Polineuropatija

Polineuropatija – uzrok, simptomi i liječenje

Simptomi

Polineuropatija je difuzni poremećaj što zahvaća periferne živce i koji nije ograničen na distribuciju pojedinog živca ili pojedinog ekstremiteta.

Neke polineuropatije (npr. toksičnost olova, uzimanje dapsona, ugriz krpelja, porfirija ili Guillain–Barréov sindrom) zahvaćaju primarno motorna vlakna; ostale (npr. ganglionitis dorzalnog korijena, lepra, AIDS, diabetes mellitus ili kronična intoksikacija piridoksinom) zahvaćaju primarno osjetna vlakna. Neki poremećaji (npr. Guillain–Barréov sindrom, Lymeska bolest, dijabetes, difterija) mogu zahvatiti moždane živce. Određeni lijekovi i toksini mogu zahvatiti osjetna ili motorna vlakna ili oboje.

Uzroci polineuropatije

Uzroci nastanka polineuropatija mogu biti poznati, nepoznati, nasljedni ili stečeni.

Mogući uzroci su:

  • metabolički poremećaji (šećerna bolest, nedostatak vitamina B12, zatajenje jetre),
  • štetne tvari (toksičnost olova),
  • uzimanje određenih lijekova (citostatici),
  • ugriz krpelja (Lajmska bolest),
  • maligne bolesti,
  • porfirije,
  • Guillain-Barréov sindrom,
  • virusne infekcije – AIDS.

Izloženost olovu ili određenim lijekovima (primjerice onima protiv lepre ili upale pluća) može oštetiti periferne živce i dovesti do polineuropatije. U tim je slučajevima važno odmah se suzdržati od korištenja tih supstanca.

Dijabetes je česti izvor polineuropatije, a može uzrokovati i potpun gubitak osjećaja u rukama ili nogama pa i otvorene rane na tijelu.

Ugrizom krpelja osoba se može zaraziti bakterijom Borreliom burgdorferi koja uzrokuje simptome nalik gripi, praćene bolovima u mišićima i zglobovima, a može i oštetiti živce te dovesti do polineuropatije, što se naziva Lymeskom (Lajmskom) bolesti.

Porfirije obuhvaćaju bolesti koje su posljedica genetskih defekata, a mogu uključiti i polineuropatiju.

Određene autoimune bolesti poput Guillain-Barréova sindroma također mogu biti okidač za oštećenja perifernog živčanog sustava.

Simptomi

Kod polineuropatije mogu biti različiti simptomi, ovisno o tomu koji živci su zahvaćeni. Simptomi mogu uključivati osjetne, motoričke, vegetativne i trofičke poremećaje. Motorički poremećaji variraju od manje pareze do paralize s izraženom atrofijom i deformitetima, također najizraženije u distalnim dijelovima udova, prvenstveno nogama. U pravilu tetivni refleksi su oslabljeni ili odsutni. Međutim oni mogu biti očuvani kod neuropatije malih vlakana ili kod miješanog centralnog i perifernog oštećenja. U većine polineuropatija osjet je zahvaćen više od motoričkih funkcija, najizraženije u dijelovima udova koji odgovaraju području prekrivanje čarape ili rukavicama (više u nogama, manje u rukama). Sve osjetne kvalitete (osjet dodira, boli, temperature, vibracije, položaja zglobova) su oslabljene (hipoestezija), iako jedna kvaliteta može biti više oštećena od druge, a naposljetku može rezultirati odsustvom osjeta (anestezijom). Gubi se osjet topline pa se oboljeli često opeku. Osjet vibracije je obično više oštećen od osjeta dodira i pozicije. Kako polineuropatija napreduje gubitak osjeta se širi na više proksimalnije dijelove udova, rijetko trup i lice. Senzorni poremećaji mogu biti karakterizirani bolovima, trnjenjem, pretjeranom osjetljivošću (hiperestezijom). Važan dijagnostički simptom je pojava prekomjerne osjetljivosti (hiperpatije) u području kože s oslabljenim osjetom. Često je izraženo oštećenje proprioceptivnog osjeta (osjet za položaj tijela i dijelova tijela, tetivni i mišićni osjet, osjet tlaka na tabane, osjet ravnoteže) s posljedičnim smetnjama ravnoteže (osjetna ataksija). Bolesnici mogu izgubiti osjet za temperaturu i bol, radi čega se često opeku, te mogu zadobiti otvorene rane radi prolongiranog pritiska ili druge povrede. U nekim nasljednim polineuropatijama mogu se razviti deformiteti stopala, šaka,kralježnice kao npr. čekićasti palac stopala, visok svod stopala (pes equinovarus), skolioza. Bolesnici s blagim oblikom bolesti mogu ili neprimjetiti simptome ili ih smatraju nevažnim, dok drugi mogu biti teško zahvaćeni. Polineuropatija često zahvaća vegetativne funkcije (krvni tlak, srčani ritam, probava, salivacija, mokrenje) .

