Parkinsonova bolest

Parkinsonova bolest – uzrok, simptomi i liječenje

Objave

Parkinsonova bolest progresivno je oštećenje živčanog sustava koje zahvaća pokretljivost. Razvija se postupno, a katkad počinje jedva primjetnim tremorom samo jedne ruke.

No, dok je tremor najpoznatiji znak Parkinsonove bolesti, ovaj poremećaj često uzrokuje ukočenost ili usporenje pokreta.

Parkinsonova bolest je posljedica postepenog oštećenja živčanih centara u mozgu koji upravljaju pokretima, osobito poluautomatskim pokretima.

U ranim stadijima Parkinsonove bolesti, vaše lice može postati blago ukočeno, a vaše ruke mirne odnosno ukočene tijekom kretanja. Vaš govor može postati mekan i nejasan. Kako prolazi vrijeme tako se i simptomi Parkinsonove bolesti pogoršavaju.

Iako se Parkinsonova bolest ne može izliječiti, lijekovi mogu značajno ublažiti simptome bolesti. U nekim slučajevima, liječnici preporučuju operaciju s ciljem regulacije pojedine regije mozga kako bi se ublažili simptomi.

Uzroci Parkinsonove bolesti

Parkinsonova bolest je poremećaj središnjeg živčanog sustava koji nastaje kao rezultat gubitka moždanih stanica (neurona) u različitim dijelovima mozga, uključujući posebno regiju pod nazivom substantia nigra. To područje proizvodi dopamin, kemijski prijenosnik signala u mozgu, zaslužen za koordinaciju pokreta. Gubitak dopamina uzrokuje nekontrolirano izbijanje moždanih stanica zbog čega se gubi sposobnost kontrole pokreta.

Prema dosadašnjim spoznajama, smatra se da je Parkinsonova bolest rezultat međudjelovanja genetskih i okolišnih čimbenika. Ipak, nažalost, nije moguće odrediti specifičan uzrok nastanka pojedinačnog slučaja Parkinsonove bolesti. Najveći zasebni rizični čimbenik za Parkinsonovu bolest je uznapredovala životna dob. Ozljede glave i izloženost pesticidima povezane su s povećanim rizikom, dok su pušenje i konzumacija kave povezani sa smanjenim rizikom od nastanka Parkinsonove bolesti.

Kada posumnjati na Parkinsonovu bolest?

Ukoliko primijetite neki od prethodnih promjena nejasnog uzroka, konzultirajte liječnika. Ipak, potrebno je naglasiti da je Parkinsonova bolest rijetka i da navedeni simptomi mogu biti dio nekog drugog poremećaja. Prilikom posjeta liječniku, jasno opišite smetnje koje primjećujete, moguće je da ćete biti upućeni neurologu koji se više bavi poremećajima pokreta.

Ukoliko odgovorite pozitivno na nekoliko od sljedećih pitanja, obratite se svom liječniku i/ili posjetite neurologa koji se bavi poremećajima pokreta.

  • Primjećujete li usporenje pri izvođenju svakodnevnih uobičajenih aktivnosti?
  • Da li se rukopis promijenio u smislu pisanja sitnijim slovima nego inače?
  • Da li je govor postao prigušeniji i sporiji?
  • Postoje li poteškoće ustajanja iz sjedećeg položaja?
  • Da li se usne, šaka, ruka i/ili noga tresu?
  • Primjećujete li vise ukočenosti?
  • Postoje li poteškoće pri zakopčavanju dugmadi ili oblačenju?
  • Vučete li noge pri hodu i/ili hodate sitnijim koracima?
  • Imate li osjećaj da se noge “zalijepe za podlogu” prilikom hoda ili okretanja?
  • Primjećujete li odsutnost njihanja ruke prilikom hodanja?
  • Imate li problem s održavanjem ravnoteže?
  • Primjećuje li se nepravilan pognut položaj tijela?

Metode samopomoći i dugoročni izgledi

Podrška i ohrabrenje obitelji najvažniji su faktori nakon postavljene dijagnoze. Fokus obitelji treba biti na onome što osoba može činiti te kako poboljšati okolinu oboljelome kako bi se mogao što više samostalno kretati.

