Osteoporoza

Osteoporoza – uzrok, simptomi i liječenje

Simptomi Korisni savjeti

Osteoporoza je najčešća metabolička bolest razvijenog svijeta koju karakterizira smanjenje koštane mase i poremećena mikroarhitektura kostiju, zbog čega kost postaje manje čvrsta i podložna prijelomima – spontano ili uz silu koja je manja od inače potrebne za prijelom zdrave kosti.

Osteoporoza je prekomjerni gubitak kalcija i koštanog tkiva. Proces stvaranja i gubitka (resorpcija) kosti uobičajeni je fiziološki proces koji se odvija kontinuirano tijekom cijelog života. Kada stvaranje kosti postane sporije od gubljenja koštanog tkiva, dolazi do stanja nazvanog osteoporoza. Obično se otkrije kad blaga trauma izazove prijelom ili kada se na rendgenskoj snimci otkrije “isprana” kost. Znakovi koji mogu ukazivati na ovu bolest su bolovi u donjem dijelu leđa, gubitak na visini i pogrbljenost. Jedan od razloga zbog čega žene češće obolijevaju od osteoporoze je manja ukupna količina koštane mase od one u muškaraca. Ispitivanja pokazuju da nakon četrdesete godine života svi gubimo 0,5% koštane mase godišnje; a u žena se taj gubitak udvostručuje ulaskom u menopauzu. Dodatni problem u žena je i negativna bilanca kalcija, koja je dvostruko veća nego prije menopauze. Zbog ovih razloga žene češće i ranije obolijevaju od ove bolesti.

Uzroci osteoporoze

Koštani sustav je stalno izložen velikim opterećenjima. Kako bi to sve mogao izdržati, tijekom života se mora često obnavljati – tu zadaću izvršavaju osteoblasti i osteoklasti, odnosno koštane stanice.

Kost je građena od koštane tvari i koštanih stanica. Stanice kosti odgovorne su za stvaranje koštane tvari – organizirana je u obliku mreže koju čine međusobno isprepletene elastične niti kolagenih vlakana. U toj mreži su mineralni spojevi kalcija i fosfora koji kostima daju čvrstoću i otpornost prema mehaničkom opterećenju, dok elastična mreža koštane tvari služi kao “amortizer” sila koje djeluju na kost.

Mineralizacija kosti pod nadzorom je hormona, mineralnih tvari (kalcija, fosfora), vitamina (vitamin D, C, K), organskih sustava i okoliša (prehrana, tjelesna aktivnost, sunčeva svjetlost). Poremećena ravnoteža unutar spomenutih čimbenika dovodi do procesa razgradnje, odnosno demineralizacije kosti te vodi razvoju osteoporoze.

Pregradnja (remodeliranje) kosti je dinamičan, kontinuiran i uravnotežen proces apsorpcije, odlaganja i mineralizacije kosti.

Dvije su vrste koštanih stanica – osteoblasti sintetiziraju kolagen koštanog matriksa te osteoklasti koji resorbiraju kost, odnosno elastičnu mrežu razgrađuju i rastavljaju te uklanjaju dotrajale dijelove koštane tvari i stvaraju prostor osteoblastima za stvaranje novih.

Taj proces je uvjetovan suradnjom hormona i mehaničkih podražaja pa je tako njihova ravnoteža bitna za normalno funkcioniranje kostiju. Kod djece se cijeli koštani sustav zamjeni za oko 5 godina, dok odraslima za taj proces treba mnogo više vremena.

Druge pridružene bolesti, neadekvatna prehrana, nedostatak fizičke aktivnosti i genetska predispozicija taj proces mogu ubrzati i dovesti do patološkog smanjenja koštane mase – osteoporoze.

Fizičko opterećenje potiče odlaganje i kalcifikaciju kosti. Neliječena hipertireoza pojačava aktivnost osteoklasta i koštanu pregradnju.

Osteoporozom se gube kortikalna i spužvasta kost. U muškaraca dolazi do stanjenja, a u žena do gubitka spužvastog koštanog tkiva.

Za sintezu kolagena važni su bjelančevine i vitamin C iz prehrane.

Vitamin D neophodan je za apsorpciju kalcija i njegov manjak izravno utječe na količinu kalcija u kostima. Nedovoljno izlaganje suncu smanjuje apsorpciju kalcija i tako potiče demineralizaciju kostiju.

