Opsesivno-kompulzivni poremećaj (OKP) spada u skupinu anksioznih poremećaja, a karakteriziran je pojavom opsesivnih misli i kompulzivnih radnji. Ljudi koji pate od ovog poremećaja shvaćaju iracionalnost svojih postupaka i doživljavaju ih neugodnim, ali ih ne mogu spriječiti. Shodno tome, svi aspekti života mogu biti zahvaćeni (posao, škola, međuljudski odnosi), a mnoge aktivnosti ograničene.
Kod opsesivno-kompulzivnog poremećaja, osoba može, ali i ne mora biti svjesna da opsesija nije razumna. Neke osobe takvo prisilno ponašanje ignoriraju, a druge ga pokušavaju zaustaviti. No, kod većine osoba to samo povećava tjeskobu i anksioznost.
Jedan primjer opsesivno-kompulzivnog poremećaja je strah od bakterija (mizofobija), koji dovodi do nerazumno čestog pranja ruku, sve dok ruke nisu bolne i ispucale.
Unatoč naporima da se osoba oslobodi takvih misli, one se konstantno vraćaju. To dovodi do, u jednu ruku, ritualnog ponašanja i začaranog kruga koji je karakterističan za OKP.
Simptomi se, dakle, manifestiraju kao opsesija (u primjeru strah od bakterija), a kao posljedica toga i kompulzivno ponašanje (pranje ruku). Moguće je da osoba s OKP-om doživljava samo opsesiju ili samo kompulzivno ponašanje.
Nije posve jasan uzrok
Ne postoji jasan uzrok koji dovodi do ovog poremećaja, ali možemo govoriti o rizičnim čimbenicima koji su s njime povezani. Najvažniji među njima su genetika, poremećaj neurotransmitera (kemijskih moždanih prijenosnika signala) te psihosocijalni čimbenici.
Studije pokazuju da rođaci u prvom koljenu (braća, sestre, djeca) oboljelih osoba imaju znatno veći rizik za razvijanje ovog poremećaja.
Istraživanja neurotransmitera ukazuju da poremećaj u regulaciji serotonina može imati veze s razvojem OKP-a. U prilog navedenome govori i činjenica da se u liječenju OKP-a dobar rezultat postiže s lijekovima koji povećavaju razinu serotonina.
U stručnoj literaturi se razvoj simptoma OKP-a često povezuje s lošim međuljudskim odnosima unutar obitelji, kao i s izlaganjem raznim stresorima te traumatskim životnim događajima. Ako je osoba u djetinjstvu bila izložena psihičkom, fizičkom ili seksualnom zlostavljanju, imat će veći rizik za razvoj opsesivno-kompulzivnog poremećaja. Također je utvrđeno da dugotrajan porod te autoimune reakcije na streptokoknu infekciju u ranoj dobi mogu biti povezani s pojavom OKP-a. Međutim, trudnoća i rođenje djeteta, koji su pozitivni stresori, također mogu biti okidač za intenziviranje simptoma ovog poremećaja.
Simptomi i znakovi
Prevladavajuće opsesivne misli mogu biti o povređivanju i opasnosti ili opasnosti od zaraze, sumnji, gubitku ili agresiji. Tipično, zahvaćene osobe imaju potrebu obavljanja ponavljajućih, smislenih rituala kojima uravnotežuju svoje opsesije: npr. pranjem se sprječava zaraza. Mogu izbjegavati ljude za koje se boje da bi prema njima mogli agresivno nastupiti. Većina rituala, poput pranja ruku ili provjeravanja jesu li vrata zaključana, se lako opaža, no s nekima poput ponavljanog brojanja ili izjava ispod glasa, to nije slučaj.
U određenoj mjeri, osobe s opsesivno– kompulzivnim poremećajem shvaćaju da njihove opsesije ne odražavaju prave opasnosti i da je njihovo ponašanje u svrhu smanjenja zabrinutosti nerealno i pretjerano. Očuvanje pronicljivosti, premda ponekad slabo izraženo, je osobina po kojoj se opsesivno–kompluzivni poremećaj razlikuje od psihotičnih poremećaja, kod kojih je dodir sa stvarnošću izgubljen.
Budući da se ljudi s ovim poremećajem užasavaju sramote ili stigmatizacije, često skrivaju svoje opsesije i rituale a na koje mogu dnevno trošiti i po nekoliko sati. Veze često propadaju a uspjeh u školi i na poslu slabi. Depresija je česta sekundarna pojava.
Najčešće prisilne radnje
Neke od najčešćih prisilnih radnji ili rituala su:
- provjeravanje, primjerice, jesu li vrata zaključana
- odbijanje rukovanja ili hvatanja kvaka
- opetovano pranje ili tuširanje
- neprestano brojanje tijekom izvođenja aktivnosti
- stalno preslagivanje stvari na određen način / sklonost simetriji
- neprestano računanje / ponavljano mjerenje
- ponavljanje nekog zadatka odrađen broj puta
- skupljanje ili čuvanje stvari bez određenog razloga
Liječenje opsesivno-kompulzivnog poremećaja
U liječenju se koriste lijekovi i psihoterapija, a najbolji rezultati postižu se kombinacijom ova dva pristupa. Kako se opsesivno-kompulzivni poremećaj često javlja istovremeno s drugim psihičkim bolestima, kod izbora načina liječenja treba uzeti u obzir i taj drugi poremećaj i njegove simptome.