Oboljeli će biti pokretljiviji ako primjerice u kupaonici montirate šipke za oslonac, te ako duž putova kojima se on kreće montirate rukohvate, stolice s visokim naslonom.
Ako imate Parkinsonovu bolest, nastojte se redovito baviti fizičkim aktivnostima.
Nemojte klonuti duhom već držite fokus na stvarima koje možete činiti.
Za sada ne postoji terapija koja može usporiti pogoršavanje Parkinsonove bolesti, iako se danas raznim lijekovima milijunima bolesnika olakšavaju simptomi i održava prihvatljivo zdravstveno stanje. Popularne teorije zagovaraju povećanu konzumaciju vitamina E kao mogući ”lijek” za usporavanje Parkinsonove bolesti.

Ako dobijete Parkinsonovu bolest u dobi od 60 godina, vjerojatno ćete doživjeti očekivani vijek.

Liječenje Parkinsonove bolesti

Farmakoterapija: Tradicionalno, levodopa je lijek prvog izbora. Ipak, neki stručnjaci smatraju da rana primjena levodope ubrzava razvoj nuspojava i slabljenje učinka lijeka; zato su skloni odgoditi ili obustaviti primjenu levodope a terapiju započeti antikolinergicima, amantadinom ili dopaminergičkim agonistima.

Levodopa, metabolički prekursor dopamina, prolazi krvno–moždanu barijeru i ulazi u bazalne ganglije, gdje se dekarboksilira u dopamin. Istodobna primjena perifernog inhibitora dekarboksilaze, karbidope, sprečava razgradnju levodope, te se na taj način smanjuje potrebna doza levodope a neželjene nuspojave svode na najmanju mjeru. Levodopa je najučinkovitija u liječenju bradikinezije i rigidnosti, premda često smanjuje i tremor. Kod bolesnika s blago izraženim simptomima, oni mogu gotovo potpuno nestati, a teški nepokretni bolesnici mogu postati pokretni.

Središnje nuspojave levodope su noćne more, ortostatska hipotenzija, pospanost, diskinezije i, osobito u starijih i dementnih bolesnika, povremeno halucinacije ili toksični delirij. Periferne nuspojave su mučnina, povraćanje, navala crvenila, abdominalni grčevi i plapitacije. Dozu kod koje se pojavljuju diskinezije treba sniziti. U nekih bolesnika, čak i najniža doza koja smanjuje simptome parkinsonizma izaziva diskinezije.

Karbidopa/levodopa je dostupna u tabletama fiksnog omjera od 10/100, 25/100, 25/250 i u obliku tableta s kontroliranim otpuštanjem (retard tbl.) od 50/200 mg. Liječenje počinje 1 tabletom od 25/100 mg 3×/dan. Doza se postupno povećava svakih 4 do 7 dana ovisno o podnošljivosti, dok se ne postigne maksimalni terapijski učinak. Nuspojave se mogu ublažiti postupnim povećanjem doze i uzimanjem lijeka uz obrok ili nakon obroka (premda obrok s velikim udjelom proteina može ometati apsorpciju levodope). Ako dominiraju periferne nuspojave, može se povećati doza karbidope. Većina oboljelih od Parkinsonove bolesti zahtijeva 400 do 1000 mg/dan levodope u podijeljenim dozama svakih 2 do 5 sati. Nekim bolesnicima je potrebno više od 2000 mg/dan.

Ponekad se levodopa koristi za poboljšanje motoričke funkcije unatoč halucinacijama izazvanim levodopom ili toksičnom deliriju. Psihoza se ponekad može liječiti oralnim kvetiapinom ili klozapinom; ovi lijekovi mnogo manje pogoršavaju simptome parkinsonizma nego drugi antipsihotici (npr. risperidon, olanzapin) ili ih ne pogoršavaju uopće. Haloperidol treba izbjegavati. Kvetiapin se počinje davati u dozi od 25 mg jednom na dan ili 2×/dan i povećava se za 25 mg za 1 do 3 dana sve do 800 mg ako se može podnijeti. Upotreba klozapina je ograničena zbog agranulocitoze koja se pojavljuje u 1% bolesnika. Njegova doza je 12,5 do 25 mg 2×/dan; KKS se radi jednom tjedno u prvih 6 mjeseci, a potom svaka 2 tjedna.

Nakon 2 do 5 godina liječenja većina bolesnika počinje osjećati kolebanje terapijskog odgovora na levodopu (tzv. on–off fenomen). Jesu li diskinezije i on–off fenomen uzrokovani levodopom ili su dio same bolesti, ostaje nejasno. Na koncu, nakon svake doze lijeka period poboljšanja se skraćuje, a lijekom izazvane diskinezije variraju od intenzvne akinezije do nekontrolirane hiperaktivnosti. Tradicionalno se ovakve varijacije rješavaju snižavanjem doze levodope što je moguće više i češćim davanjem lijeka svakih 1 do 2 sata. Alternativna metoda je dodatna primjena dopaminergičkih agonista, tableta s kontroliranim otpuštanjem (CR) i/ili selegilina.