Postmenopauzalna osteoporoza najčešći je oblik bolesti, a nastaje zbog smanjenog lučenja ženskog spolnog hormona – estrogena. Estrogeni svojim djelovanjem potiču izgradnju kosti, a kako se njihovo lučenje nakon menopauze smanjuje, omjer pregradnje kosti pomiče se na stranu razgradnje. Rezultat toga je osteoporoza.

Senilni oblik osteoporoze je smanjenje koštane mase u starijoj životnoj dobi. Primjećuje se podjednako u oba spola, nakon 70. godine života. Uzroci su nedovoljan unos ili nemogućnost iskorištavanja kalcija iz hrane, manjak vitamina D (nedostatnog boravka na suncu) i smanjena fizička aktivnost.

Lijekovi kao uzrok bolesti

I neki lijekovi mogu izazvati osteoporozu. Osobe koje, na primjer, čitav život uzimaju kortizon zbog reume mogu oboljeti od osteoporoze. Isto važi i za kemoterapiju kojom se suzbija rak. Pritom se radi o takozvanom sekundarnom obliku osteoporoze.

Jedna od najvažnijih mjera protiv ove bolesti je kretanje. A u prehrani bi trebalo uzimati namirnice bogate kalcijem. Osim toga vitamin D je važan jer on upravlja određenim procesima u stanici. Dnevno svjetlo pomaže tijelu da samo proizvede ovaj vitamin, ali ga pacijenti mogu u organizam unijeti i tabletama. Ukoliko bolest uznapreduje, onda se uglavnom terapira bisfosfonatima koji spriječavaju razgradnju koštane mase čime se povećava gustoća kostiju. Slično djeluje i stroncij. I hormonska terapija može pomoći, ali ona je problematična jer povećava rizik oboljenja od raka dojke.

Pravovremeno dijagnosticiranje osteoporoze i odgovarajuća terapija u ranoj fazi oboljenja mogu, međutim, zaustaviti ovu bolest ili je čak suzbiti. A najbolji recept za njezino suzbijanje u svakodnevici je jednostavan: disciplina, ispravna prehrana i tjelesna aktivnost.

Tko je najugroženiji?

Osteoporoza je bolest koja se povezuje s osobama starije dobi u kojih je gustoća minerala u kostima često smanjena. Razlog zbog kojeg od ove bolesti tako značajno češće obolijevaju žene jest postmenopauzalni prestanak lučenja ženskog spolnog hormona, estrogena.

Naime, tijekom života se kosti preoblikuju i obnavljaju pod utjecajem interakcijom hormona i mehaničkih podražaja i upravo je njihova ravnoteža bitna za normalno funkcioniranje kosti. Sa smanjivanjem razina estrogena kod žena u postmenopauzi, počinje postupno i neizbježno smanjivanje koštane mase.

Bolesti, neadekvatna prehrana, nedostatak fizičke aktivnosti i genetska predispozicija taj proces mogu ubrzati i tako ubrzano dovesti do patološkog smanjenja koštane mase koji nazivamo osteoporoza.

Među bolestima koje utječu na razvoj osteoporoze su upalne reumatske bolesti (reumatoidni artritis), endokrine bolesti (šećerna bolest, bolest štitnjače, hipogonadizam), neurološke bolesti (multipla skleroza), poremećaj u radu probavnih organa, psihičke bolesti (anoreksija nervosa), maligne bolesti, opstruktivne bolesti pluća, bubrežne insuficijencije i dijaliza.

Također, među rizičnim skupinama su pušači, osobe koje su fizički neaktivne ili nepokretne, osobe nedovoljno izložene suncu, ali i one premale tjelesne težine (indeks tjelesne težine ili BMI manji od 19 kg/m2).

Simptomi osteoporoze

Osteoporoza je u početku asimptomatska, a najčešće se prepozna tek kad se dogodi prijelom. U postmenopauzalnoj osteoporozi (dakle 15-20 godina nakon menopauze) prijelomi se najčešće pojavljuju u području podlaktice i kralježnice u mlađih bolesnica, a kod starijih češća je fraktura kuka zbog slabije koordinacije i sporijih pokreta. Samo trećina do četvrtina prijeloma kralješaka se očituje kao bol u leđima, ali i smanjenje tjelesne visine koju često primijete ukućani (a ne sam bolesnik).