Lijekovi iz skupine antidepresiva su se pokazali učinkovitim u reduciranju simptoma opsesivno-kompulzivnog poremećaja. Danas se najčešće koriste inhibitori ponovne pohrane serotonina (SSRI), a od lijekova starije generacije dobre rezultate u liječenju pokazao je triciklički antidepresiv klomipramin. Ukoliko se ne postigne dobar rezultat s antidepresivima, kao druga linija terapije u obzir dolaze i antipsihotici. Kada se terapija jednom uvede, važno je ne prekidati je naglo i bez dogovora s liječnikom, budući da nagli prekid uzimanja lijeka može pogoršati simptome ovog poremećaja.
Od psihoterapijskih pristupa najboljom se pokazala kognitivno-bihevioralna terapija i to metoda izlaganja i prevencije odgovora. U ovom postupku pacijenta se izlaže situaciji koja ga čini opsesivnim i istovremeno se traži od njega da se suzdrži od kompulzivne radnje koju bi inače u toj situaciji izvodio. Ako pacijent, recimo, pati od straha da će se zaraziti i opsesivnog pranja ruku, zamoli ga se da dodirne vrata u nekom javnom prostoru te da nakon toga pokuša ne oprati ruke. Ukoliko pacijent izdrži ovu situaciju, tjeskoba će postupno sama nestati ili će se reducirati. Na ovaj način pacijenti uče da im ne trebaju rituali kako bi se riješili tjeskobe te da donekle mogu imati kontrolu nad svojim smetnjama. Studije pokazuju da se ovom metodom na neki način mozak “utrenira” na novi obrazac ponašanja, što dovodi do redukcije simptoma.
Opsesivno-kompulzivni poremećaj test
Gotova svaka osoba koja bilo kojem poslu posvećuje pretjeranu pažnju trebala bi si barem jednom odgovoriti na ova pitanja. Ako ste bilo koju od ovih radnji ili primisli imali svaki dan po nekoliko puta – možda je vrijeme za razgovor i testiranje kod psihologa.
- Mislite li da su vam ruke nakon pranja sapunom i dalje prljave?
- Imate li iracionalan strah od zaraze? (infekcija HIV-om u javnom prijevozu)
- Koliko često čistite vaš dom?
- Razmišljate li o bakterijama u domu?
- Imate li poriv usisavati premda ste već usisali?
- Perete li stvari nekoliko puta dnevno premda su one čiste?
- Provjeravate li stalno jeste li ugasili pećnicu, peglu, jeste li zaključali auto ili vrata od stana?
- Kasnite li često na posao zbog svojih ”rituala” provjeravanja?
- Jeste li opterećeni zbrajanjem i oduzimanjem svakodnevnih predmeta?
- Vjerujete li u neki broj (npr. 7) za koji mislite da je dobar i nakon kojeg je potrebno zastati s ponavljanjem neke radnje?
- Možete li prestati razmišljati o brojevima?
- Brojite li na svakom mjestu pločice, stepenice, prometne znakove, ljude te bilo što drugo što je u okolini?
- Imate li tendenciju apsolutno sve dovoditi do savršenstva? Ometa li vas u poslu ako nešto nije kako treba?
- Mislite li često kako se ljudima oko vas može dogoditi nešto strašno?
- Imate li često seksualne primisli?
- Imate li konstantan strah od nasilja?
- Analizirate li konstantno svoje odnose s drugima?
- Postavljate li isto pitanje nekoliko puta svojim sugovornicima premda već znate odgovor, ali očekujete ponovnu potvrdu?
- Jeste li konstantno usredotočeni na određeni dio svojeg tijela kao npr. kosu, nos, nokte ili neki drugi dio tijela?
- Smatrate li neki dio svojeg tijela ružnim te konstantno obraćate pozornost na njega?
Opsesivno-kompulzivni poremećaj kod djece
Opsesivno-kompulzivni poremećaj kod djece se manifestira neprestanim osjećajem opterećenosti da je nešto krivo, prljavo ili posloženo krivim redoslijedom. Djeca koja pate od ovog poremećaja se često pribojavaju da će nešto izgubiti te počinju skupljati predmete koji drugim osobama ne predstavljaju nikakvu vrijednost.
Najuočljiviji simptom je djetetova snažna potreba za opetovanim činjenjem određene radnje ili radnji. Djeca mogu osjetiti poriv da kvaku od vrata dotaknu točno tri ili deset puta, s lijevom ili desnom rukom, većinom je riječ o parnom broju dodira.
Opsesivno-kompulzivni poremećaj kod djece može se manifestirati i konstantnim pranjem ruku. Djeca će vjerojatno izbjegavati u svoju sobu unositi bilo kakav predmet koji nije očišćen te, primjerice, zbog novih igračaka ili iznenađenja u sobi koja nisu prošla ”njihovu kontrolu” mogu doživjeti ”slom živaca”.
Riječ je o blokadi neurotransmitera serotonina koji prenosi signale do mozga. Upravo zbog toga mozak krivo interpretira dobivene informacije te stvara djetetu iracionalnu brigu.
Opsesivno kompulzivni poremećaj kod djeteta najlakše ćete prepoznati ako:
- Dijete ima suhe i nadražene ruke zbog pretjeranog pranja.
- Ako pretjerano troši sapun i stalno mijenja ručnik.
- Ako imate povećanu količinu prljavog veša koji uopće nije prljav.
- Ako dijete zahtijeva da ponavljate određene rečenice ili radnje.
- Strah od bolesti (hipohondrija).
- Strah od smrti, loših događaja, briga oko limfnih čvorova, pulsa, znojenja i slično.
- Uništeni papiri u bilježnici zbog stalnog brisanja gumicom i prepravljanja.
