Psihoza je psihičko stanje koje karakterizira postojanje niza simptoma kao što su sumanute ideje i obmane osjetila, doživljaja proganjanja, šumova ili glasova upućenih toj osobi, gubitka volje, motivacije, socijalno povlačenje, emocionalna udaljenost i praznina.
Bolesnici su ograničeni za život u društvu, a često doživljavaju deluzije i halucinacije koje ih potpuno odvajaju od vanjskog svijeta i normalnog funkcioniranja.
Vrste psihoza
Postoje dvije glavne skupine psihoza: organske (popratne) i funkcionalne (endogene).
Organske psihoze
Organske psihoze nastaju kao rezultat nekog drugog organskog oboljenja ili poremećaja. Mogu biti izazvane malarijom, sifilisom, trbušnim tifusom, različitim ovisnostima i drugim bolestima. S obzirom na to da su ove psihoze u pozadini primarnog organskog poremećaja ili bolesti, one nestaju ako se ta bolest ukloni i izliječi.
Upravo zato se nazivaju organske ili popratne, jer imaju organsku osnovu i „prate“ neku drugu bolest koja je u prvom planu.
Funkcionalne psihoze
Funkcionalne psihoze uglavnom imaju urođenu podlogu, odnosno nasljedne faktore pri nastanku. Kod njih je ključna uloga socijalizacije i prilagodbe na okolinu, a najbolji primjer jedne ovakve psihoze je shizofrenija.
Akutna psihoza
Ako je u pitanju akutna psihoza, njezino glavno obilježje je vrijeme trajanja koje mora biti minimalno jedan mjesec, ali opet manje od šest mjeseci.
Simptomi se javljaju unutar dva tjedna, a uz to je prisutan akutni stres kojemu su uzroci dugoročni emocionalni problemi ili neočekivana stresna i traumatska iskustva (gubitak voljene osobe, rat, gubitak posla itd.).
Uzroci psihoze
Čimbenici koji pridonose razvoju ove bolesti mogu biti vanjski ili unutarnji.
Vanjski uzroci psihoze
Vanjski čimbenici su:
- stres,
- traumatsko iskustvo,
- teške i zarazne bolesti,
- ovisnost o alkoholu i drogama.
Unutarnji uzroci psihoze
Uzrok može biti i unutarnji i tada dolazi do razvoja i formiranja endogenih psihoza koje rezultiraju ozbiljnim oštećenjima središnjeg živčanog sustava.
Dvije najkarakterističnije psihoze koje imaju unutarnje uzroke su shizofrena i manično-depresivna psihoza, odnosno bipolarni afektivni poremećaj. Smatra se da su obje djelomično nasljedne, a posljedica su poremećaja biokemijskih procesa u mozgu, emocionalnih problema i tjeskobnih razdoblja u djetinjstvu.
Sukladno ovome, psihoza je blago povezana s depresijom i anksioznim poremećajem, ali nije nužno posljedica istih.
Kada su u pitanju unutarnji čimbenici nastanka psihoze, uzrok je potpuno organski. Najbolji primjer tome je Korsakovljeva psihoza koja je posljedica poremećaja živčanog sustava, npr. kroničnog alkoholizma.
Bolesti koje mogu uzrokovati psihozu
Psihozu mogu uzrokovati i neke bolesti i demencije koje uništavaju živčani sustav i ostavljaju teške posljedice.
Neke od njih su:
- Parkinsonova bolest,
- Huntingtonova bolest,
- Alzheimerova demencija,
- HIV,
- epilepsija,
- lezije mozga.
Simptomi psihoze
Kao što smo već naveli, glavni simptom psihoze je otuđenje od realnosti. Prekidaju se kontakti sa stvarnim svijetom, a javljaju se poremećaji pažnje, percepcije, mišljenja i ponašanja. Psihotični pojedinci često nisu svjesni svoje bolesti stoga često misle da nisu oni ti koji imaju problem, već njihova okolina.
