U posljednje vrijeme sve više težimo zdravim i prirodnim namirnicama iz našeg ili susjedovog vrta. No, nisu svi u prilici nabaviti voće i povće iz poznatog vrta i tada posežemo za organskom hranom. No što zapravo riječ ‘organski’ predstavlja?
Ako su voće, povrće i meso uzgojeni u maloj farmi ili pak kod vašeg susjeda, to ih ne čini organskima niti drugačijima od onih u trgovini.
Kada vidite voće, povrće, meso, ribu ili jaja s oznakom ‘organsko’ to se ne odnosi samo na proizvod već i na postupak kojim se dolazi do samog proizvoda.
Organska hrana je ona koja je uzgojena na prirodan način tj. bez umjetnih dodataka poput umjetnih pesticida, kemijskih gnojiva i koja ne sadrži GMO. Organska hrana mora do potrošača doći bez ikakvih dodataka poput aditiva i ne smije biti ozračena. U ljudskoj povijesti uzgajala se isključivo organska hrana sve do 20. stoljeća kada dolaze prvi umjetni pesticidi i umjetna gnojiva.
Pokret organskog uzgoja hrane popularno nazvan ”zelena revolucija” prvi puta se spominje u 40-im godinama prošlog stoljeća.
Proizvodnja organske hrane je strogo regulirana i organska hrana na tržište dolazi s certifikatom. Uvjeti za dobivanje certifikata razlikuju se od zemlje do zemlje.
U praksi organska proizvodnja podrazumijeva način poljoprivredne proizvodnje bez primjene agrokemikalija (mineralnih gnojiva, hormona, pesticida i sl.):
- pravila proizvodnje zabranjuju upotrebu GMO-a u bilo kojoj fazi ekološke proizvodnje (hrana, hrana za životinje, pospješivači tla, zaštita bilja).
- zabrana upotreba ionizirajućeg zračenja u obradi hrane i sirovina.
- kod proizvodnje bilja, plodnost tla se održava višegodišnjim plodoredom te upotrebom stajskog gnojiva ili materijala organskog porijekla. Zabranjena je upotreba mineralnih dušičnih gnojiva, a kao zaštita tla i bilja smiju se koristiti samo dozvoljena sredstva.
- kod sakupljanja samoniklog bilja, tlo ne smije biti prethodno tri godine tretirano zabranjenim supstancama.
- u stočarstvu znači da se stoka uzgaja i rađa na ekološkim gospodarstvima ili mora tamo provesti određeni broj godina te mora imati dostup otvorenim pašnjacima. Broj grla je ograničen da ne bi došlo do prekomjerne ispaše ili onečišćenja tla gnojem. Sputavanje i izolacija je zabranjena, a prijevoz i stres prilikom klanja minimaliziran.
- pčelinjaci su smješteni blizu ekološki uzgojenih kultura ili prirodnih izvora te izrađeni od prirodnih materijala. Uništavanje je zabranjeno.
- prilikom rasploda je dozvoljena umjetna oplodnja, međutim zabranjene su hormonalne terapije (osim one zdravstveno opravdane).
- stoka se hrani hranom s ekoloških gospodarstava i zabranjena je upotreba pospješivača rasta.
- priprema ekološke hrane odvaja se od konvencionalno prerađene hrane, a proizvod se sastoji većinom od sastojaka poljoprivrednog porijekla koji su odobreni u ekološkoj proizvodnji. Tvari i tehnike koje ponovno vraćaju svojstva izgubljena tijekom prerade i skladištenja su zabranjena.
Što znanost govori o organskoj prehrani
Brojne su studije koje su se bavile pitanjem usporedbe nutritivne vrijednosti organske i konvencionalne hrane, i iako su stručnjaci daleko od konsenzusa, sve je više znanstvenih dokaza da bi organska hrana uistinu mogla imati veću hranjivu vrijednost od one uzgojene konvencionalnim metodama.
Zagovornici organske hrane značajnim smatraju rad objavljen u časopisu Alternative Therapies 1998. godine, a koji donosi pregled 34 studija koje su uspoređivale nutritivni sastav organske i konvencionalne hrane. Analiza je, naime, ukazala na veću kvalitetu bjelančevina, veći sadržaj vitamina C i većine minerala u organski proizvedenoj hrani. Na sličnom su tragu i studije najnovijeg datuma koje sustavno otkrivaju veći sadržaj blagotvornih antioksidansa i vitamina C u primjerice organski uzgojenim breskvama i kruškama, kupinama, jagodama i krumpiru, a nedavno je i organska rajčica proglašena superiornija konvencionalnoj. Znanstvenici daju objašnjenje zašto je tome tako.
Naime, u bilo kojem obliku uzgoja biljke, najvažniji čimbenik rasta je dostupnost dušika. Kod konvencionalnog uzgoja, dušik se dodaje u topljivom obliku, kao gnojivo, dok kod organskog uzgoja biljka ne dobiva umjetna gnojiva, već koristi vlastite obrambene mehanizme koji povećavaju razine antioksidansa. Kao rezultat, konvencionalnim uzgojom biljka gubi sposobnost rezistencije na bolesti, a sadrži i niže razine nutrijenata, minerala i sekundarnih metabolita.
