Marko (12), ima vrlo često probleme s nesanicom. Ne može zaspati i onda ne spava cijelu noć. Zaspi tek ujutro u pet ili šest sati. Od prošle godine to se dogodilo već 10 puta.
Već sam napravila analizu njegova raspoloženja, opterećenja… da bih otkrila što mu uzrokuje nesanicu, ali nisam došla do pravih zaključaka. Dječak se osjeća dobro, nije bolestan, vrlo je dobar učenik, škola mu ne predstavlja stres, jer je prilično flegma. Ima sreću da veći dio nastavnog materijala zapamti već u školi, kreativan je kod kuće i manualno spretan, bavi se sportom, igra košarku u dvorištu s ekipom, zabavan je… Ukratko, vrijedan dečko. Pa čak i na spavanje manje-više odlazi u isto vrijeme.
Sada su problemi s nesanicom učestali. Ne spava noću, a ujutro mora ići u školu. Naravno da nije sposoban za to. Ustane, ali doslovno spava na nogama. Pokušala sam mu sljedeću noć prije spavanja dati toplo mlijeko jer to navodno pomaže, ali njemu očito nije.
Nazvala sam učiteljicu i objasnila joj da imamo problem. Ona mi je rekla da je i ona primijetila da se s Markom nešto događa, jer joj se činilo da je jednom zaspao na satu, a kad ga je prozvala, bio je potpuno zbunjen, očito pospan. Prijateljice i liječnica utješile su me da će to brzo proći i da su vjerojatno posrijedi pubertetske muhe.
Ali ako sam u nešto sigurna, onda sam sigurna u činjenicu da dječak stvarno ne spava. Ja sam tip osobe koja se zbog takvih stvari sekira pa ne mogu ni sama spavati, ili spavam… na refule. Svaki put kad bih otišla vidjeti je li možda zaspao, zatekla bih ga budnog. Što je radio? Ponekad je čitao knjigu, ponekad je gledao TV – Discovery Chanel, koji mu je osobito omiljen. Jednom je radio vježbe iz matematike i jednom je učio zemljopis.
Mislim da ne izvodi trikove. Ne vjerujem u to jer ga je dosad mučila nesanica i kada sljedeći dan nije morao ići u školu ili za vrijeme praznika. Samo je dva puta izostao iz škole. Prvi put je čak htio ići na prvi sat jer su pisali test i jer je mislio da će izdržati, rekao je, ali nisam mu dopustila. Budući da sam tada otišla na posao, također je pokušavao nagovoriti baku da ga odvede u školu i tamo pričeka. Osim toga, najgore mu pada ako izostane iz škole, jer tada mora naučiti sam sve što bi naučio u školi. A i prepisivanje gradiva mu se ne sviđa.
Neću reći da je moj sin bez mane i da me nije pokušavao nekad prevariti. Pokušava, ali ulažem puno truda u razgovor o svemu što se događa, tako da ga vrlo dobro poznajem i znam da on u ovom slučaju stvarno nema namjeru zavarati me. Istina je da uvečer rado prosurfa po webu ili ode na FB. Ali ne tik prije spavanja, i poslušao me da manje koristi to čudo.
Jest da je u stresu, jer misli da mora biti najbolji u školi. To od njega očekuju učitelji, kolege, djedovi i bake, odnosno on misli da oni to očekuju, iako to nije istina. To sam shvatila kad sam analizirala moju dugu kilometražu na području odgoja moje djece. Mislim da će nesanica nestati ako svoje školske obveze prihvati više ‘easy.’ Obično se preobrat dogodi u 2. razredu srednje šole, pa mi se čini da internet nema ništa s tim. Nije se ništa promijenilo, polako je počeo popuštati u školi i dobivati na težini…
Saznajte više o nesanici!
Preuzeto sa slobodnadalmacija.hr