Ljudi mogu doživjeti psihozu na različite načine, pa se zbog toga razlikuju i simptomi. Prvi znakovi psihoze su uglavnom blaži i često se zanemaruju, a to su:
- gubitak apetita,
- neujednačen ritam spavanja,
- povlačenje iz društva i zatvaranje u sebe,
- iracionalne izjave,
- neurednost i nezainteresiranost za osobnu higijenu,
- opsjednutost određenim radnjama i/ili mislima.
Ako psihoza potraje, pojavit će se ozbiljni problemi i simptomi koji bolesnika potpuno odvajaju od realnosti. Ove simptome je lakše uočiti i važno je na njih reagirati:
- halucinacije – osoba vidi predmete ili čuje glasove koji zapravo ne postoje; halucinacije mogu biti vidne, slušne, taktilne, imperativne, a često uznemiravaju bolesnika i tjeraju ga na radnje koje mogu biti opasne.
- deluzije ili bolesne ideje – patološki promijenjen sadržaj mišljenja na koji se ne može djelovati dokazima ili argumentima; mogu biti deluzije odnosa (kada osoba vjeruje da se uvijek govori o njoj), deluzije veličine (kada osoba samu sebe smatra najvažnijom) ili deluzije proganjanja (kada osoba smatra da su svi protiv nje).
- poremećaji raspoloženja – često dolazi do izmjena maničnih i depresivnih stanja bez ikakvog povoda,
- neorganiziran govor i/ili ponašanje – osoba često govori brzo i nepovezano, preskače s jedne teme na drugu i reagira na uobičajene situacije na neobičan i neodgovarajući način.
- emocionalna nestabilnost – manjak emocija i govora, povlačenje od drugih ljudi i nemogućnost ostvarenja bliskog odnosa.
- tjeskobne situacije – iracionalni strah i silan stres, nemogućnost smirivanja i opuštanja u stresnim situacijama.
Kako se dijagnosticira psihoza?
Psihoza se može pojaviti kao dio različitih psihičkih poremećaja, od spektra shizofrenije, spektra poremećaja raspoloženja (depresivni poremećaj, bipolarni poremećaj), različitih fizioloških stanja (primjerice nakon poroda), kao posljedica organskih stanja, kao posljedica upotrebe psihoaktivnih sredstva (npr. korištenje marihuane, halucinogena i psihostimulansa), sve do demencije. S obzirom na to da su psihotična obilježja slična kod različitih poremećaja, često se kod prve epizode ne može sa sigurnošću reći i procijeniti u kojem smjeru će se poremećaj razvijati, već to možemo pretpostavljati s obzirom na postojanje određenih simptoma, dobi pojavljivanja, ranijeg načina funkcioniranja, postojanja posebnih stanja poput nedavnog poroda, postojanja drugih bolesti ili upotrebe psihoaktivnih supstanci.
Simptomi se procjenjuju na osnovu razgovora s bolesnikom te obično i obitelji. Kako bi se poboljšala točnost dijagnoze i prognoze, kod prve pojave bolesti preporučuje se učiniti dodatnu obradu. Ona obično uključuje psihologijsko testiranje, osobito procjenu neurokognitivnih funkcija, procjenu uzimanja psihoaktivnih supstanci, te neuroslikovne metode prikaza mozga (CT ili MR) radi isključivanja organskih stanja. U slučaju postojanja netipičnih simptoma potrebno je učiniti i druge pretrage (npr. u slučaju sumnje na encefalitis).
Uzroci psihoze, kao i prognoza ovise od vrsti poremećaja u sklopu kojeg se psihoza pojavljuje. Međutim, kod svake psihoze uzroci su obično višeuzročni, te nastaju kao posljedica interakcije predispozicije za psihozu i okolišnih čimbenika, primjerice korištenje kanabisa kod osobe koje ima predispoziciju za razvoj psihoze.
Kako se psihoza liječi?
