Multipla skleroza – uzrok, simptomi i liječenje

Poznata je kao “bolest s tisuću lica” jer je nije lako dijagnosticirati, uzrok joj nije posve razjašnjen, a tijek bolesti teško je predvidjeti.

Do sada nije identificiran ni jedan uzročnik multiple skleroze, no zapaženo je učestalije javljanje bolesti u osoba koje su preboljele infekciju Epstein-Barrovim virusom (uzrok infektivne mononukleoze) osobito kasnije u pubertetu ili nakon njega. Smatra se da važnu ulogu imaju i virusi herpesa, rubeole i dr.

Utvrđeno je da različiti uzročnici koji su građeni slično kao naša mijelinska ovojnica koja se sastoji od masti i bjelančevina (lipoproteina) mogu izazvati pojavu bolesti u osobe koja ima genetsku sklonost za bolest.

Prvi znakovi Multiple skleroze (MS) javljaju se najčešće između 20. i 45. godine života, a bolest češće pogađa žene.

Multipla skleroza (MS) je kronična upalna demijelinizacijska bolest središnjeg živčanog sustava (mozga i kralježnične moždine) koju karakterizira propadanje mijelinske ovojnice živčanih vlakana (mijelin je masna tvar koja štiti živac) i upalna reakcija što dovodi do usporavanja ili blokade prijenosa impulsa između živčanih stanica.

Propadanje mijelinske ovojnice dovodi do stvaranja ožiljaka (skleroze) na različitim mjestima u središnjem živčanom sustavu tzv.”demijeliniziranih plakova” pa otuda naziv bolesti – multipla skleroza.

Čini se da u multiploj sklerozi ima ulogu naslijeđe. Oko 5% ljudi s bolešću ima brata ili sestru koji su također zahvaćeni, a oko 15% ima bliskog rođaka s tom bolešću.

I okoliš ima ulogu; multipla skleroza se pojavljuje u 1 na 2.000 ljudi koji su proveli prvo desetljeće života u umjerenoj klimi, ali samo 1 na 10.000 ljudi rođenih u tropskoj klimi. Multipla skleroza se gotovo nikada ne javlja u ljudi koji žive blizu ekvatora. Čini se da je važnija klima u kojoj je osoba provela prvo desetljeće života nego ona u kojoj je provela kasnije godine.

Smatra se kako nastanak multiple skleroze mogu potaknuti faktori kao što su stres, nepravilna prehrana i utjecaji okoliša.

Simptomi Multiple skleroze

U ranom stadiju multiple skleroze mogu se pojaviti umor, gubitak snage (mišićna slabost u jednom ili više udova), trnci, ukočenost, bol, smanjenje oštrine vida i “miješanje” boja, dvoslike, nestabilnost u hodu, vrtoglavica, otežana kooordinacija pokreta, tremor (drhtanje), smetnje kontrole mokrenja i stolice, otežana koncentracija, tjeskoba, depresija, seksualne poteškoće… 
Simptomi često “dođu i prođu” u nekoliko dana, pa mnogi bolesnici u početku ne traže medicinsku pomoć.
Nadalje, Lhermitteov znak je izolirana pojava strujanja ili trnjenja u nogama pri sagibanju glave prema prsima. U mlađe osobe Lhermitteov znak predstavlja simptom indikativan za multiplu sklerozu, iako je isti kratkog trajanja. Znak je pojačane osjetljivosti receptora u vratnoj kralježničkoj moždini (mehanoreceptori), a potvrđuje se nalazom upalnog demijelinizacijskog oštećenja u vratnoj kralježničkoj moždini.

Simptomi se razlikuju od osobe do osobe, ovisno o tome koji je dio središnjeg živčanog sustava najviše pogođen oštećenjem, pa bolest nema nikakav “obrazac” po kojemu bi se lako mogla prepoznati. U dijagnostici najviše pomaže analiza likvora (tekućine koja obavija mozak i kralježničnu moždinu) te magnetska rezonanca (MR) mozga i/ili kralježnice pomoću koje se mogu vidjeti područja upale i oštećenja mijelinske ovojnice.

Multipla skleroza pojavljuje se u cijelom svijetu, ali najčešća je u sjevernijim krajevima Europe i SAD-a, dok je vrlo rijetka u tropima i na Dalekom istoku. Stoga se pretpostavlja da na MS utječe klima, ali i način života – primjerice, na Dalekom istoku prehrana je mnogo bogatija esencijalnim masnim kiselinama (riba i plodovi mora, sjemenke i prirodna biljna ulja) koje djeluju protuupalno i važne su za zdravlje živčanog sustava.

Prva manifestacija bolesti naziva se CIS (Klinički izolirani sindrom). Ponovna pojava simptoma naziva se relaps. Oblik bolesti koji karakterizira izmjena pogoršanja bolesti i oporavka tegoba naziva se relapsno remitirajući oblik i od njega boluje 85 do 90% bolesnika.  Što je kraći period između relapsa (ponovne pojave tegoba) to je prognoza bolesti ozbiljnjija.

Relapsno remitirajuća MS može prijeći u sekundarnu progresivnu MS kada dolazi do postupnog polaganog razvoja invalidnosti. Za razliku od sekundarne progresivne MS, primarnu progresivnu MS karakterizira postupna progresija tegoba bez perioda oporavka. Dijagnoza MS postavlja se na temelju pretraga magnetske rezonance, (vide se područja upale i oštećenja) analize likvora (tekućine koja obavija mozak i leđnu moždinu) te vidnih evociranih potencijala (otkriva oštećenje vidnog živca).

