Poslijeporođajna depresija je niz emocionalnih promjena i promjena u ponašanju majke koje se mogu javiti nakon poroda, a pripisuju se mnogim biokemijskim i psihološkim promjenama povezanim s rađanjem djeteta. U literaturi se ovaj poremećaj može naći i pod nazivima “postnatalna” ili “postpartalna” depresija.
To stanje iskusi oko 10-20% majki, a poremećaj doseže svoj vrhunac najčešće između 4. i 8. tjedna nakon poroda. Ako se ne liječi, postporođajna depresija može potrajati i dulje od 14 mjeseci.
Što uzrokuje postporođajnu depresiju
Postpartalna depresija nema jedan uzrok. Ona je rezultat kombinacije fizičkih i emocionalnih čimbenika. Ne javlja se zbog nečega što majka radi ili ne radi. Nakon porođaja, razine hormona (estrogena i progesterona) u ženskom tijelu brzo padaju. To dovodi do kemijskih promjena u mozgu koje mogu izazvati promjene raspoloženja, a više o hormonima nakon poroda i njihovom funkcioniranju možete pročitati ovdje.
Osim toga, mnoge se majke ne stignu u potpunosti oporaviti od samog porođaja. Na to mogu utjecati osobe u njezinoj blizini, svakodnevne okolnosti, ali i novorođenče. Neispavanost može dovesti do fizičke nelagode i iscrpljenosti koja može doprinijeti simptomima postporođajne depresije.
Koji su simptomi postporođajne depresije?
Klinički se svaki oblik derpresije dijagnosticira ako 2 ili duže tjedana imate barem 5 slijedećih simptoma:
- Osjećaj tuge
- Osjećaj usporenosti ili prevelika uznemirenost (razdražljivost)
- Umor ili gubitak energije
- Poteškoće koncentracije, neodlučnost
- Gubitak interesa i užitka (uključujući i seks)
- Misli o samoubojstvu
- Osjećaji krivnje ili bezvrijednosti
- Poteškoće spavanja (premalo ili previše spavanja)
- Gubitak ili porast težine
Postporođajnu depresiju treba razlikovati od tzv. baby bluesa koji se javlja kod većine žena nakon poroda (oko 80%). Radi se o blagim oblicima promjene raspoloženja u kojima majke mogu biti razdražljive, plačljive, zabrinute za zdravlje i smetene. Iako simptomi nalikuju depresivnim stanjima obično se povlače u roku od nekoliko dana i ne zahtijevaju liječničku intervenciju. U jednom slučaju na 1000 žena javlja se pak postporođajna psihoza koja spada u teže i rijeđe psihijatrijske poremećaje. Osoba koje boluje od psihoza može patiti od vjerovanja da im neka osoba ili grupa ljudi želi nauditi, vidi ili čuje stvari koje u stvarnosti ne postoje, a misli i govor postaju kaotični i neorganizirani te u najmanju ruku čudni. Postporođajnu depresiju treba razlikovati i od paničnog odnosno tjeskobnog poremećaja kojeg karakteriziraju osjećaji straha popraćeni brzim kucanjem srca, bolovima u prsima te vrtoglavicama koji mogu biti toliko snažni da osoba misli da ih tijelo neće moći izdržati i da će umrijeti.
Koje su žene sklonije postporođajnoj depresiji?
Postporođajna depresija može utjecati na svaku ženu bez obzira na dob, rasu, etničku pripadnost ili ekonomski status. No neke su žene ipak sklonije ovom obliku depresije. Osobito ako se prepoznaju u nekoliko faktora rizika koje navodimo:
- simptomi depresije tijekom ili nakon prethodne trudnoće,
- depresija ili bipolarni poremećaj u drugom razdoblju u životu,
- osobe s depresijom i drugim mentalnim bolestima u obitelji,
- stresni događaj u životu tijekom trudnoće ili neposredno nakon poroda (gubitak posla, smrt voljene osobe, obiteljsko nasilje ili druga bolest),
- trudnički dijabetes,
- komplikacije tijekom poroda, uključujući preuranjeni poremećaj ili rađanje djeteta s poteškoćama,
- neželjena trudnoća ili nesigurnost po tom pitanju,
- nedostatak emocionalne podrške od svoga supružnika, partnera, obitelji ili prijatelja,
- samohrane majke,
- problemi s alkoholom ili zlouporaba droga,
- nezaposlenost i loša ekonomska situacija.
Liječenje poslijeporođajne depresije
Moguće je da simptomi poslijeporođajne depresije nestanu i bez liječničke pomoći unutar tri mjeseca nakon poroda. Međutim, kako je već spomenuto, ako simptomi poslijeporođajne tuge potraju dulje od dva tjedna ili pak počnu utjecati na normalan svakodnevni život, potrebno je obvezno potražiti liječničku pomoć i to po mogućnosti odmah nakon pojave simptoma. Jedan od prvih koraka u liječenju poslijeporođajne depresije je uzimanje antidepresiva. Ako majka doji, potrebno se posavjetovati s liječnikom o načinu uzimanja i izboru vrste antidepresiva, jer antidepresivi preko majčinog mlijeka dospijevaju i do novorođenčeta.
