Peritonzilarni apsces (Abscessus peritonsillaris) je akutna bakterijska infekcija koja obično počinje kao komplikacija neliječenja streptokoka grla (infekcija) ili tonzilitisa (upala krajnika).
Obično uključuje gnoj u grlu koji se oblikuje blizu jedne od tonzila.
Peritonzilarni apscesi najčešći su kod djece, adolescenata i mlađih ljudi. Često se javljaju na početku ili kraju zimske sezone kad su bolesti poput streptokoka grla i tonzilitis najrasprostranjeniji.
Apsces (gnojna upala) gotovo uvijek nastaje jednostrano, a smješten je između tonzile (krajnici) i gornjeg mišića grla, vidljiv kao naglašenije ili bjelkasto izbočenje.
Peritonzilarni apsces – uzroci
Peritonzilarni apscesi obično se pojavljuju kao komplikacije tonzilitisa – upale krajnika. Ako se infekcija razvije iz tonzila (krajnika) i širi na okolno područje, može nastati apsces (gnojna upala) iza krajnika.
Peritonzilarni apscesi pojavljuju se sve rjeđe zbog upotrebe antibiotika u liječenju streptokoka grla i gnojne angine.
Mononukleoza također može uzrokovati peritonzilarni apsces, kao i infekcije zuba i desni.
U rjeđim slučajevima moguće je da do peritonzilarnog apscesa dođe bez infekcije. To je uglavnom zbog upale sublingvalne žlijezde. Navedene se žlijezde nalaze ispod jezika i proizvode slinu.
Simptomi, znakovi i dijagnoza
Simptomi uključuju postupni razvoj jake jednostrane grlobolje, disfagiju, vrućicu, otalgiju i asimetrično povećanje vratnih limfnih čvorova. Česti su trizmus, govor kao da se u ustima ima “vrući krumpir”, toksični izgled, slinjenje, jaka halitoza, crvenilo tonzile i eksudat. I apsces i celulitis pokazuju edem iznad zahvaćene tonzile, no kod apscesa postoji nešto naglašenije izbočenje, uz pomak mekog nepca i uvule.
Peritonzilarni celulitis se prepoznaje u bolesnika s jakom grloboljom i trizmusom, govorom kao da se u ustima ima “vrući krumpir” i pomakom uvule. U svih takvih bolesnika potrebna je citološka punkcija tonzilarne mase i uzgoj uzročnika u kulturi. Apsces se od celulitisa razlikuje po aspiraciji gnoja. Kad je tjelesni pregled otežan, ili dijagnoza dvojbena, pri postavljanju dijagnoze može pomoći CT ili ultrazvuk vrata, osobito kad se ovo stanje treba razlikovati od parafaringealne ili druge duboke infekcije vrata.
Abscessus peritonsillaris može uzrokovati teške simptome i/ili komplikacije. Rijetki i ozbiljniji simptomi uključuju:
- upalu pluća,
- opstruirani (blokirani) dišni put,
- širenje infekcije u grlo, usta, vrat i prsni koš,
- puknuće apscesa.
Ako se apscesi ne liječe pravovremeno, infekcija se može proširiti na cijelo tijelo. Također, može još više blokirati dišne putove.
Iako neki od tih simptoma mogu biti znakovi drugih problema, poput streptokoka grla, važno je obratiti se liječniku.
Peritonzilarni apsces – dijagnoza
Kako bi se dijagnosticirao peritonzilarni apsces, liječnik će najprije pregledati usta i grlo. Uzima se bris grla ili krvni test za dijagnosticiranje stanja.
Znakovi apscesa uključuju:
- jaka grlobolja,
- oticanje na jednoj strani grla,
- gnojna upala,
- oteklina na nepcu,
- crvenilo i oticanje grla i/ili vrata,
- povećani limfni čvorovi na istoj strani.
Liječnik može napraviti CT ili magnetsku rezonancu kako bi pobliže vidio apsces. Također, može koristiti iglu kako bi se izvukla tekućina iz istog (citološka punkcija tonzilarne mase) koja se koristi za utvrđivanje infekcije.
Liječenje
Antibiotici su najčešći oblik liječenja peritonzilarnih apscesa. Antibiotici su najčešći oblik liječenja peritonzilarnih apscesa. Apscese se incidira i drenira u hitnoj službi, u lokalnoj anesteziji a ponekad uz sedaciju; mnogi kliničari smatraju kako je za odgovarajuću drenažu dostatna samo citološka punkcija. Premda se mnogi bolesnici mogu liječiti ambulantno, zbog parenteralne primjene antibiotika, hidracije i nadzora nad dišnim putom, neke je potrebno kratkotrajno hospitalizirati. Rijetko se izvodi hitna tonzilektomija, osobito u mladog i nesuradljivog bolesnika koji ima druge indikacije za elektivnu tonzilektomiju (npr. česte opetovane tonzilitise ili opstruktivnu apneju u snu u anamnezi).
Peritonzilarni apsces – prevencija
Treba svakodnevno voditi kvalitetnu higijenu zubi i usne šupljine te ići na preglede zuba. Držanje usne šupljine čistom i zdravom smanjuje šanse za razvoj apscesa.
Pušači su skloni peritonzilarnim apscesima.
Peritonzilarni apsces – komplikacije
Ako se obavi tretman protiv apscesa, Abscessus peritonsillaris obično odlazi bez izazivanja dodatnih problema. Međutim, postoji mogućnost ponovnog dobivanja infekcije.
Ako se ne liječi brzo, može doći do komplikacija. To uključuje:
- blokiranje dišnih puteva,
- bakterijske infekcije u čeljusti, vratu ili prsima,
- infekcije krvotoka,
- infekciju sepsom.
Postoji li problemi s tonzilima, potreban je razgovor s liječnikom o eventualnom uklanjanju. Kako je ključ liječenja rano otkrivanje, treba obratiti pažnju na bilo koju bol ili promjene u području grla.