Amantadin 100 mg PO 1 do 3×/dan je koristan kao monoterapija u ranoj fazi blagog parkinsonizma u 50% bolesnika a kasnije se može koristiti da bi pojačao učinak levodope. On može povećati dopaminergičku aktivnost, antikolinergički učinak ili oboje. Ako se koristi kao monoterapija, nakon nekoliko mjeseci amantadin gubi učinak. Amantadin može ublažiti sekundarnu Parkinsonovu bolest koja nastaje kao posljedica uzimanja antipsihotika. Nuspojave su edemi nogu, livedo reticularis i smetenost.

Dopaminergički agonisti izravno aktiviraju dopaminergičke receptore u bazalnim ganglijima. Lijekovi (svi za oralnu primjenu) uključuju bromokriptin 1,25 do 50 mg 2×/dan, pergolid 0,05 mg 1×/dan do 1,5 mg 3×/dan, ropinirol 0,25 do 8 mg 3×/dan i pramipeksol 0,125 do 1,5 mg 3×/dan. Mogu se koristiti kao monoterapija, ali su kao takvi rijetko dovoljni duže od nekoliko godina. Mogu biti korisni u svim fazama bolesti. Korištenje ovih lijekova u ranoj fazi bolesti, uz male doze levodope, može odgoditi pojavu diskinezija i on–off fenomena, moguće zbog toga što dopaminergički agonisti stimuliraju dopaminergičke receptore duže nego levodopa. Ovaj tip stimulacije je više fiziološki i bolje čuva receptore. Dopaminergički agonisti su osobito korisni u kasnijoj fazi bolesti, kad se smanjuje odgovor na levodopu ili se pojavljuju on–off fenomeni. Nuspojave (npr. sedacija, mučnina, ortostatska hipotenzija, smetenost, delirij, psihoza) mogu ograničiti primjenu dopaminergičkih agonista. Smanjivanje doze levodope može umanjiti nuspojave dopaminergičkih agonista. Rijetko, pergolid uzrokuje fibrozu pleure, retroperitoneuma ili srčanih zalistaka.

Selegilin, selektivni inhibitor monoamin oksidaze tipa B (MAO–B), inhibira jedan od dva glavna enzima koji razgrađuju dopamin u mozgu, te se stoga produžava djelovanje svake doze levodope. U nekih bolesnika s blagim on–off efektom, selegilin produžava djelovanje levodope. Korišten u početku kao monoterapija, selegilin može odgoditi primjenu levodope za 1 godinu. Selegilin može usporiti napredovanje Parkinsonove bolesti potencirajući djelovanje preostalog dopamina u mozgu u ranoj fazi bolesti ili smanjujući oksidativni metabolizam dopamina u mozgu. Doza od 5 mg PO 2×/dan ne uzrokuje hipertenzivne krize (kad se konzumira sir s tiraminom), koje su česte kod neselektivnih MAO inhibitora, koji blokiraju tip A i B enzima. Premda se čini da selegilin ne izaziva nuspojave, on može potencirati diskinezije, mentalne i psihijatrijske nuspojave, mučninu zbog korištenja levodope, zahtijevajući snižavanje njene doze.

Rasagilin, novi inhibitor MAO–B koji se ne metabolizira u amfetamin, je učinkovit i dobro podnošljiv u ranim i kasnijim stadijima bolesti. Je li rasagilin samo simptomatski lijek ili ima i neuroprotektivno djelovanje ostaje nepoznato.

Antikolinergički lijekovi se mogu koristiti kao monoterapija u ranoj fazi bolesti i kasnije kao dodatak levodopi. Često korišteni su benztropin 0,5 mg PO navečer do 2 mg 3×/dan i triheksifenidil 2 do 5 mg PO 3×/dan. Antihistaminici s antikolinergičkim učinkom (npr. difenhidramin 25 do 50 mg PO 2–4×/dan, orfenadrin 50 mg PO 1–4×/dan) su korisni za suzbijanje tremora. Antikolinergički lijek (npr. benztropin) može ublažiti simptome Parkinsonove bolesti kao posljedice uzimanja antipsihotika. Triciklički antidepresivi (npr. amitriptlin 10 do 150 mg PO prije spavanja) ako se daju za depresiju, mogu biti korisni kao dodatak levodopi. Doza antikolinergika se povećava vrlo sporo. Nuspojave su suhoća usta, retencija urina, opstipacija i smetnje vida; smetenost, delirij i oštećenje termoregulacije zbog smanjenja znojenja osobito su ozbiljne nuspojave u starijih bolesnika.