Pregled 41 studije koje su uspoređivale nutritivnu vrijednost organski i konvencionalno uzgojenog voća, povrća i žitarica iznjedrio je i konkretne brojke. Pokazalo se naime da organska hrana osigurava 27 % više vitamina C, 22.1 % više željeza, 29,3 % više magnezija te 13.6 % više fosfora nego konvencionalne inačice. Pregled je također otkrio da preporučenih 5 serviranja organskog povrća i voća zadovoljava dnevne potrebe muškaraca i žena na vitaminu C što konvencionalnoj hrani nije pošlo za rukom. Dodatno, organska je hrana sadržavala 15 % manje štetnih nitrata koji su, inače, sastavni dio umjetnih gnojiva.
Veliki plus za organsku hranu nedavno su dali rezultati četverogodišnjeg projekta financiranog od EU koji su pokazali da organski uzgojeno voće i povrće sadrži do 40 % više antioksidansa te veće količine minerala poput željeza i cinka.
Ipak daleko smo od toga da možemo bez sumnje tvrditi da je organska hrana nutritivno superiornija, budući da ne nedostaje ni dokaza da nutritivno nema bitnih razlika između organske i konvencionalne hrane. Vjerojatno najveći udar na zagovornike organske hrane je službeni stav cjenjenih institucija poput primjerice Food Standards Agency (FSA) ili USDA koji ne smatraju organski uzgojenu hranu nutritivno vrijednijom od konvencionalne.
Organska vs. konvencionalna hrana – pitanje zdravstvene sigurnosti
S druge strane, nepobitna je činjenica da konvencionalno uzgojena hrane sadrži više sintetskih pesticida, herbicida, fungicida i ostalih kemikalija. Iako je opći stav da se ti agensi koriste u nedovoljnim količinama da bi mogle naškoditi zdravlju, ipak postoje indicije o štetnom djelovanju. Nerijetko se agrikulturne kemikalije dovode u vezu s nekim oblicima karcinoma, smanjenim fertilitetom u muškaraca ili raznim vrstama alergijskih reakcija. Zabrinutost je osobito aktualna kada su u pitanju dojenčad i djeca te trudnice i dojilje. Vjeruje se, čak, da je konzumacija konvencionalne hrane, i u njima sadržanih pesticida, uzrok sve većeg broja alergijskih reakcija u djece.
Ukoliko želite ukloniti pesticide iz prehrane svog djeteta, sudeći prema rezultatima kineske studije, rješenje je organski proizvedena hrana. Rezultati su pokazali da se razina određenih pesticida u tijelu svela na nulu nakon svega nekoliko danauzimanja organske hrane uključujući npr. žitarice. Nakon prelaska na konvencionalnu prehranu, razina istih pesticida se ponovo povećala. Ranije istraživanje istih kineskih znanstvenika u kojoj je sudjelovalo 110 djece utvrdilo je potpunu odsutnost pesticida samo kod jednog djeteta – to dijete je redovno jelo organski uzgojenu hranu.
Jabuke, jagode, trešnje, grožđe, zelena salata, krumpir, paprika, kruške su primjerice najosjetljiviji na ostatke pesticide i pametno je kupovati organske uzgojene, dok su najmanje osjetljivi luk, kukuruz, grašak, kupus, brokula, banane.
Varanje potrošača
Postoje dakle strogi uvjeti za dobivanje eko markice i smiju je koristiti samo oni koji su prošli sve kontrole. Na tržnicama je zaista upitan način proizvodnje i nemojte vjerovati uvijek na riječ. Također, logotip je propisan zakonom, i svi drugi logotipi i oznake poput zelene jabuke i sl. zapravo ne označavaju eko proizvod već zavaravaju kupca.
Zaključak
Organska hrana mora sadržavati oznaku, koju dodjeljuje i kontrolira Ministarstvo. Takva hrana je obično nutritivno bogatija i uzgojena prema točno određenim pravilima (sadrži manje pesticida, antibiotika…). Osim toga, takav uzgoj podrazumijeva i bolju brigu za okoliš što je izuzetno bitno.
Međutim, svakako treba napomenuti da je takav uzgoj skuplji, pa organska hrana košta 20 – 50 % više od one klasično uzgojene. S obzirom da si ne možemo svi uvijek priuštiti najbolje, daleko je bitnije da konzumirate povrće i voće iz bilo kakvog uzgoja, nego uopće ne jer ne možete nabaviti organsko.
Uvijek birajte hranu čim bliže izvornom obliku, minimalno prerađenu, sezonsku i osigurajte si raznovrsnost. A ako ste u prilici, birajte onu koja ima eko markicu.
Podržite lokalni sektor organske hrane
Najbolji način za osiguranje snažnog, neovisnog organskog sektora je pružiti podršku mnogim lokalnim i sezonskim proizvođačima organske hrane na lokalnom području. Mnogi gradovi sada imaju poljoprivredna tržišta gdje možete kupiti organsku hranu izravno od proizvođača. Također, možete se uključiti u sustav organske košare i primati redovite pakete zdrave organske hrane. Alternativno, podržite najbližu trgovinu organskim hranom koja svojim poslovanjem ne proizvodi otpad i istovremeno smanjite otpadnu plastičnu ambalažu.