Pasiflora (Passiflora incarnata L., poznata još kao i Gospodinova kruna) je zeljasta puzavica, gole, tanke, slabo izbrazdane stabljike, duge do devet metara, s izmjenično poredanim listovima. Listovi su duboko dlanasto razdijeljeni, liske su jajasto suličaste, na vrhu sitno pilaste. Na dugim lisnim peteljkama nalaze se po dvije nektarijske žlijezde. Cvjetovi su pojedinačni, promjera 3 – 8 cm, latice su blijedo ljubičaste, a iz njihove baze izrasta niz nitastih ružičastih do purpurnih članova krunice, tako da se prividno čini da su latice dvovrsne. Pasiflora je samonikla u istočnim i južnim dijelovima Sjeverne Amerike, a kao ukrasna biljka sadi se u cijelom svijetu. Upotrebljava se cijeli nadzemni dio biljke. Pasifloru ne treba miješati s voćem passionfruit, vrstom Passiflora edulis Sims, čiji se listovi katkad koriste za patvorenje droge. Treba paziti da se ne koriste druge ukrasne vrste roda Passiflora.
Dijelovi biljke koji se koriste
Prema europskoj regulativi, službeno je ljekovit nadzemni dio (zelen) biljke, uključujući cvjetove i listove. Detaljna monografija biljne droge pasiflore nalazi se i u Europskoj farmakopeji (knjizi propisa o lijekovima).
Kemijski sastav
Alfa alanin, apigenin, fruktoza, tirosin, saharoza, valin, vitexin, kumarini, indolni alkaloidi, fenolne kiseline, no glavni važni sastojci su flavonoidi, cijanoglikozidi i esencijalna ulja.
U kemijskom sastavu ističu se mahom flavonoidi, uglavnom šećerni spojevi luteolina i apigenina.
Sastav te skupine spojeva, koju čine izoviteksin, izoorijentin, šaftozid i drugi, jako varira, ovisno u mjestu rasta biljke.
Droga sadrži i vrlo male količine eteričnog ulja, koje nije aktivna komponenta biljke.
Spojevi poput harmola, harmalola i harmana su alkaloidi, kojih ima u vrlo maloj količini.
Premda se općenito alkaloidi smatraju skupinom spojeva jakog, često i opasnog djelovanja, ovih alkaloida u pasiflori ima vrlo malo (često su i odsutni).
Neovisno o tome što alkaloide nalazimo u tako maloj koncentraciji, moguće je da su jedni od djelatnih spojeva.
U većini proizvoda na europskom tržištu ti alkaloidi često se ne mogu dokazati.
Znanstvenici se, kao što to često biva u kemiji ljekovitog bilja, spore koja je skupina spojeva odgovorna za ljekovito djelovanje. Jesu li to flavonoidi, ili neke druge molekule topive u vodi, ili alkaloidi?
Čini se da je za djelovanje u biti potreban cijeli niz spojeva, stoga treba paziti da se koristi što kvalitetniji ekstrakt.
Pasiflora – ljekovitost
Pasiflora biljka je jedna od najučinkovitijih biljaka koja liječi stres, anksioznost, tjeskobu, nesanicu i hiperaktivnost. Njeni glavni sastojci su alkaloidi i flavonoidi, a kada se koristi kao cijela biljka, ona prije svega djeluje kao sedativ koji umiruje središnji živčani sustav.
U ayurvedskoj medicini (tradicionalna Indijska medicina) ona se koristi kod odvikavanja od opijuma no njezina primjena je veoma široka.
Pasiflora se također može koristiti kod smanjena želučanih grčeva i grčenja mišića, može smanjiti osjećaj boli i crvenilo, a vrlo je korisna i tijekom menopauze kada su žene sklonije depresiji i tjeskobi.
Osim navedenih zdravstvenih tegoba, Pasiflora pomaže i kod:
- muskulature glatkih mišića,
- Parkinsonove bolesti,
- neurastenije,
- dismenoreje,
- alkoholizma,
- glavobolje,
- upalnih stanja (mokraćnih organa i puteva, kože),
- astme,
- hemeroida.
Mnogi je danas mijenjaju za skupe i prije svega štetne lijekove, a upravo zbog toga danas Pasifloru nazivamo prirodnim antidepresivom. Prije upotrebe se obavezno treba savjetovati s liječnikom.
Indikacije
Pasiflora je našla primjenu u najčešćim boljkama modernoga užurbanog života: nervozi, nemiru, nesanici, ali i težim poremećajima kao što su anksioznost i ovisnosti svih vrsta (uključujući i ovisnosti o lijekovima koji djeluju na živčani sustav, cigaretama te nekim vrstama lakših droga). Osobito dobro djeluje kod nesanice i buđenja usred noći. Francuski liječnici su davno, još nakon Prvog i Drugog svjetskog rata, koristili pasifloru kao pomoć u liječenju postraumatskog stresnog sindroma (PTSP). U svakom slučaju, svaka od navedenih indikacija zahtijeva i psihoterapijsku obradu osobe, a ne samo farmakološki tretman (bilo da su posrijedi biljni ili sintetsko-kemijski lijek).