Inhibitori katekol–O–metiltransferaze (COMT) (npr. entakapon, tolkapon) inhibiraju razgradnju dopamina i stoga su korisni kao dodatak levodopi. Kombinacija levodope, karbidope i entakapona može biti korisna. Za svaku dozu levodope daje se 200 mg PO entakapona u jednoj dozi do maksimalno 1600 mg na dan (npr. ako se uzima levodopa 5×/dan, daje se 1 g entakapona na dan). Tolkapon se rijetko primjenjuje zbog hepatotoksičnosti.

Kirurško liječenje: Ako su lijekovi neučinkoviti ili se radi o uznapredovaloj bolesti, treba razmotriti kirurško liječenje; visokofrekventna električka stimulacija subtalamičke jezgre je terapija izbora. Kod bolesnika s levodopom induciranim diskinezijama, može pomoći stereotaksijska ablacija posteroventralnog dijela globusa pallidusa (palidotomija), značajno smanjujući off–efekt, bradikineziju i levodopom inducirane diskinezije na više od 4 godine. Bolesnicima s jakim tremorom može koristiti duboka moždana stimulacija ventralne intermedijarne jezgre talamusa. Transplantacija fetalnih dopaminergičkih neurona predstavlja eksperimentalni terapijski model kojim se nadomještava dopamin u mozgu.

Fizikalna terapija: Cilj je postizanje maksimalne aktivnosti. Bolesnici trebaju obavljati svakodnevne aktivnosti što je duže moguće. Ukoliko to ne mogu, program vježbi ili fizikalna terapija može poboljšati njihovu kondiciju i naučiti ih prilagodbama u životu. Budući da bolest, antiparkinsonici i neaktivnost dovode do opstipacije, bolesnici trebaju konzumirati hranu bogatu vlaknima. Stanje mogu poboljšati dijetetski nadomjesci (npr. psilium) i laksativi (npr. bisakodil 10 do 20 mg 1×/dan).

Kako preventivno utjecati na razvoj Parkinsonove bolesti

Razumjevajući stvarne uzroke bolesti možemo spriječiti nastanak nepoželjnih simptoma koji ukazuju na to da se u našem tijelu događa nešto nepoželjno. Nova otkrića i studije dokazuju da je naš probavni trakt “drugi mozak”. Pogoršanje našeg zdravlja crijeva povezano je s pogoršanjem zdravlja mozga. Razumijevanje ovih činjenica pomaže nam da otklonimo štetu i učinimo ono što je ispravno, da naše inteligentno tijelo samo sebe liječi.

