Ne, ne radi se o nekom GMO krumpiru naštimanih svojstava i prekrasne boje. Upravo suprotno, radi se izuzetno staroj sorti krumpira (zapravo prvi poznati krumpir) botaničkog naziva Solanum andigenum koja potječe iz Andskih dolina Perua, a osobito regije oko jezera Titicaca. U Peruu i Boliviji krumpiri se uzgajaju više od 6000 godina. Oni su bili glavni izvor hrane za Inke i još uvijek su to za lokalno stanovništvo.
Plavi krumpir ne daje tako obilne prinose, a i plodovi su nešto manji. Vjerojatno je to razlog da je ova vrsta ostala zaboravljena. Međutim, danas se događa nešto drugo. Nutricionističke vrijednosti hrane dolaze u fokus interesa. Ova vrsta upravo nudi to: veću nutricionističku vrijednost nego bilo koji drugi krumpir. To je najzdravija vrsta krumpira.
Plavi krumpir je nutritivno bogat te sadrži velike količine ugljikohidrata i nešto malo proteina. Stoga se preporučuje proteine namiriti drugim namirnicama. Sadrži velik broj antioksidansa i vlakana koji su bitni za pravilno funkcioniranje organizma i podizanje energije. Može se pohvaliti time da ne sadrži ni najmanje kolesterola, štoviše, stimulira pravilan rad srca. Za zdravlje srca zaslužne su i velike količine kalija koji utječe na opuštanje mišića.
Plavi krumpir odličan je izbor za sve one koji žive užurbano i nemaju vremena pripremati obroke. Lako se probavlja i čuva zdravlje probavnog trakta. Pomaže kod visokog krvnog tlaka, podiže energiju, sprečava nastajanje krvnih ugrušaka te čuva zdravlje očiju štiteći ih od infekcija.
Ako ste se pitali zašto je njegova boja plava, za nju su zaslužni pigmenti antocijanina koji voću i povrću daju boju. Namirnice bogate ovim pigmentom su: ljubičasti kupus, jagode, borovnice, kupine, maline, grožđe, ribiz, višnje i druge.
Njegovi listovi su zelene boje, cvijet uobičajen kao i kod ostalih krumpira, dok mu je stabljika ljubičasta. Želite li uzgajati ljubičasti krumpir morate biti posebno oprezni što se tiče zlatica jer ga one posebno vole. Plodovi se beru početkom jeseni, a priprema se kao i ostale vrste krumpira.
Sadrži vitamine B kompleksa, posebno vitamin B6. Krumpiri su dobar izvor vitamina C, iako imaju tendenciju gubiti svoj vitamin C tijekom vremena. Šest mjeseci pohrane može smanjiti sadržaj vitamina C na pola. Krumpir sadrži minerale magnezij, kalij, niacin, željezo, a također folnu i pantotenska kiselinu.
Jedna porcija od tri manja plava krumpira sadrži:
- 131 kaloriju,
- 3 grama proteina,
- 30 grama ugljikohidrata,
- 55% od potrebne dnevne doze vitamina C,
- 4 grama dijetalnih vlakana,
- 7% od potrebne dnevne doze željeza.
Plavi krumpir – dobrobiti
Antocijanini i beta karoten su iznimno snažni antioksidansi koji sprječavaju štetno djelovanje UV zraka te imaju antibakterijska svojstva.
Osim toga, antocijanini nađeni u plavom krumpiru mogu spriječiti dugotrajno štetno djelovanje slobodnih radikala koji oštećuju stanični materijal, ističu stručnjaci medicinskog portala WebMD.
Znanstveno istraživanje, objavljeno 2015. godine u časopisu BioMed Research International, pokazuje da antioksidansi nađeni u plavom krumpiru, a posebno antocijanini cijanidin i peonidin, iskazuju protuupalna i antitumorska svojstva.
Takav učinak može imati dobrotvorno djelovanje na kardiovaskularni sustav u smislu sniženja koncentracije “lošeg” kolesterola i visokog krvnog tlaka.
Plavi krumpir se iznimno lako probavlja te se preporučuje osobama koje imaju opterećen probavni trakt ili jednostavno imaju problema s probavljanjem hrane. Plavi krumpir pomaže kod:
- snižavanja visokog krvnog tlaka,
- sprječava nastajanje krvnih ugrušaka u krvi,
- preventivne zaštite od nekih vrsta raka,
- produženja energije,
- problema vezanih uz disfunkciju jetre,
- smanjivanja rizika za razvoj bolesti očiju i očnih infekcija.
Uzgoj plavog krumpira
Obrada zemljišta ne iziskuje veće razlike u odnosu na uzgoj i proizvodnju oubičajenih sorti. Sadi se na proljeće. Listovi su zelene boje, a stabljika može varirati od plavo-zelene do ljubičaste. Bere se krajem kolovoza i početkom rujna. Sprema se kao i sve ostale vrste krumpira, a okus mu je sličan kao i kod klasičnih sorata krumpira.
Plavi krumpir ne podnosi puno dušika s toga dušično gnojivo treba stavljati u minimalnim količinama. Kod naklijavanja potrebno mu je osigurati vlažne i tople uvijete. Vegetacija mu traje najmanje 140 dana, s toga ima puno duži period rasta, najduži od svih sorti. Veličinom je dosta sitniji od klasičnih sorti, a urod nije veliki.
Treba mu dugo vremena da kožica očvrsne, pa se tijekom dužeg vremena može koristiti kao mladi krumpir. Po strukturi je plavi krumpir jedna od najsuših sorti. Vrlo je dobar za salate.
Slika preuzeta sa www.kindpng.com