Tipični simptomi su opstipacija, seksualna disfunkcija, fluktuacija krvnog tlaka (ortostatska hipotenzija). Koža može postati blijeda i suha, znojenje reducirano. Rjeđe se razvija inkontinencija mokraće i stolice.

Akutne polineuropatije (npr. Guillain-Barré syndrome) počinju naglo obično sa slabošću mišića u nogama i brzo progrediraju prema gore u ruke, može se javiti trnjenje i gubitak osjeta, mišići disanja mogu biti zahvaćeni s posljedičnim zatajenjem disanja.

U većine kroničnih polineuropatija zahvaćen je samo osjet, obično prvo stopala. Bockanje, pečenje, oslabljen osjet, gubitak osjeta vibracije i pozicije su vodeći simptomi. Radi toga javljaju se smetnje ravnoteže i hoda. Kasnije se javlja slabost i propadanje mišića s posljedičnim kontrakturama.

Dijabetička polineuropatija često uzrokuje osjet bockanja i pečenja u stopalima i šakama (distalna polineuropatija). Bol se često pogoršava noću i može se pogoršati laganim dodirom ili promjenom temperature.

Dijagnoza se postavlja temeljem anamneze, neurološkog pregleda. Ovisno o tomu ordiniraju se određene krvne pretrage, elektromioneurografija (EMNG), kvantitativno osjetno testiranje, slikovne pretrage (CT, MR), biopsija živca.

Liječenje i terapija polineuropatije

U liječenju se razlikuju terapije. Prva je primarna prevencija koja uključuje bolju regulaciju šećera kako bi se smanjila ili odgodila pojava polineuropatije. Uz to postoje simptomatska terapija i modificirajuća terapija.

Pri nastanku polineuropatije liječnik će odraditi kliničku dijagnozu kako bi se konkretno otkrio uzrok i uznapredovalost bolesti, na temelju čega će vam preporučiti i pripisati terapiju i liječenje. Fizioterapija obuhvaća kineziterapiju, elektroterapiju i magnetoterapiju.

Kinezioterapija uključuje pasivne, aktivno potpomognute i aktivne vježbe s ili bez otpora. Poseban oblik je EMG terapija gdje se provode ciljane vježbe dok se mišićna aktivnost pravi preko signala koji mogu biti elektromiografski, zvučni ili grafički. Važan segment čine i vježbe za prevenciju ili ublažavanje kontraktura s naglaskom na vježbe istezanja. Kod bolesnika koji pate od polineuropatije, kinezioterapija je pomogla da je manje izražena opasnost od potencijalnog oštećenja mišića nego u distrofiji pa je moguće u vježbama za snaženje mišića slobodnije provoditi vježbe s opterećenjem te repetitivne vježbe za izdržljivost.

Ostali programi vježbi za prevenciju su vrlo slične. Kod bolesnika se primjenjuju i ostale procedure fizioterapije za ublažavanje bolova i poboljšanje cirkulacije. Za tretman kontraktura koristi se i termoterapija koja uključuje primjenu umjerene topline parafinskim oblozima ili masaže ledom prije početka vježbanja.

Uz fizioterapijske procedure, pri rehabilitaciji bolesnika koji boluju od polineuropatije važna je primjena ortopedskih pomagala – cipela i ortoza za gležanj i stopalo.

Tjelesna aktivnost mogla bi pomoći u liječenju i prevenciji

Postoji nekoliko publiciranih radova o povoljnom utjecaju vježbanja, aerobika i vježbi istezanja kod oboljelih od dijabetičke polineuropatije. Osim navedenog ispitivani su i drugi učinci vježbanja, poput volumena muskulature, psihološkog stanja, kvalitete života i potrošnje analgetika. I ovdje su postignuti bolji rezultati u skupine bolesnika koji su redovito vježbali.