Psihoza je akutno stanje te se liječenje uglavnom provodi antipsihoticima. Antipsihotici su lijekovi koji svoji učinak postižu blokadom tzv. dopaminskih receptora u mozgu, poput aripiprazola, flufenazina, haloperidola, olanazpina, paliperidona, risperidona, sertiondola i ziprazidona. Odabir antipsihotika se vrši na način uzevši vodeće simptome i druge čimbenike, uključujući spektar nuspojava, postojanje drugih bolesti, jednostavnost primjene, suradljivost osobe i slično na način koji je prilagođen individualnim potrebama.
Od početka farmakoterapijskog liječenja treba imati na umu nuspojave antipsihotika koje se mogu pojaviti kod određenog broja bolesnika, osobito na početku liječenja – primjerice porast tjelesne težine, mišićna ukočenost i slično, stoga je pomno praćenje kliničkog stanja pacijenta od ogromne važnosti. Osim antipsihotika, u kliničkoj praksi se u liječenju psihoze često primjenjuju dodatni lijekovi, ovisno o izraženosti simptoma te ovisno o poremećaju u kojem se psihoza pojavljuje.
Kakav je tijek liječenja psihoza?
Cilj liječenja psihoze je funkcionalni oporavak. U slučaju kada su akutni simptomi jako izraženi, akutno liječenje se provodi kroz bolničko liječenje, nakon čega obično slijedi ambulanto liječenje. Nakon povlačenja najizraženijih simptoma psihoze (obično pozitivnih i psihomotornih simptoma), kroz dulje vrijeme zaostaju negativni simptomi, posebice gubitak volje, želje, motivacije za radom, gubitak sposobnosti za uživanjem, gubitak interesa te općenito osjećaj emocionalne praznine, često praćen socijalnim povlačenjem. Također zaostaju kognitivni simptomi, posebice smetnje koncentracije, što se često negativno odražava na učenje. U toj fazi je važna strpljivost oboljele osobe i njegove okoline, jer je to stanje koje obitelj često teško proživljava. Tada mnogo bolesnika također proživljava sram radi bolesti radi stigme psihičke bolesti. Tada je važno pružiti podršku osobi koja je imala psihozu i njezinoj obitelji, te omogućiti da spozna da je psihički poremećaj kao i većina tjelesnih poremećaja uvjetovana interakcijom genetskih i okolišnih mehanizama, te da se ne bi trebao shvaćati drugačije od bilo kojeg zdravstvenog problema.
U ovoj fazi se liječenja se može ponekad mijenjati antipsihotik, uvoditi dodatna terapija poput lijekova iz skupine stabilizatora raspoloženja ili antidepresiva. Uz liječenje postupno dolazi do povlačenja i tih simptoma. Osim klasičnih lijekova, neki dodatni suplementi ili životni stilovi mogu biti od koristi. Primjerice, upotreba omega-3 masnih kiselina je u nekim istraživanjima bila učinkovitija za odgađanje razvoja psihoze kod osoba koje su pod rizikom u odnosu na placebo. Nadalje, redovito vježbanje značajno smanjuje pozitivne, negativne i depresivne simptome psihoze, stoga je svakako preporučljivo.
Psihoza – oporavak
Rezultati liječenja se kod nekih osoba vide za nekoliko dana, a kod nekih je potreban duži period za vraćanje u normalno psihičko stanje.
Oporavak ovisi i o vrsti psihoze. Ako je riječ o akutnoj psihozi, onda je ona prolaznog karaktera i obično je reakcija na stresne događaje. Međutim, ako se radi o psihozi koja ima neke unutarnje i organske uzroke, riječ je o teškoj duševnoj bolesti kroničnog karaktera.
Kao i uvijek, bolesnici najviše trebaju podršku obitelji i prijatelja. Obilazite ih, razgovarajte s njima i naglašavajte im koliko je važno u ovoj životnoj situaciji redovito uzimanje lijekova i poštivanje tijeka terapije.
Imajte na umu da je najvažniji cilj već postignut, a to je početak adekvatne terapije.