Bol kod prijeloma je kronična, ali ne i dramatična. Ta kronična bol s nelagodom (najjača je u trenutku nastajanja, a pojačava se pokretom) traje između 6 i 8 tjedana. Od ostalih prijeloma tu su prijelom kuka koji se klinički lako prepozna, ali kako se javlja u starijoj dobi, nerijetko dovodi do ovisnosti o tuđoj pomoći i povećanoj smrtnosti. Osim već navedenog prijeloma podlaktice koji se javlja kod mlađih žena, prilikom pada kod kojeg se dočekuje na ispruženu ruku čak 20 posto prijeloma čine prijelomi nadlaktice, rebara i zdjelice.

Koje se pretrage mogu napraviti (dijagnoza)?

Stručnjaci preporučuju mjerenje gustoće kostiju za sve žene starije od 65 godina, žene u postmenopauzi s jednim ili više rizičnih faktora za osteoporozu ili žene koje su imale prijelom te za žene koje su na dugoročnoj nadomjesnoj hormonskoj terapiji. Trenutno je najtočnija, sveobuhvatna i najbrža tehnika denzitometrija, koja mjeri gustoću kostiju u tijelu u roku dvije do četiri minute. Ti su postupci jednostavni i bezbolni ali nisu široko dostupni. Jednostavnije tehnike kojima se mjeri gustoća kostiju u specifičnim dijelovima tijela mogu također dati precizne rezultate ukupnog gubitka koštane mase, a nisu toliko skupe. Apsorpciometrijom se npr. mjeri podlaktica i peta. Rendgensko snimanje je korisno. Ultrazvučnim tehnikama mjere se kosti pete, prstiju i nogu; one nisu toliko precizne kao apsorpciometrijske tehnike ali su još uvijek učinkovite, jeftine, prenosive i ne koriste zračenje.

Laboratorijske pretrage. Nalaz kalcija u krvi bit će obično normalan u bolesnika s osteoporozom. Nalaz urina može pokazivati povećani rizik od prijeloma kuka ako pokazuje visoke razine deoksipiridonolina i C-telopeptida. Te se supstance stvaraju prilikom prijeloma. Drugim se testom urina mjeri gubitak koštane mase otkrivanjem supstance koja se zove N-telopeptid, a koja ukazuje na gubitak koštane mase.

Kada načiniti prvu denzitometriju?

Zlatni standard u dijagnosticiranju osteoporoze je denzitometrija, što predstavlja radiološku metodu koja nam pokazuje odstupanje od vršne koštane mase za mladu odraslu populaciju. Mjerenje se vrši na slabinskoj kralježnici i vratu natkoljenične kosti. Kod bolesnika u kojih nije moguće napraviti denzitometriju kuka (kao u slučaju umjetnih kukova), tada se radi denzitometrija podlaktice.

Prvu denzitometriju žene bi trebale napraviti u dobi od 65 godina, a muškarci u dobi od 70 godina. Denzitometrija se može napraviti i ranije ako se javlja prijelom na slabu traumu, zatim kod dva ili više rizičnih čimbenika, kod reumatoidnog artritisa ili pak kod kontinuiranog uzimanja glukokortikosteroida dulje od 3 mjeseca u dozi većoj od 5 miligrama na dan. Osim o osteoporozi, denzitometrija nam daje podatke o procijeni rizika prijeloma te o praćenju učinka liječenja.

Denzitometriju treba ponoviti svake dvije godine, a kod terapije glukokortikosteroidima svakih 6-12 mjeseci. Nalaz denzitometrije može biti normalan (T score do -1), ukazivati na osteopeniju, tj. nisku koštanu masu (T score od -1 do -2.5 SD), kao i na osteoporozu (T score -2.5 ili niže). Ovisno o potrebi, denzitometrija se može nadopuniti rentgenskim pregledom grudne i slabinske kralježnice, te laboratorijskim pretragama koje nam daju podatke o izgradnji i razgradnji kosti, scintigrafijom i (vrlo rijetko) biopsijom kosti. Ultrazvučni pregled petne kosti služi kao probir tj. kao izbor kojim bolesnicima treba napraviti denzitometrija.

Liječenje osteoporoze

Osteoporoza se liječi farmakološki (lijekovima) i nefarmakološki – svakodnevnom tjelesnom aktivnošću i tjelovježbom. Upravo je tjelovježba najbolji tretman koji potiče stvaranje kosti, usporava ili zaustavlja gubitak koštane mase, poboljšava mišićnu koordinaciju te smanjuje rizik od pada i prijeloma. Vježbanjem se jačaju mišići koji „drže“ kralježnicu i koštani sustav ugrožene razvojem osteoporoze.