Kod nekih antidepresiva radi se o vrlo malim količinama, pa se smatra da od njih ima više koristi nego štete, no postoje i oni koji mogu ozbiljnije kontaminirati majčino mlijeko i naškoditi djetetu. U kombinaciji s antidepresivima, preporučuje se i liječenje psihoterapijom. Liječnik može majku uputiti kvalificiranom psihologu ili psihijatru, koji će joj dati emocionalnu podršku kao i pomoć u razumijevanju njenih osjećaja. Kod poslijeporođajne depresije osobito je korisna kognitivna psihoterapija.
Ta se psihoterapija temelji na pretpostavci da način na koji pojedinac strukturira i objašnjava svoja iskustva određuje njegovo raspoloženje i ponašanje. Cilj te terapije je promijeniti negativne načine mišljenja i osjećanja majki te ih naučiti da razmišljaju pozitivno i konstruktivno.
Uloga prijatelja i članova obitelji
Članovi obitelji i prijatelji mogu biti ti koji će prepoznati prve simptome postporođajne depresije kod mlade majke. Oni mogu razgovarati s njom, pružiti joj emocionalnu i logističku podršku ili je potaknuti na razgovor sa stručnjacima. Kao i u mnogim drugim psihičkim poteškoćama, njihova je uloga vrlo značajna i može biti od velike koristi u oporavku žene.
Osim razgovora i riječi podrške, bilo bi dobro kada bi joj mogli pružiti podršku i u malim svakodnevnim stvarima koje mogu biti od velike važnosti tijekom postporođajne depresije (npr. čuvanje bebe, kuhanje ručka, pospremanje kuće itd.).
Majke također trebaju vašu ljubav i razumijevanje, ali i vrijeme da se priviknu na nove uloge i zadatke koji dolaze uz novog člana obitelji. Stoga ih poštedite svojih čestih savjeta o odgoju djeteta ako ih one ne traže i pomognite im svojim prisustvom i podrškom koju im možete pružiti.
Metode samopomoći kod postporođajne depresije
Možete učiniti mnogo toga kako biste se osjećali bolje tijekom liječenja:
- svakodnevno vježbajte
- ispunite dan zabavnim sadržajima
- okružite se ljudima kojima je stalo
U rijetkim slučajevima, uz postporođajnu depresiju može se pojaviti i postporođajna psihoza. Postporođajna psihoza se ubraja u hitne medicinske slučajeve te iziskuje brzu reakciju i hitan odlazak u bolnicu.
Može li se spriječiti pojava poslijeporođajne depresije?
Budući da istraživanja pokazuju kako je poslijeporođajna depresija usko vezana s promjenama u razini hormona nakon poroda, prevencija ili sprečavanje pojave poslijeporođajne depresije vjerojatno nije moguće. Međutim, to ne znači da ne postoje pristupi koji mogu pomoći u obrani od tog poremećaja.
Preporučljivo je naučiti što se više može o biokemijskim i psihološkim promjenama koje mogu nastupiti tijekom trudnoće, poroda i roditeljstva. Takve spoznaje može uvelike pomoći u razvijanju realnih očekivanja za majku i za dijete. Ako je moguće, majka bi trebala pohađati tečaj o porodu i razgovarati s ostalim trudnicama i majkama o njihovim iskustvima.
Da li se majčina depresija odražava na dijete?
U prvim tjednima nakon rođenja djeca depresivnih majki loše spavaju, manje ih zanimaju događaji i stvari u okolini i imaju povišenu razinu hormona stresa. Ako se majčina depresija oduži odnos između roditelja-djeteta postaje sve lošiji. Može se dogoditi da depresivna majka svoje dijete procjenjuje negativnije nego opažač koji s djetetom nije vezan ni rodbinski, ni emocionalno. U sveopćoj zbrci i bolesti depresivne majke nedosljedne su u odgajanju. Ponekad su prepopustljive, a katkada previše sklone prisili. Dijete koje raste s depresivnim roditeljem se prirodno brani od nedosljednosti pa i sam bježi u depresivna raspoloženja. Druga djeca mogu oponašati roditeljsku ljutnju te postati prenagla, neposlušna i sklona kršenju životnih pravila. Negativan pogled na svijet depresivnog roditelja može se preslikati na dijete. U kasnijoj životnoj dobi nesigurno dijete može okolinu doživljavati prijeteće. Kao da je opasnost na svakome uglu. Gubi kontrolu i nema toliko potrebno samopoštovanje i samopouzdanje koje djeluje kao motor za uspješno odrađivanje svim životnih obaveza. Premda djeca depresivnih roditelja mogu naslijediti depresivni obrazac ponašanja, ovo nije pravilo i može se izbjeći. Od presudne je važnosti rano započeti tretman majčine depresije.