Liječenje Multiple skleroze

Učestalost recidiva smanjuje relativno novo liječenje betainterferonom u injekcijama. Druga liječenja koja obećavaju, još uvijek u istraživanju, uključuju druge interferone, mijelin uzet na usta i kopolimer 1 kako bi se spriječilo tijelo da napada svoj vlastiti mijelin. Nije utvrđena korist od plazmafereze i intravenske primjene gama globulina pa za dugotrajno liječenje ti postupci nisu od praktične vrijednosti.

Kortikosteroidi, kao što je prednizon uzet na usta ili metilprednizolon primijenjen intravenski u kratkim razdobljima da olakša akutne simptome bili su desetljećima glavni oblik liječenja. Premda kortikosteroidi mogu skratiti vrijeme napadaja, ne zaustavljaju za dulje vrijeme onesposobljenost koja napreduje. Korisnost kortikosteroida mogu poništiti mnoge moguće nuspojave koje nastaju tijekom dugotrajne uporabe―povećana prijemčivost infekcija, šećerna bolest, dobivanje na težini, umor, osteoporoza (lomljive kosti) i vrijedovi. Druge terapije koje potiskuju imunost, kao što su azatioprin, ciklofosfamid, ciklosporin i ukupno zračenje limfoidnog tkiva nisu se pokazale od pomoći i mogu uzrokovati značajne komplikacije.

Ljudi s multiplom sklerozom mogu često zadržati aktivni način života, premda se mogu lako umarati i ne mogu zadovoljiti zahtjevne programe. Redovita tjelovježba, kao što je vožnja sobnog bicikla, hodanje, plivanje ili rastezanje smanjuje ukočenost i pomaže u očuvanju srčanožilnog (kardiovaskularnog), mišićnog i psihološkog zdravlja. Fizikalna terapija može pomoći održavanju ravnoteže, sposobnosti hodanja i rasponu kretnji, te može smanjiti ukočenost i slabost.

Mogu biti zahvaćeni i živci koji ravnaju mokrenjem ili stolicom što dovodi do nemogućnosti zadržavanja mokraće i stolice ili njihova nakupljanja. Mnogi ljudi nauče sami sebe kateterizirati da isprazne mokraćni mjehur i počinju redovit program omekšivačima stolice ili laksativima da pomognu pokretanje svojih crijeva. Ljudi koji postaju slabi i nesposobni da se lako pokreću mogu dobiti dekubituse pa oni sami i oni koji se za njih brinu moraju poduzeti posebnu brigu da spriječe takvo oštećenje kože.

Multipla skleroza – lijek (za usporavanje progresije)

Nema terapije koja je pokazala korist u usporavanju progresije primarne progresivne multiple skleroze. U progresivno relapsirajućem obliku MS-a, neki lijekovi mogu sniziti stopu relapsa i smanjiti stopu formiranja novih lezija, osobito rano u tijeku bolesti. Opcije uključuju:

• Beta interferon – ti lijekovi se ubrizgavaju pod kožu ili u mišić, mogu smanjiti učestalost i težinu relapsa. Mogu uzrokovati nuspojave kao što su simptomi nalik gripi i reakcije na mjestu injiciranja. Potrebni su i krvni testovi za praćenje jetrenih enzima.
• Copaxon – ovaj lijek može pomoći u sprečavanju napada imunološkog sustava na mijelin. Lijek se može injicirati ispod kože.
• Dimetil oksalat (Tecfidera) – ovaj oralni lijek može smanjiti recidive. Nuspojave mogu uključivati crvenilo, proljev, mučninu te smanjiti broj bijelih krvnih stanica.
• Natalizumab (Tysabri) – ovaj lijek ima za cilj blokiranje kretanja potencijalno štetnih imunoloških stanica iz krvotoka do mozga i leđne moždine. Lijek povećava rizik od virusne infekcije mozga koja se naziva progresivna multifokalna leukoencefalopatija.
• Mitoksantron (Novantrone) – imunosupresant, lijek koji može biti štetan za srce i povezan je s razvojem leukemije. Obično se koristi samo za liječenje teških i naprednih multiplih skleroza.

Terapija za multiplu sklerozu:

• Fizikalna terapija – terapeut osobu može naučiti vježbama istezanja i jačanja mišića te pokazati kako koristiti uređaje koji mogu olakšati obavljanje dnevnih zadataka.
• Opuštanje mišića – nekontroliranu ukočenost mišića ili grčeve (osobito u nogama) moguće je ublažiti lijekovima poput Lioresala i Gablofena.

Ostali lijekovi koji se propisuju su antidepresivi, lijekovi protiv bolova te za kontrolu mjehura i crijeva.

Reference:
https://www.ninds.nih.gov/health-information/disorders/multiple-sclerosis
https://my.clevelandclinic.org/health/diseases/17248-multiple-sclerosis
https://www.hopkinsmedicine.org/health/conditions-and-diseases/multiple-sclerosis-ms
https://www.nationalmssociety.org/What-is-MS
https://www.mayoclinic.org/diseases-conditions/multiple-sclerosis/symptoms-causes/syc-20350269
https://www.webmd.com/multiple-sclerosis/what-is-multiple-sclerosis