Također, savjetuje se uravnotežena prehrana bogata izvorima kalcija i vitamina D te prestanak pušenja i konzumacije alkohola.

Možemo li spriječiti osteoporozu?

Učinkovitosti u prevenciji osteoporotičnih prijeloma pridonose: povećanje mineralne gustoće kosti i poboljšanje kvalitete kosti. To postižemo prehranom bogatom kalcijem i vitaminom D, optimalnim unosom bjelančevina i smanjenim unosom soli. Važno je prestati pušiti, smanjiti unos kave (do dvije šalice) i alkohola. No, sve te zdrave prehrambene navike nedovoljne su bez optimalne tjelesne mase i povećane aktivnosti.

Potreba za kalcijem tijekom života ne prestaje, jer se on mora odlagati u novonastalu kost. Hranom se svakodnevno može unijeti 200 do 2000 mg kalcija. Od toga organizam može iskoristiti 35 do 40 posto.

Dostatan unos ukupnoga elementarnog kalcija može se osigurati i putem dodataka prehrani (500-1200 mg). Brojna klinička ispitivanja potvrdila su pozitivan učinak dodatnog uzimanja kalcija na stvaranje kosti, osobito u djece, kao i u postmenopauzi, kad dodatno uzimanje kalcija može umanjiti gubitak kosti i indirektno smanjiti rizik od nastanka prijeloma.

Za normalnu apsorpciju kalcija potrebno je djelovanje aktivnog oblika vitamina D. Naime, čest uzrok nedostatka kalcija u organizmu upravo je nedostatak vitamina D. Preporučena dnevna doza iznosi 200 do 400 IJ za djecu, mlade i odrasle osobe. Starijim osobama preporučuje se doza od 800 do 1000 IJ.

Primjer tjednog jelovnika

DanRučakVečera
Ponedjeljaktjestenina s graškom (70 g); losos sa žara (120 g); salata od rajčica i zelene salate (200 g); jagode; sok od ananasavarivo od riže (30 g) i leće (150 g); paprike sa žara (150 g) posute sezamom; raženi kruh (60 g); jabuka, čaj od matičnjaka
Utoraktjestenina s mozzarellom (70 g); kuhani špinat za salatu (200 g); voćni kupvarivo od povrća (sa 30 g tjestenine i 100 g povrća); pureći odrezak, kuhana cikorija (200 g); raženi kruh (60 g); naranča
Srijedatjestenina sa svježim sirom (70 g); salata od rikule (200 g); jedna jabukaminestrica od mahunarki (pripremljena sa 30 g riže i 200 g mahunarki (leća, grašak, grah, soja) po želji); zeleni radič na salatu (200 g); kukuruzni kruh (60 g); 2 kriške ananasa
Četvrtakšpageti s umakom od rajčice (70 g); zapečene artičoke (200 g); kruška; jogurtpileća juha sa sitnom tjesteninom (30 g); tofu (70 g); salata od rajčica (200 g); integralni kruh (60 g); papaja
Petakrižoto (70 g) s tikvicama (200 g); mrkva na salatu (200 g); jabuka; kefirvarivo od riže (30 g) i graha (50 g); paprike punjene svježim sirom (200 g); raženi kruh (60 g); 2 marelice
Subotarižoto sa šafranom (70 g); kuhana cikorija na salatu (200 g); naranča; čaša crnog vinajuneća juha sa sitnom tjesteninom (30 g) i jajem; pileće pečenje (200 g), kuhana brokula; kukuruzni kruh (60 g); acidofilno mlijeko
Nedjeljatjestenina s papričicama (70 g); krumpir, patlidžani i tikvice zapečeni u pećnici (200 g); voćna salata; čaša crnog vinabiftek (150 g) i kuhani slanutak (50 g); miješana salata s rajčicom, mrkvom, rikulom i zelenom salatom (200 g); raženi kruh (60 g); jabuka, čaj od mente

Reference:
https://www.mayoclinic.org/diseases-conditions/osteoporosis/symptoms-causes/syc-20351968
https://my.clevelandclinic.org/health/diseases/4443-osteoporosis
https://www.niams.nih.gov/health-topics/osteoporosis
https://www.healthdirect.gov.au/osteoporosis
https://www.pennmedicine.org/for-patients-and-visitors/patient-information/conditions-treated-a-to-z/osteoporosis

11 razmišljanja na “Osteoporoza – uzrok, simptomi i liječenje

Odgovori

Vaša adresa e-pošte neće biti objavljena. Obavezna polja su označena sa *