Poseban izazov u primjeni pasiflore čini paralelna upotreba lijekova. Premda pasiflora pokazuje znatno manju interakciju s lijekovima, za razliku od poznate gospine trave, ipak je potrebno konzultirati stručnu osobu koja poznaje farmakologiju, kako pasiflore tako i lijekova koji djeluju na živčani sustav. Gospina trava, popularna kao antidepresiv, djeluje na metabolizam mnogih lijekova, pa je pasiflora dobra zamjena za nju kod ljudi koji uzimaju druge lijekove (antidepresivi, lijekove koji djeluju na ritam srca, lijekovi protiv HIV-a…).
S obzirom na takve indikacije, gotovo je nevjerojatno koliko je pasiflora kod nas nepoznata kao ljekovita biljka: nemoguće je nabaviti drogu (sušenu biljku), a dosad se na tržištu nalazi jedan (srećom kvalitetan) pripravak pasiflore.
Način primjene i doze
Infuz (ili čaj) – priprema se tako da se 2 – 3 grama suhog lista prelije s 200 ml kipuće vode, ostavi stajati 10 minuta i procijedi.
Ta količina priprema se tri puta na dan i pije između obroka. Budući da je riječ o sigurnom ljekovitom obliku primjene pasiflore, u slučaju nesanice može se uzeti dvostruka doza čaja.
Tinktura koju kupujete mora biti spravljena od jednog dijela suhe biljke na osam dijelova 45 do 60-postotnog etanola.
Pije se u dozi od 1 – 4 ml u pola čaše mlake vode, tri puta na dan.
Sipf ekstrakt (integralna suspenzija ljekovitog bilja) – idealan je pripravak jer sadrži u vodi topive spojeve i lipofilnije (u masti topive) spojeve, poput alkaloida i flavonoida. Koristi se u dozi od 3 do 5 ml dva do tri puta dnevno, u pola čaše vode između obroka.
Pasiflora je dopuštena i za pedijatrijsku upotrebu, a doza se računa na osnovi indeksa tjelesne mase.
Savjetujte se sa stručnom osobom o upotrebi pasiflore kod djece.
Terapija traje do poboljšanja simptoma, uz konzultacije s liječnikom.
Još jednom treba naglasiti da je svako liječenje dubljih psihičkih tegoba farmakološki aktivnim tvarima samo polovično rješenje ako izostane smislena psihoterapija.
S čime se kombinira pasiflora?
Pasiflora pripada grupi osnovnih biljaka koje djeluju smirujuće na živčani sustav.
Tu grupu čine svima poznati odoljen (valerijana), matičnjak i glog (cvijet gloga).
Stoga se pasiflora može kombinirati s tim ljekovitim biljkama.
Primjerice, jednostavna kombinacija kod nervoze praćene „osjećajem grča u želucu” spravlja se tako da se izmiješa 100 ml sipf ekstrakta matičnjaka i pasiflore, a zatim se takva smjesa uzima u navedenoj dozi (3 – 5 ml dva do tri puta dnevno, u pola čaše vode između obroka). Kod izrazite iritabilnosti i agresivnosti pasiflora se koristi s valerijanom, a kod „nervoznog srca” s cvijetom gloga.
Pasiflora – nuspojave
Pasiflora je iznimno sigurna i netoksična biljka. Kada je riječ o uzimanju pasiflore, ne postoje ograničenja i upozorenja za njezinu upotrebu pa tako ni negativne nuspojave. Upotrebom pasiflore ne izazivamo ovisnost ni toleranciju, štoviše, ona može pomoći kod odvikavanja od nekih drugih lakših ovisnosti.
Iako pasiflora ne izaziva negativne nuspojave, ne preporučuje se konzumiranje prije vožnje jer ona može izazvati blaži osjećaj pospanosti. Također, pasiflora se nikako ne preporučuje:
- u trudnoći, jer može izazvati grčenje maternice,
- kod dojenja,
- djeci mlađoj od 5 godina,
- prije opće anestezije,
- dok se piju lijekovi iz skupine barbiturata – djeluju na živčani sustav, a imaju uspavljivajući efekt.
Uz to, uvijek treba slijediti preporučene dnevne doze uzimanja preparata od pasiflore jer prekomjerna konzumacija može imati laksativni učinak.
Uzgoj pasiflore
Zbog malihzahtjeva za uzgojem i njegom uspješno se uzgaja kao lončanica, ali i na većim površinama. Traži sunčano mjesto ili laganu polusjenu. Tlo mora biti dobro propusno uz primjenu odgovarajućih organskih gnojiva. Razmnožava se sjemenom ili poludrvenastim reznicama. Sjemenke iz zrelih plodova ostave se da 3 do 4 dana fermentiraju, zatim se operu i osuše. Sjemenke se siju u male posude promjera 7 do 9 cm na temperaturi većoj od 20 stupnjeva C. Vlaga mora biti umjerena kako ne bi došlo pojave crvenog pauka. Može se razmnožavati reznicama.
Reznice moraju biti dugačke 15 do 20 cm te stavljaju u pjeskovitu tresetnu zemlju, pod staklo, od veljače do travnja, pri temperaturi od 16-20°C. Presađuju se u ožujku, travnju. Pri tom treba prikratiti izboje na 3 do 7 oka iz kojih će se razviti čvrsti izboji koji će dati obilje cvjetova. Ako su izboji pregusti, treba odrezati suvišne i slabije kako bi biljka dobila što više svjetlosti. U doba vegetacije i cvatnje zalijevati redovito i umjereno.Pasiflora se uspješno uzgaja diljem svijeta i postaje novi visoko profitabilni izvozni proizvod i treba poticati njezinu proizvodnju.
