganizama).

Ako se utvrdi da hospitalizirana osoba ima MRSA, u bolnici se poduzimaju posebne mjere kojima se sprječava njezin daljnji prijenos na druge bolesnike, a uključuju:

• smještaj oboljelog u jednokrevetnu sobu;
• upotrebu zaštitne odjeće i rukavica u svakom doticaju medicinskog osoblja s bolesnikom;
• obveznu dezinfekciju ruku alkoholnim preparatom nakon kontakta s bolesnikom;
• upotrebu maske – iako se MRSA ne širi zrakom, maska sprječava medicinsko osoblje i posjetitelje da diraju nos i tako ga prenesu;
• ako opće stanje oboljelog dopušta, moguć je otpust i nastavak liječenja u kućnim uvjetima.

Koliko dugo MRSA može preživjeti na određenim površinama?

• 4–21 dan na 100% glatkom pamuku (odjeća)
• 2–14 dana na 100% pamučnom frotiru (ručnici i krpe)
• 1-3 dana na mješavini 60% pamuka, 40% poliestera (odijela za piling, laboratorijske kute i odjeća)
• 1–40 dana na 100% poliester (zastori za privatnost, zavjese i odjeća)
• od 40 pa više od 51 dana na 100% polipropilenskoj plastici (pregače protiv prskanja)

Reference:
https://www.mayoclinic.org/diseases-conditions/mrsa/diagnosis-treatment/drc-20375340
https://www.vasezdravlje.com/bolesti-i-stanja/mrsa-iznimno-otporna-bakterija
https://www.cdc.gov/mrsa/community/index.html
https://www.webmd.com/skin-problems-and-treatments/understanding-mrsa-detection-treatment
https://www.healthline.com/health/mrsa
https://my.clevelandclinic.org/health/diseases/11633-methicillin-resistant-staphylococcus-aureus-mrsa
https://www.medicalnewstoday.com/articles/10634

Slika preuzeta sa https://www.medicalnewstoday.com/articles/10634