Plantarni fasciitis se očituje kao bolnost donjeg dijela petne kosti, a nastaje kao posljedica akumuliranih mikrooštećenja koja uzrokuju propadanje (degeneraciju) kolagenih vlakana fascije na polazištu na petnoj kosti te se ubraja u skupinu oštećenja poznatih pod nazivom sindromi prenaprezanja (engl. overuse injuries).
Kod intenzivnih fizičkih aktivnosti (dugotrajno trčanje, hodanje ili kod dužeg stajanja), uz pomoć neadekvatne obuće ili neke druge predispozicije, može doći i do upale tog ligamenta.
Nastankom petnog trna stvara se kalcifikat na hvatištu tetive kako bi se spriječilo njezino eventualno oštećenje. Kalcifikat s jedne strane sprječava oštećenje hvatišta, no istodobno vrši pritisak na meko i živčano tkivo te tako stvara upalu i bol u području pete.
Upala se događa na hvatištu plantarne fascije za petnu kost pa je bol lokalizirana u predjelu pete, a može se širiti prema unutarnjoj ili prednjoj strani stopala.
Znanstvena studija objavljena u časopisu Laser Florence 2000: A Window on the Laser Medicine World opisuje petni trn putem snažne boli koja se javlja u sredini pete, a koja nastaje zbog kroničnog mehaničkog preopterećenja.
Zanimljivo je da se u ovoj studiji ističe informacija da se petni trn češće javlja kod žena što također tvrdi i ranija studija objavljena u Arhivu za higijenu rada i toksikologiju koja naglašava da postoje specifična zanimanja kod kojih je ova vrsta boli uobičajena, a to je najčešće kod sportaša (atletičara, trkača, skakača, balerina), poštara, medicinskih sestara te trgovaca.
Naime, petnom trnu su podložnije osobe koje učestalo obavljaju aktivnosti vezane za plantarnu fleksiju stopala te osobe koje duži dio dana provedu stojeći ili hodajući.
Kao i kod svih ostalih sindroma prenaprezanja razlikujemo akutnu, subakutnu i kroničnu fazu. Upregled akutnom stanju bolovi bivaju najintenzivniji, obično se pojave naglo, te je najosnovnija terapija u ovoj fazi led i mirovanje. Subakutna faza donosi i nešto manji intenzitet bolova, te su oni prisutni u glavnom kod prvih koraka nakon sjedenja, ujutro nakon ustajanja, te nakon dužeg hodanja ili stajanja. Kronično stanje razvija se postupno, a posebice kao krajnji rezultat neadekvatnog liječenja ili njegova potpunog izostanka, a prepoznaje se i po bolovima tijekom hodanja, čiji se intenzitet bitnije ne smanjuje tijekom dana.
Simptomi petnog trna
Simptomi petnog trna su:
- oštra, probadajuća bol u peti, koja je posebno izražena ujutro
- tupa bol u peti tokom ostalog dijela dana
- upala i oticanje pete
- osjećaj topline u bolnom dijelu
- mala, vidljiva koštana izraslina ispod pete
- osjetljivost pete, što otežava hodanje po tvrdim površinama i bez obuće
Ako se jave ovi simpotmi, obično se radi rendgenski snimak stopala kako bi se dijagnoza potvrdila. Zapravo, vidljiva izraslina na rengenskom snimku je jedini način da liječnici budu sigurni da je u pitanju trn u peti.
Međutim, koštane izrasline ne izazivaju uvijek ovakve simptome. Kod nekih ljudi se simpotmi uopće ne javljaju, ne javlja se bol i dijagnoza se obično postavlja kada se uradi rendgen stopala zbog nekog drugog razloga.
Dijagnostika i liječenje
Usprkos svoj danas dostupnoj tehnologiji dijagnoza se plantarnog fasciitisa u najvećeg broja bolesnika postavlja samo na osnovi anamneze i pomnog kliničkog pregleda pri kojemu se pozornost pridaje lokalizaciji i značajkama boli. Od pomoći pri pregledu je test prilikom kojeg liječnik savije stopalo prema gore te potom još dodatno savije i palac prema gore što dovodi do pojačanja boli u peti. Od pomoći prilikom dijagnostike mogu biti i neke dijagnostičke metode u prvom redu dijagnostički ultrazvuk i magnetska rezonanca, ali i one samo kao pomoć za razlikovanje plantarnog fasciitisa od drugih ozljeda i oštećenja u području pete.