Međutim većina objavljenih radova svojom metodologijom ne zadovoljava kriterije da bi se tjelesna aktivnost i vježbanje mogli nedvojbeno preporučiti kao dopunska mjera u liječenju i prevenciji periferne neuropatije. PILT ili terapija ultracrvenim svjetlom koja se usmjeri u područje stopala, kao i TENS su doveli do određenog poboljšanja u dijabetičke polineuropatije. Kod oboljelih od dijabetičke polineuropatije mazanje kože stopala ili potkoljenica 0,05% kapsaicinskom mašću 3-4x dnevno kroz 8 tjedana je doprinijelo smanjenju hipoestezije. Međutim neki su bolesnici morali odustati od ovog vida liječenja radi jakog eritema kože.

Neuroprotektivni učinak akupunkture je opisivan u bolesnika s bolnom neuropatijom kao komplikacijom šećerne i HIV bolesti. Postoje i radovi s vrlo malim brojem ispitanica oboljelih od ginekoloških malignoma, koje su primale karboplatin i paklitaksel i kojima su tretmani akupunkturom pomagali. Također ispitano je niz farmakoloških i nefarmakoloških metoda s ciljem smanjenja učestalosti i stupnja citostaticima uzrokovane neuropatije (CUN). U literaturi se najčešće spominju infuzija Ca/Mg, amfostin, glutamin, acetil-l-karnitin i eritropoetin.

Na žalost za nijedan od nabrojanih lijekova nema dostatno podataka da bi se mogao bezrezervno preporučiti kao neuroprotekcija kod CUN.

2 razmišljanja na “Polineuropatija – uzrok, simptomi i liječenje

  1. Hvala na ovoj objavi! Ja imam genetsku polineuropatiju,Kromosom,22 i zove se Marie Šarlote Tott,imam jako izražene simptome,u stopalima,hodu,ravnoteži,trnjenje u rukama itd,Imala sam karcinom,prije 16g. Imamumjetni desni kuk i koljeno,kralj.operirana 3 puta,i imam i tu titan i vijke! Molim Vas,pošto znam dijagnozu rado bi da mi date neku preporuku! Doktori su ovdje zakazali ,mada sam na vrijeme govorila o svojim problemima,to traje punih 20 i više god. Hvala unaprijed!! Ako ste u mogučnosti , javite mi se!! Pozdrav!!

  2. Poštovana,

    hvala na komentaru…
    Prije svega moram navesti da se nitko od nas nije specijalizirao za ovu bolest, ali s obzirom da pratimo masu znanstvenih i alternativnih stvari kako preventirati, liječiti pa čak i izliječiti neku bolest mogu vam osobno dati savjet što bih ja radio sebi ili nekom svom bližnjem.

    Uglavnom sve bolesti kreću od stila života: stres, tjelesna aktivnost, prehrana, …
    Prvo i osnovno što treba napraviti je krenuti u detoksikaciju tijela (ponajprije jetre). Ovdje postoji jako puno metoda, a ja bih naveo najjednostavniju: jedite isključivo organsku hranu (po mogućnosti voće, povrće, orašaste plodove i pijte sokove od hladno cijeđenog voća i povrća; ako vam je ovo preekstremno onda bar 90% ovoga) i pijte mnogo vode (po mogućnosti 2-3 L na dan). Ovo činite 40 dana. Trebali bi osjetiti promjene već kroz 3-4 tjedna.
    Obavezno imajte neku tjelesnu aktivnost, bar 20-30 minuta brzog hoda dnevno. Ako niste u formi, onda krenite postepeno, 5-10 minuta dnevno prvi tjedan, 15 minuta drugi tjedan, 20 minuta trći tjedan,….
    Umanjite stresne situacije koliko je god to moguće. (sve je do vašeg uma, 90% svega što se događa je naša reakcija na datu situaciju)
    I ono što bih još preporučio su vježbe disanja i tuširanje sa što hladnijom vodom. Za ovo ću vam ostaviti linkove odmah ispod:
    https://hipokrat.com.hr/pravilno-disanje/
    https://hipokrat.com.hr/tusiranje-hladnom-ili-vrucom-vodom-sto-je-bolje/

    Druga opcija je na ovom linku – https://hipokrat.com.hr/autofagija/

    Želim vam svako dobro!
    Boris

Odgovori

Vaša adresa e-pošte neće biti objavljena. Obavezna polja su označena sa *