  1. Detoksikacija:
    Kada prestanete stavljati štetne kemikalije u svoje tijelo, detoksikacija počinje. Potrebno je biti svjestan vlastitog okruženja i izloženosti nekim lošim supstancama kao što su primjerice, teški metali, pesticidi, herbicidi, umjetni aditivi za hranu, lijekovi, šećer i drugi toksini u okolišu. Ovi otrovi i toksini guše stanice u našem tijelu. Njihovim uklanjanjem iz tijela pomažete svojim stanicama da ponovno počnu živjeti. Postoje razne metode detoksikacije koje se mogu provesti s ciljem izbacivanja otrova iz tijela, a svakako je nužan početan korak da bi bilo koje hranjive tvari koje uzimate mogle biti korisne. Gastrointestinalno čišćenje prije svega ima zadatak poboljšati pravilan rad i zdravlje crijeva. Čišćenje jetre bitno je zbog njene prehrambene potpore i učinkovitije filtracije krvi. Sok od cikle je jedna od najučinkovitijih namirnica za tu svrhu. Teška trovanja metalima teško je detoksicirati, osim ako ne znate koja nam hrana pomaže. Čišćenje soka pomaže detoksifikaciji sustava. Detoksikacija je vrlo široka tema i sa svakim pojedincem, okolnosti mogu biti različite. Kako bi se pospješio bilo koji obilk detoksikacije neophodno je piti puno vode. Saznajte što je minimalna količina vode koju vaše tijelo zahtijeva, a zatim popijte više.
  2. Unos više organske hrane – svježeg, sirovog voća i povrća.
    Poznato je da je prehrana bogata svježim sirovim voćem i povrćem bitna sastavnica zdravog načina života. Voće i povrće opskrbljuju tijelo sa svim hranjivim tvarima koje su mu potrebne bez ikakvih nuspojava: fitonutrienti, antioksidansi, enzimi, vitamini, minerali, flavonoidi, aminokiseline, vlakna i protuupalno svojstva. Pri konzumiranju obrađene hrane – fast fooda, naše tijelo troši gore navedene nutrijente kako bi moglo lakše probaviti tu hranu, a time uzrokuje nedostatak hranjivih tvari što u konačnici pridonosi pogoršanju zdravlja. Ako sada ne jedete puno voća i povrća, svakako imate puno toga za nadoknaditi. Pijenje svježe cijeđenih sokova može vam pomoći u tom naumu.
    Ključ je konzumirati namirnice sirovog i organskog podrijetla (bez pesticida). Zeleni sokovi sadrže visoku razinu klorofila koji je snažan u liječenju crijeva i detoksifikaciju tijela od teških metala. Zato ima smisla započeti s manjim unosom zelenih sokova, a postupno povećavati količinu do 2-3 čaše dnevno.
  3. Pazite na unos željeza
    Zbog toksičnosti u krvi, glavni uzrok Parkinsonove bolesti je prevelik unos suplementa željeza. Trovanja teškim metalima također uzrokuju niski krvni tlak koji uzrokuje vrtoglavicu i nesvjesticu. Uz početnu dijagnozu, većina bolesnika Parkinsa može dobiti propisane dodatke željeza. Uz dulje uzimanje navedenih suplemenata, pacijenti Parkinsa u nekim slučajevima mogu primijetiti pogoršanje osnovne bolesti. To je naročito slučaj kod muških bolesnika s PD-om koji nemaju mogućnost izgubiti krv, za razliku od žena koje imaju mjesečnice. Naravno, ovime ne želimo reći da se obustavi unos željeza, ali svakako tome posvetite pažnju uz pomoć i savijete liječnika.
  4. Jedite fermentiranu hranu zbog učinka probiotika
    Loše zdravlje crijeva ili bilo kakav probavni poremećaj obično počinje s jako neuravnoteženom crijevnom florom. Mnogi ljudi podcjenjuju važnost zdravlja crijeva i često zanemaruju brigu o zdravom crijevu te jedu hranu koja potkopava zdravlje crijeva. Fermentirana hrana vjerojatno je najbolji izbor namirnica za nadopunjavanje crijeva s korisnim bakterijama koje jačaju zdravlja crijeva i imunološkog sustava. Ako do sada niste imali problema s probavnim traktom i oboljenjima u tom području poželjno je u prehranu dodati hranu kao što su kefir, kombucha čaj, kiseli kupus, kimchi i tempeh (fermentirana soja). Nadopunjavanje crijevne flore s korisnim bakterijama omogućit će vašem tijelu da razgrađuje toksine okoliša i detoksificira teške metale učinkovitije.
  5. Konzumiranje hrane koja potiče dobro raspoloženje
    Budući da Parkinsonova bolest nastaje zbog toga što mozak ne može proizvesti dopamin ima smisla pomoći tijelu konzumiranjem hrane koja će pomoći u proizvodnji dopamina. Jedite orašasto voće i sjemenke koji sadrže Omega 3 kiseline. Omega 3 sadrži dvije esencijalne masne kiseline koje su presudne za zdravlje mozga: DHA i EPA. Polovica vašeg mozga sastoji se od DHA masnoća koja odstranjuje upalu mozga, potiče rast neurona i štiti neurotransmitere. Jedite ovu super hranu koja pomaže poboljšati zdravlje mozga. Ova hrana sadrži bitne masti i hranjive tvari potrebne za smanjenje upale mozga. Nije iznenađenje da su jaja jedna od najzdravijih namirnica koja pomaže u jačanju snage mozga, a kokosovo ulje dokazano pomaže u preokretanju Alzheimerove bolesti te bi moglo isti učinak imati i za Parkinsonovu bolest. Uključite hranu bogatu antioksidansima i tako neutralizrajte slobodne radikale koji napadaju mozak. Uključite hranu bogatu protuupalnim svojstvima koja ne samo da pomaže smanjivanju upale u tijelu, nego i u mozgu.

Nadamo se da će vam ovi naši savjeti pomoći da vodite zdrav život i tako spriječite mnoge potencijalne bolesti u koje ubrajamo i Parkinsa. Postoje i razni suplementi koji koriste jačanju našeg imunološkog obrambenog štita, no za njihovu upotrebu svakako preporučujemo savjetovanje s liječnikom.

Odgovori

Vaša adresa e-pošte neće biti objavljena. Obavezna polja su označena sa *