Liječenje je u prvom redu usmjereno k uočavanju i ispravljanju predisponirajućih čimbenika nastanka plantarnog fasciitisa. Primjerice ako je uzrok nastanka spušteno ili udubljeno stopalo, ili pak valgusni položaj pete tada se odmah propisuju ortopedski ulošci koji ispravljaju takvo anatomsko odstupanje. Ukoliko je pak uzrok pretjerana napetost Ahilove tetive, tada se propisuje provođenje vježbi istezanja (engl. stretching exercises) mišića potkoljenice i stopala i to u prvom redu Ahilove tetive i plantarne fascije. Krioterapija se uvijek koristi u liječenju plantarnog fasciitisa i to masaža bolnog područja ledom uz napomenu da ne traje dulje od petnaestak minuta, kao i uz spoznaju da kod dugotrajne primjene daje sve slabije rezultate. Iako je dokazano da je riječ o degenerativnom, a ne upalnom procesu, ipak se još uvijek u liječenju koriste nesteroidni protuupalni lijekovi i to zbog njihovog analgetskog učinka. Posljednjih desetak godina se kako za neoperacijsko liječenje tako i tijekom poslijeoperacijske rehabilitacije rabi noćna udlaga (engl. night splint). Od metoda fizikalne terapije najčešće se koristi terapija laserom ili ultrazvukom, no danas se sve češće rabi izvantjelesna terapija udarnim valom (engl. Extracorporeal Shock Wave Therapy – ESWL). Katkad se liječenje provodi i primjenom injekcija kortikosteroida s lokalnim anestetikom u područje polazišta plantarne fascije, no njih u pravilu treba izbjegavati zbog mogućih neželjenih posljedica (atrofija petnog masnog tkiva, oštećenje živca, infekcija i sl.).
Kirurško liječenje, kojeg je osnova opuštanje plantarne fascije (lat. fasciotomija) od hvatišta na petnoj kosti, preporučuje se ako simptomi plantarnog fasciitisa ustraju duže od šest mjeseci usprkos adekvatno provedenom liječenju. Opuštanje plantarne fascije povoljno djeluje na degenerativne promjene stoga što fascija zauzima položaj u kojem posjeduje slabiju unutrašnju napetost. Taj se kirurški zahvat može načiniti i endoskopski. Osnovne prednosti endoskopskog zahvata pred klasičnim zahvatom su kraća rehabilitacija te izostanak poslijeoperacijske imobilizacije. No, valja naglasiti da i nakon kirurškog liječenja bez obzira na izbor metode bolesnik mora nakon kirurškog zahvata tijekom 6 do 8 tjedana nositi noćnu udlagu.
Kako si pomoći i koja pomagala koristiti?
Liječenje petnog trna u osnovi se sastoji od ublažavanja boli uzrokovane tim sindromom. Kao prva pomoć poslužiti će ledeni oblozi na bolnom mjestu, koje ne bi trebalo držati dulje od 15 minuta. Upotreba vrećica s ledom sada je već dio prošlosti, jer se na raspolaganju nalazi učinkovita inovacija u obliku hladnih obloga.
Sljedeći korak pri liječenju petnog trna predstavlja nabavljanje uložaka za pete sa silikonskim jastučićem koji amortiziraju udarac o tvrdu podlogu.
Primjena ortopedskih uložaka prema otisku stopala smanjuje napetost plantarne fascije koja je uzrokovana prekomjernom pronacijom stopala time što se podupire medijalni uzdužni svod stopala.
Također je u procesu oporavka važno redovno provođenje vježbi istezanja – plantarne fascije, Ahilove tetive, stražnje skupine mišića potkoljenice te mišića stopala.
Povratak radnim i sportskim aktivnostima
I u najblažim slučajevima plantarnog fasciitisa potrebna su, i uz adekvatno provedeno liječenje barem četiri tjedna do potpunog povrata radnim i sportskim aktivnostima. U težim slučajevima, koji zahtijevaju potpuni prekid sportske aktivnosti potrebno je osam do deset tjedana. Nakon kirurškog liječenja potrebno je provesti rehabilitaciju u trajanju od osam do dvanaest tjedana nakon čega se postupno započinje sa sportskom aktivnosti, dok se potpuni povrat očekuje za četiri do pet mjeseci.
